Category Archives: biljke

Čips od kelja.

Od svog povrća sam tijekom života najviše izbjegavala kelj. Od malih nogu mi je bio mrzak i kad bi me sa vrata dočekala informacija o varivu od kelja za ručak, taj bi dan bio predodređen za prisilni post. Nisam gladna, rekla bih i škicala nešto drugo. Kasnije se ispostavilo da ga je moja mama radila na starinski način i da osim njega postoji još cijeli set načina priprave da bude ukusan. Najveća zamjerka je išla na konto dvosatnog kuhanja, koje bi rezultiralo bespigmentiranim raskuhanim rezancima od kelja u gustoj povrtnoj juhi. Kad sam bila posebno dobre volje ili bih nešto skrivila, pojela bih ručak bez pogovora ali ovo povrće sam mrzila dok nisam otkrila parenje.

Kuhanjem kelj gubi nutrijente, i mom oku bitno, pigment. Grozim se bezbojne hrane, oduševljava me pomisao na šareni tanjur sa hrpom zelenila. Listove kelja parim jedva 3 minute, tek toliko da uhvate malo topline. Po njima pospem malo maslinovog ulja ili sezamovih sjemenki i eto doze zdravog zelenila na tanjuru, obično u kombinaciji sa nečim drugim.

Nedavno sam otkrila još jedan način za pripravu kelja a to je čips od kelja. Ovisno o začinjavanju dobijate manje ili više žestok hrskavi međuobrok koji se super ponaša i na tanjuru uz cjelovit obrok. Raw verzija podrazumijeva korištenje dehidratora i izlaganje hrane maksimalnoj temperaturi od 42 C, no ja sam za ovaj recept koristila klasičnu pećnicu i nešto više temperature. Naime, kad bih u pećnici izlagala nasječeni kelj temperaturi od 50 C, morala bih ju držati u pogonu oko 10 sati, što po meni nema veze sa okolišnom efikasnošću.

OK, što nam treba za čips od kelja?

Priredite kelj, začine, kvalitetnu masnoću, papir za pečenje i tepsiju.

Za prvi put nemojte uzimati puno listova kelja. Računajte da u tepsiji moraju listovi biti raspoređeni u što tanjem sloju (čitaj: 1 list) pa nemojte odmah istrgati kompletnu glavicu. Uzmite 5-8 listova srednje veličine.
Temeljito ih operite, nasijecite, ostavite na cjedilu i raširite po ubrusu da se osuše. Kad ih budete rezali, odstranite centralnu žilu. Sijecite ih u trake, krugove, trokutiće, nepravilno… Kako god želite ali poštujte pravilo podjednakih dimenzija.

Začini daju dosta manevarskog za eksperimente. U ovom receptu su korišteni: kurkuma, svježe stucani papar, češnjak u prahu, chilli paprika u prahu, par žlica salsa umaka, sol i moj najdraži namaz od četiri vrste orašida (lješnjak, badem, indijski oraščić i kikiriki).

Sigurna sam da je jednako uklopiv i tahini i umeboshi i namaz od čistog kikirikija. Naravno, od suhih začina birajte po volji i uživajte u isprobavanju kombinacija.

Ovoj mješavini sam dodala par žlica kokosovog ulja i dobro izmiješala u kompaktnu masu koju sam kistom premazala preko naličja kelja; iskoristila sam prirodne “čašice” koje nastaju uvijanjem lista i u njih smjestila umak. Mažući sam slagala komade u tepsiju na papir za pečenje i stavila ju u pećnicu prethodno zagrijanu na 140 C.

Čips se pekao oko 35 minuta. Poanta je dobiti hrskavost u kombinaciji sa ljutinom (u mom slučaju). Povremeno je dobro otvoriti pećnicu i provjeriti suši li se kelj kako treba. Neki listovi će se uviti i preklopiti, ali računajte da će biti itekako jestivi i vrlo aromatični. Izbjegavajte dodatno karbonizirati lišće, nije problem ako mjestimično i ostane koji mekši dio – vrlo je ukusno, probajte!

Lazićka

Sitnica #21

Upravo je čudno koliko ljudi zapravo još uvijek stavlja biljke i gljive u isti koš. Naravno, ovo ne zamjeram djedu kojemu se život rotira oko biljaka i gljiva samo kad treba napraviti ručak, ali sam duboko uvjerena da je ovo opća kultura. Nalik onoj kad je u pitanju poznavanje jasne odvojenosti pauka i kukaca.

