Category Archives: ljubimci

Mačak?

Neki dan mi se pružila prilika poigrati se sa mačkom mojih snova. “Slučajno” se u blizini našao foto-aparat koji je zabilježio predivno risoliko biće.

np: MILBURN – Cheshire cat smile

Mačak je vlasništvo Lazićeve familije iz Đakova kod koje smo otišli trgovati dijelovima za motor. Slušala sam ih sa pola uha dok su mudrovali o karburatorima i prednjoj vilici, a onda je Lazić uzviknuo, “Ivana, vidi mačku!”. Očekivala sam micu domesticu, a preda mnom se prošetalo omanje tele oko kojeg su se talasale duge guste dlake. Instantno skočih i uhvatih prelijepo meko preduće biće koje se nije opiralo maženju. Gabariti su impresivni, no radi se o optičkoj varci vulgaris – priča se kako mačak, koji redovito dobije pranje, skvašen izgleda kao štakor. Žao mi je samo što to nisam vidjela:)

Fotografije nisu baš nešto posebno dobre, hrpetina je u startu odbačena jer mačak nije baš lud za blicom (na jednom dijelu ima polusklopljene oči kao prosječni mafijaški Teh Adminm LolCat), a fotografiranje poprilično živahnog i zaigranog mačora bez blica u uvjetima slabe rasvjete je odmah osuđena na FAIL. Ipak, ovako prelijepo biće koje me asociralo na Freyu i mačke koje su vukle njena kola mora biti pokazano svijetu.

Za kraj jedna manje uspjela, no stavljam ju radi predodžbe konstitucije ove mačje zvjerke:

Lega?

Pandinus imperator je moja stara želja. Večeras se želja ispunila u vidu božićnog poklona, a radosnu vijest jednostavno moram podijeliti sa svijetom.

np: PAUL ANKA – wonderwall

Godinama gledam Pandinuse i divim se. Ovo je posebna vrsta škorpiona – jedna od rijetkih društvenih i neagresivnih, a zbog dimenzija odraslih jedinki se često koriste kao škorpioni u filmovima (pogledajte Mumiju, Indianu Jonesa i slične). Pandinus imperator, kraljevski škorpion i pripadnik porodice Scorpionidae predstavlja najveću vrstu škorpiona i podrijetlom je sa afričkog kontinenta. Obitava u humidnom prizemlju prašuma, gdje noću hvata plijen, najčešće pauke, guštere, pa čak i male sisavce. Unatoč bodlji na završetku abdominalnih članaka lovi snažnim kliještima. Plijen jednostavno nema šanse uz toliku snagu. Otrov je zanemarivog intenziteta za jednog škorpiona, na razini pčelinjeg.

Od večeras je moj stan bogatiji za još jednog stanovnika, mladog Pandinusa, koji je busom došao iz Osijeka. Shodno tome + zbog moje izrazite sklonosti Baranji je nazvan Lega .

Dug je jedva 30 mm, vrlo je plah i dosta svijetlog hitina. Očito vrlo mlad, spol u ovaj trenutak nije moguće precizno odrediti. Dug je put do planiranih 20-ak centimetara u cca 5 godina, koliko prosječno žive. Tijekom tog perioda se presvuku 6-10 puta i snažnog su apetita. Hrana je tu, raspoloživa, nadam se da ćemo se još dugo družiti.

Fotografija je otužno loša jer je napravljena nabrzaka, sa samo jednom svrhom – updatea na svartu.

Vijesti?

Neki dan me kolegica s posla iskritizirala. Reče ona meni, tražila je neke kukce po internetu i sjeti se mene i moje stranice. Dođe među Coleoptere i nađe fotografiju bez pratećeg teksta, što je za moju stranicu u zadnje vrijeme postalo i više nego uobičajeno, nažalost. Zbog kroničnog manjka vremena sa zapostavila stranicu, što mi jako teško pada jer uživam pišući tekstove i guštam kad mi CyberDuck šalje napisano na Crohosterov server.

