• by Admin on 18. December 2014. in muzika<br />no comments
  • by Admin on 18. December 2014. in biljke, hrana, napravi sam<br />no comments
  • by Admin on 13. January 2007. in foto<br />no comments
Somewhere in time
I will find you and haunt you again
Like the wind sweeps the earth.
18
Dec

Omjeri sjemenke:voda za biljna “mlijeka”

Već sam pisala o biljnim zamjenama za mlijeko i recepturi za izradu. Sad ću samo kratko proletjeti sve vrste sjemenki koje se koriste i temeljne omjere, budući da imam dosta upita na ovu temu.

Žitarice

  • pšenica, pir, zob, riža, proso, heljda – 100 grama sjemenki na 1 litru vode; namakanje preko noći ako su u pitanju cijele sjemenke, pahuljice je dovoljno samo temeljito izblendati, ev. namočiti pola sata prije izrade

Mahunarke

  • soja – 125-150 g sjemenki na litru vode; namakanje bar 15 sati prije blendanja

Masne sjemenke

  • sezam, suncokret, bučine sjemenke, indijski orasi, bademi, kikiriki, sjemenke industrijske konoplje – na 1 šalicu sjemenki idu 4 šalice vode; namakanje barem 8 sati prije blendanja

indor

18
Dec

PelleK

Danas sam nabasala na norveškog power wannabe metalca PelleKa (čita se “pele kej”, kako čujem). Da se prestane sprdati sam sa sobom pjevajući covere Digimona (?!) i cmakajući svoj odraz u ogledalu (PelleK, we getz it, zgodan si, imaš ten kao model za Dr. Hauschku i utreniran si), mogao bi ekšli nešto i napraviti od sebe. Dečko razvlači glas pune 4 oktave. To je iznadprosječno i zbilja impresivno. 4 oktave su imali rahmetli Whitney Houston i Freddie Mercury, a od živih Bruce Dickinson i šleper nebitnjaka tipa Xtina Aguilera. Iskreno se nadam da će naći poštenog menadžera, non-maja-šuput-pjesmopisca i nekoga dovoljno suvislog da ga obuče u poštenu usku crnu majicu jer je stajling teretane ranih osamdesetih stvarno preblesav, a njegov potencijal leži u kanti smeća.

12
Dec

Fermentirana čičoka

U duhu fermentacijskog ludila koje moj Crohn podržava s oba palca dignuta prema gore odlučila sam pozabaviti se i ukiseljavanjem čičoke. Budući da moj um ne podržava kupovanje ičega što mogu i uz malo truda napraviti sama, testirala sam raspoloženje bakterija da čičoku i isfermentiraju u kućnim uvjetima.

Čičoka je, nota bene, gomolj vrste Helianthus tuberosus, bliskog rođaka suncokreta. U Hrvatskoj je relativno nepoznata, što je živa šteta jer je vrlo ukusna, a zbog niskog GI vrlo je poželjna u prehrani dijabetičara.

Sirova čičoka izgleda ovako:

sirova-cicoka

a kako je u pitanju sezonska biljka, naći ćete ju u kasnu jesen / pred zimu na policama trgovina ili tržnicama. Vjerojatno znate kako treba birati povrće, ali nikad nije naodmet spomenuti kako svaki primjerak mekan i elastičan pod prstom, dehidriran i potamnio ne služi za ništa osim kompost.

Ukiseljena čičoka spada u ona bizarna jela koja vizualom ne mogu privući skoro pa nikoga. Radi se o ružnjikavom naribanom korijenu smećkaste nijanse i djeluje kao nešto što bi servirao u gulagu nekome tko je kriv za sve grijehe čovječanstva. Sjećam se prvog kontakta. Prvo sam, na tipa 10 metara, detektirala čudan miris. Slatkast, ugodan, a opet pomalo specifičan. Zapravo, nisi siguran što da misliš. Okus je bogat, sočan i zbilja zanimljiv, na prvu redovno nepoželjan. Nije trebalo puno da se navučem nakon što sam probila barijeru prvog degustiranja.

