Category Archives: foto

Muke po Mau vol. 372

Iako ju često spominjem na stranici, nisam sigurna da vam je dovoljno poznata. Šteta, jer se iza kodnog imena Mau krije jedno jako specifično biće koje je meni redefiniralo pojam mačke i natjeralo me da zavolim stvorenje koje mi uredno i bez imalo inhibicija ubija biljke po stanu.

Nije mi ovo prva mačka, a-a. Moji roditelji su uvijek bili pro-ljubimci i rijetko su pokazivali otpor prema mojoj želji za životinjom u kući. Imala sam zbilja svašta do sada, a debelu pazi-ne-zezam-se-ne-dovodi-me-pred-svršen-čin crtu je povukla mama, rekavši da ne želi zmije i guštere u kući.

Izvana je brutalno jednostavna. Potpuno je crna, nema nijedne svijetle dlake na tijelu, čak je i njuškica crna. Ističu se jedino blještavobijeli zubi i maleni ružičasti jezik, vidljiv samo kad zijeva ili pokušava uvjerljivo mrnjaukati (rezultat je obično nekakvo uvrnuto arlaukanje, pogotovo to voli raditi šetajući po stanu, prigovarajući valjda kao mala crna svekrva).Karakter je za moje pojmove nesvakidašnji, kontrast vanjštini u svakom pogledu.

Nisam nikad imala mačku koja ne može biti sama par minuta. Mau me slijedi u stopu. Recimo, sad sjedim pred monitorom i tipkam. Potpuno je normalno da dođe k meni, skoči, sjedne u krilo i prede. Ako ustanem i odem u sobu, recimo, sjednem na krevet i nešto čitam i radim, doći će 100% za mnom i leći pored mene.

Pružit ću ruku i pokušati ju pomaziti, ali ona će zabiti zube i kandže u moju ruku, skočiti i otrčati. 5 minuta kasnije će se opet vratiti, valjda računajući da sam zaboravila kako sam ju pokušala pomaziti.

Isto tako, ima izraženu pseću osobinu zvanja na igru. Uglavnom ju puštam da uživa kad hoće i miruje kad hoće, fokusiram se na nešto svoje. Ona će tad doći, viriti ispod stolice sa igračkom u ruci i čudno režati. To je zapravo poziv da joj uzmem tu igračku i da se naganjamo po stanu. Kad joj bacim lopticu, miša ili perje, ona će skočiti i donijeti mi ih nazad, čekajući ponovno bacanje.

Poseban fetiš ima na najlonske vrećice, torbe, ruksake, košare… U doslovno svaku će se zavući i viriti van.Ima nešto zaigrano autistično u njoj, imam osjećaj nekad da zamišlja kako od nekoga bježi.

U takvom bijegu je u jednoj prilici napravila i priličnu štetu. Lazić ima teoriju da Coca cola nije jednaka u svakoj državi u svijetu pa je u zadnjih godinu dana skupio nekoliko desetaka limenki i boca sa namjerom da ih testira kao iskusni ovisnik o CC.

Ušla sam navečer u stan i odmah došla u predinfarktno stanje. Mačka je tijekom dana skočila na hladnjak nešto niži od 200 cm i srušila jednu od limenki. Drek, pod tlakom, puče i rasu gazirano piće u krugu dobrih par metara. Pod po kojem sam hodala je bio potpuno ljepljiv, stradao je kompjutor (udaljen je jedva metar od hladnjaka; upravo mi je iza leđa :D), knjige pa čak i kaktusi na prozoru. SVE JE BILO LJEPLJIVO. Al ja sam cat-person pa sve opraštam mačci. Ona to nije znala pa ju nisam danima mogla dozvati. Zavukla se pod krevet i nije ju se moglo dozvati ni štapićima do kojih bi inače probila čelikom armirani zid.

Nedavno je operirana. Bilo mi je žao ostaviti ju u stanju u kakvo bi pala u tjeranju. Osim za nas i susjede, bilo je prilično naporno i za nju. Utvrdila je ritam od 14 dana za tjeranje što je nepodnošljivo često, pogotovo za zdušno mijaukanje i mraukanje iz petnih žila. Zadnji put ju je posebno oplelo, toliko su ju zapljusnuli hormoni da je ležala kao cjepanica kad sam ju mazila.
Inače, nota bene, na takve radnje reagira guljenjem kože i grizenjem. Kicks like a mule and bites like a crocodile.