Evo kratkog pojašnjenja;

• biljke posjeduju klorofil u tkivu, koji im omogućuje vršenje fotosinteze; gljive ga nemaju.
• shodno tome, biljke su autotrofi, gljive heterotrofi (proizvođači i dekompozitori ekosustava), dapače, po prehrani su gljive sličnije životinjama – budući da ne posjeduju usnu šupljinu, luče enzime koji razgrade materijal kojim se hrane i onda ga upiju u svoje tkivo.
• stanične stijenke biljaka su građene od celuloze, dok su kod gljiva građene od hitina (polisaharida koji gradi i “hrskave” segmente Coleoptera).
• biljke se razmnožavaju polenom i sjemenkama, gljive sporama.
• biljke imaju diferenciran korijen, stabljiku i listove; gljive razvijaju samo filamente kojima se mogu pričvrstiti za neku površinu.

Lazićka

Bento?

Otkako sam prvi put vidjela bento kutije za hranu, raspitivala sam se gdje ih mogu naći. Odustala sam nakon što sam konstatirala da u RH takvo nešto ne postoji. Doduše, nisam bila isključiva, tražila sam bilo kakvu kvalitetnu posudu za ručak koja dimenzijama ne bi zauzimala puno ruksaka ili torbe. Bit je bila u smjeni staklenki raznih zapremina nečim univerzalnijim.
Nedavno sam na poklon dobila pravi japanski bento, došao je iz Kanagawe. Radi se o dvoetažnoj posudi koja se na prvi mah čini malenom (16x8x8 cm). No, kad naslažete hranu kod kuće i krenete jesti na poslu, ustanovite ubrzo da je itekako dovoljna količina hrane u njoj. Naravno, Japanci ne bi bili Japanci kad sa bentom ne bi došla i platnena vrećica u istom tonu =)

Jučer sam na posao ponijela probni ručak – kuhanu mješavinu mahunarki i žitarica sa cimetom, tempeh, lješnjake, čips od kombu alge i malo kiselog kupusa.

Mogu reći da posuda dobro “dihta”, hrana ne curi i vrlo je praktična. Dvoumila sam se između plosnatih i vertikalnih, no ovakva bolje posluži jer ju nosim u ruksaku.

Lazićka

Kompost?

Tijekom vremena sam pročitala razne knjige, članke i tekstove koji se bave objašnjavanjem koncepta kompostiranja. Neki od njih iznose i nebuloze (recimo, zabranjeno je u kompost staviti kuhanu hranu, prema nekima) pa sam odlučila napisati temeljit no ipak jednostavan i konkretan članak na spomenutu temu. Možda nekome posluži u praktičnom smislu – izrada kompostišta je jeftina, brza i za rezultat ima dugoročnu korist vlasniku.

Prosječan Hrvat, prema statističarima, godišnje izgenerira nešto manje od 300 kg otpada od kojih je oko 25% papir i karton. 35% su ostaci povrća, voća i raznog bilja. Staklo i plastika čine manje od desetine a metal oko 2%. Ako zbrojimo ove najveće postotke, papir i biljni otpad, dobijamo solidnih 60% otpada koji možemo iskoristiti izravno za svoje potrebe. Broj nije zanemariv, ulaganje je minimalno pa razmislite o temi koja slijedi, pogotovo ako imate dvorište i vrt. Evo jednog jesenskog ulova, powered by nekoliko malih kompostišta

Što je kompost?
Svakodnevnim spravljanjem hrane i održavanjem okućnice uglavnom bacamo visokovrijedan materijal koji se transformacijom može koristiti kao poboljšivač tla za biljke, bile one balkonske lončanice ili voće i povrće iz vrta. Pod kompost podrazumijevamo potpuno razgrađenu organsku masu, sa dominirajućom količinom bioraspoloživih hranjiva za rast i razvoj biljaka. Da bi bio koristan, mora biti pravilno spravljen i zreo.

