Polimorf?

Poly – grč. puno, mnogo, u izobilju.
Morphe – grč. oblik, forma, pojava, izgled.

Mali pregled stvaralačkog rada glumca Christiana Balea sa naglaskom na posljednji njegov film koji sam pogledala.

np: ARCH ENEMY – dark insanity

Puna sam predrasuda, priznajem. Kada vidim neke “glumce/glumice” tipa Lindsay Lohan u najavi filma, ne želim ga pogledati. Jednostavno, ne mogu ozbiljno shvatiti film kojeg promovira razuzdano djevojče gladno pažnje paparazza. Usto, rijetko gledam bilo koje filmove u špici promocije i ludila. Isprva je to bilo do videoteke u kojoj sam stalno visila i rezervacije filmova na koje sam čekala tjednima. Sada su se vremena prilično izmijenila, no još uvijek volim ostaviti film da se malko secuje… čemu žurba?

Slično je bilo i sa Katie “Sanjala sam kao mala da ću se udati za Toma Cruisea” Holmes u ulozi Batmanovog objekta želja. Ona sama za sebe, obzirom na način života je hodajuća promocija i svaki filmaš koji ju pozove u film je toga svjestan, naravno. Nakon dugog gledanja u title filma na disku i preskakanja na listi kinematografskih prioriteta je za sjedenje pred filmom presudio Christian Bale (u nadi da me neće iznevjeriti prihvaćanjem loše uloge u jeftinom blockbusteru), koji je u privatnom životu sve drugo, samo nije Lindsay Lohan.

Lik i djelo?

Iskoristila sam priliku i popisala filmove u kojima je glumio a ja sam ih pogledala. Popisani su kronološki, kako ih je on snimao.

• U Carstvu Sunca je glumio dječaka koji ostaje bez bogatih roditelja u politički reaktivnim vremenima, prisiljenog brzom sazrijevanju. Savršeno djetinjstvo nestaje u sekundi i igra maketom aviona postaje blijeda kopija kineskih aviona koje susreće. Jedan od rijetkih Spielbergovih filmova koji nema pro-semitsku konotaciju, oku ugodan i zbilja se ima šta vidjeti u tih par sati. Doza patetike je neizbježna kao i happy ending, pa dječak na kraju filma nalazi roditelje.
• Treasure Island sam pogledala jednom davno. Zbilja davno. Lagani film spada u kategoriju popodnevnih razbibriga u zimskom periodu a CB se, kao dječak Jim Hawkins, u njemu naigrao i natrčao po brodovima na azurnim tropskim morima, vitlao mačevima i uživao u društvu jednookih gusara, preteča Pirata sa Kariba. To je prvi njegov film koji sam vidjela.
• Lani sam slučajno naišla na film Swing kids na HRT-u, smješten u predratni period u Njemačkoj. CB je glumio mladog nijemca koji u društvu svojih prijatelja uživa swingajući (plešući swing, ne ševeći okolo) unatoč zabrani slušanja ičega što se asocira s crnim pjevačima sa američkog kontinenta.
• Devedeset i četvrte je glumio Amleda, Jutlandskog princa, u filmu nastalom prema toliko puta recikliranoj Bardovoj drami. Ne mogu reći da je film nešto ekstra, kao ni brojni prethodnici i budući sljedbenici. Izraubana tema nosi i snažan “već viđeno” efekt…
• Dao je glas Thomasu iz Disneyeve Pocahontas. Ništa ekstra – pogotovo jer se ne vidi, ali nek se spomene (strašno volim Disneyeve dugometražne).
• A Midsummer Night’s Dream, film krcat poznatim glumcima, također emitiran na TV-u bar 10 puta dosada. Još jedna priča koja bi mogla olakšati gimnazijsku lektiru…
• Mary, Mother of Jesus. E, ovoga se pogotovo dobro sjećam. Vidite ovaj “Jesus” u “Mary, Mother of Jesus”? E, taj Jesus je Christian Bale. Sad pogledajte koji je idući film snimio i držite se za stolac!
• American Psycho. Postoji li netko bez stava o ovom filmu i postoji li netko tko može reći da ovo nije valjda najlegendarniji filmski lik svih vremena? Scene golog galopa s motorkom u rukama loveći prostituku + bacanje iste na istu, puštanja “Hip to be square” prije nego Paul Allenu prepolovi tikvu sjekirom, komentiranje “Greatest love of all”, grašci znoja niz čelo kada vidi bolje vizitke, rasizam, šovinizam, zvanje odvjetnika kad pukne, Dorsia… klanjam se ovom sadistu, kanibalu, elitistu, nekrofilu, homofobu!
  