Recept je toliko jednostavan da je tužno voljeti kiselo povrće a ne isprobati ga. Jedino je blesavije plaćati višestruko skuplji gotovi proizvod. Za njega trebate samo četkom za povrće opranu i neoguljenu čičoku, sol i čistu staklenku.

Izribajte na najgrublju gradaciju ribeža 500 g očišćene čičoke u zdjelu, ujednačeno posolite količinom od 10 grama soli (cca 1 jušna žlica; znači – 20 grama na 1 kg), dobro ispremiješajte i složite u čistu staklenku pritiskajući dio po dio. Dodatno opteretite naribano teretom – drugom staklenkom, težom zdjelom, nečim – bitno je pritisnuti toliko da se stanična tekućina iscijedi iz tkiva gomolja i bude oko 1 cm iznad razine naribane čičoke. Pokrijte tako da čičoka može disati (za domaću zadaću proučite što se dogodi kada hermetički zatvorite staklenku čičoke na sobnoj temperaturi), ali da prašina i slično ne pada po njoj. Meni je učvršćeni papirati ubrus odradio posao i više nego dobro. Ostavite staklenku na miru 48 sati na sobnoj temperaturi, jedanput na dan provjerite situaciju i omirišite staklenku. Ne bi smjelo biti neugodnih mirisa ili neobičnih diskoloracija. Po želji možete ostaviti i koji dan dulje, ali provjeravajte okus i tražite onaj koji vam najbolje odgovara. Trebala bi izgledati kao naribane jabuke nakon što odstoje par sati u zdjeli. Dakle, smeđe, beživotno i nemotivirajuće da ih pojedete.

Kada procijenite kako je čičoka “zrela”, pritegnite poklopac i parkirajte u hladnjak. Jedite s čim god vam padne na pamet i ne štedite ju. Vjerovali ili ne, najfinija je natašte, žlicom i ravno iz staklenke.

cicoka

8
Dec

Kimchi

Nakon što sam u prošlom postu malo prostora na svartu posvetila korejskim štapićima za jelo i kratko prispomenula bulgogi (nerealno ukusno jelo; korejski roštilj od govedine sa sezamom, shoyuom i mladim lukom) na red dolazi i kimchi / kimchee, nešto što kolokvijalno zovem korejskom turšijom. Radi se o zapaprenom fermentiranom povrću u varijabilnim omjerima, čija je baza bok choy ili makar kelj vulgaris. Kimchi jednostavno ne mogu prestati jesti. Znači, izvadit ću iz staklenke porciju, pojesti ju s guštom i onda još barem 10 puta tijekom dana zaviriti u staklenku i prašiti po njoj dok štapići ne počnu strugati po staklu na dnu. Isto je bilo i s kiselim kupusom. Nisam ga očima mogla vidjeti, na miris kuhanoga želudac bi mi instantno završio u sinusnoj šupljini a onda sam ga krenula jesti. I ne razumijem zašto. Bilo bi sasvim normalno da je u pitanju čokolada, ali kiselo povrće?!

Evo recepta za kimchi. Na vama je samo da osigurate uvjete za razvoj bakterija i nasiječete povrće, ostalo ostavite biologiji i biokemiji da odradi. Postoji dobar razlog zašto prosječan stanovnik Koreje dnevno pojede oko 150 grama ovog jela.

Svoje mjesto u kimchiju lako će naći i obični kupus, poriluk, vlasac, kozjak, čičoka, mahune… Daikon se smatra jednim od ključnih sastojaka, no ja ga već dugo nisam našla. Čini se da nema povrća koje za ove svrhe ne može biti iskorišteno. Ovaj primjerak sadrži (redom po masenom udjelu): kelj, bok choy, rotkvice, mrkvu, kombu alge, mladi luk, đumbir, češnjak i kajenski papar u prahu.

kimchi

Nasijecite pola kilograma bok choya ili u omjeru 1:1 s keljom. Na tanke kinpira štapiće nasijecite 1 veću mrkvu, stotinjak grama rotkvica na ploškice, kombu algu itd.