Konstrukcija kompostera?
Gotovi komposteri se kod nas mogu naći po vrtnim centrima no cijena je po mom mišljenju pretjerana za ono što dobijamo. Sama izrada je dovoljno nekomplicirana da komposter može napraviti doslovno svatko sa malo dobre volje. Osvrnite se malo oko sebe, zavirite u rijetko posjećeni podrum ili drvarnik. Ako ne živite na petom katu i već imate tu sreću da možete prčkati po dvorištu i oko kuće, sigurno možete naći makar nešto naizgled nepotrebno što može biti iskorišteno. Napuknuta stara kaca (= malo arhaičan naziv za velike bačve u kojima se kiseli povrće, obično kupus), pa čak i najobičnije 50-kilske vreće za žitarice obično predstavljaju jako dobar početak. Možda imate i plastičnu kadicu u kojoj ste kupali dijete? Puknuta je? Nema veze, poslužit će
Ako i procijenite da su vaši apetiti veći od kace za kupus, uzmite još koju. Vjerojatno i hoćete, čim vidite efekt na povrću.

Nažalost nemam raspoloživu fotografiju kompostera kojeg sam prvog napravila, ali ću se uzdati u to da ga mogu dovoljno dobro opisati a doprinosim i ispodprosječnim “crtežom” kace koja djeluje kao da je ispala iz South parka (ah, kako si laskam ):

Našla sam staru kacu od kupusa volumena od oko 120 litara i fleksericom sam u donjem dijelu napravila otvor koji služi za vađenje zrelog komposta lopatom. Znači, širina mora biti tolika da možete izvaditi zrelu masu. Na visini od oko 5 cm sam bušilicom izbušila nekoliko rupa promjera 12 mm koje služe kao regulatori vode u kaci – nije dobro postaviti ih niže jer se onda sva količina vode ocijedi i kompost brzo zasuši. Improvizirani komposter je ljeti bio konstantno izložen najgorim srpanjskim temperaturama, na vrlo osvijetljenom mjestu.

Poklopac je vrlo važna stavka. Štiti kompost od pretjeranog namakanja u oborinskoj vodi a spriječava isparavanje vode u samoj masi. Ako ste iskoristili improviziranu kantu za komposter, razmislite o gustoj i čvrstoj tkanini koja će propustiti zrak ali neće dozvoljavati akumuliranje suvišne vode.

Ako sve drugo podbaci, prošetajte u vrtni centar i nađite gotovi komposter. Izdvojit ćete parsto kuna za 100-150 litarsku kanturinu sa poklopcem koja će sigurno trajati i trajati, makar dok ne izgustirate kompostiranje

Ovi navedeni priručni komposteri su super za početnike jer su male zapremine, lako se hendlaju i brzo se dobija vidljiv rezultat uz male investicije. Također, prenosivi su što je meni bitan faktor. Vidjela sam kako je jedan gospodin složio četiri auto-gume u visinu, poštujući pravilnost unutrašnjeg cilindra praznine. Poklopio je gume komadom polomljenog namještaja od ratana – improvizacija dušu dala, za nimalo novca i nalazak nove svrhe nečega što prividno djeluje kao otpad.

Drugi tip kompostera je stacionarnog tipa. Ovo preporučujem onima sa više organske mase raspoložive tijekom godine i sa većim vrtnim apetitima. Malo znanja rada sa drvetom također nije naodmet a možete iskoristiti i eventualne ostatke od građe i radova u dvorištu (daske, komadi plastičnih krovova, dijelovi žičane ograde…) za izradu boksova. Tada se grade komposteri od više dijelova da bi kontinuirano postojala zaliha zrelog komposta cijele godine.

Gdje smjestiti kompostište?
Unatoč predrasudama, kompost nema neugodne mirise. Ako se pojave, znači da nešto radite pogrešno i treba biti podešeno. Ako ste već blagoslovljeni dvorištem, znajte da vam zavidim i da nemate isprike za ne postavljanje kompostera u jedan od dijelova svog dvorišta. Tehnički, možete držati komposter bilo gdje, koliko vam prostor dozvoljava.

Ipak, postoje bolja i lošija mjesta. Računajte kako je rad mikroorganizama puno jači u uvjetima više temperature, što znači da će vaše kompostište biti poprište većeg broja MO ako leži osunčano, nego ako je u sjeni iza kuće ili između vaše i susjedove kuće. Ovdje postoji i rizik od zasušivanja mase, ali redovito zalijevanje će spriječiti takav problem.

