Category Archives: knjige

Autopoklon?

Redovito si poklanjam trice i sitnice, pa se i za razne blagdane i specifične dane nastavlja tradicija. Rijetko su to neki posebno skupi pokloni, uglavnom su karakterističan odraz trenutka autopoklanjanja. Ove godine sam mislila da ću omanuti jer nisam našla ništa zanimljivo ali mi je jučer prije polaska na put sinula ideja. Radi se o knjizi Sjeverozapadni vjetar by Željko Bašić koju sam prelistala u jutarnjim satima. Vizualno je prava poslastica; veliki format sa fantastičnim crtežima i bajkovitim tekstom koji si ne želim spojlati je ono što ću po povratku u ZG otići kupiti. Vama ću dati malu naznaku:

i preporučiti knjigu za poklon, ako ne sebi, a onda nekome drugome =)

The Hobbit =)

14.12.2012. ću biti na premijeri ovoga filma.

Konačno formalni datum.

Strašno se veselim filmu i patuljcima

Klice?

Jeste li ikad dobili poriv posijati kakvu sjemenku i timariti ju dok ne izraste u odraslu biljku?

Jeste li ikad poželjeli pojesti kakve klice?

Čitajte dalje jer ću napisati par riječi kako napraviti klice za jelo i kako uzgojiti razno voće i ukrasno bilje od sjemenki.

Prvo, znate li razliku između sjetve i sadnje?

Sjemenke, gomolji, plodovi i berbe?

Nisam toliki nazi za semantiku, ali zapne za uho “sadnja pšenice” i “berba krumpira”, česte kolokvijalne greške. Prvo ćemo se nakratko uhvatiti botanike, točnije anatomije.

Plod je biljni organ građen od sjemenke i usplođa. Kod jestivih plodova sjemenke obično bacamo a usplođe je ukusni mesnati dio i ujedno razlog zašto uopće uzimamo dotični plod u ruku. Usplođe ima tri sloja – egzokarp, mezokarp i endokarp – egzokarp je obično čvrst i služi kao zaštita (često je pokriven dlačicama, kukicama i sličnim), mezokarp je parenhimskog tipa i sprovodnim snopićima snabdijeva plod vodom i hranjivima, a endokarp je sloj uz samu sjemenku. Poznat primjer endokarpa je tvrda ljuska oraha, šljiva, kajsija i sličnih vrsta.

Najvažnija je razlika između sjemena i ploda. Uzet ćemo za primjer šljivu. Šljiva kao voćka je botanički gledano plod, unutar kojeg se nalazi sjemenka. Analogno tome, rajčice, jabuke, krastavci itd. su plodovi a sjemenke unutar njih sjeme.

Sjeme je organ viših biljaka koji nastaje spajanjem muških i ženskih spolnih stanica. Razlikujemo jednostavno (lan, sucokret, rajčica…), sjeme-plod (žitarice) i složeno (šećerna repa).

Gomolji, lukovice, rizomi, reznice i sadnice nisu sjeme već sadni materijal.

OK, dakle, sjeme se sije, sadni materijal sadi.

Konzervacija?

Pojeli ste finu i sočnu naranču i u vama se javio osjećaj da biste htjeli i mogli uzgojiti i kakvo drvce, ako ne nužno za jelo, onda makar za ukrasiti dasku na prozoru. Prvi kriterij za rast i razvoj buduće biljke je konzervacija tj. očuvanje vitalnosti sjemenke.

Kako sačuvati sjemenke za klijanje? Jednostavno, na primjeru spomenute naranče:

• kad pojedete naranču, pokupite sjemenke, uklonite eventualni višak mesa ploda, operite ih pod mlazom vode i položite na papirnati ubrus u što tanjem sloju
• neka se dobro osuše, potrebno je cca 7 dana
• uvijek birajte najveće, najpravilnije sjemenke, bez oštećenja; statistički daleko veća šansa je da ćete pri rezanju ploda nožem rasjeći endosperm nego klicu, no ako klica doživi ikakvo oštećenje – projekt naklijavanja propada. U par navrata sam u mesu plodova vidjela sjemenke sa vidljivom i lagano zelenkastom klicom – to se zove zreli plod i vitalno sjeme.
• spremite ih u kovertu na suho i hladno mjesto, bez intenzivne svjetlosti. Alternativa je staklenka sa navojem koja sprečava pristup vlage, najvećeg neprijatelja klijavosti.

Samo dobro očuvano sjeme može dati zdravu biljčicu, na nedovoljno osušenom sjemenu će se razviti plijesni koje će uništiti klicu.