• Shaft je vrlo nedorečen film. Uopće me ne može zaintrigirati loša priča remakea filma iz sedamdesetih… CB u njoj predstavlja mladog rasista i šovinističko prase koje Shaftu stane na žulj. Ili Shaft njemu. Bezze.
• U Equilibriumu me zaintrigirao kao osoba odgajana u sustavu sa zabranjenim emotivnim iskazivanjima. Naime, Poludjeli Karizmatik^TM u ovom futurističkom filmu je konstatirao kako su emocije krive za sve svjetske sukobe i stoga ih je permabannao. John Preston (CB), istrenirani Gun-Kata praktikant, čuvar državnog poretka i građanin mjestašca sa maovskim ekranom u centru, slučajno otkriva potisnute osjećaje i kreće u borbu svrgavanja vladajuće stranke sa trona. Go, emotions, go!
• Evo i mog najdražeg filma, ne samo u njegovim okvirima nego i inače (za dlaku prešiša American psycho). The Machinist je divan film, atmosferičan i pun nerazjašnjenog osjećaja gorčine. Ujedno, bilo je zbilja zanimljivo vidjeti CB u Skeletor izdanju. Scene u kojima Trevor koji boluje od višegodišnje nesanice stoji pred ogledalom (slika dolje) ili leži u krevetu golog torza su zbilja stravične a sav dojam je nastao višemjesečnim hranjenjem salatom, pušenjem, pijenjem kave i sl. užasa.
• Nema dugo vremena otkako sam pogledala The Prestige, krvavo dobar film. Odmah potom ponovila American psycho :). Gledala sam ga nekoliko puta i sve mi je draži. Svi glumci su odabrani odlično, priča o mađioničarima i međusobnim natjecanjima zanimljiva a posebno ističem Davida Bowieja u ulozi Tesle. Bale kao ultrainteligentni mađioničar Borden (zašto ja više ne mogu vidjeti to prezime bez flasha Lizzie Borden?!) naravno, odličan!
• 3:10 to Yuma – film je dosta jednostavnog koncepta – CB je Dan Evans, married… with kid, marljivi idealist koji za cijenu remenčića sandale Carrie Bradshaw (tada su to bili vel’ki nofci) pristaje pomoći u odvođenju kriminalca na vlak koji kreće u 3 i 10 za Yumu. Isprva malo dosadnjikav, ali kad se uhoda… Ne znam kad sam zadnji put prije njega pogledala dobar western novijeg datuma.

Kako se Christian Bale odvaja od, štajaznam, Leonarda di Caprija?

Bez većih problema, distinkcija je očita kao između škara i svemirske letjelice. Kao prvo, CB je hodajuća karizma i tu nema greške. Čelično lice, redovito istimareno i uglađeno, bez ijedne bore. Izgleda ubermenschoidno, praktički kao prototip kakvog humanoidnog robota kojem tek pokušavaju isprogramirati awwwwwww-efekt kad vidi male pačiće, i naravno, ne uspijevaju. Dosad je glumio svakakve likove, od pozitivaca do najgorih gadova i degeneriranih manijaka, no zanimljiv je jer i u ulozi najvećeg pozitivca koji je hodao Zemljom, Isusa, ima opet onu neku hladnu i distanciranu iskru iskonskog zla u oku.
Drugo, CB nije ljepotan a izgleda kao milijun dolara. Čak i kad trči niz stepenice krvavog lica s motornom pilom u ruci loveći Christie. Ne samo da ta činjenica olakšava gledanje filma čija je svrha prezentacija nečega što nije reklama za bokserice, nego zbilja nije bitno je li maneken. To je posebno vidljivo u filmovima kao što je Prestige, gdje čak i kao bucmasti Borden izgleda odlično. Svojom konstitucijom tamo je živa opreka kosturoidnog Trevora Reznika u Machinistu gdje stvarno premašuje granice dobre glume.
Treće, uloge bira besprijekorno i nema lošeg filma u kojem on glumi, bio on u filmu dobrica ili sadistički manijak. Fizionomija lica mu je već u startu indicirajuća da se radi o čovjeku s ožiljkom kojem je najbolje ne prilaziti bez predrasuda, što stavlja zajednički nazivnik svakoj ulozi. Često glumi opsesivne darkere, psihopate i smrdane ljude koje kasape innner daemons… Nisam nikad vidjela smiješak na tom licu u filmovima – uvijek hladnog lica osobe kojoj ne bi povjerili da pripazi na vaše dijete. Jednostavno, ne bira tj. ne prihvaća uloge ničeg normalnog. Najavljen je i kao John Connor koji će se po stodevedesetčetvrtiput boriti protiv strojeva u novom Terminatoru (nakon Edwarda Furlonga i Nicka Stahla) iako bi bio daleko bolji kao, naravno, Terminator… Šta ti je percepcija filmotvoraca, right?
IRL je čovjek neuobičajeno miran i na neki način stabilan. O njemu nema blesavih vijesti na naslovnicama, niti iz kuće iscuri kakav jeftini porno-uradak koji se provlači po sudnicama da bi bio zanimljiv dokonoj masi koja nema svog života.
Čini se kako on sve svoje potrebe za eskalacijama i žute minute ispolji glumeći manijake ili makar osobe sa upitnim psihičkim stanjem. U slobodno vrijeme puno jaše, čita, ne jede meso… na brojnim listama seksi-ljudi se nalazi pri vrhu, suosjećajan je spram lutalicama, svira gitaru, vozi Triumpha TR6, surfa, ragbija, pliva, skače… ma šta sve ne.

Batman Begins?

Posljednji film ovog genijalca koji sam pogledala je Batman Begins. Slijedi mini-recenzija koja će se, generalno gledano, svesti na bacanje drvlja, kamenja, polupanog stakla i nepolomljenih stolica na nejaka pleća Katie “Ubijte me” Holmes, i hvalospjeve Baleu.
Zašto je to tako? Probat ću objasniti. Bale i Katie “Dosada” Holmes su živa kontradikcija. On, s jedne strane, briljira kao u najmanju ruku, podvojena osoba – glumi čovjeka ugroženog svojim strahom, opsjednutog smrću svojih roditelja i ljutog što mu rodni grad propada uslijed procvata kriminala, a istovremeno je lokalna sirovina loaded with cash koja se potuca po bogatim restoranima i pravi probleme na svom rođendanu ljudima koje ni ne poznaje (ovo potonje je, naravno, farsa). Jesam li spomenula mladog, inteligentnog i vrlo fleksibilnog muškarca sa plemenitim predispozicijama koji traži svoje mjesto pod Suncem?
Ona, s druge strane… uglavnom ne briljira. Dapače, daleko je od ikakvog sjaja. Gluma joj je mlaka i na tom praznom licu se ne vidi ništa. Čak ni u kretenskoj Dawson’s creek seriji nije mogla dati ništa više od isprane, bezidejne i bezlične pojave. Strašno nešto. Toj ženi ne treba dati glumiti!

