• by Admin on 27. January 2015. in hrana, napravi sam<br />no comments
  • by Admin on 27. January 2015. in hrana, napravi sam<br />no comments
  • by Admin on 13. January 2007. in foto<br />no comments
Works of art, painted black, magniloquent, bleeding dark
Monotonous palate, murky spectrum, grimly unlimited.
27
Jan

Tamari^2nd

Povremeno nabasam na tamarind u trgovinama. Radi se o velikim mahunama koje lako pucaju pod pritiskom prsta i u kojima se krije slatko meso. Okus je nalik onome suhih voćki – ako volite datulje, brusnice i suhe marelice – isprobajte okus tamarinda, sigurno će vam se svidjeti. Mrvicu je kiselkast, što mi jako godi.

tamarindOkus je zapravo taman onakav da meni padne na pamet nešto s njim, osim grickanja mesa samih plodova. Osim u žitarice u koje ga ubacim pri kuhanju, objasnit ću kako sam u kućnoj radinosti napravila tamarindov umak. S tamarijem.

Zbog krajnje nefotogeničnosti samog finalnog proizvoda samo ću opisati što sam napravila i što se s time može raditi. Zamislite homogenu smeđu kašu – ne bi smio biti problem. Oljuštila sam plodove, uklonila one tri tvrđe celulozne niti i brojne velike smeđe sjemenke. Kratko sam prokuhala meso plodova, dodala prstohvat muškatnog oraha, kapnula malo mirina (rižino vino) i tamari (soja umak). Ubacila sam u blender omekšalu i raskašenu masu, samljela u pastu, isprobala okus i ustanovila da bi se izuzetno dobro slagao s komadom teletine.  :herc2:

27
Jan

dokaziumedicini.hr

Prije nekoliko mjeseci u pogon je stavljena stranica dokaziumedicini.hr. Održava ju niz stručnjaka s područja humane medicine i biologije, objavljujući odgovore na pitanja kao što su “Liječi li hrskavica morskog psa karcinom?” i slično. Stranica je korisna i zanimljiva, pozdravljam svaku ideju da se na internetu objavi svaka informacija koja će raditi protutežu poluprovjerenim i šarlatanskim sadržajima široko zastupljenima po sumnjivim blogovima i alternativnim portalima. Iako, smatram kako bi odgovori u arhivi ipak mogli biti opsežniji. Rekoh već, a i ponovit ću, nije dovoljno reći kako određeni pripravak ne djeluje. Potrebno je objasniti zašto ne djeluje. Poželjan je dostupan svaki izgugljivi odgovor na pitanje onih koji žele čuti i drugu stranu prije nego se zalijepe na određeni pripravak.

27
Jan

Esenski kruh

Sljedeći recept, koristan sigurno svakome tko želi spravljati i jesti drugačiji kruh, posvećujem mitskom esenskom kruhu. Nisam ga puno puta radila, što je šteta i za što se nadam iskreno da će objava posta popraviti (nekako se lakše “sjetim” spraviti nešto ako netom objavim tekst). Postoje desetci recepata za esenski kruh, sirovine i omjeri drastično variraju, ali za potrebe ovog posta, da biste dobili predodžbu o čemu se radi, opisujem izradu bazičnog recepta. To ste vjerojatno već i primijetili kod mene, izbjegavam teške kombinacije jer ih smatram beskorisnima ako prvo niste napravili nekakav temeljni recept i u svojoj glavi i rukama dobili predodžbu kako određeno jelo treba izgledati.

U izradi možete koristiti uobičajene glutenske i bezglutenske žitarice – pšenicu, raž, ječam, zob, ali i rižu (pogotovo basmati ili jasmin), proso, heljdu, amarant, kukuruz, quinou i teff. Količina žitarica može biti djelomično ili potpuno zamijenjena nekom od mahunarki – slanutkom, lećom ili mungo grahom, kao i orašidima i masnim sjemenkama – bademima, lješnjacima, indijskim orasima, chia sjemenkama, sezamom i suncokretom. Isto tako, sjemenke možete koristiti suhe ili isklijale (u tom slučaju pripazite na čistoću tj. pojavu plijesni) jer bi kruh po definiciji trebao sadržavati klice, dodavati mekinje i razna ulja.

Uglavnom, sameljite sjemenke koje želite. Na jednu šalicu fino mljevenih sjemenki dodajte šalicu mljevenog lana i vode toliko da kruščić ima formu i ne lijepi se za prste. Pomiješajte i ostavite da odleži 10-ak minuta, da bi sjemenke lana iskoristile svoju sposobnost vezanja smjese (pretpostavljam da znate, lan pušta sluz koja odlično veže sastojke u kruhu i ostalim jelima). Smjesu možete staviti u namašćeni kalup u cjelini ili peći manje pogačice. Dovoljno je staviti ih u ugrijanu pećnicu na 200 C i peći 20 minuta. S ajvarom je fin za poludit :), a osim kruha, može poslužiti i kao nosač za pizze i slično.
Alternativno, ako ste opremljeni dehidratorom, esenski kruh možete i prosušivati tijekom noći umjesto pečenja u pećnici. Nisam isprobala pa ne znam kako bi izgledalo.

Ovaj recept uvelike olakšava život osobama koje izbjegavaju gluten zbog intolerancije, celijakije ili alergije. Sluz lanenog sjema odradit će povezivanje čega god poželite vidjeti u kruhu. Mljevenje šalice najobičnijih sjemenki bundeve napravit će nešto toliko mirisno i ukusno da ćete ovaj kruščić peći iako nemate neku od intolerancija. Isprobajte i s indijskim orasima; kruh je tada nešto skuplji, ali je zbilja vrlo ukusan i vrijedi zadnje kune.

indor

25
Jan

Grah!

Moj prvi post s uskličnikom u naslovu bit će posvećen entuzijazmu ljudi oko mene kada naruče grah za večeru, sjednu za stol a onda navale do te mjere da raskopčavaju hlače i žale se što nisu došli u trenerci i širokoj majici. Vjerujte, nema sretnije osobe od mene kada vidim taj prizor, jer ne moram ni pitati kakav je “ispao” (ovaj “ispao” zbilja shvatite s navodnicima, kuham grah od petnaeste i rijetko mi se zalomi omaška, a nikad nije ispao ni otprilike toliko loš da je izignoriran ili bačen :) ). Dobivam često pitanja kako nešto skuhati, kako koristiti začine, treba li prosijavati brašno prije izrade tijesta, je li nužno namakanje nekih žitarica i mahunarki itd. Meni su takva pitanja simpatična, rado pišem traktate, objašnjavam i dijelim informacije koje sam sama ustanovila ili na nijh naišla proučavajući poneku problematiku.

Neki sam dan dobila upit kako skuhati grah. Mislim da u cijelom životu nisam dala temeljitije i dobronamjernije objašnjenje, tim više što se radilo o osobi koja je apsolutno nesklona kuhanju, ali je glad natjerala guzu da smisli što će jesti. Smatram varivo od graha jednim od najbazičnijih jela koje bi svaka osoba trebala znati spraviti – procedura nije prevelika, sam grah kao jelo vrlo je hranjiv i zasitan, a krajnji rezultat može biti odličan poligon za kombinacije i igru.