Kakvo sjeme naklijavati, kakvo ne?

Na teorijskoj razini može proklijati skoro sve što nađete oko sebe. U praksi ne mora apsolutno ništa.

Vodite se logikom:

• nema smisla naklijavati sjemenke koje su pržene i slane jer je klica izrazito osjetljiva na visoke temperature a sol je potpuno nepoželjna. To su mrtve sjemenke, njih samo pogrickajte.
• čula sam da neki naklijavaju tretirano sjeme, “obojano”, namijenjeno sjetvi u vrtove. Znači, jedu klice sjemenki koje su zaštićene pesticidima. FFS, ne shvaćam zašto to uopće treba isticati, ali evo – TRETIRANO SJEME NIJE ZA JELO. Pesticidi služe kao zaštita od gljivica i kukaca u periodu klijanja i visokotoksični su.
  Uz sve, čak i netretirano sjeme namijenjeno sijanju se ne pakira u sanitarno prihvatljivim uvjetima (nije namijenjeno za jelo!) a može biti i kontaminirano pesticidima pri prolasku kroz strojeve koji su možda netom prije protjerali partije tretiranog sjemena.
• lomljene sjemenke često imaju slomljenu i klicu ili je uopće ne mora biti.
• klijat će isključivo integralno sjeme jer osim endosperma sjemena ima i klicu, esencijalni organ za ovu svrhu. Često dobijam pitanje “Što znači integralno?”. Pogledajte odgovor ovdje.

Klijanje?

Da moram birati najzanimljiviji između svih biokemijskih procesa na planetu, odabrala bih klijanje. Naizgled brutalno jednostavan, a opet toliko kompleksan slijed reakcija uvjetovanih raspoloživim kisikom, vodom, svjetlošću i temperaturama me još uvijek oduševi kao prvi put. Kad primijetim u vrećici sjemenki klicu koja je isklijala a nije trebala, osjetim neko čudno zadovoljstvo jer je preda mnom vitalna hrana. Sa guštom ću ju pojesti.

Što se događa u periodu između stavljanja sloja zemlje nad sjemenku i početka fotosintetske aktivnosti?

Zamislimo sjemenku graha. Položena je u prozračno tlo zagrijano na 24C i količina potrebne vode prodire polagano kroz sjemenski omotač. Uslijed prodora dolazi do bubrenja endospermatskih stanica sa zalihama nutrijenata u vidu masnoća, proteina i škroba. Nabubreni kotiledoni se šire, intenzivira se stanično disanje koje opskrbljuje sjemenku energijom za rast. U jednom trenutku omotač uslijed pritiska endosperma puca – među kotiledonima se budi klica i razdvaja ih, iskorištavajući zalihe nutrijenata koje su tu isključivo radi nje, uz pomoć hidrolitičkih enzima koji joj zalihe čine dostupnijima i iskoristivijima. Klica lakše koristi jednostavne šećere od škroba, u koji je pohranjena energija u zalihama. Nedugo nakon se pojavljuju korjenčići sa primarnom funkcijom stabiliziranja biljke u tlu, tek kasnije služe kao provodno tkivo za minerale i vodu iz tla.

Iz tla na površinu prodire hipokotil, stabljičica-nositeljica kotiledona koji uskoro postaju prva fotosintetska površina mlade biljke.

Klice za jelo?

Prvi put kad sam osjetila želju pojesti klicu nije u pitanju bila jestiva biljka. Sjedila sam u laboratoriju za kontrolu sjemenske robe i utvrđivala sam klijavost ječma. Specifičnost pri klijanju ječma je snažan svjež miris nalik onome lubenica.
Spriječio me, nažalost, ružičasti sloj pesticida na sjemenkama.

Ipak, odlučila sam probati naći nešto pogodnije sjeme za naklijavanje i jelo. Prvo je prošla pšenica, kasnije ječam, zob i raž, mungo, azuki i heljda… Ukratko, meni su klice odlične. Zimi ne jedem krastavce, rajčicu i slično, poštujem prirodnu smjenu sezona i ne osjećam ni potrebu pojesti ono nešto nalik tikvici što leži na voćnim odjelima trgovina. Klice su savršene jer su jeftin a odličan izvor nutrijenata i mogu se uzgojiti jednostavno u kućnoj radinosti.