Vrijeme je da se po tom pitanju malo poradi. Idemo redom sa vijestima od zadnjeg blog entryja. Čak i ove vijesti sam počela pisati prije mjesec dana i negdje su završile potisnute u strani.

np: TIGER ARMY – outlaw heart

Razlog ne-updateanja stranice generalno je dijelom i nedostatak pravog alata za štrikanje stranica. U zadnjih par dana intenzivno plačem za Quantom, programom pomoću kojeg je nastao svartberg. Prelaskom na Mac OSX sam izgubila ovo savršenstvo – dobila sam Codu i Aptanu, koje su IMHO drek.
Drek koji moram prihvatiti… ili nazad na Linux.

Idemo na vijesti od zadnjeg blog-entryja.

• Prvo i najvažnije, položila sam prvi dio ispita Mehanizacija, pismeni. Radila sam na njemu 6 mjeseci i konstantno sam padala. Problem manje. Sad me čekaju drljače, sijačice, žitni kombajni… no najprije plugovi i procesi osnovne obrade tla na kojima upravo radim.
  Nek mi je sa srećom

• Nisam baš neki značajan ljubitelj rockabilly / psychobilly glazbe, no zaljubila sam se u Tiger Army. Skoro na prvo slušanje. Dobila sam nekoliko albuma prije godinu dana, no uz tadašnje prioritete mog žednog uha jednostavno nisu došli na red.
  Nakon godina atonalnog growla i agresive, uhu počinje goditi melodiozna hibridna melodija pankeraja i retro zvuka pojačanog dubokim basom. Prvi put sam se oduševila glazbom ležeći potrbuške na krevetu, pijuckajući hladnu Cedevitu i listajući tvrdo ukoričena stara izdanja magazina Svijet dok je Lazić prčkao po Fotoringenu. Raj na zemlji.

• Sonata Arctica u Zagrebu nastupa 18.11., na što se oštrim opasno. Nisam naišla na playlistu koja bi trebala biti izvedena, no nadam se čuti My Selene, Respect the wilderness, My Land, Ain’t your fairytale i The Cage sa Winterhearta.

• Pauk jede kukuljice trutova. Na prvi pogled ništa čudno, ali Mica je jako izbirljiva. Dubije omiriši i onda se sprijatelji s njima.

• Nedavno je napunila dvije godine i sada ima 14 cm u dijagonali. Evo kako izgleda. Ovo je tipično njeno raspoloženje.

• Vučica je determinirana od strane arahnologa Luke Katušića – radi se o vrsti Hogna radiata koja nije došla s kikirikijem ili bananama iz neke zemlje u suptropskoj regiji, nego joj areal rasprostranjenosti slučajno pokriva RH. Nit’ je opasna, nit’ je invazivna nit’ je endem neke udaljene zemlje.
  Nema veze, punih par mjeseci sam živjela u onom osjećaju da sam naišla na nešto egzotično, za što bi bilo još bolje samo da može pričati kako je došlo do NG Plodina

• Dobila sam kompletan okvir sa saćama od jednog pčelara dobre volje,
  kojem je poslužio kao diverzija tj. zaštita od glavnih košnica. Zašto sam ga dobila? Zato što je krcat voskovim moljcima
  
  koji su mi se činili kao dobra hrana za Micu.
  Nisam se razočarala. Paučica guli po gusjenicama sve u 16 :).

• Nabavila sam Metallicin S & M album u DVD izdanju. Inače mi je taj album jako drag jer volim hibridizacije na prvi pogled nespojivih komponenti, a audio verziju imam već godinama. Smatram ga must-see izdanjem koje sam u komadu odgledala nekoliko puta.

• Imam kornjačicu, crvenouho invazivno čudovište. Legica, vilenjak-zaštitar prirode, radi na dokazivanju da se ovaj stvor uredno može reproducirati unutar granica RH, čime se potencijal štetnosti multiplicira.
  Uglavnom, mali Vidoviti Milan sada uredno tamani fobase, gusjenice voštanog moljca i komadiće svinjetine.
  

• Šećer na kraju?
  Počastila sam se vrčastom mesožderkom. Sutradan sam položila pismeni iz mehanizacije. Avansna nagrada iz snova
  

Bomba?

Dugujem svijetu jednu ne-macro-fotografiju zbog koje (možda) ostanem bez glave.

U svakom slučaju, vrijedit će.

np: SONATA ARCTICA – my Selene

Fotografija je napravljena na dan kada je moja legica skakala prepone u Osijeku, u rujnu 2008. i meni jako puno znači. Koka izgleda fenomenalno i jednostavno smatram da zaslužuje mjesto on-line.