Pripremite rasol otapanjem 4 jušne žlice soli u litri vode. Dobro izmiješajte i potpuno rastopite.

U staklenoj zdjeli namočite povrće u rasolu, opteretite težom zdjelom na način da potpuno bude uronjeno u rasol. Priređeno na ovaj način neka preleži makar par sati, iako, bit će još bolje ako odleži preko noći.

Kada povrće prenoći u rasolu, vrijeme je za miješanje sa začinima koje ćete usitniti i dobro utrljati u nasoljeno lišće. Đumbir, češnjak i mladi luk pretvorite u pastu, dodajte kajenski papar i ostatak začina po volji. Poneki koriste i soja sos ili riblji umak pritom, što se visoko pozdravlja, ali potrebno je paziti da ne sadrže inhibitore mikrobiološke aktivnosti. Narod bi ih zvao konzervansima.

Ocijedite povrće i sačuvajte rasol. Provjerite slanost. Ako je povrće preslano, isperite ga pod mlazom vode. Ako nedostaje soli, dosolite.

Pomiješajte povrće s pastom, ujednačeno i temeljito. U čistu staklenku utisnite mješavinu, pritiskajući dok se rasol ne izdvoji na površini. Po potrebi, dolijte rasol toliko da pokrije povrće. Pritisnite ponovno povrće manjom staklenkom i zatvorite cijeli sustav u vrećicu, pazeći da prašina ne dospijeva u povrće. Svakodnevno provjerite progres, čistim rukama pritisnite povrće i probajte manju količinu.

Idealna lokacija za fermentaciju bila bi kuhinja ili dnevna soba. Neka ne bude prehladno, ali niti pretoplo.

Kimchi može na tanjur već nakon 48 sati, ali sugerira se ležanje od cca 7 dana, zbog okusa zrelosti i specifičnog intenziteta. Isfermentira daleko brže od kupusa i zbilja nije špansko selo jednom tjedno napuniti staklenku i ostaviti ju da u miru odradi proces da biste pojeli nešto zbilja posebno. Zreli kimchi držite u hladnjaku, u staklenki s poklopcem.

Kimchi je malo kiselo jelo koje uredno odgovara većini jela. Prije serviranja poželjno je začiniti ga sezamovim uljem, garnirati sezamovim sjemenkama i eventualno shoyuom.

7
Dec

Kineski, korejski i japanski štapići za jelo

Azijsku hranu uživam kuhati i jesti. Još od prvog pogleda u šarenilom ispunjene bento posude i zdjelice krcate neidentificiranim vrstama povrća, mesom, morskim biljem i životinjama zaljubljena sam u te obroke i uvijek imaju prednost pred ostalim vrstama etničkih jela. Ovdje pogotovo ističem japansku hranu, jednostavnu, pročišćenu i vrlo laganu. Koristim štapiće za jelo kad god je moguće dok jedem azijsku hranu, a rado ju naručujem kada sam na poslu. Vilice uzimam isključivo ako štapići ne dolaze s jelom ili ih nemam sa sobom, što je vrlo rijetko. Uvijek u torbi imam par zlunetrebalo štapića crvene boje.

stapici

Upravo sam prebrojala stanje štapića i ustanovila brojku od 18 parova. Vulgaris, jednobojni, šareni, jednokratni… stoje zajedno u šalici i odskaču šarenilom.

Postoje tri glavne vrste azijskih štapića za jelo: kineski, japanski i korejski. Znate li u čemu je razlika među njima?

Kineski štapići (kuàizi 筷子) dugi su oko 25 cm, izrađuju se od raznovrsnih materijala – regularne štapiće naći ćete od plastike, drveta, metala; deblji su, četvrtastog su poprečnog presjeka i tupih vrhova. Stari su preko 5 000 godina i osmišljeni su da bi glumili “produžetak prstiju”, koji više ne bi imali kontakt s toplom ili hladnom hranom. Tijekom povijesti doživljavali su redovno transformacije u skladu s vladajućim dinastijama. Skuplji primjerci nose posebne ukrase od plemenitih metala.