Također, grah mi je najdraže jelo. Volim hranjivu, zasitnu hranu punog okusa (od milja ju zovem hranom za drvosječe) i kod mene ne pale sokići, kolačići i slično – ne mogu zamisliti život na nekom od prehrambenih režima bez gustih, toplih i bogatih variva. Kuham ga i radim jednom u 10 dana i radim količinu za 48 sati. Zbog Crohna izbjegavam zrno, pa ga blendam u kremu (humusoidna kaša) i stavljam ju na tjesteninu ili neku od žitarica; tek ponekad jedem cijelo zrno, ali onda moram žvakati temeljito i ručak ne smijem jesti u žurbi. To me prilično pogađa jer sam vizualni tip i deprimira me amorfna masa, makoliko bila ukusna, ali nemam izbora i moram se adaptirati. Zato se fokusiram na okus i pokušavam iz svog najdražeg jela izvući 140%.

Objasnit ću bazični recept, nužne sirovine i tretman koje trebaju proći, s kratkim objašnjenjem što, kako i zašto koristim.

Ugrijte žlicu ulja

  • repičino, sezamovo ili kokosovo ulje najbolja su opcija jer najbolje podnose zagrijavanje; iako mnogobrojni tvrde kako maslinovom ulju ne škodi vatra, meni je svetogrđe zagrijavati ga i ne odgovara mi okus koji dobije nakon zagrijavanja. Rafinirana ulja ne koristim.

i na nju istresite

  • crveni luk – dvije veće glavice, sitno nasjeckane, naribane ili blendane

Pržite na jakoj vatri dok luk ne pozlati i postane okusom slatkast i razmekša se. Ovo je jako bitno jer će grah poprimiti puniji okus baš zbog ove kratke karamelizacije šećera u luku.

Dodajte

  • 2 veće mrkve i 1 veći krumpir – oguljeni, sitno narezani, blendani ili naribani – poštelajte svom ukusu ili ukusu ukućana

i sve skupa ostavite još 10-ak minuta na srednjoj vatri. Po potrebi dodajte malo vode, pazite, povrće ne smije plivati. Kad povrće omekša, dodajte

  • 0,5 kg graha namočenog preko noći (minimalno 8 sati) u hladnoj vodi u koju je dodana soda bikarbona* koja će akcelerirati bubrenje i povećati probavljivost ionako dovoljno zahtjevnog graha.
    Nemojte staviti premalo vode jer će gornji sloj ostati djelomično namočen i pri kuhanju neće biti ujednačena raskuhanost. Uvijek radije stavite više vode, grah je može dosta popiti.
    * zbog nje sam neki dan skuhala grah za 30 minuta, namakao se 20 sati (testiram njene kompetencije).

zalijte

  • hladnom vodom – grah se zalijeva isključivo hladnom vodom tijekom kuhanja u količini da pokrije grah, nema potrebe držati litru i više ekstra vode iznad zrna.

ubacite

  • komad suhog mesa po volji radi arome i mirisa – komadi šunke, slanine, raznih komada dimljenog mesa razlog su zašto nikad ne radim vege-grah. Neki bi rekli kako nisu nužni, ali čak i komadić šunke popravlja cijelu sliku u sekundi.

a potom posolite koristeći neku od soli ili zamjena za sol

  • sol / temeljac u prahu / tamari / vegeta – posolite malo i obzirno, lako ćete kasnije pojačati po ukusu.

Na kraju idu

  • začini – omjeri, količine i izbor vrlo su proizvoljni, stoga ću staviti uobičajene koji će dati punoću okusu i uokviriti okus graha. Jušna žlica slatke paprike, 2 čajne žlice kurkume, mrva papra, list-2-3 lovora i prstohvat muškatnog oraha.

i

  • kombu alga – odsijecite par cm alge, ubacite u lonac i zaboravite da postoji; stavlja se u dugo kuhajuće i tvrde mahunarke da bi povećala probavljivost namirnica.

bez koje grah ne kuham.

Grah se kuha dok ne omekša, što može biti između 1 sat i 8 sati. Ne šalim se. Imala sam par situacija kada sam namočeni grah kuhala bez pretis lonca skoro cijeli dan, a on kao šljunak – neće bastard da se skuha. Tvrdoću uzrokuje starost zrna; nužno je kupovati najmlađi mogući grah, nažalost, datumi na vrećicama u trgovinama ne moraju ništa značiti i firme komotno mogu i (a i hoće) potovariti grah nađen u faraonskim grobnicama i onda ga metnuti u maloprodaju.

Najvažnija stvar s grahom postizanje je probavljivosti – treba biti potpuno skuhan, a hranjiva dostupna (recimo, grah je pun željeza). Ovdje je zato ključno dobro namakanje i temeljito skuhano zrno. Nekuhano i tvrdo zrno svira grind/death u crijevima i potiče stvaranje vjetrova. Grah je kuhan kad nije tvrd pod zubom, dio sjemenki se “rascvjetao” i meke je konzistencije.

Grah kuham pod poklopcem – nepoklopljeno jelo, pogotovo na jakoj vatri, brzo i lako gubi vodu. Vatra je idealna, meni, jaka. Kad nešto radim sa strane i ne mogu se posvetiti grahu (ili imam puno vremena) onda smanjim vatru i poklopim ga, s namjerom da se dugo i lagano kuha. Na višoj temperaturi okus bude puniji i zato uglavnom radim na jačoj vatri. Mana je što moraš paziti pokraj da ne zagori.

Ako ostane viška vode, potrebno je pojačati vatru i držati lonac otklopljen. Voda će brzo ispariti. Netko voli čorbast pasulj sa rebarca suva; ja preferiram gust i bogat. Gustoću juhe definira povrće, pogotovo krumpir. Ne radim zafrig (također poznat kao zaprška), dobivam ju isključivo udjelom povrća, a ne štedim ga.

Računajte i da skuhani grah, nakon što prenoći, povuče u sebe značajan dio vode. Za mene grah ne može biti pregust, ali možda ćete ujutro morati dodati vode i dokuhati ga da bude čorbastiji.

Može se dodati još raznih vrsta povrća u taj grah – sugeriram stavljanje pred kraj da se ne raspadne + nema smisla jesti praznu hranu (raskuhano povrće nema značajan vitaminski sastav, oni su generalno nestabilni na vatri i vrlo lako se gube). Ako ubacujete paradajz, a meni je to jako drag dodatak, dobro je dodati i žlicu šećera da neutralizira njegov kiseli okus.

Postoje razne sorte graha – bijeli, trešnjevac (zovu ga i borlotti), crni, tamnosmeđi, šareni… Tamniji grahovi puštaju tamni “sok” iz ljuske, što neki ne vole jer više vole blijede grahove. Bijeli niti ne kupujem jer izgleda odvratno – čak i kad začinim juhu u kojoj se kuha grah, on strši odurno bijel iz juhe i ne uklapa se nikako u scenu.