Jako rijetko (ciljano) slikam ljude, na ovu sam sliku posebno ponosna.

Oslo?

Mjollnir ide kući.

np: MORRISSEY – everyday is like sunday

Nakon dugog planiranja i još dužeg sanjanja o odlasku na sjever krećem sa Lazićem za Norvešku. Kao ljubitelju povijesti Skandinavije i bogate narodne predaje je meni ovaj šalabaz, naravno, put iz snova i planirana dva tjedna boravka ćemo iskoristiti maksimalno za proučavanje grada i njegovih zanimljivosti. Lazić je ravno prije 4 godine već proveo par tjedana u gradu tamaneći sladoled od jagoda i lunjajući solo po gradu s foto-aparatom a sada ćemo pratiti itinerar by moja malenkost kojeg sam sastavljala na temelju svih dostupnih informacija. Grad je bogat povijesnim znamenitostima, muzejima, parkovima i zbivanjima – zanima me sve, od Nacionalne galerije i Parka reptila do skakaonice u Holmenkollenu. Čeka me dosta šetanja, vožnje, izoštravanja i prvenstveno uživancije pritom.

Najviše će mi nedostajati Cavalerica i Vučica, osuđene na milost i hrabrost moje majke da pincetom uhvati fobasa i dodijeli im doručak…

… Micica cijelo jutro bojkotira hranu – demonstrativno je okrenula zadak prema izlazu iz kokosove ljuske

Parahybana?

Usamljeni Brazilac sa osam nogu i osam očiju, malo dlakav, relativno agresivan, fetišist/kompulzivni pletač mreža traži ženku otvorenih stavova za ljubav na jednu noć…

np: IGGY POP – cry for love

Dakle, ovo je tarantula vrste Lasiodora parahybana,

mužjak koji je prije 6 mjeseci doživio posljednje presvlačenje, kada je postao spolno zreo. Vlasnik u panici odbrojava dane tarantuli, nadajući se kako će prije ugibanja pauk uspjeti dobiti družicu. Nagonski je prestao jesti a već neko vrijeme dekorira interijer terarija pletući spermweb, u očekivanju sudara.

Dakle, imate Lasiodoru parahybanu? Ili poznate nekoga tko ima parahybanu ili makar drži one fufuj velike dlakave paukove po kući? Raspitajte se, javite se Smokri na mail i dogovorite susret.

Simbo?

Imam novog psa u dvorištu!

np: DOWN – dog tired

Prije 2 godine je Simba

podlegla ranama nastalim kad ju je udario auto. Ne mogu preboljeti gubitak nekoga toliko inteligentnog, veselog i uvijek raspoloženog za maženje, igru i zezanciju.

Jučer me u dvorištu dočekao (opet) pas, fizički istovjetan kao Simba. Uz malu razliku koja definira ime psu, jasno. Živim na rubu grada i u zoni oko naše kuće često nalazim ljubimce svježe izbačene iz auta, osuđene na snalaženje uz cestu i život bez sigurnosti i topline vlasnikove ruke. Moji roditelji, slabi na pse koji šepajući uđu u dvorište, odmah prigrliše psa koji ih je toliko asocirao na nju. Uspješno se adaptirao, nema nijedne mačke kraj vrata, a danas je nekog lutalicu teatralno potjerao od ulaznih vrata kao da kod nas živi otkako se oštenio. Sutra poslije posla ga častim keksićima

Egzotični?

Ljubimci vulgaris vs. ljubimci nativni za neki drugi kontinent ili makar regiju.
Na što treba obratiti pozornost + kakav pogled na uzgoj ovih životinja ima Republika Hrvatska?

np: RAGE AGAINST THE MACHINE – darkness

Mačke?