Na početku filma mali Bruce pada u bunar sa leglom šišmiša, čime zarađuje vrijednu fobiju od ovih živina. 15-ak minuta filmske radnje kasnije oba roditelja stradavaju od strane nekog sitnog kriminalca, a on krivi sebe za njihovu smrt i ne može ju prihvatiti. Po završetku faksa odluči osvetiti smrt roditelja i ubiti ubojicu, no sudbina ga u tome spriječi + tog krimosa nije voljelo više ljudi. Bruce odlazi na put oko svijeta, želeći shvatiti kako funkcionira kriminalni um. U zatvoru ga regrutira agent Lige Sjena koji ga nauči boriti se, nestati i biti nevidljiv. Nakon treninga raznih borilačkih vještina ubija vođu i odlazi kući. Uviđa svoju ulogu – spašavanje grada. U podrumu svoje tvrtke nalazi prototipe vojnih odora i oružja i jedino što još treba je prepoznatljiv brand…
Ovo je najbolji Batman do sada. Jedini, u biti, koji nešto vrijedi do sada je onaj sa Dannyjem DeVitom kao Penguinom i Michelle Pfeiffer kao Catwoman. Ono što Batman Begins odvaja od cca 5-6 nastavaka do sada je puno realističniji prikaz Bruce Waynea. On nije kao Superman, Hulk, Daredevil ili Spiderman. Bruce je običan čovjek bez posebnih moći leta, snage i emitiranja paučine. Jednostavno, dosta mu je kriminala a pogon za borbu protiv lokalnih kraljeva undergrounda mu je stradavanje roditelja u djetinjstvu. Naučene borilačke vještine su special skillz ljudi, a bijes koji ga pogoni je enorman i često autodestruktivan. Najveći gadget IMO je Batmobile, od milja zvan Tumbler i više nalik na tenkić ili srodno oklopno vozilo nego klasičnu Bat-pilu.

Batman Begins sam dobila davno. Buraz je došao kući iz Osijeka i donio film koji sam gledala ukupno 10-ak minuta, uključujući letimično preskakivanje radnje i pokušavanje dobijanja uvida u film. Gary Oldman, Morgan Freeman, Rutger Hauer, sve pet… kadli, u kadar ulijeće Katie “Moj Tomica Skače kod Oprah po Kauču Radi Mene” Holmes. IMO iritantna bezgranično, dosadna i konstantno iskreveljenih usana. Zašto Katie, pobogu (trebala je dobiti i Razzie za ovaj užas)? Gary Oldman je odličan kao komesar Gordon, a tu su također i Michael Caine i Morgan Freeman. Liam Neeson… tak-tak. Posebna pohvala ide i Cillianu Murphyju iz 28 dana kasnije koji očito polako ali sigurno ulazi u neke relevantnije sfere showbiza. Scarecrow rules!

Ono što mi nije jasno je visina glavnog glumca. Poznat je kao markantno atletske konstitucije i visok, mislim da sam negdje čitala da je blagoslovljen sa 190 cm, magične granice između impozantne visine i pomahnitala rada hipofize. Neobično mi je gledati ga kao vidno nižeg nego inače. Zašto to? Jesu ga umjetno snižavali i zašto? Da bi mogao na približnom nivou gledati Katie “Blesu” Holmes? Također, za ovu ulogu je u roku par mjeseci morao nabaciti nazad nekih 45 kila (BTW toliko kila sam ja imala prije nekih 6-7 godina) što zbilja ne djeluje zdravo. Posebno mi je zanimljivo gledati ga kada (u Batmanu) dolazi u hotelski restoran sa neke dvije fufe gladne njegove zelenjave. Jedna od njih je plavuša (Christie alert!!!) a kasnije obje završe u fontanici. Takvi momenti su za mene vrhunac filma – ne zato jer volim gledati polugole djevojke u vodi, nego što u oku Balea vidim onaj stari osmijeh monstruma Patricka Batemana. Za mene je taj lik nezaboravan kao član obitelji koji umre u 76-oj pod četverostruko mlađom sekretaricom. BTW oba filma su u novim izdanjima pod vodstvom Christophera Nolana. Mislim da je dovoljno jednom reći “Memento”.

Kraj filma je odličan, najavljuje nastavak u kojem će se Bruce Wayne klati sa Jokerom. Glumi ga, sada preminuli i meni vrlo drag Heath Ledger i sve mi se čini kako bi mogao biti vrlo zanimljiv.
To mi je prvi idući film koji ću pogledati, jer ako je ovaj zaslužio devetku (da nema Katie “Ubibože” Holmes bio bi čisti 10) onda će i ovaj sigurno biti odličan.

Savjest?

Recenzija očajno lošeg filma Right before her eyes a.k.a. In Bloom, sina Šestog čula i Elephanta.

np: ARCH ENEMY – dead eyes see no future

Right before her eyes proširuje radnju koja se vrti oko filma Elephant, tragedije Columbine srednje koja je neiscrpan izvor filmašima naoštrenima na kritiku američanskog naroda. Tanka i neinventivna priča prati događaje koji su prethodili AK-47 stradavanju u školskom WC-u i vrti se oko dvije prijateljice-sušte suprotnosti u karakternom kontekstu. Jedna od njih preživljava i proganja ju grižnja savjesti koja izjeda njen život iz snova. Flashbackovi su bezbrojni, većinom bespotrebni u ovolikoj mjeri – toliko repetiranje scena radi “boljeg razumijevanja” kontinuiteta radnje postaje nakon 44-tog puta iritantno, toliko da počinjemo pamtiti replike iz scenarija.
Film je mogao biti precizniji, dorečeniji i ne bi mu škodilo više “okusa”. Gluma je slaba, eventualne iskonske emocije isforsirane a radnja nezanimljiva. Čak i unatoč deus ex machina momentu na kraju filma.