Korejski štapići (jeotgarak 젓가락) rade se isključivo od nehrđajućeg čelika, mjedi ili srebra i stoga su značajno masivniji od ostalih. Redovito su pokriveni i ornamentacijama duž drške, kao i rebrastim površinama pri vrhovima da bi se izbjeglo isklizavanje hrane, a prati ih redovito i žlica kojom jedu rižu. Obično su plosnatih drški, a smatraju se najhigijenskijim od svih štapića zboglakog održavanja.

Japanske štapiće (otemoto おてもと) usvojene nekoliko tisuća godina nakon kineskih prepoznajete po užem i okruglom poprečnom presjeku, obično su drveni (postoje i razne vrste plastičnih i metalnih, pa čak i od bjelokosti i plemenitog drveta tipa ebanovina) i kraći od kineskih i korejskih. Uvijek prisutan šiljasti vrh služi primarno za odvajanje kostiju iz ribljeg mesa, vrlo zastupljenog u japanskoj kuhinji. Često su i živo obojeni, šareni i s raznim uzorcima. Naravno, postoje simboličke izvedbe i dizajni za sve žive i nežive prigode, od rođenja djeteta do raznih prigoda i gozbi. Rijetko su urešeni zlatom i srebrom.
Ujedno, japanski obroci često dolaze kompletirani po osobi, dok korejski i kineski imaju obiteljsku formu i svaki sudionik grabi s više tanjura i iz zdjela naslaganih po rotirajućim plohama na stolu.

Većina mojih štapića je japanskog tipa, a imam i par kineskih. Korejske nisam ni vidjela, kamoli isprobala.

Uvijek mi je zanimljivo gledati ljude koji prvi put jedu hranu štapićima. Nije potrebno puno vremena da uhvate grif i uspiju pojesti tanjur/zdjelu obroka bez da ostanu gladni ili demonstrativno uhvate viljušku. Po iskustvu, ako niste probali, prvo se igrajte kompaktnom hranom kao što je sushi ili bulgogi (korejska govedina s roštilja). Tehnički, možete narezati i kobasicu i loviti ju štapićima za trening. Rezanci i juhe su već nešto složeniji (čitaj: skliskiji) i vjerojatnost da ćete do usta donijeti staklaste rezance niža je. Ipak, to ne znači da ne treba makar probati. Ako sami kuhate neki od kineskih, japanskih ili korejskih obroka, sjetite se kako je vrlo poželjno nasjeći sirovine na komadiće koje je lako podići štapićem i prinijeti ih ustima. Nož se u načelu za stolom ne koristi, već samo u kuhinji, dijelom i zbog etičkih stavova i praznovjerja – brojni smatraju kako je noževima mjesto samo u kuhinji i klaonici i remećenje ovakih običaja donosi lošu sreću.

Ne zaboravite; nekulturnim se smatra držanje štapića u ustima tijekom i između zalogaja ili žvakanje vrhova, nabadanje komada hrane na štapić, kopanje po kineskim i korejskim platama u potrazi za određenim komadom mesa ili povrća, lupanje štapićima po rubu zdjele, postavljanje štapića okomito u rižu (ovo je posebno nepoželjno jer je dio pogrebne shinto procedure), a brojne kulture smatraju i kako za stolom štapiće prvo uzimaju stariji. Lijepo je poštivati takve običaje, pogotovo kada ih se prakticira uz tako ukusnu i zanimljivu hranu kao što je ona ovih triju kuhinja.

