Category: foto

Posljednji dan vožnje s Nordkappa do Osla pokrio je preko 500 kilometara fantastičnih kadrova, prilično nestabilnog (kišnog!) vremena, ali i jednog od najljepših norveških gradova – divote zvane Røros. Grad je poznat po lijepoj staroj jezgri koja je zapravo lijepo integrirana u grad (nije “getoizirana” i izdvojena, već se sportski

Pročitaj ostatak

Početak posljednje etape putovanja prema Sjeveru tj. povratka kući s istoga bio je izlazak iz Arktičkog kruga, prelazak preko 66-og stupnja i pokojeminute sjeverne geografske širine. Nakon divne vožnje u Saltfjellet zoni, posjetili smo Polarsirkelsenteret, gdje smo kupovali suvenire i naslikavali se pred monumentom koji obilježava ovu liniju, a urešen

Pročitaj ostatak

Posljednja točka na kraju ceste na Lofotenima zove se Å (norveška abeceda ide od A do Å, za razliku od hrvatske koja završava sa Z). Nedaleko od mjesta Å nalazila se trajektna luka iz koje smo trebali otploviti nazad na kopno do grada Bodø tijekom cca 3 sata vožnje. Ono

Pročitaj ostatak

Plaža na kojoj smo podigli šator, umočili se u okean i prespavali – Unstad – u jutarnjim je satima izgledala još ljepše i poželjnije. Nije ovo ništa neobično; Unstad je poznata svjetska surferska destinacija i samo je djelić divote zvane Lofoten arhipelag. Provozali smo se uokolo s namjerom da pogledamo

Pročitaj ostatak

Volim jutra kada me dočeka ovakav tip magle. Gusta i teška, skoro da ju možeš opipati koliko je chunky. Ne volim ovakva jutra kada smo na putu jer to znači da će prilika za pogledati i poslikati nešto što bi pod regularnim svjetlom i sunčevom toplinom biti manje. Puno manje.

Pročitaj ostatak

Cesta E6 Dio europske mreže cesta, cesta E6, dobrim dijelom prolazi kroz Norvešku. Starta u gradu Trelleborg na krajnjem jugu Švedske, prati obalu Skagerraka prema granici s Norveškom i spaja Oslo s većim gradovima – Trondheim, Narvik, Alta i Karasjok, a završava na krajnjem istoku najsjevernije fylke Finnmark i na

Pročitaj ostatak

Helgeland je predivan kraj. Deseci kilometara ceste uz obalu povremeno su prekinuti trajektima, a sama je cesta okićena turistima u kamperima koji redovito zaustavljaju vozila da bi stali i propisno poslikali neku prirodnu ljepotu. U Utskarpenu smo stali s namjerom da poslikamo i mi jedan komad obale i da Lazić

Pročitaj ostatak

Prije nego nastavim dalje, evo linka koji vodi na putopis u formi niza postova poslaganih kronološki: svartnordkapp Nastavit ću dodavati postove kako stignem, a ovako je niz daleko pregledniji i lakši za čitanje. *** Treći dan na putu, ponedjeljak, počeo je buđenjem uz jezero na početku Kystriksveiena, Narodne obalne ceste.

Pročitaj ostatak

Nakon buđenja na finoj i mekoj dekici od mahovine i lišajeva uz Peer Gynt veien trebalo se spakirati i krenuti na put prema Trondheimu, s namjerom da prijeđemo poveći broj kilometara do kraja dana. Trebalo je dosegnuti ulaz u Kystriksveien, slavnu Narodnu obalnu cestu, čime smo se maknuli s E6

Pročitaj ostatak

Krenuli smo iz Osla u subotu popodne, relativno umjereno napakirani. Pred nama je bilo planiranih 16 dana vožnje od južnoga dijela Osla do najsjevernije točke europskoga kontinenta – Nordkappa / North Capea. Iako je bilo oblačno, bilo je vrlo ugodno toplo. Savršeno za vožnju po južnoj Norveškoj. Ovako izgleda regija

Pročitaj ostatak

U Norveškoj je prvi završio Lazić, posjećujući obitelj koja živi u Oslu. Par godina kasnije – 2008. godine – odlazimo skupa s namjerom da pretresemo grad u potrazi za svim zanimljivostima koje Oslo može ponuditi. Par godina kasnije – 2012. godine – vratili smo se u Oslo motorom vozeći se

Pročitaj ostatak

Zora u brdima izgleda ovako. Pakiranje za izlazak na cestu kada prespavamo u autu daleko je brži nego varijanta koja uključuje slaganje šatora, tako da smo ozbiljno naloženi na ljepotu zvanu Meteora krenuli na cestu dosta rano.   Grci su prilično neopterećeni obavezama i ležerni po prirodi, kako sam ubrala