Živo me zanimalo kako će proći. Hoće li postati otromboljena mačketina koja po cijeli dan drijema ili će i dalje ludovati na sve što se miče, baš me zanimalo. Već sutradan sam se poigrala sa njom a ona me oštrom kandžom povukla za vezicu na majici. Ne može odoljeti, to je kompulzija, izazov koji ona neće odbiti. Kako stvari stoje, ona je doslovno ona ista, ona stara =)

Čokolada?

Kako napraviti čokoladu koja nije nezdrava i koja ne deblja, problem je koji mori brojne ljude. Crnoj opsesiji je većini teško odoljeti, ali, ako postoji mogućnost, znanje i tehnika, treba napraviti svoju verziju. Tako ćete kristalni bijeli šećer ili smeđi moći zamijeniti sladilima koja su prikladnija (recimo) za dijabetičare ili osobe koje žele light sladila, izbjeći ćete mistična “biljna” ulja sa deklaracija, mlijeko i sveprisutne sojine derivate a ujedno ćete se razveseliti kad u usta gurnete žlicu nečeg što ste sami napravili i što, zapravo, valja. Mene posebno oduševljava ideja da napravim nešto točno onako kako želim i po svom ukusu, kao i činjenica da idući put mogu dobiti sasvim drugačiju verziju čim vidim drugu namirnicu koju u toj čokoladi poželim naći.

Nisam baš tip osobe koji ludi za čokoladama, čak i kolače radim vrlo vrlo rijetko, ali me recept kolege sa posla zaintrigirao toliko da sam morala probati. Ovo sigurno nije zadnji put da ju radim a ideje kome ću ju poklanjati već naviru. Svakome njegovo

Uloge: investitor i projektant ja, na metlici uronjenoj u gustu smjesu Lazinho . Thanks, man.

Za bazični recept vam treba:

• kakao u prahu, po mogućnosti sirovi. Priredite 100 grama.
• kokosovo ulje. U trgovinama ćete ga naći obično u staklenkama kao maslac, no to je normalno, dapače, poželjno. Bit će vam jasno zašto za koji trenutak. Ako volite šmek kokosa onda kupite ekstra djevičansko, a za čistunsko-asketski tip kao što sam ja postoji i verzija bez mirisa i okusa. Imam ga prvenstveno zbog prženja u woku jer dobro podnosi zagrijavanje. Treba vam 250 grama.
• sirup od agave. Niskog glikemijskog indeksa, ugodno sladak. Podsjeća na špinani šećer, vuče me u djetinjstvo i prabakine čajeve. Treba vam 250 grama.
• malo vanilije. Ne vanilin šećera već prstohvat čiste vanilije u prahu.

E sad, kako ja obično volim malo podesiti recepturu po svom ukusu, dodala sam dvije velike žlice miješanog namaza od orašida (kikiriki, indijski oraščići, bademi i lješnjak) i pojačala sam slatkoću i konzistenciju sa dodatnom žlicom rižinog slada jer sam primijetila da imam, tipa, 220 grama sirupa agave. Slad i namaz su drastično zagustili smjesu u odnosu na izvorni recept, ali mi se upravo tako više svidjelo. Volim takva slučajna otkrića.

Kokosovo ulje je na sobnoj temperaturi kruto pa ga je potrebno otopiti na pari. Ja sam ga ostavila 10-ak minuta na radijatoru. Dodajte agavin sirup i kakao, začinite sa malo vanilije. Dobro smiksajte. Smjesa će biti gusta i žitka pa nije loše imati asistenciju voljnu miješati i pričati viceve. Istresite u kalup/e i stavite na hlađenje u hladnjak. Budući da je korišteno kokosovo ulje, stisnut će se instantno. Ako ste radili po originalnoj koleginoj recepturi, kad se ohladi, zveknite kalupom o radnu površinu i izbacite male čoksice van. Moja je ispala nešto gušća, pa sam ju stavila u posudu i ostavila da se hladi, morat ću ju rezati.

Može li biti jednostavnije?