30
Nov

Keywordi koji vas dovode na svart

Zadnjih mjesec dana, oni koji odskaču iz šprance pauci/beskvasni kruh/štrikanje:

  • bate call porn masaža
  • aksice slike
  • babushkas suitcase ne nudi apsolutno nista
  • bogomoljka je skakavac
  • dali se moze izvesti prekid trudnoce sa kuhanim crnim vinom i secerom
  • jahanje hladnokrvnih konja
  • jesu li flekserice za velike pse
  • kad netko vama poznat otkrene glavu na cesti
  • koje zivotinje zive u rijeku a koje u mocvaru i cime se hranu
  • slike koznih macaka
  • ruski vojnici tepenje po glava so lazici
  • trabzon grad u norveskoj
  • beba ima zeleno gumenasto govno
  • zemljin poractaj za 2 celsiuva stupnja

gw

29
Nov

All your tears are mine to keep

29
Nov

Nemojte prestati pušiti

Nedavno sam putovala busom iz Osijeka za Zagreb i svemir me posjeo na sjedalo ispred cca sedamdesetogodišnjeg para. Bili su vrlo brbljavi i raspoloženi, mislim da su pričali 85% puta koji traje oko četiri sata + nisu se skidali s mobitela. To sve ne bi bio baš nikakav problem da ženska polovica para nije imala glas duboko uništen pušenjem – onaj potrgani škripavi skričeći hrapavi glas, neobično nalik onome kakav imaju walkeri u Walking deadu. Da sam bila u mraku i nisam znala što je iza mene, ne bih mislila da se radi o nečemu ljudskom. Ne šalim se, s tim zvukom se ne srećem svaki dan i uvijek mi zgadi dan, a probajte zamisliti kako sam se osjećala nakon višesatnog slušanja istoga. Poznajem par osoba s puno manje godina od te babuskare i na jedan način izbjegavam pričati s njima jer, istinski, ne želim slušati taj ružni poderani zvuk koji izlazi iz usta, uglavnom u društvu novog ispuha dima.

Apeliram, nemojte prestati pušiti. Zašto biste? Osim što vas pozivam da smrdite i dalje na kilometar i uvjeravate se da vam žvakaća (!) umanjuje tjelesni smrad i uklanja dim iz odjeće dok si razvaljujete organizam toksinima, uzgajajte taj seksi duboki zvuk koji zvuči kao da je ispao iz horora. Zašto biste riskirali svoj užitak zbog tamo nekog zdravlja, čistoće i normalnog glasa?

28
Nov

Đumbirov sirup

Za moju opsesiju đumbirom zna valjda svaka osoba oko mene. Osim što ću vrlo rado pojesti bilo kakve bombone, žvakaće, kekse, čokolade, popiti sokove i ginger beer (nedavno sam konačno nabasala na ovo piće; tehnički nije pivo jer nema alkohola niti u tragovima), trpat ću ga u sva živa i neživa jela.

djumbir

Osim ukiseljenog đumbira, meni najdraži način konzumacije ovog reskog korjenastog đavla je vrlo jak čaj. Redefinira pojam “ne mogu ga se dovoljno napiti koliko mi odgovara”. Ujedno, Crohnom razrovani probavni sustav široko raširenih ruku odobrava đumbir u bilo kojem agregatnom stanju, što sam saznala daleko kasnije nego sam počela intenzivno konzumirati ga.

Nedavno sam degustirala u jednoj od ZG trgovina hranom sirup od đumbira koji me ostavio BAM! zaljubljenom. Ono što mi se nikako nije svidjelo je omjer šećer:đumbir u pakiranju (nezanemarivih 7:3); ne mogu reći da važem svaku kaloriju i pazim na šećer, sačuvajbog, ali uvijek postoje bolje i lošije verzije šećera i ne vidim razloga zašto ne bih modificirala recept na bolje. Isto tako, pijem đumbir jer mi je PREukusan, a šećer ionako izdominira okus bilo čega u čemu završi, što ga čini vrlo nepoželjnim izborom.

Meni nikako nije teško malo pozabaviti se da bih našla nešto po svojoj mjeri. Nakon kratkotrajnog guglanja recepata i ulaska u mindset pervertita koji osmišljavaju i izrađuju ovako ukusne stvarčice, općeg nezadovoljstva količinom šećera u njima unatoč svjesnosti kako je šećer u ovom slučaju uglavnom konzervans, odlučila sam, kao i inače, sklepati svoju verziju. Meni, pomislih, konzervans ionako ne treba – skurit ću ono što skuham za max. 7 dana.