Pročitaj ostatak

Prljavština i smeće Prvo što mi je zapelo za oko u Grčkoj bila je neočekivana disproporcija između onoga što sam očekivala da će biti (čisto, uredno, “na visini”, onako – u skladu s enormnim značajem na svjetskoj karti) i onoga što sam dočekala (prljavo, smeće na ulicama, smeće uz cestu,

Pročitaj ostatak

Kruhove obožavam, o tome sam već u nekoliko navrata pisala. Dobar kruh ne traži ništa i rado pojedem koji komadić sam za sebe, pogotovo ako je tamniji i bogat sjemenkama. Ipak, jedno od meni najdražih prehrambenih otkrića bio bi svakako baba ghanoush, ugrubo preveden kao “ćaćin gušt”, podrijetlom s Bliskog

Pročitaj ostatak

Jako volim Norvešku i sretna sam što sam ovdje, nakon nekoliko dolazaka i sustavnog zaljubljivanja. Jedan od meni top norveških gradova zasigurno je Bergen, pogotovo nakon prošloga vikenda – opet smo nagrecali nešto malo vremena i slobode pa smo se otisnuli na put od petstotinjak kilometara u smjeru zapada. Lazić

Pročitaj ostatak

Otkako smo se vratili iz Rusije nismo nikamo otišli motorom na dulja putovanja pa smo prisiljeni krpati svaku priliku manjim zujidbama po okolini s namjerom da vidimo što više prirode i što manje društva. Uspjeli smo skrpati jedan slobodan vikend koji odgovara oboma, što je izazov pogotovo sada kada smo

Pročitaj ostatak

Dok se prijatelji javljaju i žale kako je u HR temperaturni infierno, ja sam smještena na ugodnih 17 stupnjeva i po prvi put nakon sigurno 15 godina nisam u stanju totalnog meltdowna. Prošlo je ljeto bilo pogotovo nepodnošljivo; nama u stanu na četvrtom katu na južnoj strani zgrade i gdje

Pročitaj ostatak

Šivaća mašina, konačno! Od dolaska u Norvešku preturam po oglasnicima ponudu šivaćih rabljenih mašina, kao i elektro-trgovine u nadi da ću pronaći primjerak po svojoj mjeri. Nakon punih šest mjeseci patnje za mašinom i opremom koje sam rasprodala prije selidbe u Oslo, traženja, kopanja i nadanja da ću nabosti Onu

Pročitaj ostatak

Godinama čitam o mock ducku, vegetarijanskoj alternativi mesu, seitanu kuhanom u shoyu umaku i ukalupljenom u “patku”. Zvuči skroz blesavo, ali kako mi seitan nije stran i volim azijsku logiku u kuhinji, po nalasku fejk patke (fejtke? fatke?) u jednom od azijskih dućana u gradu spravila sam ju odmah u

Pročitaj ostatak

Potpuno sam kopneni čovjek i ako jedem meso, uvijek prednost dajem životinjama koje hodaju po tlu. Piletina, puretina i zečetina meni su najbolja mesa, a slijede ih razna crvena, uključujući divljač. Kod mene empatija gadno šteka; pojest ću srnetinu i veprovinu bez grča ako na njih naiđem, to su vrhunska

Pročitaj ostatak

Iako je bamija prisutna u Hrvatskoj, nisam ju nalazila često, pogotovo ne po trgovinama. Tek ponekad spazila bih ju na tržnici ili kod rođaka, kao i u člancima hrvatskih proizvođača koji u svojim tekstovima tretiraju ovu kulturu kao magičnu. Pronašla sam ju nedavno u etničkim dućanima, na odjelima sa povrćem

Pročitaj ostatak

Znate li kako izgleda priroda uz najpoznatiju željezničku liniju u Norveškoj, Oslo – Bergen? Evo, ovako. Autor: Josip Lazić (kojemu je normalno da ovakve divote ostanu neobjavljene i negdje u bespućima HDD-a).  

O iskorištenju iznutrica i mojoj apsolutnoj nesposobnosti da to i napravim pisala sam lani. Korak od želudaca, repova i sličnih nemesa nalaze se pileća krilca, definicija mesne tragedije i rugobnosti – na malenim kostima nalazi se jedva 3 mišića preko kojih je razapeta koža koju i inače progonim i uklanjam

Pročitaj ostatak

Često me pitaju ljudi oko mene čime i kako dorađujem fotografije hrane, pogotovo zbog jarkosti boja. Zapravo, minimalno ih obrađujem (obavezno popravljam kadar, korigiram faktički samo balans bijele boje i povremeno oštrinu), pazim na svjetlost pri fotografiranju i ono najbitnije i vezano za temu – kuham povrće na način da

Pročitaj ostatak

Razmišljala sam nastaviti li dalje puniti polako svartberg na norveškom jeziku (možda i engleskom), ali mislim da ću još neko vrijeme ipak koristiti uglavnom materinji. Kada primijetite norveške riječi, znajte da se protežem s druge strane i testiram kako zvuči vokabular u praksi Današnja tema – hrana naša svagdašnja. Najvažnija

Pročitaj ostatak