Ako volite zakomplicirati stvar , preporučujem sljedeće – dodajte smrvljene bademe ili lješnjake, indijske oraščiće, drobljeni kakao, prah chilli papričica, drobljeni papar, cimet, zvjezdasti anis… Idući put ću probati i sa kapljicom eteričnog ulja paprene metvice. Čini mi se da bi dobro prošlo i ulje naranče.
Također, upravo sjedim i gledam u policu sa namirnicama, mislim da bi se lako napravio i power-bar. Malo zobenih pahuljica (tad ćete pojačati količinu ulja i sirupa, ali ćete dobiti poprilično povećanu količinu u krajnjem rezultatu jer će čokolada biti vezivo), mljevenog lana, chia sjemenki, mrvljenih suhih banana, možda kakvih grožđica ili brusnica – dajte mašti na volju.

Leblebije?

Na poslu sam se sjetila leblebija pa sam skoknula po dvije konzerve slanutka. Inače sam dosta prehrambeno impulzivna, valjda za sve osim za slatkiše. Nisam nikad ušla u delirium tremensu u trgovinu po čokoladu ali po par kila mandarina/cvjetače/raznih mahunarki ili litara tekućeg jogurta jesam =)

Inače, brutalno jednostavan recept je u pitanju a krajnji rezultat fin. Onako, snackoidan.

Krajnji krajnji rezultat je taj da u ovaj tren više nemam ni kapi najdražeg ulja,

japanskog tamnog sezamovog.

Nema veze =), sutra ću pokupiti drugo. Nije baš jeftin resurs, boca košta stotinjak kuna ali mi traje oko 6 mjeseci, superstabilno je na visokim temperaturama a okus je pakleno dobar. Aromatično je i fino, smatram da ga svatko treba probati.

Mjerica za leblebije neka vam bude 250 grama ocijeđenog slanutka. Može biti kuhan, može biti iz konzerve a neki ga samo namoče prije spravljanja. Meni je ukusniji kuhan. Ujedno će biti probavljiviji, što znači da će manje grajndati po crijevima.

U zdjelici dobro izmiješajte 2 žlice sezamovog ulja (neki stavljaju maslinovo, ali ja sam veliki protivnik zagrijavanja tog ulja), jednu malu žlicu tamarija, dvije male žlice sjemenki kima, prstohvat soli, kurkume i češnjaka. Istresite na slanutak i dobro izmiješajte.

U tepsiju položite aluminijsku foliju. Zapravo, ne morate, ali kako se meni ne da strugati zapečeno ulje sa tepsije, ovo je brže i još jednostavnije. Istresite slanutak, raširite ga u sloju visine jedne sjemenke.

Stavite u prethodno zagrijanu pećnicu na 180 stupnjeva i pecite uz povremeno otvaranje i lagano miješanje.

Kad se ohladi, istresite leblebije u posudu i pustite si dobar film.

Preporučujem Perfect host. O filmu neću ništa reći jer i najmanja informacija je prvoklasni spoil i uništenje filma. Sjednite i uživajte =)

Klice?

Jeste li ikad dobili poriv posijati kakvu sjemenku i timariti ju dok ne izraste u odraslu biljku?

Jeste li ikad poželjeli pojesti kakve klice?

Čitajte dalje jer ću napisati par riječi kako napraviti klice za jelo i kako uzgojiti razno voće i ukrasno bilje od sjemenki.

Prvo, znate li razliku između sjetve i sadnje?

Sjemenke, gomolji, plodovi i berbe?

Nisam toliki nazi za semantiku, ali zapne za uho “sadnja pšenice” i “berba krumpira”, česte kolokvijalne greške. Prvo ćemo se nakratko uhvatiti botanike, točnije anatomije.

Plod je biljni organ građen od sjemenke i usplođa. Kod jestivih plodova sjemenke obično bacamo a usplođe je ukusni mesnati dio i ujedno razlog zašto uopće uzimamo dotični plod u ruku. Usplođe ima tri sloja – egzokarp, mezokarp i endokarp – egzokarp je obično čvrst i služi kao zaštita (često je pokriven dlačicama, kukicama i sličnim), mezokarp je parenhimskog tipa i sprovodnim snopićima snabdijeva plod vodom i hranjivima, a endokarp je sloj uz samu sjemenku. Poznat primjer endokarpa je tvrda ljuska oraha, šljiva, kajsija i sličnih vrsta.