Naklijavaju se: pšenica, pir ili dinkel ili krupnik, kamut, raž, zob, kukuruz, slanutak, leća, grah, grašak, soja, zelena soja ili mungo, azuki grah, rotkvica, kres, sezam, lucerna ili alfa alfa, bundeva, bademi, quinoa.. Jedino nikad nisam uspjela naklijati lan zbog notorne sluzi. Ne mogu ju dovoljno isprati da se klica probije i izraste, a ako ne ispirem 40 puta na dan, sluz se osuši i uguši klicu. Odustala sam iz 47 pokušaja.

Namakanje, trajanje namakanja, trajanje klijanja i starost pri ubiranju pogledajte u sljedećoj tablici:

Princip je zapravo vrlo jednostavan.

Prvo moram spomenuti najvažnije pravilo rada sa klicama – u kontaktu sa sjemenkama ne smije biti vrela, topla ili mlaka voda. Klice se tretira isključivo hladnom vodom.

Primjer neka bude mungo grah. Najprije treba omogućiti vodi da prodre u tkivo sjemenke. Stoga je period bubrenja tj. namakanja sjemenke u vodi nužan. Operite grah i ostavite u vodi preko noći. Ujutro ga ocijedite i raširite u tanjem sloju na mjestu sa osrednjom osvijetljenosti i na sobnoj temperaturi a vodu od namakanja iskoristite za zalijevanje cvijeća. Neka vam kao posuda za klice posluži staklena zdjela ili plići tanjur. Nabavljive su i specijalizirane plastične posude za naklijavanje, čak i višeetažne, no osobno preferiram staklo i keramiku kao materijal.

Pazite na raspoloživu vodu. Voda definira brzinu i kvalitetu rasta i razvoja. Nemojte ostaviti sjemenke da plutaju u vodi, ali ne smiju ni zasušiti. Ispiranje je obavezno, neka bude minimalno dvaput na dan. Nekad nam posao ili obaveze neće dati da ispiremo sjemenke 5 puta, no ujutro i navečer uvijek možemo istresti sjemenke u cjedilo i staviti pod mlaz vode. Kad primijetite ljubičaste ili zelenkaste diskoloracije, kao i bijele pufaste nakupine, bacite sjemenke. Ovo je znak da ste uspjeli, uz klice, uzgojiti i gljivice, plijesni. Upravo zbog njih, svaki put kad ispirete sjemenke, perite i posudu, temeljito.

Evo kako to u praksi izgleda, ovo je naklijali mungo grah nakon 2 dana (može se naklijavati i duže, do pojave listića na stabalcu):

sa kojeg sam poskidala sjemeni omotač.

Nemojte istovremeno miješati 2+ vrste biljaka jer ne možete predvidjeti kako će se razvijati klice. Nemojte se dovesti do točke da bacate klice jer je jedna vrsta izrasla na 3 cm a druga još ne trza. Radije uzmite dvije zdjelice, pa pomiješajte pri konzumaciji.

Nisu sve biljke namijenjene jedenju u formi klica. Sjemenke su nerijetko naoružane raznim toksinima u svrhu obrane od potencijalnih gladnih prolaznika, a čak ni kulturno bilje nije pošteđeno reputacije otrovnih. Nisu sve ubojite, dovoljno je da nauče lekciju da ih se više ne dira. Za jelo se ne naklijavaju (od češćih biljaka kod nas) sjemenke paprike, rajčice, jabuke, šljive, marelice, krumpira itd.

Priprema?

Što sa isklijalim klicama, pitate se. Sve vrste možete jesti sirove, no nisu ništa lošije u salatama, sendvičima, palačinkama, omletima, sa müslima, možete ih staviti u tijesto za kruh, u namaze, juhe… Posebno su fine (IMO) sa povrćem iz woka.

Klijanje za dekoraciju?

Često, kada pojedem fini i ukusni plod, ostavim sjemenke za sobno bilje. Kroz kuću mi je prošlo štošta, evo nekoliko primjera:

avokado (dugo sam istraživala kako ga naklijati; svima je uspijevao osim meni u čaši vode i razapet čačkalicama. No, ja sam na koncu odustala od tog principa i zabila sjemenku u grumen zemlje i ostavila na radijatoru. U roku 7 dana je bacio klicu).

mango (problem našeg voća u marketima je kronična nezrelost, bere se zeleno da bi do dolaska u trgovine doputovalo sa što manje gnjiljenja. Jako je teško naći zreli mango čija koža i meso pucaju pod pritiskom prsta. Ovaj je mango bio jedini zreo na koji sam naišla, endokarp je bio raspuknut i otvorila sam ga prstima da bih izvadila sjemenku. Posijala sam ju i nakon 3 dana je već izašla na svjetlost).

gledičija (jednog kišnog dana prolazeći Novim Zagrebom sam pod stablom našla mahune sa sjemenkama pa sam ih po dolasku kući namočila par dana i posijala. U međuvremenu sam saznala da se radi o vrsti Gleditsia triacanthos. Posijala sam sigurno 50 komada i svaka je isklijala. Podijelila sam ih doslovno sve).

rogač (puki eksperiment i želja za testiranjem vitalnosti rogača iz Plodina me natjerala da probam naklijati ga.)

naranča (njih je posebno jednostavno uzgojiti, toplo preporučam).