Od glumaca prepoznajem Evan Rachel Wood, jednu od Mansonovih dragana koja je poznata po seriji Opet iznova, melodrama-cviležu koji ima vrijednu samo Selu Ward (i jednom davno Shanea Westa, proružnio se). Ovdje je u ulozi mlade divljakuše koja je u pohodu na svoju odraslost odlučila probati sve što može. 15-ak godina kasnije njen lik utjelovljuje Uma Thurman, koja je očito imala i boljih dana. Očaj živi.

Profulan film skroz. U biti, istaknuti bi trebalo jedino divnu uvodnu špicu. Ostatak jedva dobija 2/10.

Preston?

Saznala sam kako se zove Mr.Big!

np: CHEF – chocolate salty balls

Pogledala sam Sex & the City film. Slabo. Jako slabo. Nastavlja se na onih 5-6 sezona serije – Samantha je sa Smithom u Hollywoodu i kormilari njegovom karijerom, Steve i Miranda sretni žive u Brooklynu, Charlotte i ćelavi su usvojili malu kineskinju Lilly i žive u sretnom obiteljskom životu a Carrie i Faca (John James Preston) kupuju kuću i planiraju brak. Radnja je opasno izraubana i besmislena – Samantha i Smith su u rutini koju ona ne može podnijeti i želi van iz veze, Steve napravi korak u krivom smjeru i otjera Mirandu od sebe, a Faca ostavi Carrie pred oltarom i baca ju u višemjesečnu depresiju. I onda kreće niz peripetija i traženja načina opraštanja. Jedino Charlotte dobro prolazi – nakon godina pokušaja ostaje trudna, na kraju filma se rađa mala Rose. Iza toga biva još par (neočekivanih, jel?) hepiendova, sve jedan veći užas od drugog. Što je najgore, unatoč činjenici da utjelovljuju žene u četrdesetim godinama, ponašaju se kao freakin šiparice i konstantno vrište. Pogotovo je iritantna Charlotte (nevjerojatno, jelda?).
Čini mi se da je film rađen isključivo da bude reklama za Vivien Westwood, Dior, Oscara de la Rentu i ine brandove. Čak je i crni boldani natpis Christie’s “slučajno” proletio nekoliko puta pred kamerom. To mu kod mene skida 50% ocjene. Dodamo li lošu radnju punu klišea i podvučemo sve te faktore, dobijamo mizernu dvojku. Od 10. Žali bože 2,5 sata filmske radnje.

Vijest dana otprije tri dana – umro Isaac Hayes (dan prije je umro i Bernie Mac). Ubertzar Chef iz Southparka, izvođač pjesme iz filma Shaft… meni osobno iznimno kewl tip, prije nego je pošizio na račun snimljene epizode-sprdanja na račun scientologije. Kao deklarirani scientolog, rame uz rame s Tom Cruiseom, odbio je daljnju kolaboraciju sa Southparkovcima, iako je serija prije toga krvavo ismijavala i islam i katolike i budiste i ove, one i one treće. Matt i Trey su ga potom ubili u idućoj epizodi.
UGL, RIP Isaac.

Bride?

Pogledala sam filmić Over her dead body, The Ghost meets Beetlejuice meets Corpse Bride. I pomalo Bruce Allmighty (zbog scena u bijelom, u društvu spiritualno superiornih bića).

np: ED HARCOURT – revolution in the heart

Nije loš, iako ga je kritika zatanjurala skroz. Film je namijenjen za ona popodneva nakon što se vratiš sa prekovremenog rada kući, nemaš baš volje za peglanjem, pranjem prozora, spremanjem i sl. jer je vani jako vruće. O čemu se dakle radi?
Naša Kate ima eskalaciju opsesivno-kompulzivnog poremećaja na pripremama vjenčanja iz snova za voljenog muškarca Henrya – sve mora biti točno onako kako je zamislila, od tanjura do ledene statue anđela, koja na pripreme greškom dolazi u redux-verziji – bez krila. Bijesna, Kate napada dostavljača i sasvim slučajno joj na glavu pada kip koji ju krkne i pošalje u veliku bijelu prostoriju bez zidova, koja bi trebala predstavljati nekakav limb. Vrlo brzo uviđa situaciju u kojoj je + visok stupanj bespomoćnosti, što se dodatno zakomplicira kada Henryeva sestra pokuša nakon godine dana izolacije iz društva reintroducirati brata među žene, pomoću vidovnjakinje Ashley. Ona, naravno, ne može biti rezistentna na simpatičnog momčića, no Kate se ne da samo tako i kreće niz prankova i prankova…

Sviđa mi se odlično naboden naziv (alternative su bile “Bitch Bride” i “How I Met My Boyfriend’s Dead Fiancée”), perfektan casting Eve Longorie u ulozi zaručnice kojoj je iznenadna smrt pokvarila planove o savršenom vjenčanju. Pogotovo mi se sviđa kako su njen lik prikazali tako da ne možemo ne suosjećati s njom – voli svog muškića, ali ne može nikako biti s njim. Na njoj je shvatiti je li joj važnija njena sreća i njegova samoća ili njegova sreća i brak sa drugom ženom. Karakterno, strašno nalikuje Gabrielle u Kućanicama – sebična, prgava, egocentrična, pain in the ass, ali opet zaljubljena u svog frajera i ne daje ga samo tako. Vidno raspoložena Eva totalno briljira u ulozi kučkaste (umalo) mladenke… no podsjeća me na Jennifer Aniston i kletvu uloge života koja ju je obilježila. Uz sve, ova žena je prirodna ljepotica sa divnim crtama lica pa je i oku ugodna. Na stranu sa 155 cm visine, makar na trenutak.