Najvažnija je razlika između sjemena i ploda. Uzet ćemo za primjer šljivu. Šljiva kao voćka je botanički gledano plod, unutar kojeg se nalazi sjemenka. Analogno tome, rajčice, jabuke, krastavci itd. su plodovi a sjemenke unutar njih sjeme.

Sjeme je organ viših biljaka koji nastaje spajanjem muških i ženskih spolnih stanica. Razlikujemo jednostavno (lan, sucokret, rajčica…), sjeme-plod (žitarice) i složeno (šećerna repa).

Gomolji, lukovice, rizomi, reznice i sadnice nisu sjeme već sadni materijal.

OK, dakle, sjeme se sije, sadni materijal sadi.

Konzervacija?

Pojeli ste finu i sočnu naranču i u vama se javio osjećaj da biste htjeli i mogli uzgojiti i kakvo drvce, ako ne nužno za jelo, onda makar za ukrasiti dasku na prozoru. Prvi kriterij za rast i razvoj buduće biljke je konzervacija tj. očuvanje vitalnosti sjemenke.

Kako sačuvati sjemenke za klijanje? Jednostavno, na primjeru spomenute naranče:

• kad pojedete naranču, pokupite sjemenke, uklonite eventualni višak mesa ploda, operite ih pod mlazom vode i položite na papirnati ubrus u što tanjem sloju
• neka se dobro osuše, potrebno je cca 7 dana
• uvijek birajte najveće, najpravilnije sjemenke, bez oštećenja; statistički daleko veća šansa je da ćete pri rezanju ploda nožem rasjeći endosperm nego klicu, no ako klica doživi ikakvo oštećenje – projekt naklijavanja propada. U par navrata sam u mesu plodova vidjela sjemenke sa vidljivom i lagano zelenkastom klicom – to se zove zreli plod i vitalno sjeme.
• spremite ih u kovertu na suho i hladno mjesto, bez intenzivne svjetlosti. Alternativa je staklenka sa navojem koja sprečava pristup vlage, najvećeg neprijatelja klijavosti.

Samo dobro očuvano sjeme može dati zdravu biljčicu, na nedovoljno osušenom sjemenu će se razviti plijesni koje će uništiti klicu.

Kakvo sjeme naklijavati, kakvo ne?

Na teorijskoj razini može proklijati skoro sve što nađete oko sebe. U praksi ne mora apsolutno ništa.

Vodite se logikom:

• nema smisla naklijavati sjemenke koje su pržene i slane jer je klica izrazito osjetljiva na visoke temperature a sol je potpuno nepoželjna. To su mrtve sjemenke, njih samo pogrickajte.
• čula sam da neki naklijavaju tretirano sjeme, “obojano”, namijenjeno sjetvi u vrtove. Znači, jedu klice sjemenki koje su zaštićene pesticidima. FFS, ne shvaćam zašto to uopće treba isticati, ali evo – TRETIRANO SJEME NIJE ZA JELO. Pesticidi služe kao zaštita od gljivica i kukaca u periodu klijanja i visokotoksični su.
  Uz sve, čak i netretirano sjeme namijenjeno sijanju se ne pakira u sanitarno prihvatljivim uvjetima (nije namijenjeno za jelo!) a može biti i kontaminirano pesticidima pri prolasku kroz strojeve koji su možda netom prije protjerali partije tretiranog sjemena.
• lomljene sjemenke često imaju slomljenu i klicu ili je uopće ne mora biti.
• klijat će isključivo integralno sjeme jer osim endosperma sjemena ima i klicu, esencijalni organ za ovu svrhu. Često dobijam pitanje “Što znači integralno?”. Pogledajte odgovor ovdje.

Klijanje?

Da moram birati najzanimljiviji između svih biokemijskih procesa na planetu, odabrala bih klijanje. Naizgled brutalno jednostavan, a opet toliko kompleksan slijed reakcija uvjetovanih raspoloživim kisikom, vodom, svjetlošću i temperaturama me još uvijek oduševi kao prvi put. Kad primijetim u vrećici sjemenki klicu koja je isklijala a nije trebala, osjetim neko čudno zadovoljstvo jer je preda mnom vitalna hrana. Sa guštom ću ju pojesti.