Smatram naklijavanje ne pretjerano zahtjevnim procesom i poslom, samo traži nešto truda, vremena i dobre volje.

Sitnica #6

Jeste li čitali Tolkienovog Hobbita? Ja jesam, davno, još u izdanju Nolita, kao i LOTR.

Peter Jackson se opet uhvatio snimanja, ovaj put u dva dijela a prvi dio Hobbita ćemo vidjeti oko Božića 2012. godine. Kad sam vidjela fotografije patuljaka i Bilba,

odmah su mi izrasle zazubice. Više od ičega volim zaigrane kostimografe sa puno mašte i nedefiniranim limitom potrošnje.

Rekla bih inače nešto tipa “Tko će to dočekati?”, no, uskoro se vraća Big Bang Theory, oko Božića Blizzard konačno izbacuje Diablo III. (najavila sam potpuno reduciranje svega što bi ometalo maksimalni užitak igranja, osim odlaska na posao :D), na proljeće opet stiže Game of Thrones, druga sezona – taman imam vremena da u navedenom uživam kako spada do izlaska Hobbita.

Tron?

Što je zajedničko gay prideu i seriji Game of Thrones?

Apsolutno ništa.

Zbilja mi je dosta svih ovih medijskih kokodakanja na račun incidenata u Splitu (reagiram cca ovako)

ali, Game of Thrones se opasno zakuhao sinoć i jedva čekam zadnju epizodu ove sezone, koja treba biti emitirana idući tjedan.

Isprva nisam htjela gledati. Nije mi se dalo gubiti vrijeme na bastard offspringa LOTR-a i Nip tucka (ovlaš sam primijetila dosta za radnju nepotrebnog seksa, recimo, dok Baelish trkelja o stanju u Abesiniji, Ros fista nekakvu prostitutku; koliko je potrebna za radnju, govori i činjenica da Ros ne postoji u knjizi) a onda su Faca i Lazinho, dok sam bila u kuhinji, poprilično burno odreagirali na jednu scenu. Naravno, znajući precizno da ću se instantno zalijepiti sa pitanjem “Što se dogodilo?” i da ću inzistirati na objašnjenju i detaljima.

Casting je presavršen. Lica jako dobro pristaju karakterima koje prikazuju. Bahati vitez Jaime Lannister, plemeniti Ser Barristan, zgodni Jon Snow, bolno iritantan ali uvjerljiv odrađen Joffrey Baratheon, sleazy Baelish, zmajevita Daenerys Targaryen koja iz submisivne beskrvne ženke razvija karakter uz pomoć nakaradnog Dothraki horselorda, odšarafljena Lysa Arryn i sinčić na sisi, Benjen Stark, Gregor “Planinski masiv” Clegane… Likova je dosta i svi su dobro razrađeni. Po tome me podsjeća na Oz, također iz HBO pećnice.

Scenografija i odjeća zaslužuju posebne pohvale. Iron throne

izgleda kao da je ispao iz Diabla, izvedba kostima i pogotovo detaljnost reljefa na oklopima su poslastica za oči. Serija zapravo ima samo jednu značajniju manu a to je činjenica da uskoro završava sezona. Zadnja epizoda, pogledana sinoć prije spavanja mi je doslovno opalila čeljust o pod. Tko će dočekati drugu sezonu, nagodinu?

Stats?

Provela sam jutro na Hreliću.