Film ima dvije velike mane. Jedna je apsoštrumfno nepotrebna scena prđenja od preko minutu, a druga Jason “Rupa u Američkoj Piti” Biggs. Za njega smatram kako ima daleko više potencijala – umjesto da glumi blentave dweebove postrani, koji redovito padaju, lupaju lonce i poklopce ali su u biti dobri, mislim da je daleko sposobniji i sigurno spreman za neku poštenu ulogu.
Dobro, lažem, ima još mana – kliše scene trčanja za ljubavi na aerodrom, onda američko vjenčanje i scena kad ponosni otac vodi mladenku do oltara… Lejm mi je i spomenuti Biggs kao dečko koji je dugo zaljubljen u ženu svojih snova no ona to ne shvaća nikako. Ashley izgleda kao transvestit iz istočne Europe, sa očajnom bojom kose i stravičnim crtama lica. Mislim da bi daleko bolja bila Amanda Peet za ovu ulogu, a ujedno je već zlostavljala Biggsa u Saving Silvermanu, kod nas stručno prevedenom kao “Loša djevojka”. Ili Ivana Miličević, najprije mi se učinilo da ona glumi Ashley.

Uglavnom, film je savršena podloga dok depilirate noge, imate masku od krastavaca na licu, nižete perlice u plosnatu narukvicu ili porubljujete košulju prijateljici. U kategoriji romantične komedije solidna osmica.

Slon?

[nije vic]
P: Šta dobiješ kad očajnim alatom prirediš velike komade dobre ideje, istreseš ju u tavicu na prodinstane predrasude i začiniš lošom realizacijom?
O: Slona u sobi.
[/nije vic]

np: RAGE AGAINST THE MACHINE – how I could just kill a man

Pogledala sam film Elephant.
Predvidljiv i jednostavan. Nakon par uvodnih taktova je prilično očito da se naslov referira na “slona u sobi” tj. ignoriranje postojećeg značajnog problema u okolini.

Slon u filmu je američka mladež zadojena nivoima Unreal Tournamenta, metal muzikom i kivnošću luzera na kastinski sustav Američke pite – prištavih štrebera, ucviljenih običnih učenika, ljubitelja Limp Bizkita u baggy trapericama, propupalih navijačica i tulavih sportaša, kremu kreme svake škole. Ta ista mladež vadi vatreno oružje, noževe, eksplozivi i ine gerilske rekvizite i šalje iznimno direktnu poruku društvu koje se strmo spušta od točke maksimuma prema osi x. Pritom stradava velik broj učenika neke srednje škole jer se dečku koji prije spavanja čita Anarhističku kuharicu i na pauzi piše opservacije o školi korisne za napad u blokić tako spr’nulo.

Nisu problem roditelji slijepi za razvijanje stavova svoje djece i profesori koji provedu trećinu dana sa svojim učenicima, zaduženi i educirani da razumiju one za koje su odgovorni.

Nema veze što klinci u filmu glume slabo do nikako. Dakle, mrvicu bolje od Jelene Veljače i ostatka naših sapuničara.

Nema veze što u sceni kad jedan kid pada od metka nema ulazne rane ni za lijek na trbuhu, iako je upucan frontalno shotgunom.

Nema veze što se (muški) homoseksualni poljubac pod tušem između protagonista uklapa u film kao Madeline Zima u Californication. Scena postiže paradoksalnu generalizaciju i dodatno zatupljivanje mišljenja o mladima u kojima se budi killing spree, protiv čega se film bori. O tri glavne školske fuce da se ne priča – kokodakanje, bulimija i shoppingholizam – ne vidim kako se film trudi maknuti generalno mnijenje o ukalupljenim ljudima.

Nema veze što se bešćutnost glavnog lika očituje u već viđenim scenama ubijanja najbližeg suradnika i desne ruke logistike, kao i ubijanja “peca” u hladnokrvno odrecitiranom “eci peci pec”.

Film nije uspio kristalizirati mišljenje tj. očekivanu kritiku u filmskoj formi školskih masakra po USA, a to mu je (kao) trebao biti, ili je bio, cilj.

Nema veze što ja nisam meritorna i što je film nakupio nagrada ko blata na račun nečeg što ja ne vidim. 3/10.

Jaja?

BRANKO KOCKICA (dobre volje, veseo kao i obično) – … ovaj, dakle, tko je za burek?
DJECA (brojni dječji glasovi, oduševljeno) - Ja! Ja! Ja!
BRANKO KOCKICA (frapiran) – čekajte, šta je, jaja? Kakva jaja? Pitam, tko je za burek, molim vas!
DJECA (ništa manje entuzijazma) – Ja! Ja! Ja!
BRANKO KOCKICA (vidno iziritiran, sad bi se i potukao) – jao, opet oni, “jaja, jaja”! Ma kakva jaja, pitam, tko će burek!

np: RAMMSTEIN – engel (scala and kolacny brothers)

(prigodniji bi možda bio TOOL – die Eier von Satan, ali kako mi je Maynardov vokal drag kao miris porcije sarmi (začinjenih mucicama iz pupka, sadržajem gnojnih prišteva i kosanih burazovih čarapa nakon srpanjskog košarkaškog maratona, serviranih u mojim martama kad siđem sa brda) koje su obitavale tjedan dana na sobnoj temperaturi, nemam Tool na HDD. Niti će ga ikad biti. Niti Toola, niti ijednog sajdprojekta Maynardovog ili ikojeg drugog džibera iz te ljige od grupe).