Logično, nasadit ćete kompostište što bliže komadiću vrta na kojem ćete uzgajati povrće a pritom što bliže kući da vam ne bude tlaka redovito ga puniti. Pazite da ne leži u blatnom dijelu tj. neka cijele godine bude lako dostupan. Neka bude u strani, neka ne ometa prolaženje i pokušajte naći način da ga što bolje uklopite u površinu. Razmišljajte u smjeru iskorištavanja onog što posjedujete. Većina će komposter htjeti sakriti, ali ako se kreativno zaigrate, možda može biti i ukras. Nije loša ni blizina vode jer ćete ga sigurno morati dodatno zalijevati.

Materijal za kompostiranje?

Ključni faktor dobivanja kvalitetnog komposta je materijal koji se koristi. Upravo je impresivno što sve možete koristiti i što sve možete iskoristiti da biste imali zalihu dobrog gnojiva za vrt. Najbitnije je razmišljati: organski materijal može (uz iznimke), anorganski ne; s tim da pod “organski” ne podrazumijevam hranu iz organskog uzgoja nego tkivo živih organizama. Biljni materijal je zbog lakše dekompozicije bolji od životinjskog – kosti, papci i zubi nisu nešto što vam se treba naći u kompostu jer se sporo i teško (nikako) ne razgrađuju.

To znači da je prihvatljivo sve što jedemo, kao i otpaci koji nastaju pri čišćenju. Svo povrće i voće je idealno. Poželjno je sve što se može lako dekomponirati, tako da mrvicu prednosti imaju otpaci lisnog povrća nad korjenastim, no uz prethodno i makar ugrubo usitnjavanje će svaki biljni organ itekako dobro biti iskorišten.

Posebno se kompostišta sjetite kad čistite vrt, čupate ostatke stabljika kupusnjača i korijen. Nasijecite materijal i umiješajte u masu.

Isto tako, ako ste kao materijal koristili pokošenu travu (čitaj: korove), jako je važno koristiti potpuno sazrio kompost. Time se značajno smanjuje količina klijavog sjemena korovskih vrsta, što ujedno smanjuje i količinu vremena koje ćemo utrošiti na bjesomučno suzbijanje.

Zbog čestog pitanja ljudi oko mene što mogu a što ne mogu kompostirati, krećem temeljito nabrajati. Važno je voditi se logikom da sintetske i anorganske tvari ne smije biti u smjesi za kompostiranje. Uklonite ručno eventualne ostatke prije bacanja.

• upotrebljivi su svi biljni organi – listovi, stabljike, cvjetovi, plodovi; drvenaste dijelove temeljito usitnite. Sjetite se i biljaka koje orezujete, bile one kućne ili vrtne. Dodajte kore voća i povrća koje ne koristite u spravljanju jela. Naravno, i komade kuhanog povrća možete baciti, ali izbjegavajte masne obroke. Nemojte bacati masnoće od prženja u kompost.
• drobljene ljuske jajeta
• pepeo, ali ne od ugljena i koksa
• talog od kave, čajne vrećice
• ishlapjelo pivo i vino
• pljesnivi džemovi, sokovi, zimnica
• komadi noktiju, perje
• dlaka skupljena pri češljanju ili šišanju je prema nekima diskutabilna – moj stav je da funkcionira uredno ako ju raširite u tankom sloju i solidno ju navlažite, možete ju i namočiti preko noći pa ubaciti u masu
• mačja, pseća, riblja hrana
• fekalije koje skupite pri čišćenju nastambi domaćih životinja i ljubimaca
• sijeno iz kaveza kunića, strugotina iz hrčkovih nastambi
• papirnati ubrusi, papirnate vrećice, kartonska ambalaža (potrebno ju je iskidati i eventualno navlažiti) sa odstranjenim plastificiranim dijelovima, tipa selotejp i slično, kartonske kutije jaja
• škrobne namirnice, mogu i pokvarene – riža, tjestenina, stari kruh, krekeri, pahuljice, brašno, pereci
• pokvareni sir i mliječni proizvodi, otopljeni sladoled, odmrznuto povrće
• celofan (budite 100% sigurni da je celofan u pitanju a ne plastika!)
• ljuske orašastih plodova, osim orahovih koji može biti itekako toksičan za biljke
• stari začini i čajevi, potpourri, cvjetni aranžmani koji su se osušili, rafija
• čepovi boca vina, čačkalice, korištene šibice
• korištena vata, dlake, role toaletnog papira, stare lufe i rukavice, kondomi od lateksa
• božićno drvce, nasječeno na komade
• stare bilježnice, omotnice, ostaci šiljenja olovaka
• uništena odjeća, komadi tkanine ili vune – budite sigurni da nije sintetskog podrijetla i obavezno raskomadajte veće dijelove u rezance da biste ubrzali raspadanje.