(Pre)dugo već nisam otišla i napokon sam se dogovorila sa ekipicom da prođiramo, pogledamo što ima i cjenkamo se. Po običaju, pare trošim uglavnom na knjige. Moram se pohvaliti ulovom:

sve skupa me koštalo cca 100 kuna – neke knjige pokrivaju agronomiju (Jagoda, letimično vidim da pokriva temeljito agrotehničke zahtjeve), neke djetinjstvo (vječne Twainove Pustolovine Toma Sawyera), neke primijenjenu botaniku (Ljekovito bilje) a ubola sam i Holforda za 40 kuna. Hvala, ele! Smučilo mi se tražiti ga po knjižarama čije su info pultove okupirali profilirani i algoritmirani zaposlenici koji ne znaju koristiti search engine svojih baza knjiga i lakše im je reći “Nemamo mi tu knjigu”. Poseban ulov je mali set knjižica sa područja prirodoslovlja, kojeg sam bez veće muke skinula na 5 kn/komad. Kao žrtva samoupravnog socijalizma , naravno, čitam ćirilicu. Doduše, kad bih trebala pisati ju, vjerojatno bi išlo no uz manje trzaje (pisani oblik bi bio nešto brutalniji) pa neka stane na tome. Inače, meni je drago da ju poznajem, makar tiskanu jer ju nije bilo teško svojevremeno svladati a danas poznajem još jedno pismo. Sad mi je žao što mi nisu i Japanci prvi susjedi, da se ne patim sa kanjijem (hiragana & katakana su nešto lakši) u stare dane.

BKB, produktivan dan, dobro društvo, prvo gubljenje člana posade u skoro 10 godina hrelićiranja i povratak kući mački i palačinkama.

Statistika?

Evo zašto je statistika gadna stvar i zašto je Dino Drpić najlošiji investitor ovih prostora.

np: TLC – silly ho

Uvijek krene naivno…

Tražim, googlam, čačkam. Stalno me nešto zanima i internet je dušu dao za mene. Momentalno se najviše patim sa paučicom sa kokonom pod abdomenom i intenzivno tražim nekoga tko mi može pomoći. Završim tako slučajno na Nacionalovoj stranici. Inače ju ne posjećujem često jer me sadržaji na toj stranici nimalo ne zanimaju. Politika, stranke, bitchez & hoes, Pukanići, Ivane Hodak itd. Ne znam jesu mi gore vijesti o Sanaderu i cmakanju europskog debelog dupeta ili o n-toj operaciji čvalja Fani Stipković. Osoba koja me dovela na Nacionalovu stranicu nema veze sa ostatkom časopisa, makar ne na spomenuti način. Nakon što sam ga pročitala, bacila sam pogled na najčitanije članke momentalno.

… onda mi narastu rogovi…

Nives Celzijus, požrtvovna majka, marljiva supruga i nadasve divna žena je postala i humanist svojim izdavanjem knjige, potpomognuta i parazitskim samopromotorima u uniformi duhovnih interventnih policajaca. To i vrapci znaju. Gola istina (s podnaslovom “autobiografija s grupnim iskustvom”) je najprodavanija knjiga ove godine kod nas, kaže Nacional. Ovakvu pomamu za knjigom nisam vidjela otkako je Jutarnji izdao prvu knjigu, besplatnu, u nizu knjiga koje su se kupovale s časopisom. Kao da je netko od svih tih ljudi zapravo i pročitao Umberta Eca. Dajem ruku u vatru da većini ljudi služi kao i preostatak knjiga u kućama – ukoričena masa papira na policama.

Problem part je taj što takvom ubitačnom vaginalnom promocijom Gole istine zbilja raste prodaja i takav šund postaje najčitanija knjiga u RH, iako ima literarnu vrijednost črčkarija koje ostaju na papiru tijekom dosadnog telefonskog razgovora. Time njena knjiga staje rame uz rame sa Tomićevim, Jergovićevim, Matanovićkinim i knjigama ostalih renomiranih pisaca Hrvatske. Prodaja nije mjerilo kvalitete, to je očito, a pogotovo je depresivno to što knjigu prodaje njena vagina. Sada, statistički, ima 40 000 prodanih primjeraka. Na stranu sa činjenicom da je xy knjiga podijelila i da je njezin požrtvovni muž kupio bar 5 000 komada, kakvi ljudi to čitaju? Šta točno očekuju od sadržaja takvog smeća? Kierkegaarda? Hessea? Josipu Yo Pavičić? Zna li Nives tko je Ranko Marinković? Jel ikada uopće vidjela knjigu Kiklop? Pročitala, nedajbog? Kada vidimo osobu koja izgleda ovako a nalazi se u okviru godina kao osoba koja bi trebala čitati tu knjigu za lektiru, sumnjamo da je ikad pročitala išta više od literarnog ekvivalenta Kauflandovih letaka. Ne djeluje kao osoba koja prepoznaje knjige… a kamoli da je sposobna napisati neku, makar bila šund. Zato se i šuška o ghostwriteru… a.k.a. osobi koja zna sročiti rečenicu sa subjektom, objektom i predikatom.

