Koža kukaca je troslojna, sastoji se od epidermalnog sloja na bazalnoj membrani i troslojne kutikule hitinskog podrijetla – endokutikule, egzokutikule i epikutikule

Bazalna membrana odvaja slojeve kože od unutrašnjih organa kukaca. Prvi sloj koji prianja uz bazalnu membranu je epiderma, sloj epitelnih stanica. Na njega se nadovezuje endokutikula, elastični sloj; egzokutikula, tamnije boje jer sadrži pigmente i iz nje rastu čekinje ili dlačice (setae), i epikutikula, tanka opnasta tvorba. Karakteristična obojenost, pigmentacije, izrasline kao produkti kože, dlačice, ljuskice i čekinje od velike su važnosti pri determinaciji pojedinih vrsta. Kožne žlijezde nekih vrsta ujedno luče i vosak, toksine, supstance karakterističnih mirisa itd.

Egzoskelet održava oblik tijela stalnim i osigurava zaštitu unutrašnjih organa od potencijalnih ozljeda, no ograničava rast i stoga kornjaši vrše procese presvlačenja. Ovaj je proces od iznimne važnosti i odvija se pod utjecajem Versonovih žlijezda u koži. Građen je od složenog šećera hitina, netopivog u vodi, po sastavu sličnog celulozi. Kada se ispod starog egzoskeleta razvije novi, stari egzoskelet puca i izlazi kukac mekog i blijedog egzoskeleta koji na zraku otvrdne i poprimi karakteristične boje.

Pojedine vrste kukaca mogu mijenjati boju što omogućuje stapanje s okolinom. Pojava se naziva mimikrija i korisna je za preživljavanje ili predatorsku kamuflažu. Karakteristična je za brojne vrste konjica, gusjenica itd. Zanimljiva je i pojava fitomimeza, karakteristična za paličnjake i razne porodice putujućih listova, vrsta kukaca koji svojim oblikom tijela vrlo uspješno imitiraju razne biljne organe – grančice, listove, pupoljke. Posebno su zanimljivevrste afričkih porodica bogomoljki koje raznobojnošću, neobičnim oblicima i habitusom imitiraju razne cvjetove, primjerice, orhideja.