Nemojte u komposter stavljati:

• stiropor
• bolesne biljke
• organe oraha
• lakirano drvo
• sintetičke tkanine
• plastični materijal
• tetrapak
• kosti, papke, zube
• staklo
• metalne predmete
• kamenje
• lijekove
• pelene
• citrusno voće i borove iglice (nisu adekvatni jer smanjuju pH mješavine)
• predmete kontaminirane pesticidima, naftom, benzinom, uljanim bojama

Orah je posebna priča. Budući da sadrži kemijske komponente toksične za većinu biljaka koje ćete uzgajati, izbjegavajte ga dodavati u kompost. No, napravite zasebnu hrpu iz koje ćete raditi prirodni herbicid.

Principi funkcioniranja?
Na brzinu i kvalitetu razgradnje utječe par faktora – temperatura, raspoloživa vlažnost i zrak. Uvjeti preniske temperature usporavaju razgradnju, što je viša, razgradnja je brža. Logično. Isto vrijedi za vlažnost, suh kompost ima nisku mikrobiološku aktivnost – zalijte ga. Opet, pripazite da ne pretjerate jer ako tekućina potisne važne količine zraka tj. kisika, doći će do anaerobnog kvarenja. Optimalna vlažnost je lako provjerljiva – stisnite materijal u šaku – ne smije se cijediti tekućina a oblik nakon otpuštanja šake treba ostati jednak.
Jako je važno da materijal bude adekvatno pripremljen – ako ste prethodno sačuvali nešto materijala, najbolje je složiti ga u slojeve. Neka budu tanki i ne pretjerano zbijeni. Ako ćete ubaciti nešto drvenasto, usitnite materijal što je više moguće i dobro ga navlažite. Mikroorganizmima ćete dosta olakšati posao ako, recimo, u komposter odložite vlažnu piljevinu umjesto komada suhih grana.
Važno je da zastupljenost makroelemenata dušika i ugljika bude podjednaka. Biljni organi, pogotovo suhi, imaju više celuloze (čitaj: ugljik) dok ostaci voća i povrća imaju više dušika.
Preporučuje se prethodno prosušivanje pokošene trave i lišća.

Kemizam?
Kompostiranje se odvija u nekoliko faza – u razgradnji se masa zagrijava do 65C, što su nepovoljni uvjeti za razvoj većine patogena i korovskih sjemenki. Omogućuju ju bakterije i kvaščeve gljivice koje metaboliziraju organsku tvar.
Slijedi ju prerada u kojoj se temperatura osjetno snizuje, na razinu temperature okoline. Raste broj MO koji traže dovoljno vlage i kisika. Tada je vrlo važno držati kompostište provjetreno i vlažno. Izgradnju, posljednju fazu, obilježava povećan broj praživotinja a kasnije i raznih beskralješnjaka (gujavica, kukaca, stonoga) koji rahle masu. Gujavice probavljaju supstrat i čine ga savršenim za prihranu.

Zrioba?
Kada je kompost spreman za upotrebu? Zrelost komposta je jedan od najvažnijih parametara. Ako nije zreo, nećete iz njega iskoristiti maksimalni potencijal. Zreo kompost je vidno razgrađen i amorfnog sadržaja, nema neugodne mirise. Kad ga uzmete u ruke, mlak je, a stiskom šakom ne dolazi do cijeđenja tekućine iz mase. Prvo ubiranje traži makar 6 mjeseci zriobe i prosijavanje mase. Grublji komadi se vraćaju nazad u kompostište. Potpuno je zreo nakon 12 mjeseci.

Još jedan način je i stavljanje sjemena na klijanje. Plitko se posije u kompost, recimo, lucernino sjeme i navlaži. Ako u roku 7 dana ne dobijete pravilno razvijene klijance, bez diskoloracija i deformacija – kompost je spreman za korištenje.