Drpićka će sigurno ubrati nagradu, to stoji. No, ako igdje vidim peticiju protiv njenog preuzimanja Kiklopa + logičnog dolaska po istu u jeftinjak-droljetina stajlu kakav pomno njeguje godinama, potpisat ću ju. I ćaću i mater i buraza i dida i sve žive koji mi padnu na pamet. Mislim da ona nema šta raditi tamo a vjerujem da postoji još koji istomišljenik.

Sjećam se kako je pukla i vijest o dijelu knjige u kojem piše o silovanoj ženi. Snošaj je opisivala (očekivano) lascivno i skoro “romantično”, iako je pravim silovanim ženama takvo što sve drugo, samo nije nešto čega se prisjećaju sa sjetom u oku. Silovanje je brutalan čin, a ovakve gadure samo degradiraju intenzitet njegovog efekta. Jesu li to silovane žene zaslužile? Jesu li zaslužile da dokona kokoš gladna medijske pažnje dodatno ponižava takve žene?

Drugi (recentni) primjer kako danas svaka budala može izdati knjigu je i Ella Dvornik, dijete kralja funka koji je trebao tijelo donirati znanosti. Ogavno egocentrično derište si je utuvilo u glavu kako će napisati knjigu o prehrambenim poremećajima mladih, čak se druži s oboljelim osobama i *shvaća* kako razmišljaju. Blago njima na takvoj promotorici bolesti, to je kao da Nives Celzijus postane predsjednik predsjedništva udruge mladih protiv predbračnog seksa. No ovo je ipak gore jer se radi o čistom eksploatiranju oboljelih u svrhu samopromocije koje se finalno ogolilo u zadnjoj rečenici: “Što se tiče knjige, sad sam već na stotoj i nekoj stranici. Mislim da ću poslije Nove godine to završiti i nadmašiti Nives Celzijus po prodaji.” Altruistično, plemenito i suosjećajno, nema šta. Zbilja razumije mladež sa degeneriranom slikom o samima sebi. Slično kao što Nives razumije silovane žene.

Ne znaš koja je gora. Zapravo su na neki način iste. Veže ih snažna kompulzivna potreba za pažnjom i upitno je postoji li granica koju se ne bi usudile prijeći. Marilyn Monroe je jednom rekla mudrost u stilu, “nije važno kako privučeš pažnju, bitno je da si ju privukao”. Doslovno, ako nemaš ničim privući pažnju, nađi makar šta. Netko se promovira inteligencijom, netko seksepilom, netko fantastičnim smislom za humor ili odličnim vokalom. Netko slika, netko pleše, netko se dokaže kao vrstan sportaš. A šta je sa ove dvije kokoši? Nives Celzijus nema šta pokazati drugo osim toliko puta već viđene rastorbane vulve a najdraže mi je kada se poziva na čudoređe i apelira na smanjenje medijske buke “zbog mogućeg narušavanja ugleda obitelji Drpić, jer imaju dvoje male djece”. Držite me, strgala sam se od smijeha! Zašto na budućeg nogometaša i starleticu ne misli kada snima spot sa bivšim dilerom, sada Misterom RH? Egzhibicionizam u svom najčišćem obliku uslijed manjka pažnje, posljedica očito nesređenih odnosa sa ocem, također upitne suvislosti. Ella? Klon Hiltonice, osobe najpoznatije po tome što je samo poznata. Nitko ne zna šta radi, a svi znaju za nju. Intenzivno gradi reputaciju partijanerice-besposličarke, “šokirajući” svijet fotografijama na kojima žvali neke druge osobe gladne pažnje. Besmisleno.

… a onda nastavim guglati.

Jes, vremena su takva kakva jesu. TV emisije vode komadi stravične dikcije u kombinaciji sa preforsiranim fonetskim vježbama, novinar može biti svaka manekenka, kao što napisati knjigu može doslovno svaka budala i pjevati još veća budala upitne muzikalnosti. Valjda bolje ne može. Zato ne gledam TV, novine ne čitam a kad vidim knjige Nives i Elle na policama knjižara okrenut ću lice prema knjigama koje su mi uvijek na nišanu – knjige sa područja prirodoslovlja. Dotad će valjda ta (hipotetska) peticija ubiti tog medijskog nametnika ili će žiri dati nagradu nekome tko ju je zaslužio, a ideja o masovnom pisanju knjiga koje “nisu autobiografske, ali imaju nekih elemenata iz osobnog života”, krcatih sočnim detaljima vezanim za spolni život postati samo ružno sjećanje na vremena kad su kurvetine hodale Zemljom.
Idem vidjeti šta rade paukovi i dati im crve za večeru.