Ogulila sam i tanko nasjekla 500 grama sirovog korijena đumbira. Kad ga kupujete, birajte najljepše, najtvrđe i najnapetije komade; bilo kakve komade koji pokušavaju imitirati grožđice zaboravite. U posudu sam stavila, osim đumbira, 250 grama rižinog slada, pola litre vode i čajnu žlicu soli. Šećer tj. rižin slad (nizak glikemijski indeks, divni lagani svilenkasti slatki okus) stavila sam isključivo da bi dao teksturu i gustoću smjesi, iako niti ne očekujem da bude gusto kao, recimo, med – bitno mi je samo da posluži kao medij za okus đumbira. Kada je smjesa uzavrela, smanjila sam vatru i ostavila poklopljeno 50-ak minuta, da lagano “krčka”. Po završetku i nakon što se posuda ohladila, stavila sam kuhani đumbir u hladnjak, da odleži preko noći. Ujutro sam obavila cijeđenje i pretakanje u staklenku s navojem.

sirup

Moram priznati i da nisam baš normalna kada je u pitanju ova biljka. Pretvaram se iz DILLIGAF džibera skrštenih ruku u “sega mi dajte” čovjeka čim čujem za ovo ime, pa moram priznati i kako sam tih pola kile ljuštenog đumbira, u strahu da okus neće biti dovoljno jak :misli: , jednostavno morala pojačati velikom jušnom žlicom suhog đumbira. Da biste razumjeli što sam rekla, probajte zamisliti kako tanjur defaultno ljutog chilli con carnea začinjavate s desetak moruga ili savina, jer eto, strahujete da bi mogao biti nedovoljno pikantan. Budala, znam.  :prstic:

Ergo, zahtjevnost je nula, okus straobalan. Sirup možete stavljati gdjegod vam padne na pamet. U kolače i razne deserte, sokove, indijska jela i slično. Sumnjam da će kod mene dočekati spajanje s ičim osim vodom ili mineralnom vodom jer je za mene doslovno eliksir.

24
Nov

Every time I see them makes me wish I had a gun / if I thought that I was crazy well I guess I’d have more fun

20
Nov

Dr. Matt Taylor i kerfufla oko majice

Primarno sam htjela izbjeći ostavljanje traga na temu femitalibanki željnih kupanja u Taylorovim suzama, no ipak osjećam potrebu na sve moguće načine podržati čovjeka koji je tako glupo stradao. Jer stradao je glupo, a način i razlozi zbog kojih je i kako je napadnut prelaze sve granice zdravog razuma, ukusa i neke elementarne socio-inteligencije.

Ukratko, sonda Rosetta dovezla je Philae lander dimenzija manjeg sudopera nakon 10 godina lagane vožnje od svemirske postaje Kourou u Gvajani do kometa Čurjumov-Gerasimenko. Philae se uspješno prizemljio, nakon manjih komplikacija zakvačio za površinu i počeo slati korisne inpute o svom domadaru (zasad znamo kako niskofrekventno cvrči i nađene su molekule organske prirode). Trenutno je u sjeni i solarne ploče čekaju bolje dane, pretpostavljam da ste vidjeli.

Sad ću malo usporiti i pojasniti što to znači. Na gromadu stenja i kamenja (spominje se brzina kretanja od 100 000 km/h, što je skoro 30 000 m/s) udaljenu šest milijardi kilometara parkiran je man made objekt u koji je, osim prilične količine novca, uloženo iznimno puno vremena, truda, znanja i proračuna kako optimizirati cijeli proces. Netko (visokoeducirani znanstvenici i eksperti s polja astrofizike) je morao sjesti i razraditi plan: zašto baš Č-G, koliko će Rosetta putovati do tamo, kakva će biti njena konstrukcija, od kojih materijala (da ne kažem koliko šarafa), kakva je predviđena putanja, na kakve fizičke prepreke može nabasati i koja sve svemirska tijela mogu presjeći Rosettin put… Postoje deseci i stotine stavki koje je netko morao staviti na papir, isprojektirati, predložiti na vijećima i dobiti zeleno svjetlo za realizaciju od glavnih zaduženih. Stotine znanstvenika (uklj. britanskog astrofizičara Matta Taylora, inače specijalista za auroru borealis) sudjelovale su u povijesnom parkiranju landera na Č-G, što se konačno i realiziralo 12.11.2014.