Kako aplicirati kompost?
Nemojte nikad ukopavati kompost ili ga uštihavati. Dovoljno je posuti ga po površini i pomiješati ga sa gornjim slojem tla. Standardna doza je oko 5L/m^2 i analog je 30 grama NPK.
Ako ćete ga koristiti za lončanice, miješajte ga u omjeru 2:1 u korist vrtne zemlje. Možete dodati i malo pijeska, a ako biljke traže ocijeđen supstrat, i nešto šljunka.
Računajte da nemaju sve biljke jednake potrebe za hranjivima, neke traže natprosječno puno, dok je nekima dovoljno vrlo malo i sa viškom propadaju. Evo nekih okvirnih vrijednosti:
1 L/m^2 = grah, grašak, salata, bob.
1-2 L/m^2 = mrkva, cikla, rotkva, koraba, luk; špinat, krastavac; menta, bosiljak.
2-4 L/m^2 = rajčice, češnjak, celer, poriluk, dinje, lubenice.
4-6 L/m^2 = paprika, brokula, cvjetača, krumpir, tikvice, tikve.

Eto, ovo su okvirne informacije, nadam se da će makar nekoga potaknuti da iskoristi svakodnevnu dozu smeća za nešto korisno.

Lazićka

Ružice?

Kao što već rekoh, moja mama je naprednom stadiju karcinoma našla novi hobi. Jučer sam završavajući “vjenčanicu” u vrećama sa materijalima našla vez-minijaturu rađenu “x” bodom sa parom crvenih ružica, posljednji koji je napravila. Vezla je uglavnom cvijeće i životinjice, imam nekoliko njenih vezenih motiva, no ovaj mi se posebno svidio. Jako volim kontrast crvene i zelene, pogotovo na bijelom.

Odlučila sam u rustik/folk stilu napraviti malu torbicu. Ne posebno funkcionalnu, u njoj ne bih nosila ništa konkretno, stoga i jesam odlučila izvesti ju ovako malu. Cilj je bio primarno dobiti svojevrsni metaforički okvir za sliku. Našla sam nekoliko tkanina sa dominirajućom zelenom (imam nešto i crvenih ali ova shema mi se učinila dosta bolja) pa sam u njih uklopila crvene ružice.

Danas je godina dana otkako sam prilično preplašeno ali sa ogromnom dozom nade i potpuno nesvjesna događaja koji slijede izašla iz kuće i više ju nikad vidjela živu.

Subotnji brzinski biljni prijedlog

Jučer je jedan trgovački lanac imao akciju ananasa 8 kn/komad. Budući da prevolim njegov okus i svježinu, odmah sam skoknula po komada koliko sam mogla nositi. Protuha

Jedne godine sam iz lisne rozete ananasa uspjela dobiti biljku. Kvaka je, kao i inače, u odabiru pravog ploda – ne smije biti nezreo ili prezreo. Kad sam selila u ZG, ostavila sam ga kod kuće. Nije preživio, nažalost, ali sam se jučer sjetila kako bi makar jedan od ovih primjeraka mogao izrasti u zdravu biljku. Princip je zapravo vrlo jednostavan;

• odrežite rozetu na visini oko 2 prsta granice ploda i rozete
• dajte si par minuta za gušt, ogulite ananas, nasijecite ga (nota bene, pravilno se reže poprijeko na kolutove) i uživajte u božanskom okusu. Kad se izguštate, operite ruke i nastavite dalje . Ne zaboravite ni da ste unijeli i značajne količine vitamina C i mangana!
• položite rozetu u zdjelicu i napunite ju vodom ali nemojte staviti previše, neka baza listova ostane suha. Otprilike ovako:
  Redovito mijenjajte vodu. Ne dozvolite da se zamuti ili promijeni miris.
• ostavite ananas da leži u vodi oko 3 dana a potom ga presadite u cvjetnu zemlju vulgaris. Može i ne mora pustiti buduće korjenčiće u ta tri dana. Presađenom dajte puno svjetlosti i bit će sretan, kao i svaki drugi pripadnik porodice Bromeliaceae.

Nemojte očekivati plod koji će vas zasititi, ali imat ćete simpatičnu palmoliku biljčicu

Omekšivač & kaktusi?

Omekšivač?