Majka?

Nastavak priče iz Kalevale o tragičnom, iako vrlo moćnom liku. Runa 34, Kullervo susreće pleme i majku, no saznaje za tragičan događaj.

Runa 31. – Kullervo – sin zla, Kullervoovo rođenje i naznaka zloće.

Runa 32. – Kullervo postaje pastir, dolazi Ilmarinenu i njegova supruga ga šalje sa stadom na ispašu.

Runa 33. – lažni kruh, Kullervo lomi nož na kamenu skrivenom u kruhu.

Runa 34. – Kullervo nalazi svoje pleme

np: TARJA TURUNEN – I walk alone

Kullervo bježeći od Ilmarinena odlučuje naći Untamovo selo radi osvete.
Putem susreće sijedu staricu koja mu otkriva vijest

“Surely thou dost rest in error,
For thy tribe has never perished,
And thy mother still is living
With thy father in the Northland,
Living with the old Kalervo.”

Kullervo, sav sretan odjuri po njenom naputku,

Kullerwoinen, the magician,
Hastens northward on his journey,
Walks one day, and then a second,
Walks the third from morn till evening;
To the north-west walks Kullervo,
Till a mountain comes to meet him,
Walks around the nearing mountain;
Westward, westward, holds his journey,
Till he sees a river coming;
Hastens to the river border,
Walks along the streams and rapids
Till three waterfalls accost him;
Travels till he meets a headland,
On the point he spies a cottage,
Where the fishermen assemble.

nalazi majku i predstavlja se

“Dost thou know me not, my mother,
Dost thou know me not, my father?
I am hapless Kullerwoinen
Whom the heroes of Untamo
Carried to their distant country,
When my height was but a hand-breadth.”

Majka, sretna pozdravlja sina, ali objašnjava kako je njegova sestra nestala

“This the story of thy sister:
Went for berries to the woodlands,
To the mountains went my daughter,
Where the lovely maiden vanished,
Where my pretty berry perished,
Died some death beyond my knowledge,
Nameless is the death she suffered.

i smatra se poginulom.

Pastir?

Nastavak priče iz Kalevale o tragičnom, iako vrlo moćnom liku. Runa 32.

np: METALLICA – nothing else matters

Runa 31. – Kullervo – sin zla – prvi dio, Kullervoovo rođenje i naznaka zloće.

Runa 32. – Kullervo postaje pastir

Kullervo dolazi Ilmarinenu i njegovoj ženi kao rob.

Magic son with sky-blue stockings.
With a head of golden ringlets,
In his shoes of marten-leather,
Waiting little, asked the blacksmith,
Asked the host for work at morning,
In the evening asked the hostess,
These the words of Kullerwoinen:
“Give me work at early morning,
In the evening, occupation,
Labor worthy of thy servant.”

Ilmarinenova žena, podla, spravlja kruh Kullervou i stavlja u njega kamen.

Then the wife of Ilmarinen,
Once the Maiden of the Rainbow,
Thinking long, and long debating,
How to give the youth employment,
How the purchased slave could labor;
Finally a shepherd made him,
Made him keeper of her pastures;
But the over-scornful hostess,
Baked a biscuit for the herdsman,
Baked a loaf of wondrous thickness,
Baked the lower-half of oat-meal,

And the upper-half of barley,
Baked a flint-stone in the centre,
Poured around it liquid butter,
Then she gave it to the shepherd,
Food to still the herdsman’s hunger;
Thus she gave the youth instructions:
“Do not eat the bread in hunger,
Till the herd is in the woodlands!”

i naglašava da ga ne jede dok ne zađe duboko u šumu.

Potom zaziva bogove za zaštitu njenog stada (većina rune se sastoji od invokacije bogova plodnosti, zaštite, prirode)

Thou, O Ukko, King of heaven.
Wise director, full of mercy,
Hear the golden words I utter,
Hear a voice that breathes affection,
From the alder make a muzzle,
For each dog, within the kennel;
Should the alder prove too feeble,
Cast a band of purest copper;
Should the copper prove a failure,
Forge a band of ductile iron;
Should the iron snap asunder,
In each nose a small-ring fasten,
Made of molten gold and silver,
Chain thy dogs in forest-caverns,
That my herd may not be injured.

i pušta ih na ispašu.

Then the wife of Ilmarinen,
Life-companion of the blacksmith,
Opened all her yards and stables,
Led her herd across the meadow,
Placed them in the herdman’s keeping,
In the care of Kullerwoinen.

Nož?