Isti je dan Kim Dajte Mi Još Pažnje Joj Niste Mi Dali Dovoljno Pažnje Primijetite Me HOĆU JOŠ PAŽNJE Kardashian pokazala nešto što još *gasp* nismo imali priliku vidjeti i pokupila više medijske pažnje nego događaj koji stoji u nizu odmah iza slijetanja na Mjesec. I to je nešto što sam voljna, ako baš ne odobravati klimajući glavom i dižući palac, a onda makar ignorirati ili ne pridavati višak pažnje općenito.

Smračilo mi se kada su nekakve nakupine nerealiziranih i superosjetljivih hormona problesirale na košulju toliko seksističku da se Taylora javno prozove i pozove na linč

taylori u trenutku ekspresno zaboravljajući koji je njegov doprinos i uloga u cijeloj priči. Daleko od toga da je sveta krava i treba biti zaštićen ako radi nešto uistinu loše, no ovo je čista glupost. Nebuloza. Nepotrebna buka. Nerazumlje. GLUPOST s držanim shiftom. Odjednom je bilo bitnije to što ima gole tete na košulji (izradila ju je njegova prijateljica inspirirana Barbarellom, što je dvostruko ironično) i što je tetoviran, u ovo vrijeme kada mi medicinska sestra s rukavima od tetovaža vadi krv ili mi poštanska službenica s tetovažom Clooneya iz Dusk > Dawn obrađuje pakete koje šaljem. Random “feministica” s Twittera s kompetencijom punokrvnog psihopata i emocionalnom inteligencijom koja joj ne bi osigurala ni posao krovopokrivača izazvala je lavinu reakcija, rasprava i sukoba u kojima se nastojalo ustanoviti je li majica uistinu toliko uvredljiva prema ženama i je li u redu njegov potez dolaska na pressicu u njoj. Cijeli pičvajz (medijski požar koji uporno gori danima) izazvao je toliki pritisak na njega da je stao pred kamere i ispričao se osobama koje je činom povrijedio (!). Čovjek se javno rasplakao – kroz suze je izrazio žaljenje zbog učinjenog poteza. Ja gledam video i ne vjerujem koliko je svijet uspio nisko pasti; ujedno, debatiram s ljudima oko sebe koliko su suze realne i je li veća vjerojatnost da su fejk. Nekako konsenzualno dolazimo do zaključka kako je sasvim realno da je čovjek pukao nakon svog tog pritiska i procurio. Ne toliko pred kamerama i cijelim svijetom, koliko procurio per se. Taylora su, realno, sve te internetske prepucačine i vrijeđanja mogle i pogoditi i nije nemoguće da su stvarne (što ga deklarira senzibilnijim od ovih perjanica salonskog feminizma i “urbanih ratnica” protiv šovinizma). I to me smeta. Kompetentan i društvu koristan čovjek biva skoro spaljen na lomači kao seksističko krme koje se kaljuža u šahti silikona i još se ispričava? Ženama luđima od vjerskih fundamentalista, zadojenih suludom propagandom?

bs

Ni inače ne volim wannabe-feminističke ispade, žene koje su hipersenzibilizirane i osjećaju se ugroženo kada muškarac udiše i izdiše zrak kraj njih, histerično reagirajući na natruhe bilo kakvih muško-supremacijskih vibracija koje uspiju detektirati. Ne podržavam ovo nešto duboko poremećeno u što je prerastao pravi feminizam, pokret sa svrhom, ciljem i smislom. Ovakve armije “jednakošću” ošamućenih i degeneriranih womyn žena i potezi koje rade samo još bolje fiksiraju ogroman plakat s nacrtanom kokoši preko bučnih i žarkim bojama ispisanih parola o “ženskim pravima”. Ako je ovo feminizam koji bi trebao donijeti jednakost spolovima, ja ne želim biti čovjek. Želim biti sirak/nilski krokodil/mikroorganizam oko termalnih izvora na dnu oceana/štogod – ali ne želim biti čovjek, i još manje želim biti žena.