Što s kuhanim grahom? Well, kako rekoh, kraj graha je nemoguće ostati gladan. Evo nekoliko opcija koje mi padaju na pamet u 45 sekundi što sa skuhanim grahom:

  • već i s par šaka grubo lomljenih tacosa postaje puniji, ukusniji i bolji, iako, možete napuniti tanjur bazično skuhanim grahom (iz opisa) i kvalitetno se najesti
  • skuhani grah možete pomiješati s raznim vrstama tjestenine i dobiti pašta fažol
  • umjesto tjestenine, možete dodati kuhane žitarice – ječam, proso, amarant, žgance, heljdu; bulgur, kuskus također
  • blendanjem skuhanog graha dobijate humus; pojačajte okus šakom indijskih oraha, sezama ili sjemenki konoplje, začinite dodatno i onda se igrajte s kombinacijama
  • procijedite grah, nasijecite luk, dodajte bučino ulje od tostiranih sjemenki i dobili ste grah salatu za zmajeve
  • osim luka, možete mu dodati sirovo ili kuhano povrće, malo ga pouljiti i time dobivate idealni obrok za posao
  • grah se fantastično slaže s okusom avokada, koji ni inače kod mene nema šanse završiti u guacamoleu jer ga daleko prije pojedem žlicom, ali grah salata s narezanim avokadom je za bogove, bez pretjerivanja
  • s povrćem ga možete ispirjati u woku i baciti na azijske rezance u milijun kombinacija
  • grah generalno jako voli orašaste sjemenke; ako želite nešto zbilja ukusno na što se svak lako zalijepi, ubacite u servirani grah šaku kikirikija, prženog (sol možete isprati pod cjedilom); rado ga začinjavam i s par žlica namaza od kikirikija tijekom kuhanja, daje drugu dimenziju okusu
  • zimi se posebno dobro slaže s ukiseljenim povrćem, rado ga miješam s kimchijem, kiselim kupusom ili nekim drugim kiselim handgemacht dodacima povrtnog podrijetla
  • grah možete i zapeći u pećnici, s ili bez povrća
  • još u kuhanju možete dodati šaku neke od leća ili drugih mahunarki za veću gustoću i pojačan proteinski sastav
  • napunite grahom, sjeckanim komadićima proprženog mesa i kuhanom rižom sirove paprike, zapecite ih i zalijte vrhnjem
  • ostatke graha ubacite u smjesu za lazanje ili čak i na pizzu
  • ako ste posebno entuzijastični, grubo zdrobite sjemenke kuhanog graha, miješajte sa žitaricama i jajetom (ili zamjenom za jaja, tipa lanene sjemenke), napravite smjesu i pecite popečke
  • za chilli con carne zasebno ispecite u pećnici komade svinjetine ili (idealno) govedine na način da se dobro zapeku, poprime boju i miris i onda ubacite u grah cca pola sata do 45 minuta prije kraja, za ovaj grah ne štedite na povrću i/ili žitaricama, neka bude svega – preporučujem serviranje kada nešto radite, tipa krečite stan ili selite nekamo, ljudi se ekšli klanjaju kada se ovog čuda najedu
  • s prodinstanim povrćem, sirom, ljutim umacima i grahom možete puniti tortilje i zapeći ih ili raditi burrito
  • ako proprženom grahu dodate jaje, šunku, sir po volji i nešto povrća, dobili ste meksički doručak – huevos rancheros (ovo je nešto što abnormalno volim)  :herc2:

huevos-rancheros

Sve to možete izvući, naravno, ne odjednom i od iste, polovice kilograma graha tj. lonca graha. Onaj tko kraj graha ostane gladan, zaslužio je ostati gladan :)

25
Jan

Sitnica #50

Ivan Kislov @ 500 px

Autor je smješten u Magadanu, gradu na obali Ohotskog mora na krajnjem istoku Rusije. U ovom su albumu isključivo životinje koje se vrzmaju po snijegu – lisice, tekunice, svisci, polarni zečevi, rosomasi, vukovi i rogata divljač, kao i njihova mladunčad. Toliko su tople, pune ekspresija i prelijepih su boja da bih mogla satima browsati ovu galeriju i diviti se, a posebno sviđam lisice i lisičiće, očite zvijezde među životinjama koje je fotografirao. Poznate su kao vrlo ljubopitljive i ne toliko prestrašene ljudske blizine, pa nije toliko neobično da su Kislovu i prišle.

24
Jan

Antivaxxers be like where are my burn ointments

av

22
Jan

#onokad nabasaš na stari tekst i bude ti drago

BJbikers.

18
Jan

Molekula Nula Jedan i Rada Prada

Većina parfema meni je prejaka i preagresivna. Tek mi poneki zapne za nos i kupujem ih isključivo kada mogu vlasnika pitati o čemu se radi i tko je proizvođač jer ulazak u parfumeriju i random browsanje za mene nema baš nikakvog smisla. Imam ih jedva nekoliko i koristim ih vrlo štedljivo jer ne volim ostavljati oblak mirisa iza sebe.

Prije 2-3 godine, na bivšem poslu, pričala sam s klijenticom i procijenila kako je situacija dovoljno ležerna da mogu postaviti pitanje o parfemu koji nosi. Moja se procjena ispostavila preciznom – dobila sam, osim odgovora o imenu i proizvođaču, cijelu priču o njegovom nastanku i priči koja ga prati. Miris je bio strašno specifičan. Zamislite situaciju u kojoj hodate gradom, ljeto, toplo, nekakva je fešta, buka, iz 55 smjerova dolazi zvuk, sve oko vas je šareno i slavljenički, tisuće ljudi žamore i žvrgolje… A onda iz nekog od smjerova dolazi čista, jasna i precizna melodija (recimo) violine po kojoj netko neopterećeno prebire. Naravno da ćete se zalijepiti za nju. Nije da sam neki fensi znalac, daleko od toga, za takvo što bih morala prvo omirisati i naučiti raspoznavati stotine parfema što me baš nimalo ne privlači, ali sam se zaljubila u miris. Nakon što sam saznala da u RH ne postoji za kupiti, odustala sam od bilo kakve namjere da ga i nađem.

Nedavno sam se sjetila ovog parfema i odlučila se potražiti ga uz jači angažman (čitaj: dok ga ne nađem). Parfemski showroom bivšeg glavnog zastupnika nedaleko od džamije odavno je zatvoren, klasične parfumerije ga ne drže uopće a kamoli u povremenom asortimanu, ali mi je jedna od prodavačica spomenula parfumeriju koja ga drži na prodajnom mjestu u zoni ispod Kvatrića. Našla sam ga po grozno visokim cijenama i samo u bocama maksimalnog volumena za brand; osjećala bih se tako preseratorsko-buržujski da sam taj novac odlučila dati za vodu s mirisom u staklenoj boci. Makoliko lijepo i opojno mirisao.

Onda sam se sjetila sestrične u Britaniji, provjerila sam planira li dolaziti i naručila sam bočicu koja je ubrzo stigla u Zagreb i koja me upravo gleda s radnog stola. Djeluje jako zanimljivo na mene, “tjera” me da ga često omirišem i udišem, što je prilično atipično za sve što sam dosad koristila.

Uglavnom, miris se zove Escentric Molecules i postoji nekoliko modela. Molecule 01 je pročišćena, eterična, suptilna i besprijekorna u jednostavnosti i prilično kontradiktornoj draškastosti, dok su Dvojka i Trojka agresivne supstance u potpunom kontrastu, vrlo nametljivog mirisa i potpuno nevezanog za priču oko Jedinice.

em

Osim neobične suptilnosti i paradoksalne jasnoće u izražaju, specifičan je i po sastavu. Nerado pejstam PR sadržaje, ali evo:

Molecule 01 contains only the aroma-chemical Iso E Super, which, on its own, is less of a fragrance than an effect. The wearer may notice a subtle, velvety, woody note which will vanish, then re-surface after some time. More than this, she or he will notice the impact the fragrance has on other people. In fact, its effect is almost pheromonic. This is fragrance at its most radical.

Prilikom posjeti parfumeriji, pričajući s prodavačicom, zaboravila sam baciti one papirnate trakice na koje vam prodavači nasprejaju parfem i ostavila sam ih u džepu jakne. Nabasala sam na njih par sati kasnije kada sam vadila mobitel iz džepa i kada me opalio bizarni miris Nula Jedinice. Trajao je danima, ali imam dojam da se “palio” i “gasio” čak i u jakni.

Uglavnom, genijalna stvarčica. Toliko da je ovaj parfem prvi kozmetički proizvod koji komentiram na svartu na ovakav način.

Drugi dio posta bit će preporuka. Od srca, zbog jednostavnosti, genijalnosti i kvalitete.