Pogledala sam njemački austrijski film Funny games. Dobro potrošenih sat i 45 minuta, od uvodne špice kad se dvoje dobrostojećih + dijete voze autocestom i pogađaju Händela/Giglija/Björlinga/blabla i naglog prekida divne glazbe nekim neartikuliranim punkoidnim screamin’ bendićem, do odjavne špice kad nam Paul namigne. Između te dvije scene obitelj dolazi u vikendicu i odmor im propada uslijed napada dva uhodana sociopata. Usput nestaje i tri života, bez grča.

Film je brutalan skroz. Radi se o sat i pol čistog sadističkog iživljavanja, tijekom kojeg možemo samo suosjećati s obitelji. Zanimljivo, s vrlo malo krvi i srodnih scena. Sve scene ubojstava su off-screen, kao i scena kad se Anna skida. Nema muzike u podlozi, sve se svodi na zvukove jada i drame i Paulovo mind-bogglanje. Nema jeftinih silikona da podupru priču, ljudi su svakodnevno obični, nema bjondine nafrakane kao da ide u Lake City, nema muškarčine-heroja ssp. dva gana u Woo stilu, a bome nema niti sretnog kraja. Njihov sin koji je greškom ostao u gepeku neće u idućem nastavku radi osvete sustavno proučavati živote Paula i Petera, uhvatiti ih i rezati na stolu zamotane u celofan a krv čuvati u aparatu za klimatizaciju. Neće ni otići u Japan po Hattorijevu katanu, mahati britvom pjevajući (sa bijelim pramenom, naravno), niti će postati vegan. Das ist alles.

U domeni psiholoških trilera čisti 10. Jednostavan ali urnebesno brutalan, doziran, kristalno čist. Ne mogu naći zamjerku.

BTW Debeli se prijeti downloadom američanske verzije istog. Nek se truje smećem, Naomi Watts je možda zgodnija od ove njemice i Tim Roth je obično vrijedan gledanja, ali kako su ameri sposobni uništiti svaki film kojeg odluče adaptirati svom tržištu… e to nitko ne može.

Syntinen?

Recenzija čudnog filma, Maa on syntinen laulu – The Earth is a sinful song, kojeg je 1973 režirao Rauni Mollberg prema knjizi prerano preminulog pisca Tima K. Mukke.
Ujedno, ova recenzija je 100-ti post na mom blogu.

np: RAMMSTEIN – tier

Film prikazuje ljude u izoliranom i siromašnom malom selu u Finskoj četrdesetih godina na naturaliziran način. Mentalitet je stravičan, ljudi – potpuno sirovi – okrenuli su se primalnim animalnim porivima i žive u finskoj verziji Sodome i Gomore na najgori plemenski način, neciviliziran. Doduše, ne na onaj komercijaliziran sex, drugs & r’n'r način, na koji bi ovo trojstvo bilo prikazano kao kulj, nego pojednostavljen i samim time brutalniji. Besmislen seks kao takav, uz alkohol predstavlja bijeg od svakodnevne dokolice i dobna razlika često nije kriterij. Čak i svećenik, po meni karikiran zbog očite zubne proteze, kad održi propovijed opominjući seljane uhvati (relativno najzgodniju, ovo je žestok kompliment) jednu od djevojaka. Ono što se vidi na prvi pogled je činjenica da su svi likovi u filmu ružni, na stranu sa etičkom korektnošću. Čini mi se kao da primarni kriterij na castingu bio da izgledaju nagrđeno. Također, finski pejzaži su veći dio filma sivi i bezlični (da, ja mislim da je Finska lijepa zemlja) i sve je podređeno prikazivanju momenta kao krajnje poružnjenog. Tijekom filma nema glazbene podloge, ako zanemarimo dvominutnu scenu plesa u selu na drvenoj daščanoj podlozi. Svi zvukovi se svode na neobični jezik, one nastale korištenjem predmeta i žuborenje vode. Najneobičniji zvuk u filmu ispušta Marttina mama dok priča.

Radnja se vrti oko mlade Martte čija učestala seksualna aktivnost sa raznim ljudima rezultira trudnoćom sa Laponcem Oulom u prolazu, sa reputacijom notornog pravitelja djece u kraju. Trudnoća joj ne pada teško jer tek tada može prakticirati “siguran seks” i objašnjava muškarcima kako sada nema potrebe za coitus interruptusom. Njen otac, nakon što sazna da je trudna poludi i loveći Oulu skrivi njegovu smrt (nije izravno kriv, već je stajao i promatrao njegovo nestajanje), a potom i sam počini samoubojstvo. Bilo bi logično reći da ga je ugnjavila njegova savjest jer je ipak ubio ljudsko biće, ali ja na njemu prije smrti ne vidim žaljenje tj. ikakav prikaz emocija drugačiji u odnosu na sat i pol filmske radnje prije toga.