Naletjela sam nedavno na recept za DIY omekšivač. Sklona sam prčkanju i isprobavanju, znatiželja je proradila pa sam po jednostavnom receptu:

200 ml regeneratora za kosu (ne mora biti John Masters Organics, može proći bilo što i jeftino), 600 ml tople vode i 300 ml octa istresi u bocu od 1,5 L i dobro promućkaj; po potrebi dodaj eterična ulja po ukusu.

umutila svoju mješavinu i pojačala ju sa dvadesetak kapi eteričnih ulja naranče, vanilije i ruže.

Stvar funkcionira, rublje je vrlo mekano i mirisno. Ocat se uopće ne osjeti.

Kaktusi?

Konačno sam posijala kaktuse. Nakon 7 dana su iz mješavine pijeska i cvjetne zemlje provirili. Vidno su mesnati, imaju vrlo jasno rascijepljene kotiledončiće (do te mjere da mi je palo na pamet kako sam greškom dobila Lithopse)

a isklijali su tako lako i tako brzo da ne znam čemu tolika graja oko naklijavanja kaktusa.
Doduše, u stanu mi je vrlo toplo (za moja mjerila i pretoplo) a ciljano su stavljeni na najvišu policu i redovito imaju zalihe vode u supstratu. Ako su živi, dakle, moraju isklijati.

Staklenke?

Nakon upornog spoticanja po raznim staklenkama po kući, odlučila sam sve prazne primjerke staviti na jednu hrpu i ustanoviti točan broj komada sa kojim raspolažem. Imam oko 10 kila čistog stakla. Užasna sam, znam. 10 kg raznih staklenki, raznih volumena i raznih oblika, od raznih vrsta hrane i sirovina za pravljenje obroka. Moram priznati da mi je neugodno i da fotografiju hrpe nemam petlje objaviti.
Ipak, kako bi to bilo kad se ne bih makar zapitala što sa njima :D?

Opcija je dosta a ove se meni čine najkorisnijima. Meni, još jednom :D.
Samo nemojte u staklenkama držati lipe ili nedajbog kukce.

1. primarna korisnost prosječne staklenke je čuvanje svježine namirnica kao što su suhi začini, žitarice, mahunarke, sjemenke, alge i slično.
   Začini biljnog podrijetla na ovaj način čuvaju aromu, mineralni higroskopni kao što je sol ne dolaze u kontakt sa vlagom i ostaju suhi, a sjemenke se čuvaju od napada leptirića.
   Ovo je korijen lotusa. Inače, moćno sredstvo za odsluznjavanje dišnih putova zimi, što kompenzira ne toliko ugodan okus.
2. skladištite u njima konzerviranu hranu i neka posluže za transport ručka na posao. Teglice su dušu dale za dobru miso juhu
3. teglica može poslužiti i kao vrlo pogodna posuda za kefir-gljivu i uzgoj klica.
4. posložite hobi-materijal/uredske sitnice po kategorijama :OCD fan club:
   radi lakšeg manipuliranja kad vam nešto i zatreba.
5. pijesak + svijeće. Ovoga ima dosta na internetu i lijepo izgleda ali nekako sam nesklona svijećama otkad imam mačku u stanu, makar one bile zatvorene u staklenku.
6. napunite staklenku nečim osobno zanimljivim ili korisnim pri ruci i koristite kao držač papira na radnom stolu.
7. vaza za pelcere.
   Ovaj je cvijet, konkretno Scindapsus, nadrapao kao žuti jedno 48 puta od strane Mau the Lolcata. Ovo su posljednji centrimetri biljčice preživjeli oštre kandže i zube bezobrazne mačketine a do dolaska je bio puzavac dug preko 3 metra i uvijen oko bambusove motke zabijene u supstrat u tegli.
8. lusteri/svjetiljke. Ovo nisam još probala ali ću si baš dati truda jednom i sklepati nekakvu lampu na ovom principu. Prelijepo izgledaju.
9. koristite za pakiranje manjih poklona. Zavežite komad rafije, jute ili štapića cimeta a unutrašnjost, osim poklonom, popunite m&m’s bombončićima, sjemenkama ili čime već vezanim za sam dar.
10. punite ih napravi sam kozmetikom i sirovinama.
    Kakao maslac <3 je mila majka za kosu, kožu, nokte a nekima i za omastiti brk.

Kako vi iskorištavate svoje staklenke?