Naime, jezim se odjeće po trgovinama kao što su Zara, Bershka, Stradivarius, HM i sličnih. Isključivo zato što da bih tamo pronašla nešto umjereno, nešljašteće i bez ogromnih natpisa moram kopati po policama i vješalicama gore nego kao po Hreliću. Kad i nađem nešto dizajnom prihvatljivo i što nije poliesterskog podrijetla, obično je pamuk toliko proziran da se kroz njega može čitati a postrani šavovi već na lutkama stoje zakrenuti prema pupku. Ne želim se niti pitati na što liče nakon 3 pranja. Imam tu sreću da sam od malih nogu naučena što je lijepo, trajno i u konačnici zdravo za nošenje, pa mi takve stvari niti nisu opcija, a još manje kada su na turbo popustima.

U Frankopanskoj 5 tik do tramvajske postaje, u haustoru i odmah pri ulazu nalazi se mala krojačka radnja. Ima nekakvo generičko ime tipa “Moda”, “Modin” ili “Moding” (ne sjećam se, okačit ću naknadno), a moje kokošje društvo krojačicu zove Rada Prada. Do nje sam došla po preporuci, od osobe koja je isto došla kod Rade Prade po preporuci :) . Ženu, naime, bije dobar glas, što me jako veseli. Osim prelijepog, često asimetričnog i pomalo dekonstruktivističkog stila, odjeću krasi za ove prostore neubičajeno kvalitetan i gust pamuk u raznim bojama. Igrom slučaja, dosta toga je zagasitih boja, što meni u ovaj tren jako odgovara i podebljava podbadanje okoline da mi ormar izgleda kao 50 nijansi sive. Cijene su i više nego korektne za ovo što u minijaturnoj trgovini možete naći, a preporučila bih ju svakoj ženi, osim primjercima u Juicy Couture pink trenerkama, bijelim patikama do gležnjeva, s leopard torbetinama na podlaktici iz koje vire maltezeri, geliranim noktima i preogromnim sunčanim naočalama. Mislim da bi se jedine one tamo dosađivale.

9
Jan

Scarlett in the Shell

Pogodila me prilično vijest o remakeu filma Ghost in the Shell – ne razumijem kako nekome uopće može pasti na pamet ideja o angažiranju, pazi sad, 8O  SCARLETT JOHANSSON  8O da odradi Motoko Kusanagi. Ideja je toliko blesava da ne mogu pojmiti što je nekome bilo na pameti kada je samo pomislio da ona može biti u jednadžbi.

gitsSutra po dolasku s posla gledam GitS (prošlo je prilično vremena od posljednjeg gledanja, sjećam se kombinacije sleđene krvi i masivnog bonera kad sam prvi put čula pjesmu iz uvoda, pisanu na drevnom jamato jeziku), pozdravljam se s besprijekornošću japanskog remekdjela svog žanra i hvatam se za glavu zbog onoga što će od ove koncepcije napraviti šugavi Hollywood kad se zarolaju digitalne kamere, ubije film CGI-jem i budemo primorani blejati u Scarlettinu bezličnost, bezveznost i karizmu anemične čovječje ribice. Hollywood dokazano ne zna baratati s japanskim filmovima i svaki film pretrpi ogromnu štetu kad se remakeova dokači Murica. Kad su već odlučili uništiti ideju do temelja, nisu trebali stati na Scarlett, ne znam što je producente spriječilo da odu full retard i angažiraju Jennifer Lawrence kao Motoko.  :fp:

8
Jan

Gumenjaci

Kad god imam priliku i dovoljno vremena, kemijam. Igram se s omjerima, sirovinama i metodama obrade i prerade u zadovoljavajući rezultat. Jedan od dražih opita bila je izrada gumenih bombona. Ne patim na “zdrave” bombone niti imam ikakvu motivaciju demonizirati slatkiše široko rasprostranjene po policama trgovina, glavna mi je inspiracija bila postići dobru konzistenciju i okus. Isprobala sam nekoliko shema, a krajnje zadovoljavajući omjer bio je 300 ml soka : 1 jušna žlica agar-agar praha.

Kakav sok? Bilo kakav. Štogod vam se pije. Može biti gotovi, iz sokovnika, blendani, razrijeđeni sirup (sjetite se bazginog soka, od njega dobivate najbolje gumenjake), slađeni, neslađeni… Dozvoljeno je i miješanje nekoliko vrsta sokova; potrebno je izbjegavati samo sok od manga, ananasa, smokve i papaje zbog enzima koji će razoriti želatinu bez puno truda.
Na fotografiji dolje korišten je sok od brusnice. Kiseo, intenzivnog okusa i opako crvene nijanse. Bila bi šteta da ne završi u gumenjacima.

Kakav agar? Agar je želatina koja se dobiva od agar alge. Radi se o sitnim “ljuskicama” koje u kontaktu s tekućinom bubre i želiraju ju. Umiješavanjem i zagrijavanjem u kratkom roku formira žele. Ako se odlučite isprobati ovaj recept, potrebno je paziti pri kupnji – imate dostupne ljuskice i prah, a ovaj je recept rađen s prahom. Ako kupite ljuskice, računajte na promjenu u omjerima, sigurno ćete ih stavljati više.
Sa želatinom životinjskog podrijetla nisam radila.

Postupak je jednostavan: zagrijte sok, umiješajte u njega agar prah, kuhajte par minuta dok se tekućina ne zgusne, kratko hladite (nemojte predugo hladiti, smjesa mora biti potpuno tekuća), istresite smjesu u silikonske kalupe oblika po želji (možete ih naći na ebayu po prihvatljivim cijenama), ostavite kalup u hladnjaku na nekoliko sati dok se želatina potpuno ne ohladi i ukruti. Rezultat? Černobilski crveni gumeni bomboni :)

gum

8
Jan

At night we’re conspiring by candlelight

8
Jan

Dakar 2015

Počela sam konkretnije pratiti Dakar rally lani s Lazićem. Dnevni jednosatni pregled, sažetak i koncentrat zbivanja uvijek je bio nabrijan lijepim kadrovima prirode subekvatorske Južne Amerike, dnevnim i ukupnim rangiranjem natjecatelja na motorima, quadovima, u autima i kamionima i zanimljivostima. Kažu upućeniji kako je selidba rallya iz Sahare u lijepi komad Južne Amerike koji podrazumijeva i pampe i slane beskonačne pustare odličan potez – lokalci su pokazali ogroman interes i dobru volju, što je natjecatelje natjeralo da se osjećaju vrlo dobrodošlo i rado hvale organizaciju, logistiku i toplinu ljudi koja ih je dočekala pri dolasku.

Dakar rally spada u vrlo rijetke sportske događaje koje pratim. Mislim da nisam F1 pogledala dulje od 4 sekunde ukupno u preko 30 godina života, a isto vrijedi i za druge manifestacije tog tipa. Utrke sportskih motora, supermoto i slično pogotovo me ne zanimaju, a tek ponekad mogu pogledati motokros utrke i to samo one koje mogu pratiti u stvarnosti. Ne postoji razlog koji bi me zavezao za TV kada su te stvari u pitanju.