Oboje mojih roditelja su ljubitelji životinja, od malih noge me uče poštivanju životinja i pravilnom tretmanu ljubimaca. Dosad je kroz našu kuću prošlo raznih životinja – zamorac, ribice, kornjače, psi, hrčak… a otkad znam za sebe, barem jednom tjedno odlazim didu na selo koji je, dok je bio mlađi i snažniji, imao krdo krava, prasaca, konje, brojne pse, mačke, kokoši i ostale klasične domaće životinje. Od stradavanja ljubimaca sam nekako najteže podnosila gubitke mačaka. Živjela sam do prije nekoliko godina u kompleksu zgrada i u dječjim bandama se uvijek nalazilo onih koji su ranjenim golubovima trpali petarde u kloaku ili vezali miševe na špagu i zezali mačke. Ultimativni primjer degeneriranog pogleda na životinje i brata primitivluka je poznanik, rekreativni uzgajivač lovačkih pasa koji je mačke vješao na drvo na visinu nedostupnu psećem zubu no opet dovoljno blizu da stimulira njihovu agresivnost i želju za ubijanjem jadne životinje, trenirajući pse time za lov. Budući da imam strah od pasa negdje na nivou prosječne mačke, recimo da razumijem kako se nesretna životinjica pritom osjeća i zašto je infarkt u takvim grčevitim situacijama savršen system shutdown.
Naše mačke su uvijek bile umiljate, vrlo socijalizirane i na svaki “mic-mic!” su dolazile po komadić pažnje i maženja. Bile su bile voljene i zadovoljne. Sjećam se L.V. i jednog rastanka pred mojim ulazom nakon nastave – crni Poe-style mačak prilazi i ja ga uzimam u naručje da ga pozdravim, pomazim i unesem u stan. L.V., iskolačenih očiju, konstatira kako nikad nije vidjela veću i deblju mačku. Slažem se, on mi najviše nedostaje od svih, nestao je bez traga. One koje nisu stradale od poremećene djece, stradavale su od ne puno suvislijih ljudi koji su ih trovali, dok su u veljači uslijed hormonalnog preplavljivanja mrnjaukale pod balkonima susjeda.
Naravno, nisu samo moje mačke bile cijepljene na ljudsku glupost i beskrupuloznost. Nisam jednom prošla s osjećajem groze, kao da hodam kraj potencijalnih silovatelja i osuđenika nekog drugog Haaga, kad šetam ulicom i vidim sadističko iživljavanje nad mačkama. Zato su mi ovakve situacije potpuno neprihvatljive, a roditelji u tom slučaju apsolutno beskorisni. Ako se oni neće brinuti za mentalno zdravlje svoje djece, a tko hoće? Meni ovo samo indicira da nešto s njima nije u redu, oboma. Djeca koja ovo rade nisu psihički balansirana a roditelji su nezainteresirani za intervenciju, ako uopće smatraju da ovdje treba intervenirati, pravdajući se fazom tj. stavom “proći će to, još je mlad” i onim gorim, “to ništa ne znači”. Da, proći će ta faza, a balavac će za koju godinu mlatiti ženu stolicom nakon što na njoj prelomi kakvu motku u naletu ispoljavanja bijesa. A što to točno znači.. majko mila.

Entomologija?