Što se događa u periodu između stavljanja sloja zemlje nad sjemenku i početka fotosintetske aktivnosti?

Zamislimo sjemenku graha. Položena je u prozračno tlo zagrijano na 24C i količina potrebne vode prodire polagano kroz sjemenski omotač. Uslijed prodora dolazi do bubrenja endospermatskih stanica sa zalihama nutrijenata u vidu masnoća, proteina i škroba. Nabubreni kotiledoni se šire, intenzivira se stanično disanje koje opskrbljuje sjemenku energijom za rast. U jednom trenutku omotač uslijed pritiska endosperma puca – među kotiledonima se budi klica i razdvaja ih, iskorištavajući zalihe nutrijenata koje su tu isključivo radi nje, uz pomoć hidrolitičkih enzima koji joj zalihe čine dostupnijima i iskoristivijima. Klica lakše koristi jednostavne šećere od škroba, u koji je pohranjena energija u zalihama. Nedugo nakon se pojavljuju korjenčići sa primarnom funkcijom stabiliziranja biljke u tlu, tek kasnije služe kao provodno tkivo za minerale i vodu iz tla.

Iz tla na površinu prodire hipokotil, stabljičica-nositeljica kotiledona koji uskoro postaju prva fotosintetska površina mlade biljke.

Klice za jelo?

Prvi put kad sam osjetila želju pojesti klicu nije u pitanju bila jestiva biljka. Sjedila sam u laboratoriju za kontrolu sjemenske robe i utvrđivala sam klijavost ječma. Specifičnost pri klijanju ječma je snažan svjež miris nalik onome lubenica.
Spriječio me, nažalost, ružičasti sloj pesticida na sjemenkama.

Ipak, odlučila sam probati naći nešto pogodnije sjeme za naklijavanje i jelo. Prvo je prošla pšenica, kasnije ječam, zob i raž, mungo, azuki i heljda… Ukratko, meni su klice odlične. Zimi ne jedem krastavce, rajčicu i slično, poštujem prirodnu smjenu sezona i ne osjećam ni potrebu pojesti ono nešto nalik tikvici što leži na voćnim odjelima trgovina. Klice su savršene jer su jeftin a odličan izvor nutrijenata i mogu se uzgojiti jednostavno u kućnoj radinosti.

Naklijavaju se: pšenica, pir ili dinkel ili krupnik, kamut, raž, zob, kukuruz, slanutak, leća, grah, grašak, soja, zelena soja ili mungo, azuki grah, rotkvica, kres, sezam, lucerna ili alfa alfa, bundeva, bademi, quinoa.. Jedino nikad nisam uspjela naklijati lan zbog notorne sluzi. Ne mogu ju dovoljno isprati da se klica probije i izraste, a ako ne ispirem 40 puta na dan, sluz se osuši i uguši klicu. Odustala sam iz 47 pokušaja.

Namakanje, trajanje namakanja, trajanje klijanja i starost pri ubiranju pogledajte u sljedećoj tablici:

Princip je zapravo vrlo jednostavan.

Prvo moram spomenuti najvažnije pravilo rada sa klicama – u kontaktu sa sjemenkama ne smije biti vrela, topla ili mlaka voda. Klice se tretira isključivo hladnom vodom.

Primjer neka bude mungo grah. Najprije treba omogućiti vodi da prodre u tkivo sjemenke. Stoga je period bubrenja tj. namakanja sjemenke u vodi nužan. Operite grah i ostavite u vodi preko noći. Ujutro ga ocijedite i raširite u tanjem sloju na mjestu sa osrednjom osvijetljenosti i na sobnoj temperaturi a vodu od namakanja iskoristite za zalijevanje cvijeća. Neka vam kao posuda za klice posluži staklena zdjela ili plići tanjur. Nabavljive su i specijalizirane plastične posude za naklijavanje, čak i višeetažne, no osobno preferiram staklo i keramiku kao materijal.