Razlog zašto Dakar pratim zove se izdržljivost, i to izdržljivost vozača u klasi motora; quadovi i automobili mi nisu napeti, a kamione škicnem because KAMAZ. Zmajevi na motorima prebace i po 500-600 km/dan u uvjetima suhog i vrelog ljeta (na južnoj hemisferi trenutno je udarno ljeto, doslovno naš srpanj) vozeći i do 175 km/h tj. 50 m/s na putu koji to po definiciji baš i nije. Teško je reći da je nekome udobnije nego što je motoristima (LOL, quadovci to dobro znaju) ili je vožnja sigurnija na nekoj od natjecateljskih platformi (nedobog naći se u prevrnutom Kamazu), ali odvesti 10-ak tisuća kilometara na motoru u ovim uvjetima ipak je, u mom svemiru, za grand master respect. Prosječna prolaznost utrke tj. udio ljudi koji uspiju završiti cijeli ciklus očekivano je niska – kreće se od 59% za automobile do 80% za kamione. Svake godine nađe se niz ozlijeđenih vozača, mrtvih ljudi, uništenih motora, ali i posebnih slučaja kao onih sa Šveđankom Annie Seel koja je uspjela skočiti s motora prije nego je završio ni manje ni više nego u jametini za koju se pretpostavlja da je trebala poslužiti kao grobnica. Bila je dovoljno pametna da se nije odlučila spustiti u jamu, aktivirati botun koji alarmira da je došlo do problema i javiti da se dođe po nju jer je postojala prilična vjerojatnost da je pri padu motora u jamu upravo taj aparat cviknuo. Ostala je vani i dočekala pomoć.

Vozači nemaju nikakve navigatore već pomoću šturih karti kolokvijalno poznatih kao mehanički scroll book moraju tražiti stazu koja bi ih odvela do cilja, pa i mnogobrojna gubljenja nisu baš ništa neobično. Kad zbrojite sve navedeno, ne možete ne imati poštovanja prema ljudima kao što su Coma, Barreda, Villadoms, Sunderland, Lopez etc. Isto tako, imate i Laiu Sanz, Španjolku koja je lani uredno odvezla rally, a u ovaj tren vrti se u miljeu od oko top 10 vozača. Nije mi što je žensko i ne navijam za nju jer je žensko, ali svaka joj čast.

Ovdje, brojni kažu a i sami možete bez pretjeranog truda zaključiti, čak nije ni poanta pobijediti – ogroman je uspjeh samo i odvesti rutu. Da to nije baš tako lako, pokazuje i primjer od jučer – nađen je Michal Hernik, Poljak, mrtav na 206. kilometru. Pretpostavlja se da je dehidrirao i umro od toplotnog udara. Osim njega, primjera je dovoljno, pogotovo iz perioda kada se Dakar rally vozio po Sahari. Nije bilo neobično naći vozače nakon sloma živaca jer su se izgubili i vozili cijeli dan u krug, nakon čega bi odustajali od rallyja i odlazili kućama.

Fotografi i kamermani jako dobro rade svoje poslove, pa tako u kratkom roku imate internetom širom rasprostranjene i dostupne fotografije predivnih Kordiljera, Atacame i pampasa, ali i vozača motora u brojnim specifičnim situacijama. Ovo je jedna od najpoznatijih – zapaljena Goncalvesova Hondina mašina.

goncalves

Isto tako, dostupne su videosnimke situacija gdje možete vidjeti kakvih sve šupaka ima i za koje mi nije jasno kako ih itko želi sponzorirati, ili, još gore, za njih navijati ili ih podržavati.

Ovaj vozač koji je ostao u blatu jedan je od mojih (ajmo reć) favorita; specifičan je i očito dobroćudan, zove se Paulo Goncalves. Da, to je onaj lik gore na fotografiji kraj zapaljene Honde.

Što se tiče nekakve dakarske demografije, zanimljiva je pravilnost: dominiraju Španjolci, Portugalci, Južnoamerikanci, Česi i Poljaci na motorima, Rusi u Kamazima i nešto Nizozemaca u MAN-ovima. Iz ove šprance iskaču tek Nasser Al-Attiyah iz Katra (doduše, u autu) i CS Santosh, prilično iznenađenje u ovom svijetu i bivši kriketist (kriketičar?) iz Indije, Estonac Mart Meeru, pa čak i Slovenac Miran Stanovnik i Srbin Gabor Saghmeister, kao i poneki Rumunj. Vrlo je malo Šveđana, nimalo Japanaca i Nijemaca, što me prilično čudi.

Danas je peti dan, još se stignete uštekati u ovaj cirkus.

rutaVozi se na relaciji Copiapo – Antofagasta, ugodne dužine od 697 km.

c-a

Ruta je prelijepa – predivni goli suhi Kordiljeri. Prvi dio rute čini parsto km Atacame, poznate kao Kraljica Svih Pustinja – doslovno najsuša na Zemlji, s oborinama do 1 mm/god, potpuno sterilnog tla, najveći je izvor NaNO3 i vozači redovito nailaze na napuštene rudnike i rudarske gradove pri vožnji. PREDIVNO  :herc2:

Znači, startali su u 6 ujutro, vozit će cijeli dan po nemilosrdnom suncu i alienskom pejzažu, tih 700 km privest će kraju u kasnim večernjim satima (amaterska ekipa stiže i u 3 ujutro), nakon čega ih čeka opravak motora i eventualno par sati sna. Sutra opet u 6 ujutro ustajanje i tako u krug do završetka, 17.1.

6
Jan

Sojogrickalice

Navukla sam se na tostirano zrno soje još kao dijete. Za divno čudo, ne uspijevam se sjetiti tko je od (ženskih) članova obitelji počeo s tom praksom; sjećam se samo mirisa koji je agresivno prilazio nosovima iz tave na jakoj vatri. Obično je bilo dovoljno par minuta tostiranja do promjene u okusu – onaj gorkasti aftertaste koji regularno prati soju pretvorio bi se u ugodan orašasti šmek zbog kojega sam znala pojesti šaka i šaka ovog zrna.  Nužno je nakon tostiranja istresti zrno odmah iz tave/posude u zdjelu; ponekad i minuta ležanja u usijanoj tavi izazove teške zagoretine na sjemenkama što ih čini nejestivima.

Evo napredne verzije. Mekša je, hrskavija i nećete sjemenke gristi u strahu da ćete na njima polomiti zube. Kvaka je u namakanju. Ako ih potopite u hladnu vodu na 24 sata i dodate žlicu sode bikarbone, a potom ih pečete oko 30 min na 200 C, dobit ćete mekšu verziju suptilnijeg okusa i bolje teksture. Nemojte se čuditi ako nađete kličice kako probijaju sjemenske opne, to je potpuno normalna pojava nakon cjelodnevnog namakanja.

sojogrickalica

Dovoljno je posoliti ih, iako, brojni aromatični i pikantni začini uredno idu u ovoj kombinaciji s njima. Prvenstveno kim i paprike raznih razina ljutine. Ne možete ni zamisliti koliko je lako isprazniti zdjelicu s ovom grickalicom, a ako razmišljate napredno, sjetit ćete se ovih sjemenki i za šarene povrtne salate.

2
Jan

Prvi Crohn utisci

Prošlo je preko 5 mjeseci od Morbus Crohn dijagnoze. Koliko god sam dijagnozu nekako začudno spremno dočekala i odmah se prihvatila istraživanja bolesti, rada na sebi i specijaliziranog kuhanja, sada mogu reći samo da sam apsolutno bolje. Dobar je osjećaj, koliko dobar može biti obzirom na datu situaciju, znati sa čime se boriš nakon toliko neizvjesnosti i zbunjenosti svime što je naišlo. U ovaj se trenutak kuha krem juha od leće s vrganjima i đumbirom, a ja ću lagano složiti pismo podrške i nekakav temeljni tekst možebitno koristan onima koje je dijagnoza tek dočekala. Sublimacija je dosad stečenih informacija koje sam dobila, s fokusom na one koje mi dadoše stručnjaci s polja farmaceutike, nutricionizma i gastroenterologije, a manje na anegdotalnim iskazima. Članak će biti poduži, pa slobodno skuhajte čaj i priredite kekse ako ga imate plan čitati do kraja.