Film bi također mogao biti trailer za manifest i objavu rata od strane Prijatelja životinja. Seljani mlate pse, ubijaju zečeve mlateći ih batinama po glavi, kolju sobove i slažu ih kao kapute na vješalice… sve je, kao što rekoh, naturalizirano i tu nema sintetičkih crijeva i ostatka utrobe. Sve je pravo, pa i koža starijih ljudi i razvučenih poprsja žena u sauni. Kulminacija IMO je porađanje teleta okrenutog na zadak, kada selski znalac da bi spasio kravu od sigurne smrti u njoj izreže tele da bi ga lakše izvadio van. Smrad incesta ili makar ravnodušnosti za prikrivanjem goodsa se gadno osjeti u filmu. Martta spava gola i takva šeta pred ocem, koji se okrene i odmjerava ju. Kulminacija kontinuiteta takvih gadnih scena je Marttin poziv konstantno depresivnog brata Hannesa u svoj krevet.

Ocjena? Malo je napornog uvoda, težak za gledanje zbog sirovosti, no dobar zbog ogoljivanja civilizacijskih obilježja. 7/10.
Ujedno, totalno osvježenje je čitati finska imena u creditsima, imam dojam da čitam neku pjesmu ili brojalicu – Toivo Lampela, Pirjo Honkasalo, Aimo Saukko, Sirkka Saarnio, Kurki-Pertti, Toivo Tuomainen, Santtu Henttula, Raili Karjalainen, Irja Uusisalmi, Arvi Jauhojärvi itd.itd.

Ipak, film me zaintrigirao dovoljno da bih sada tražila Aika hyvä ihmiseksi, također Mollbergov. Radnja se vrti oko dječaka i njegovog odnosa sa majkom i maćehom a sigurna sam kako će biti još bolji od ovoga.

Ukratko?

Jednorečenični opisi deset filmova koji su mi u zadnje vrijeme pali pod ruke + ocjena gledljivosti.

np: DEPECHE MODE – it’s no good

PREY – zgodna maćeha, bitchy pokćerka i posinak odlaze na safari tijekom boravka u Africi gdje stradavaju od napada divljih životinja. 1/10. Patetičan i teško izrauban, loš.

JUNO – lajava balavica ne želi abortirati, pa nalazi zamjensku obitelj svom djetetu dok pokušava shvatiti prave emocije spram ocu djeteta. 6/10. Na momente humorističan, ali nedorečen.

GOLDEN COMPASS – djevojčica završava na sjeveru Europe u društvu medvjeda sa skandinavskim imenima i neobičnim instrumentima za utvrđivanje istine. 1/10. Žestok rip-off LOTR-a.

SWEENEY TODD, THE DEMON BARBER OF FLEET STREET – raspjevani brijač u odluci za osvećivanje pokojne žene surađuje s lokalnom slastičarkom. 3/10. Krasna špica. Film? Podbacio IMO.

LAST KING OF SCOTLAND – balavac iz Škotske dolazi u Ugandu gdje slučajno upoznaje diktatorskog predsjednika i postaje mu zdravstveni savjetnik. 7/10. Odličan preobrat!

A HISTORY OF VIOLENCE – mafijaški dezerter biva slučajno otkriven i uvučen u ralje negdašnjih suradnika, a pritom mu stradava ono najmilije. 4/10. Već viđen koncept.

FOOLS GOLD – mladi svježe razvedeni bračni par loveći blago u podmorju pokušava revitalizirati ugaslu ljubav. 2/10. Lagan i predvidljiv.

PRESTIGE – mladi mađioničari se nadmeću u senzacionalnosti i kompleksnosti izvedbe trikova, no osim nestanaka zečeva počinju nestajati i životi. 9/10. Opako dobar film. Preporučujem drugo gledanje pod “obavezno” radi boljeg pokopčavanja nekih stvari..

MACHINE GIRL – djevojčica ostaje bez brata i kreće u krvavi osvetnički pohod na ubojice. 7/10. Kill Bill-lookalike, simpatičan.

ORFEU NEGRO – tijekom dana karnevala u Rio de Janeiru mladić upoznaje djevojku i zaljubljuje se unatoč zarukama s drugom. 8/10. Gledala sam ga cca 10 puta otkad znam za sebe. Meni jako drag.

Drill?

Važniji quoteovi koje kaže Clint Eastwood u Vojničini, koju je RTL reprizirao po tko zna koji put u subotu navečer.

np: SUPERJOINT RITUAL – waiting for the turning point

My name is Gunnery Sergeant Highway and I’ve drunk more beer and pissed more blood and banged more quiff than all you numbnuts put together.

Highway: The United States Marines is lookin’ for a few good men – and you ain’t it.

Highway: Sergeant, get that contraband stogie out of my face before I shove it so far up your ass that you’ll have to stick a match up your nose to light it!

Fragatti: We take care of ourselves.
Highway: You couldn’t take care of a wet dream. God loves you.

Highway: If you ladies think that you can slip and slide just because your last sergeant was a pussy, well queer bait, you’re going to start acting like Marines right now!

Highway: I’m not doing this because I want to take long showers with you assholes and I don’t want to get my head shot off in some far away land because you don’t habla, comprende?

Highway: Well, well, well, well. I’m here to tell you that life as you knew it has ended. You all may as well go into town tonight. You may as well laugh and make fools out of yourselves. Rub your pathetic little peckers against your honies or stick it in a knothole in the fence but whatever it is, get rid of it. Because at 0600 tomorrow your ass is mine.

Highway: I eat concertina wire and piss napalm and I can put a round in a flea’s ass at 300 meters so why don’t you go hump somebody else’s leg, mutt face, before I push yours in.