Pazite na raspoloživu vodu. Voda definira brzinu i kvalitetu rasta i razvoja. Nemojte ostaviti sjemenke da plutaju u vodi, ali ne smiju ni zasušiti. Ispiranje je obavezno, neka bude minimalno dvaput na dan. Nekad nam posao ili obaveze neće dati da ispiremo sjemenke 5 puta, no ujutro i navečer uvijek možemo istresti sjemenke u cjedilo i staviti pod mlaz vode. Kad primijetite ljubičaste ili zelenkaste diskoloracije, kao i bijele pufaste nakupine, bacite sjemenke. Ovo je znak da ste uspjeli, uz klice, uzgojiti i gljivice, plijesni. Upravo zbog njih, svaki put kad ispirete sjemenke, perite i posudu, temeljito.

Evo kako to u praksi izgleda, ovo je naklijali mungo grah nakon 2 dana (može se naklijavati i duže, do pojave listića na stabalcu):

sa kojeg sam poskidala sjemeni omotač.

Nemojte istovremeno miješati 2+ vrste biljaka jer ne možete predvidjeti kako će se razvijati klice. Nemojte se dovesti do točke da bacate klice jer je jedna vrsta izrasla na 3 cm a druga još ne trza. Radije uzmite dvije zdjelice, pa pomiješajte pri konzumaciji.

Nisu sve biljke namijenjene jedenju u formi klica. Sjemenke su nerijetko naoružane raznim toksinima u svrhu obrane od potencijalnih gladnih prolaznika, a čak ni kulturno bilje nije pošteđeno reputacije otrovnih. Nisu sve ubojite, dovoljno je da nauče lekciju da ih se više ne dira. Za jelo se ne naklijavaju (od češćih biljaka kod nas) sjemenke paprike, rajčice, jabuke, šljive, marelice, krumpira itd.

Priprema?

Što sa isklijalim klicama, pitate se. Sve vrste možete jesti sirove, no nisu ništa lošije u salatama, sendvičima, palačinkama, omletima, sa müslima, možete ih staviti u tijesto za kruh, u namaze, juhe… Posebno su fine (IMO) sa povrćem iz woka.

Klijanje za dekoraciju?

Često, kada pojedem fini i ukusni plod, ostavim sjemenke za sobno bilje. Kroz kuću mi je prošlo štošta, evo nekoliko primjera:

avokado (dugo sam istraživala kako ga naklijati; svima je uspijevao osim meni u čaši vode i razapet čačkalicama. No, ja sam na koncu odustala od tog principa i zabila sjemenku u grumen zemlje i ostavila na radijatoru. U roku 7 dana je bacio klicu).

mango (problem našeg voća u marketima je kronična nezrelost, bere se zeleno da bi do dolaska u trgovine doputovalo sa što manje gnjiljenja. Jako je teško naći zreli mango čija koža i meso pucaju pod pritiskom prsta. Ovaj je mango bio jedini zreo na koji sam naišla, endokarp je bio raspuknut i otvorila sam ga prstima da bih izvadila sjemenku. Posijala sam ju i nakon 3 dana je već izašla na svjetlost).

gledičija (jednog kišnog dana prolazeći Novim Zagrebom sam pod stablom našla mahune sa sjemenkama pa sam ih po dolasku kući namočila par dana i posijala. U međuvremenu sam saznala da se radi o vrsti Gleditsia triacanthos. Posijala sam sigurno 50 komada i svaka je isklijala. Podijelila sam ih doslovno sve).

rogač (puki eksperiment i želja za testiranjem vitalnosti rogača iz Plodina me natjerala da probam naklijati ga.)

naranča (njih je posebno jednostavno uzgojiti, toplo preporučam).

Smatram naklijavanje ne pretjerano zahtjevnim procesom i poslom, samo traži nešto truda, vremena i dobre volje.

Magluština?

Pogled sa balkona večeras.

Mandarinin balzam =)

Pod višednevnim žešćim utjecajem mandarina =) sam napravila prvi balzam za usne.