Prvo što morate znati i razumjeti jest priroda same bolesti. Ja ju nekako radije zovem stanjem nego bolešću zbog sinusoidnog karaktera – tijek čine upovi i downovi u smjeni, nepravilnih intervala. Crohn (zvat ću ga CrD) u svom akutnom i agresivnom periodu manifestira se kao upala nekog od dijelova probavila od usta do anusa, što za posljedicu ima grčeve, proljeve, mučnine, konstantan umor i pospanost, malapsorpciju hranjiva i opći pad kvalitete života. Što upala traje dulje i ne liječi ju se, raste vjerojatnost komplikacija. Krajnju crtu čine upale koje je nemoguće suprimirati do razine da se odstranjuju dijelovi crijeva i vrlo zamršeni karcinomi koje je jako teško liječiti i imaju visoku razinu smrtnosti. Ovo je nešto što ne želim baš nikome.

Kako pristupiti CrDu? Rekla bih: asertivno, bez straha, praktično i dobrohotno najviše prema sebi. Prvi je korak zauzeti, koliko je moguće, zdrav stav prema situaciji. Pomiriti se s činjenicom da se radi o suputniku koji će hodati uz tebe do kraja života, kao što mjerač glukoze u krvi prati dijabetičara. Taj će suputnik ponekad biti bliži tvom koraku, a ponekad ga nećeš niti primijetiti koliko je daleko. Upravo zato, nastojim CrD gledati kao stanje čija je magnituda štete u izravnoj vezi s mojim ponašanjem i angažmanom, a ne tešku boleštinu koju je nemoguće držati pod kontrolom. Jer ovisi o meni i samo meni. Najlakše je prepustiti se i odustati. Čuti dijagnozu i presuditi si. Zavući se pod deku u sigurnu zonu, u strahu od svijeta okrenuti leđa od svega, otvoriti bolovanje i odustati. No, to nije terapija niti je dugoročno rješenje za išta.

Drugi su faktor lijekovi koje propisuje gastroenterolog nakon postavljanja dijagnoze. Nikad i nikome ne bih sugerirala nepijenje ili prestanak uzimanja lijekova. Nijedan bioenergetičar/homeopat/netko treći tko nije svojim očima vidio stanje stijenki crijeva nekim od pregleda nije ni otprilike kompetentan procijeniti i nekome savjetovati nepijenje lijekova. Nitko od njih neće na sebe preuzeti odgovornost ako do problema dođe, a u situacijama kada su crijeva toliko upaljena da pucaju a taj netko ih ne vidi, problemi su doslovno tu. Nisam aktivist, anti-Big-Pharma heroj niti me se imalo tiče što tko konzumira i smatram da bi svatko (trebao) znati za sebe, ali doza realnosti i poznavanja materije prije odluke o nepijenju mora biti prisutna. Ako ste u takvoj situaciji, ili njoj sličnoj, pročitajte obje strane, izvucite sve potrebne korisne informacije. U protivnom ispadate zatucaniji od španjolske inkvizicije, samo što ovdje stradavate isključivo vi sami.
Pijem lijekove, redovito (ne biste vjerovali kolika je zezancija piti regularno lijekove u isto vrijeme – jedini način da to ostvarim bilo je naštimavanje vekerice da zvoni u određeno vrijeme četiri puta tijekom dana) i ne planiram prestati dok gastroenterolog ne procijeni da je trenutak. Homeopatiju, kristale, viske, bioenergiju i ostatak wooa (vjerujte, alternativno tržište nudi uistinu širok spektar nimalo utemeljenih ideja koje odbijam zvati tretmanima) niti ne gledam kao opciju.
Budite praktični i odgovorni prema sebi.

Ciljano podešen meni i lijekovi neće napraviti baš ništa ako se ne uhvatite u koštac s razjašnjavanjem razloga zašto je do upale došlo i poradite na rješavanju tog problema. Po mom dosadašnjem iskustvu i razgovorima s oboljelima, svatko je od oboljelih imao nekakav stresni period ili kratkotrajni incident s dugoročnim efektom koji je zaslužan za CrD. Razmotrite psihoanalitičara, psihologa ili makar dobrog prijatelja koji će poslužiti kao podrška i pomoć.
Osobno, ne vjerujem u psihoterapiju ako ne podrazumijeva rad na sebi, ciljano angažiranje misli u aktivnosti i jačanje oslabljene psihe, kao i nastojanje uklanjanja stresora ili učenje kako živjeti s njim ako alternativa ne postoji. Dijagnoza ne znači baš ništa ako ćeš ju samo konstatirati i onda sjesti prekriženih ruku. Nitko od mene ne zna bolje što me dovelo do ovog stanja i nitko od mene ne može bolje dokučiti što mi treba da mi bude bolje.

Treća stavka bi bila adaptacija prehrane. Doživjela sam čak i suze ljudi oko sebe kad su čuli da njihov rezidentni gurman ne smije jesti cijeli set namirnica. Uzmite u obzir kako je CrD po pitanju onoga što smijete i ne smijete jesti prilično heterogen, a povremeno i hirovit. To znači da, osim što je tip namirnica koje smijete ili ne smijete jesti karakterističan i ovisi od osobe do osobe (nema apsolutno nikakvog pravila, svatko mora testirati što mu odgovara ili ne), pojedina namirnica u nekom trenutku postaje tolerabilna ili može biti prekrižena (sirovi kupus ne smiješ jesti jer te napuhuje, a u nekom trenutku ipak može proći i obrnuto). Stoga neću nabrajati što vam može biti problem, ali vodite se logikom kako je nužno napraviti redukciju na temelju reakcija na pojedine namirnice. Obično su kritična netopiva vlakna, primjerice, sjemenke lana, koža ploda šljive ili kukuruz.

U periodu pred dijagnozu sumnjalo se na celijakiju. Moram priznati da me pomisao na nju prilično užasnula i nije mi bilo svejedno, nevezano za ovu blesavu i neozbiljnu glutensku histeriju od koje mi pada mrak na oči. Celijakija je jedina prava indikacija za eliminaciju glutena, sve ostalo je pomodarija. Ipak… U ovom raju prerađene hrane i guranja glutena u sve živo i neživo osjećala sam priličan strah, pogotovo ako bi se ustanovilo kako imam neku od hipersenzibilnijih varijanti celijakije. Naime, nabasala sam na osjetljivost i na 3 ppma, što je toliko mala količina da je zanemariva, a nekome para crijeva bez milosti.
Ujedno, kako volim putovati, nije mi se sviđala ideja da na pol Urala moram razmišljati ima li onaj heljdin kruh na polici i u selu s tri stanovnika gluten u tragovima (a vjerojatno ima). Lako je kada si kod kuće, problem nastaje kada treba maknuti se i nekamo odzujati. Celijakija je prilično nepraktična, činjenica je.

Način obrade hrane vrlo je važan. Zaboravite pohanje, prženje u dubokom ulju, rafinirane masnoće i slično. Idealno je pečenje na nekoj od stabilnih masnoća ili bez njih (raširite na alu-foliju meso i povrće) i kuhanje na lešo. Pomoć su i blenderi, tweakovi za one u akciji. Brojni se Crohnovci kunu u kuhanu i u kašu pretvorenu hranu. Super štos je i taj da hrana ne mora biti raskuhana do neprepoznatljivosti da bi bila iskorištena. Dovoljno jak blender rasturit će vlakna i nakon par minuta kuhanja a vi imate pred sobom ukusnu krem juhicu od doslovno bilo čega.