Awwwwww =)

Pogledajte proporcije atoma, životinja, biljaka, planeta i svemirskih pojava, kako biti imun na nešto toliko lijepo pojednostavljeno i predodžbabilno?

Nije tajna, svemir nije moj forte i nažalost ga ne poznajem ni otprilike koliko bih zapravo voljela. Stoga mi ovakve rečenice

uvijek zvuče moćno.

edit: upravo gledam Kontakt

edit2: Lazić je primijetio da je autor glazbe Kevin Mac Leod, čije royalty free kompozicije možete naći online.

edit3: poslušajte Lone harvest O.o

Starost?

Sjedim u tramvaju na putu kući. Radni dan je bio vrlo naporan i jedva čekam doći kući. Žamor putnika pokušavam nadglasati glazbom. Ken iz Dropkick murphysa pjeva sve glasnije a Matt na bubnjevima me suptilno motivira da stopalom kvrckam o pod uz “Roast me to a blackened crisp and throw me in a pile, I could really give a shit – I’m going out in style”. Slušam i mislim, možda je zbilja vrijeme da počnem pit. Kako tek ova muzika dobro zvuči nakon što se umlatim pivom? “Šteta” što ne mogu protiv sebe

Pogled mi pada na suputnike. Sjedim u onom novom Gredeljevom tramvaju gdje su grupirano četiri sjedala orijentirana u dva para nasuprotno. Pokraj mene sjedi trudnica koja izgleda kao da će se raspuknuti svaki trenutak, preko puta mene maksimalno skockana & ušminkana djevojka izrazito isprištanog lica, odoka studentica, koja značajno prebire po porukama sa mobitela sa kojeg je visjela ogromna Hello Klitty lutkica. Po pogledu valjda tražeći neki novi smisao u nizu smsova kategorije “e, h&m skino cjene versače modela na cvijetnom <3″.

Dijagonalno sjedi muškarac u zrelim godinama. Po opisu bi se uklopio u one koje nazivamo klošarima. Na nogama sebago cipele trenjem uništene brušene kože koje ga baš i ne griju najbolje po ovim temperaturama, nosi iznošene traperice sa nespretno pokrpanim rupama, kožnu jaknu sa betmen-rukavima koja je ’85.-e bila hit u Starom Petrovom Selu, ispod nje viri nošenjem a ne pranjem izraubana košulja zbrda zdola upakirana u vestu u stilu Cliffa Huxtablea a na desnoj ruci, noseći ju valjda sa namjerom da ugrije ruku, rukavica kakvu moj did koristi kad reže drva motorkom. Ona bijela pamučna, sa sintetičkom zelenom punktacijom koja daje grip kad hvataš neki alat. Glavu je pokrio pletenom crnom kapom i šiltericom. Zima je. Ipak, nisam mogla maknuti pogled sa njegovog lica. Neobrijan, solidno osijedjelih dlaka i velikih tamnih očiju. Smirenih, zamišljenih i netremice fokusiranih na točku koja probija leđa pernatih jakni, vozača, šajbu tramvajskog vozila, aute, ljude, kuće, zgrade, šume…

Ovaj post neće biti lamentacija o beskućnicima koji preturaju kontejnere u potrazi za plastičnim bocama koje bi trebale biti resurs za svakodnevnu štrucu kruha. Nisam jučer otvorila oči i po prvi put vidjela bijedu i siromaštvo – objekt moje znatiželje je njegov pogled i misli koje se nalaze iza njega. Izgledao je kao da je u godinama za koje je mislio da će, kad je bio mlad, provesti u kućici sa vrtom i voćnjakom, bacajući psu granu i veselo se smijući sa unučicom dok baka peče palačinke. Pita li se ikad, Jesam li ikad mogao predvidjeti što će biti sa mnom? Je li ikad pomislio da će biti ovako ugrožene egzistencije? Što se dogodilo da se doveo do ove točke? Pita li se uopće prosječan čovjek kakva će nas starost dočekati? Ne toliko nekakvo mitsko starenje, nego dostojanstveni posljednji dani, uživanje u plodovima rada kojim si se bavio veći dio života – hoćemo li ih vidjeti kao takve ili nas nakon radnog vijeka čeka kartonska kutija, ulazi u stambene zgrade i stajanje u redu po pučkim kuhinjama?