Baza je ulje mandinga aka shea butter pojačan uljem divlje ruže, noćurka i vučjeg trna, kao i bademovim uljem. Na prvi mah zvuči kaotično, no sva ulja su birana sa razlogom – mandingo je nositelj svih nositelja, daje krut oblik mješavini i laku upotrebljivost. Vučji trn njeguje osjetljivu kožu usana, divlja ruža hrani, a badem, klasik, mješavinu dodatno pojačava svojim hranjivim osobinama i poznat je kao najblaže moguće bazno ulje. Noćurak je žensko ulje i posebno ga volim upravo zato, a ne odbijam ni dodatnu hidrataciju. Mirisom dominira (koje drugo nego :D) eterično ulje mandarine, pojačano minijaturnim količinama ulja vanilije, ruže i naranče. Mješavina je otopljena na pari i temeljito promiješana, nakon čega sam staklenku ostavila u hladnjaku da se “stegne”. Na sobnoj temperaturi je balzam krut, pri aplikaciji prstom tj. u kontaktu sa usnama se instantno otapa, dobro upija i vrlo ugodno miriši.

Sushi?

Današnji ručak / večera => sushi sa tunjevinom, posut nori miso prahom, sezamovim uljem i tamarijem.

Alge?

Na spomen dotičnih “morskih korovčina” na tanjuru se uglavnom okreću oči, želuci i glave. Za reakciju uglavnom krivim manjak znanja i želje za proširivanjem istog, iako alge mogu biti zanimljivo osvježenje na tanjuru koje nosi i neke zdravstvene benefite. Iz navedenih razloga ću se pozabaviti podrijetlom, načinom primjene i uživanjem u njima. Ne morate biti makrobiotičar da povremeno u obrok ubacite prstohvat neobično hranjivih “biljčica”.

Malo o botanici…

Alge, tehnički, nisu biljke – nemaju diferenciran korijen, stabljiku i lisnu strukturu, već ih čini niz stanica oplemenjenih fotosintetskim pigmentima. Najčešće korištene vrste u ljudskoj prehrani ubrajamo u razrede Chlorophyta i Phaeophyta, zelene i smeđe alge.

… rasprostranjenosti upotrebe…

Razbijmo i predrasudu o Japancima kao pohlepnom narodu koji je iz mora izlovio sve što može i bacio na tanjur. Alge su poznate, osim u području JI Azije i u ostatku svijeta. Skupljaju ih stoljećima i Irci, Norvežani, Kanađani i Islanđani, narodi koji su davno primijetili benefite pojačavanja obroka morskom zelenjavom.

… hranjivosti…

Iako nisam sklona terminu superfoods niti volim glorificirati određene biljne vrste zbog nutritivnog statusa, alge bi po definiciji bile superhrana – niskokalorične su, bogate vitaminima (pogotovo vitaminom A) i mineralima (kalij, kalcij, željezo, magnezij…), sadrže dosta vlakana i vrlo malo masnoća.

… primjeni…

Obično ćete alge naći narezane i dehidrirane, pakirane u manje vrećice. Većinu je potrebno namakati u vreloj vodi (koja se uvijek baca) a neke i kuhati. Generalno se na tanjur ne stavlja količinski više od jedne jušne žlice pa se preporučuje skuhati tjednu količinu iz koje se svakodnevno vadi spomenuta količina i dodaje u ručak. Izrazito su prikladne za posipanje riže, umaka i tople zimske juhe. Meni je gušt i sve popečke dodatno začiniti algama jer time dobijaju morski miris i specifičan šmek.
Skladište se na hladnom mjestu bez pristupa vlage. Rokovi trajanja su prilično dugi jer se radi o dehidriranom tkivu nesklonom kvarenju, dokle god su zapakirane.

Pojasnit ću pripravljanje svake vrste koju imam i koju sam dosad pojela. Preskočit ću samo vrste rodova Spirulina i Chlorella jer mi je besmisleno komentirati dehidrirane alge komprimirane u tablete (nažalost, nisu mi nabavljive u komadima).

… i najčešćim vrstama.

Široko upotrebljavani rodovi i vrste su:

• Laminaria japonica sin. Saccharina japonica – kombu alga.
  Prva alga koju sam kupila, ima sad već godina i godina. Blagog okusa, najmanje “morskog”. Najčešća primjena ove vrste je kuhanje sa mahunarkama jer smanjuju nadimanje. Dovoljno je odrezati 4-5 cm suhe alge škarama i ostaviti ju 20-ak minuta namočenu u kipućoj vodi. Kuha se sa mahunarkama oko pola sata.
  