Highway: Drop your cocks and grab your socks! Off your ass and on your feet. Let’s move. Knees to the breeze in 5 minutes.
Profile: It’s Goddam 5 o’clock. You said six!
Highway: So I lied. So I can’t tell time. So maybe some communist bastard’s going to make an appointment pop you a new asshole in your forehead. You’re Marines now. You adapt. You overcome. You improvise. Let’s move. Four minutes!
Highway: We move swift. We move silent. We move deadly. Only one shake of those wangs ladies. Anymore than that consitutes pleasure and we’re not in that business. Sleep well, Mr. Jones?

Highway: Alright, Colitis, Cojones, Profilactics, Ajax. You boys are handsome. You ladies look like models. In fact I want your hair high and tight by tomorrow morning. When you start looking like Marines you’ll start feeling like Marines and then, Goddamn it, you’ll start acting like Marines. Platoon, ten-hut! Right face! Forward march!

Highway: I want to see kevlar helmet on your head by 1900 hours or you won’t have a head to put it on.

Highway: The only thing I’ll get is my head shot off if I go into a hot landing zone with a platoon that doesn’t know it’s job.

Highway: Cajones, give us a cadence, now!
Cajones: I don’t remember any.
Highway: Think fast, gopher-balls or you’ll run until midnight.
Vod: Do it, man! This dude is certifiable.
Cajones: “Model A Ford and a tankful of gas – handful of pussy and a mouthful of ass!”

Crna komedija?

90 minuta u kojima Machinist meets Trumans show meets Equilibrium meets Fight club.
Sad kad vidite ovaj meeting, pomislite, ovaj film mora valjati. Zašto je to netočno i na teorijskom nivou, pročitajte.

np – SNEAKER PIMPS – half life

[žanr warning]
Ljubitelji SF, horora, westerna, urnebesne akcijske komedije, romantičnih drama, pornografije, kliknite ovdje za daljnje proučavanje moje stranice, jer će vam ova recenzija u životu biti potrebna kao polomljeni kišobran na pljusku-bikini na snijegu-rabljeni wc papir-upaljač bez benzina-…(you got the picture).
[/žanr warning]

Temeljne informacije

Ime – Den Brysomme mannen (Bothersome man)
Žanr – komedija + triler
Podrijetlo – Norveška
Godina – 2006.

Pričica

Priča počinje uvozom ObičnogČovjekaTM Andreasa u SavršeniGrad¹. Dobija odmah dobar posao², biva prihvaćen od svih oko sebe³ i pozivan na izlaske. Nalazi si tako i družicu, Annu⁴, sređuju kuću, druže se sa prijateljima⁵… No, ona ne pokazuje interes za razgovor o emocijama s njim. Općenito, konstatira kako je sve oko njega hladno, ne osjeća mirise i okuse. On ustukne i primijeti novu potencijalnu sretnicu, Ingeborg⁶ sa posla, s kojom prevari Annu. Shvaćajući da se zaljubljuje u nju, odluči ne lagati Anni i priznaje joj nevjerstvo⁷. Sav sretan odlazi Ingeborg i govori joj da je sada slobodan i bez obaveza prema Anni, no ona mu hladno priznaje da to nije očekivala od njega, pogotovo jer je ona paralelno bila u vezi sa nekoliko muškaraca prema kojima nije osjećala ništa posebno, kao ni prema njemu.

Andreas uništen odlazi i pokuša si oduzeti život⁸. Preživi i vraća se Anni koja za subotu ima socio-planove⁹. Jedne noći otkriva pukotinu u zidu iz koje dopire divna glazba i neobičan miris. Fasciniran, bolje rečeno opsjednut neobičnom pojavom, odlučuje provaliti na drugu stranu po svaku cijenu, no biva spriječen¹⁰ i katapultiran iz grada.

1 – ne znamo odakle dolazi. Na početku filma dolazi u pustinjsku regiju gdje ga čeka auto koji ga vodi u idealni grad. Kako se film razvija, uviđamo da nema kriminala, problema, smrti, rane zarastaju u nanosekundi…
2 – ured u nekoj dosta modernoj ostakljenoj zgradi. Zaposlen kao računovođa. Dobija mali predujam prije nego je i sjeo za radni stol, kao, da mu se nađe, a nakon par dana vozi kabriolet.
3 – prikazani su prijatelji, dio sa posla a dio iz privatne sfere.
4 – unutrašnja dizajnerica bez ikakvog suosjećanja, samo ruši zidove po stanu i kupuje namještaj.
5 – vode abnormalno površne razgovore a općenito su svi likovi prikazani kao lišeni emocija.
6 – na prvi pogled malo ipak toplija od Anne. Naravno, ispostavi se da je prvi dojam bio pogrešan.
7 – ona, naravno, ni da trepne. Pita ga može li potvrditi bivanje na večeri sa prijateljima.
8 – baca se pod podzemnu, no slab od udarca i spor, ne uspije izbjeći još nekoliko navrata sudara sa podzemnom.
9 – hoće na karting sa prijateljima.
10 – u filmu ga prate svojevrsni “njegovatelji” grada, jer ga pamte kao neuklopljenog i previše znatiželjnog. Light verzija policije koja ordinira bez pendreka i marice.

I gdje je tu sada točno crna komedija? Osim ako stručno gledateljstvo koje ga je tako nazvalo višestruke udarce vlakom i bježanje crijeva iz abdominalne šupljine samoubojice smatra ironičnim. Not. Ne zato što sam gadljiva na crijeva i krv, već mi to jednostavno nije dobro izvedeno. Ovo bih radije prozvala angažiranom dramom, koja osuđuje savršeno društvo gdje je komercijala preuzela svijest i predstavila alijenaciju ljudskim emocijama i razumijevanju međuljudskih odnosa.

Ocjena: 6. Briljantno je pojednostavljen i to mu je vrlina, no nešto mu nedostaje. Okus ;)?