Gluten i laktoza kod ponekih mogu biti kritični, ako imate sumnju na alergiju ili intoleranciju, testirajte imunološki odgovor na provokaciju u nekoj od zdravstvenih ustanova. Intolerancija na laktozu je učestalija kod Crohnovaca, pa se i prevenira pojava problema redukcijom nefermentiranih mliječnih proizvoda ili potpunom eliminacijom.

Pojačajte unos fermentirane hrane. Kako kiseli kupus nije nešto što ćete jesti naveliko, blendajte manje količine i nemojte ga kuhati da ne pobijete enzime. Poigrajte se i s fermentacijom povrća, ako imate volje. Računajte da enzimi stradavaju na 47 C i da sva hrana koja prirodno obiluje njima nema smisla ako je unešena u organizam nakon kuhanja. Enzima imate u enormnim količinama u ananasu, papaji i sirovim smokvama, primjerice. Jedite ih natašte i žvačite ih temeljito.

Pozabavite se i rafiniranim uljima i šećerom. Ovakve nutritivno bezvrijedne namirnice koje upravo generiraju upalu trebalo bi potpuno maknuti i na njihovo mjesto staviti kvalitetnu alternativu. Ulja – veliko da za laneno, maslinovo i ulje industrijske konoplje, a sezamovo i kokosovo u manjoj mjeri. Nikako ne koristite “obično” biljno za 10 kn/l. Platite više novca za više muzike, apsolutno. Također, proučite kako se koje ulje koristi. Većina djevičanskih ulja ne voli zagrijavanje i stvara se niz štetnih spojeva, a nanositi dodatnu štetu sebi nikako ne želite.
Kontrolirajte unos pojačivača okusa jer kod nekih oboljelih mogu imati upalnu indikaciju. To ne znači da će vas šalica juhe iz vrećice ili žlica vegete krknuti, ali ako imate volje i priliku sami skuhati juhu kod kuće – dajte joj prednost.

Bezmesna prehrana je vjerojatno izvediva, ali uz ogromnu kontrolu krvi i jetrenih proba u kombinaciji sa natprosječno izbalansiranom i nabrijanom prehranom. Prosječan vegetarijanac ionako se pati s lošim zdravstvenim stanjima tijekom skupljanja staža. CrD karakterizira malapsorpcija u startu, kombiniranje s nekim od vegetarijanskih prehrambenih režima osobno ne bih probala, makar do remisije. Plus – meso je lakše probavljivo. Onaj tko vam kaže išta drugačije, obično je vegančić-cvilidreta koji plače nad ubijenim piletom i emocije mu pomućuju činjenično stanje. Naš je probavni sustav oplemenjen setom proteolitičkih enzima, dok enzime za probavljanje vlakana nemamo. Nemamo celulazu koju imaju biljojedi. Znate i sami kako se napušete kao cepelin kada jedete grah, kukuruz i kupus. Pravilno obrađeno meso (kuhanje olakšava denaturaciju proteina) kroz crijeva prolijeće i iskorištava se bez ikakvih problema. Zaboravite brokulu, ili ju makar blendajte u kašu.

Nakon dugog istraživanja saznala sam kako ljuta hrana obično nije problem. Sami spojevi iz ljutih paprika su i poželjni, skupa s đumbirom i kurkumom koji imaju snažno protuupalno djelovanje. Ovo mogu pouzdano potvrditi iz svog iskustva, mene obično ubiju sirove paprike i sjemenke iz paprika. Problem su vlakna, a ne sama ljutina.

Povrtne juhe u kritičnim danima, kada vas proljev ubija bez milosti, nešto su uistinu umirujuće i posebno. Tople, lagane i brzo gotove (nema smisla prekuhavati povrće, prosječno im treba oko 20-30 minuta) živi su eliksir, a u organizam nose elektrolite koje eliminiramo sa stolicom. Rado ubacim i malo miso paste; ukusna je a nosi i specifične benefite.
Kada navale proljevi, ne zaboravite unositi dovoljno tekućine. Čajevi, voda, lagani sokovi i spomenute juhe odlična su opcija.

Posebna podstavka u hrani su i greške, ciljano uzimanje namirnica i jela za koje znate da vam škode. Jako je teško biti dosljedan, a još teže dok niti ne znate što vam radi štetu i u kojoj mjeri. Bit će situacija u kojima biste prodali dušu vragu za porciju čizkejka, ali procijenite koliko ste spremni na posljedice i guglajte “colostomy bags” prije nego ipak zagrizete zabranjeno. Slučajno, teška hrana, ona za drvosječe, mene jedino može zasititi. Ne lože me kolači i keksi, čokse i slično, kada sam gladna, želim pojesti nešto vrlo konkretno i ukusno, a ne šareno i slatko. Primjerice, kada biste ispred mene stavili dva tanjura, u jednom leži ogroman komad čokoladne torte urešen kuglama sladoleda i šlagom, a u drugom porcija tamnog chili con carnea s kukuruzom, kuhanim povrćem i garnirom od indijskih oraha i mladog luka, niti na tren ne bih dvojila pri odgurivanju torte i pozdravljanja šarene porcije kuhanog graha. Imam tu sreću da ni inače ne pušim, ne pijem alkohol i kavu. Maknuti sva ta tri poroka cijelu bi situaciju učinilo daleko složenijom. Ovako samo tugujem što neke stvari više ne jedem.

Sjetite se i žvakanja. Temeljitog, laganog, sustavnog, ciljanog i fokusiranog žvakanja. Meni je ovo najteži zadatak, bez šale. To znači da više ne smijem jesti stojeći, u hodu, u dva griza, već svakom zalogaju treba posvetiti pažnju.

Bitna stavka je i suplementacija. Iako, nikako ne treba zaboraviti kako je suplementacija baš ono što joj ime govori – podrška i krpanje zakrpa, a ne osnova. Suplementi neće zaliječiti CrD ako ležite depresivno danima u krevetu, jedete čips i zalijevate gaziranim pićem. Prvo se fokusirajte na hranu i rad na sebi, jer suplementi, redovno prilično skupi, neće imati nikakvog efekta. Imena proizvođača neću spominjati, ali sam voljna na mail poslati imena i detalje. Klik ovdje ako vas zanima. Opisat ću preporuke farmaceuta i kliničkih nutricionista, a dodat ću i svoje iskustvo. CrD je prilično individualno poštelan i ne mogu reći da bi nekome drugome određeni suplement djelovao jednako. Ovisi o stadiju, magnitudi štete na crijevima, načinu prehrane i ostatku faktora koji nisu za zanemariti.