• Hizikia fusiforme – hijiki alga (čitaj: hiziki).
  Meni najdraža :D, kažu da Japankama svakodnevna porcija ovih algi (doslovno prstohvat) daje onu divnu crnu i zdravu kosu.
  U odnosu na ostale vrste koje spominjem u tekstu je malo jače arome. Nalikuje debeloj crnoj žici nakon što se dobro namoči, volumen se višestruko poveća. Kuha se četrdesetak minuta, a voda od namakanja se baca. Savršeno leži na riži posutoj masnim sjemenkama i u hladnim salatama kao finiš.
  

• Eisenia bicyclis – arame.
  Namočite algu 10-ak minuta u toploj vodi, ocijedite, kuhajte 20-ak minuta. Uz kombu spadaju u početničke alge zbog blagog okusa, savršeno pristaju uz hladne salate sa mahunarkama i razna variva.
  

• Undaria pinnatifida – wakame.
  Kad vidim ime “wakame”, prva asocijacija mi je mirisna miso juha sa puno povrća. Namače se 10-ak minuta a onda se ocijeđena kuha još 10 minuta.
  Nije loše ni zapeći ju kratko u pećnici, usitniti u prah i pomiješati sa gomashiom.
  

• Porphyra tenera – nori alga.
  Vjerojatno najpoznatija od svih, služi za rolanje sushija. Prodaje se u malim plahtama sa vidljivom glatkom i grubom stranom. Prije pripreme je obavezno tostiranje nad plamenom – okrenite glatku stranu jer se hrapava može lakše zapaliti. Cilj je dobiti tamnozelenu boju, kada se u algu stavlja riža i punjenje.
  Također je dobro imati staklenku smrvljene suhe nori alge, ukusno je posuti variva i salate ovakvim prahom.
  

• Enteromorpha sp. sin. Ulva lactuca – morska salata.
  Ovaj gotovi prah se posipa po jelima. U načelu ga ne kuham, već izravno sipam na obrok.
  

• Chondrus crispus – irska mahovina, karagenan alga.
  Sadržava do 55% karagenana, tvari koja se koristi za zgušnjavanje hrane. Možete ga naći, primjerice, u skoro svakom sladoledu, gdje daje finiju teksturu. Nisam ju našla nigdje u maloprodaji. Kako mi se čini, može jako dobro zamijeniti tapioku i slične zgušnjivače u kuhinji.
  

• Gelidium amansii – agar-agar, kanten alga.
  Popularna je kao niskokalorično sredstvo za želatiniziranje slastica, alternativa želatini životinjskog podrijetla. Staklasta je i naizgled nježna, a kako nema poseban okus, lako se stapa sa većinom namirnica, pogotovo voća.
  

Chtulhu?

Pomisao na velike morske dubine i hobotnice koje njima spretno manevriraju me oduvijek ispunjavaju divljenjem i dozom jeze odjednom. Još od dana kad sam zaranjala u morske dubine sa Julesom Vernom, zaljubila sam se totalno kad sam vidjela jedan od najboljih YT clipova IKAD (nemate isprike za ne pogledati ga do kraja). Unatoč ne toliko atraktivnom dizajnu ovih životinja, fascinira podatak o iznimnoj fleksibilnosti, brzini i lukavosti formalno i bez premca najinteligentnijeg beskralješnjaka.

Ovo je moja hobotnica, moj Chtulhu

koji je jutros doplivao u moj poštanski sandučić. Otkako sam ga raspakirala i stavila oko vrata, nisam ga skinula. Štoviše, još uvijek se ne mogu oteti uzimanju privjeska u ruku i škicanje krakova i steam-naočala, pa se skužim kako malo-malo zvjerkam ovo živinče. Kao deklarirani ljubitelj/promatrač steampunka, nedovoljno hrabar da taj đir profuram i IRL, našla sam, eto, malu sitničicu za dušu =)

Eisen?

Nemam naviku kupovati i grickati energetske prutiće, no ovaj me odmah raspametio unatoč cijeni. Zelen je da bog sačuva (powered by Chlorella, zelena alga) i slistim ga dok si rekao “gvožđe” (= Eisen, željezo, Fe).