Nastavak tragične priče iz Kalevale.
Runa 33, priča o kruhu u kojeg je podmetnut kamen.

np: SONATA ARCTICA – the ruins of my life

Runa 31. – Kullervo – sin zla, Kullervoovo rođenje i naznaka zloće.

Runa 32. – Kullervo postaje pastir, dolazi Ilmarinenu i njegova supruga ga šalje sa stadom na ispašu.

Runa 33. – lažni kruh

Kullervo, čuvajući životinje, smiruje životinje, sjeda jesti i ne znajući za kamen u kruhu,

Then the shepherd, Kullerwoinen,
Drew his knife to cut his oat-loaf,
Cut the hard and arid biscuit;
Cuts against a stone imprisoned,
Well imbedded in the centre,
Breaks his ancient knife in pieces;

lomi nož iz naslijeđa svoje majke, jedini predmet koji ga veže uz nju i njihovo pleme.

Devastiran, sjeda i smišlja osvetu.

“This, the blade that I bold sacred,
This the one thing that I honor,
Relic of my mother’s people!
On the stone within this oat-loaf,
On this cheat-cake of the hostess,
I my precious knife have broken.
How shall I repay this insult,
How avenge this woman’s malice,
What the wages for deception?”

Obraća mu se gavran

“O thou little silver buckle,
Only son of old Kalervo,
Why art thou in evil humor,
Wherefore sad in thy demeanor?”

Kullervo posluša gavranove savjete i pretvori cijelo krdo u vukove i medvjede

From the tree he cuts a birch-wand,
From the juniper a whip-stick,
Drives the herd across the lowlands,
Through the quicksands of the marshes,
To the wolves lets one half wander,
To the bear-dens leads the other;
Calls the wolves his little children,
Calls the bears his standard-bearers,
Changes all his herd of cattle
Into wolves and bears by magic.

Uvečer se Kullervo vraća kući i daje opaku naredbu krdu.

“Tear and kill the wicked hostess,
Tear her guilty flesh in pieces,
When she comes to view her cattle,
When she stoops to do her milking!”

Ilmarinenova žena prilazi stadu i hvali svoje životinje,

Then the wife of Ilmarinen
Built a field-fire in the passage,
Went to milk her cows awaiting,
Looked upon her herd in wonder,
Spake these happy words of greeting:
“Beautiful, my herd of cattle,
Glistening like the skins of lynxes,
Hair as soft as fur of ermine,
Peaceful waiting for the milk-pail!”

sjeda na stolac,

On the milk-stool sits the hostess,
Milks one moment, then a second,
Then a third time milks and ceases;
When the bloody wolves disguising,
Quick attack the hostess milking,
And the bears lend their assistance,
Tear and mutilate her body
With their teeth and sharpened fingers.

i stradava u napadu krvožednih životinja.

Moli ga za milost

“Noble herdsman, Kullerwoinen,
Change, I pray thee, thine opinion,
Take away thine incantations,
From the bears and wolves release me,
Save me from this spell of torture
I will give thee better raiment,
Give the best of milk and butter,
Set for thee the sweetest table;
Thou shalt live with me in welcome,
Need not labor for thy keeping.
If thou dost not free me quickly,
Dost not break this spell of magic,
I shall sink into the Death-land,
Shall return to Tuonela.”

no neumoljivi Kullervo odgovara

“It is best that thou shouldst perish,
Let destruction overtake thee,
There is ample room in Mana,
Room for all the dead in Kalma,
There the worthiest must slumber,
There must rest the good and evil.”

Ilmarinenova žena zaziva Ukka, želeći Kullervoovu smrt

“Ukko, thou O God in heaven,
Span the strongest of thy cross-bows,
Test the weapon by thy wisdom,
Lay an arrow forged from copper,
On the cross-bow of thy forging;
Rightly aim thy flaming arrow,
With thy magic hurl the missile,
Shoot this wizard through the vitals,
pierce the heart of Kullerwoinen
With the lightning of the heavens,
With thine arrows tipped with copper.”

Kullervo uzvraća molitvom Ukku:

“Ukko, God of truth and justice.
Do not slay thy magic servant,
Slay the wife of Ilmarinen,
Kill in her the worst of women,
In these hurdles let her perish,
Lest she wander hence in freedom,
To perform some other mischief,
Do some greater deed of malice!”

Quick as lightning fell the hostess,
Quick the wife of Ilmarinen
Fell and perished in the hurdles,
On the ground before her cottage.

Ilmarinenova žena umire.

Kullervon kirous (Kullervo proklinje), 1889., Akseli Gallen-Kallela