Redom:

  • ekstrakt kurkume – osim što kurkumu redovito stavljam u hranu, nabavila sam po preporuci farmaceuta ekstrakt u kapsulama. Nažalost, RH tržište drži jedan jedini model i dosta je skup, pa sugeriram kupnju preko interneta. iherb je odličan start za ovakve kupnje, postoje brojni proizvođači i česte su akcije.
    Standardna kapsula sadrži 500 mg, a ta količina bi bila preporučena za nekakvu prevenciju ili lakša stanja s probavom; stručna preporuka kaže da je dnevni unos ograničen na do 6 000 mg/dan i ne postoje baš nikakve kontraindikacije pri pojačavanju doze. Ja sam startala s 2 000 mg tijekom 2 tjedna, sada sam na 1 000 i primjećujem razliku.
    Kako djeluje? Pomaže pri zaustavljanju proljeva i smiruje upale.
  • omega-3 – uz ulje sjemenki nara, chia, laneno i konopljino ulje koja bi trebala postati standardna u vašem hladnjaku, sugerira se i ulje krila (krill = morski člankonožac) kao najbolji izvor najlakše iskoristivih omega-3. Budući da je krilovo ulje u kapsulama prilično skupo, 5 dana konzumacije koštalo bi me oko 200 kn, kao best buy sugerira se riblje ulje u kapsulama.
    Veganski izvori omega-3 nisu najbolje rješenje, a evo i zašto (savjet eksperta i priličnog autoriteta na ovom polju): da biste uspješno konvertirali alfa-linolensku kiselinu u EPA i DHA (eikosapentaenoičnu i dokoheksaenoičnu), nužan je enzim delta-6 desaturaza, deficitaran u biljnim uljima. Upravo zato, kada je kritično, daje se EPA i DHA izravno, dok su za prevenciju sasvim dovoljna biljna ulja, unatoč nižoj konverziji.
    Kako djeluje? Protuupalno, pogotovo u kombinaciji s kurkumom.
  • probiotici – tržište je krcato raznim lošim proizvodima i treba biti oprezan pri kupnji. Djelotvornost probiotika raste s brojem sojeva upotrebljenih i formulaciji, kao i samom brojnošću bakterija. Probiotici su nešto na čemu se ne štedi, stoga ne kupujte nijedan proizvod koji nije klinički ispitan za upalne bolesti crijeva jer time financirate samo skupu stolicu.
    Kako djeluju? Sustavnom konzumacijom obnovit će mikrobiološki milje stijenki crijeva.
  • enzimi – CrD karakterizira smanjena probavljenost hrane zbog osiromašene količine enzima. Uz nužno temeljito žvakanje, potrebno je unijeti enzimsku asistenciju, male fizikalce koji će pomoći u probavljanju hrane.
    Kako djeluju? Pomažu razgradnji hrane.
  • psyllium – ljuskice indijskog trputca mogu biti opcija, ali računajte da zbog ogromne površine koju stvaraju nakon dolaska u kontakt s tekućinom mogu opstruirati apsorpciju lijekova. Trebalo bi ih piti natašte i imati jasno dato na znanje kako je nužno piti ekstra količine vode jer ćete u protivnom doživjeti Majku Svih Konstipacija.
    Kako djeluje? Geliraju stolicu.
  • L-glutamin – aminokiselina korisna u akutnim fazama i lako nabavljiva u bilderskim dućanima. 10 g/dan smatra se preporučenom dozom.
    Kako djeluje? Interventno smiruje upalu.
  • B12 i folna kiselina – metabolizam ova dva nutrijenta vezan je i nužno je unositi ih, suplementacijski ili preko hrane. U najgorem slučaju, računajte na injekcije. Deficitarni su redovito kod Crohnovaca. Šut od par šnicli tjedno bit će sasvim dovoljan za prosječnog oboljelog.
    Kako djeluju? Ovo traži pomoć gugla, ne može u jednoj rečenici.
  • acai, zeleni čaj – antioksidanse prati ogroman PR i marketing, no to nije nikakav razlog da ih ne koristite (shvaćam skepsu), pogotovo kada je kritično. Birajte kvalitetu, ne kupujte kapsulirane verzije, kod čajeva birajte rinfuzu i ne sladite ih.
    Kako djeluju? Smiruju upalu.
  • proteinski suplementi – proljevi izazivaju gubitke nutrijenata i katkad na tjelesnoj masi. Kroničnog Crohnovca kojemu se uspjela zgaditi hrana zbog proljeva i povraćanja nerijetko pojede kaheksija i nije loše pojačati prehranu da ne dolazi do teško reverzibilnih gubitaka. Proteine imate na sve strane i po raznim cijenama i s raznim okusima. Koristim konopljine proteine u blendanim sokovima ili u mlijeku, imaju odličnu konverziju i lako se iskorištavaju u organizmu. Nisu grdih okusa; u najgorem slučaju ubacite žlicu meda ili bananu. Pazite pri kupnji na % proteina, radije kupite čišći i bez dodanih stevia i aroma nego onaj s manje proteina.
    Kako djeluju? Hrane i izgrađuju mišiće.

Suplementi, kao što rekoh, znaju biti prilično skupi. Kada podvučete sve što može biti korisno tijekom mjeseca, shvatit ćete kako hladnokrvno mjesečno možete ostaviti i preko 2 000 kn samo na suplementaciju. U jednom sam trenutku shvatila kako ne dvojim ni minute za kupnju haljine od 200 kn a za taj novac imam 3 mjeseca kurkume, koja odlično djeluje na moju CrD situaciju. Tad mi je postalo logično i normalno kupovati sve što mi je bitno za zdravlje, uz nužnu konzultaciju s prijateljima farmaceutima i nutricionistima.

Svaki savjetnik spomenut će i tjelovježbu prilagođenu stanju. Bilo kakva fizička aktivnost bolja je od nikakve, stoga je poželjno makar bicikliranje i šetanje po svježem zraku. Meni su teretane dosadne i nimalo me ne privlače, pa sam upisala sate joge s fokusom na vježbe disanja i jačanja abdominalne regije. Budući da sam spiritualna kao Thorov čekić i nekako nesklona čakranjima, oslanjam se na asane koje su zahtjevnije nego što izgledaju na prvi trenutak. Jogom sam se bavila na prvoj godini fakulteta, radeći uz pomoć knjiga i u miru sobe pa mi nije strana, ali ne mogu dočarati koliko sam zadovoljna naprezanjem i osjećajem nakon vježbanja.

scumbag intestinesU svakom slučaju, koliko god Crohn bio neugodan i zahtjevan, nije nemoguć za rukovanje. Zbog prethodno stečenih znanja i osobnih interesa vezanih za hranu smatram se u neku ruku “sretnom” jer znam da bi mi bilo redovima veličine teže da sam netko kome treba objašnjavati zašto nešto kao vlakno smeta u crijevima i slično. Koristim sve predispozicije da bih izvukla maksimalno iz ove situacije.

Ne zaboravite, svaki trud oko sebe, angažman, istraživanje i briga nose pozitivne pomake. Crohnovcima želim što brži ulazak i što dulji ostanak u remisiji :)

31
Dec

Nemoguća godina

Baš je dobro sjediti na kraju dana, u polumraku sobe, uz glazbu i miris vindalooa koji se širi kroz stan. Zadovoljno jer sam se uspjela na posljednji dan u godini probiti do stana kroz smrad kuhanog Ribara i klinčića, motanih cigareta, debrecinki sa senfom raširenih po štandovima u užem centru i općenito umjetno stvoreni i još umjetnije isforsirani blagdanski kaos koji traje tjednima. Blagdani iz ljudi znaju izvući ono najgore; zanimljivo je gledati kako postaje normalno ili makar više nego prihvatljivo naguravati se gradom i po javnom prijevozu (pozdrav poliploidnoj panjini koji mi je u šestici na Zrinjevcu nagazio desno stopalo; zbog tebe ne hodam kako bih trebala zadnjih 7 dana :tup: živio ti meni), svađati se u redovima u trgovinama i općenito samo čekati da nekakav sukob krene oko najobičnijih gluparija.

Godina je bila vrlo zahtjevna, kvalitetno izazovna i zbilja komplicirana doslovno od siječnja do prosinca. Spektar i magnituda štete koja se razvijala u ovom intervalu zbilja su impresivni, a važnost lekcije pranja ruku od svega što nije vrijedno mog vremena ili truda ne mogu dovoljno naglasiti. Od 2015. godine ne očekujem ništa manje ringišpila – neka.

edit: da, SNG vam :)

© Copyright 2010-2015 svartberg. All rights reserved. Created by Dream-Theme — premium wordpress themes. Proudly powered by WordPress.