2 3 4 5

19
Nov

Set my soul free.

18
Nov

Počinjem vrednovati filmove prema pogledanim minutama

… jer su ponekad toliko bezvezni da ih ne uspijem pogledati ni otprilike do kraja da bih mogla imati mišljenje formirano kako spada. Prijelomni je film Guardians of the Galaxy, također zvan i Smeće Kojemu Malo Što Može Parirati.

Mjesecima slušam o njemu, “Idi pogledaj!”, “A must!”, “strašno zabavan”, “KAKO TO DA JOŠ NISI POGLEDALA GOTG?!”; nalazim tonu memova gdjegod krenem, referenci na film, Groot iskače iz konzerve, od Brighta Abbota stvoren je novi akcijski superchunky superjunak i mediji se ne skidaju s njega itd. itd.

grootOdlučila sam jutros samovoljno potrošiti 2 sata života na nešto za što sam se ponadala da će makar biti tolerabilno. Kada idem gledati ovaj tip filmova, ne očekujem neku posebnu priču, dubinu niti faktički išta što nije samo plitka zezancija – poprilično precizno znam što mogu očekivati i znam što će me dočekati. Problem nastaje kada je zezancija toliko plitka da izgleda kao površina Aralskog jezera i zbilja se nemaš za što uhvatiti. Nakon 10-ak minuta počela sam preskipavati film i tražiti nešto što bi bilo neočekivano i motivirajuće za ostatak filma, ali nisam bila te sreće. PREloše. Zadnje gašenje, Lenjinov posmrtni marš i odustajanje bilo je na par trenutaka prije četrdesete minute. GG, KTHXBAI, basta.

Ocjena: 37/122 min.

16
Nov

Knjige za male ljude

U duhu netom završenog Interlibera kojeg je Jergović stručno i vjerojatno vrlo opravdano ocijenio kao “sajam s previše self-help i treš literature, a premalo knjiga” i koji ove godine nisam željela posjećivati evo jednog posta o knjigama. Papirnatim i zanimljivim. Prije cca 8 mjeseci palo mi je na pamet početi ciljano tražiti i kupovati knjige za osobe koje u ovaj trenutak ne poznajem. Radi se o knjigama s područja svjetskih mitologija, zoologije, botanike i astrologije, uvijek zanimljivih područja za koje će se zalijepiti svatko tko ih otvori, a namijenila sam ih djeci prijatelja, poznanika i ostatka s mladunčadi. Još uvijek nemam razvijenu ideju ili plan kome će koja ići i još manje koliko će koja kod mene još dugo ostati, ali imam neku potrebu kupiti bogato opremljenu knjigu izvan domene svjetske dječje književnosti i lektire koja će biti u blizini i koja će biti lijepa uspomena.

7
Nov

Two steps from hell

Volim glazbu koja u mojoj glavi tijekom slušanja stimulira slike, scene, stvaranje okružja, kadrova, scenarija i raznih zbivanja. Zato se i jesam svojedobno zalijepila za metal inspiriran nordijskim mitovima. Teško je ne uspijevati uživati u nečemu kao što su Therion, Einherjer, Ensiferum i Finntroll, ali i Garmarna, Hedningarna i sličnima. Ako, recimo, Therionu maknete metalnost, dodatno pojačate simfoničnost, himničnost i epičnost, dobit ćete ono što upravo slušam. Two steps from hell projekt je iza kojeg stoje dva skladatelja specijalizirana za filmsku glazbu. Britanac i Norvežanin igraju se stvarajući glazbu kraj koje je nemoguće sjediti prazne glave. Deseci albuma, stotine pjesama, snažni gudači, duboki bubnjevi i priča koja se sama stvara – gdje ćeš bolje?

Pretraži svart:
© Copyright 2010-2014 svartberg. All rights reserved. Created by Dream-Theme — premium wordpress themes. Proudly powered by WordPress.