Interes za kukce koji je prerastao u interes za egzotičnije životinje je krenuo na predavanjima kod prof. Raspudić, na kolegiju Zaštita bilja – entomologija. Gradivo vrlo opsežno, anatomija lagana i brzousvajajuća, fiziologija ultrazanimljiva a ponašanje kukaca i ostalih štetnika još više. Sve je krenulo sa skupljanjem kukaca za potpis u index, nastavilo se šetanjem šumama i traženjem određenih vrsta. Obzirom na dostupnu literaturu, temeljito bih proučila kako i gdje naći željenu vrstu i redovito se oduševila kada nađem traženo. Najzanimljiviji je bio uzgoj kukaca, npr. kad sam probala uzgojiti jednog od najvećih štetnika u RH, gubara. Šetajući posavskim šumama, nalazila bih brojne nakupine jaja pokrivene abdominalnim dlačicama ženke i odnijela bih sastrugana jaja kući. Pri izlaganju toplini, iz jaja su izlazile mikro-gusjeničice za koje bih priredila optimalnu količnu hrane i uvjete za razvoj. Veselje pri svakom presvlačenju i promjeni u rastu i razvoju je bilo ogromno! Tako sam probala uzgojiti brojne vrste, od bogomoljki, raznih kornjaša, skakavaca do leptira itd. Pogotovo drage su mi bile gusjenice noćnih leptira, koje bi se nakon intenzivnog obžderavanja zakukuljile. Meni su kukuljice jedna od najljepših i najzanimljivijih pojava u prirodi i malo šta im konkurira.
Onda je slijedila promjena. Moj prvi egzotičniji ljubimac je bio vijetnamski paličnjak. Sa studenticom PMF biologije sam nakon upoznavanja dobila nekoliko imaga, a od njene kolegice paketić od 40-ak jaja. Imaga, očito iznervirana na smotri sveučilišta i žešćim razvlačenjem od strane prolaznika, nisu dugo poživjela. No, iz jaja je ubrzo krenuo život. U mrežastom i vrlo prozračnom terariju sam primijetila male šalabajzere kako šetkaju po svakoj površini na kojoj mogu stajati. Odmah sam donijela kupinovog lista i bršljana i zadivila se kako nešto tako sitno ima toliki apetit! Uzgoj je vrlo jednostavan, a rezultati ubrzo vidljivi. To je bilo prije 4 godine… a interes za kukce ne jenjava. Dandanas mi se, obzirom na struku, nekako najzanimljivije čini uzgajanje predatora u svrhu redukcije štetnih vrsta i upravo takvo radno mjesto smatram radnim mjestom iz snova. Rado bih radila na optimalizaciji eko-uvjeta i održavanju istih za razvoj nečega što bi smijenilo insekticide i smanjilo kontinuitet trovanja tala i voda. Nekakav konvencionalni primjer bi bile sveprisutne lisne uši čije određene vrste smatramo vektorima raznih bolesti, npr. virusa patuljavosti ječma. Najpoznatiji terminator lisnih uši je buba-mara tj. božja ovčica, čija ženka polaže oko 750 jaja. Kao ličinka pošalje oko 500 lisnih uši u mjesec dana trajanja stadija na vječna prostranstva žutih majica. Imago pojede dnevno do 60 komada. Uzgoj ovih simpatičnih kukaca nije neurokirurgija, no opet je fiktivno za RH kao teleport na Romulansku zvijezdu. Šteta. Diljem svijeta već postoje brojne uzgajivačnice predatora kao što su bogomoljke… zamislite kakav bi fekalijatorski efekt imala Empusa na lemu pšenice

Egzotika?

Kao prvo, RH u interesu održavanja reda i discipline ne gleda baš blagonaklono na vlasnike egzotičnih životinja, vjerojatno poučeni brojnim lošim iskustava ostalih država u vidu aligatora u WC školjkama i sličnim urbanim legendama. Stav je, ipak, sasvim logičan i opravdan, štiteći ekološku ravnotežu naše države. Prije par mjeseci sam slušala predavanje o kornjačama, njihovom oklopu, beneficijama i boljkama istog, kao i vrstama kao što je barska kornjača (Emys orbicularis), riječna kornjača (Mauremys rivulata) i crvenouha kornjača (Trachemys scripta elegans), podrijetlom iz Sjeverne Amerike. Premisa predavanja je bila ekstremna ugroženost Mauremysa, njihova lokaliziranost na jug Hrvatske i međuodnos barske i crvenouhe kornjače. O ovom potonjem slijedi i malo objašnjenje – crvenouha kornjača je voljen ljubimac i vidjela sam ju u puno domova. Iako, rijetko je dimenzijama prelazila jedva 4 cm u promjeru oklopa, što pripisujem kretenizmu vlasnika koji ih hrane isključivo dehidriranim Tubifexima. Svaka životinja (ljubimci pogotovo) ima pravo biti hranjena raznovrsnom hranom, čime se povećava kvaliteta života i zdravlja samog ljubimca (ovdje isključujem ekstremne monofage kao što je koala ovisna samo o određenim varijetetima eukaliptusa, no o njima drugi put :)). Jedino neodgovornije je puštanje crvenouhe kornjače u rijeke, potoke, lokve i bare kada vlasnicima dojadi držanje ovog ljubimca ili kad preraste akvarij sa vodom dubine centimetar sa plastičnom kič-palmom. Zašto? Barska kornjača je strogo zaštićena i njeno uzimanje iz prirode zabranjeno, a crvenouha kornjača se nalazi na popisu invazivnih vrsta katalogiziranih u CITES listi. To u praksi i proširenom objašnjenju znači da veća i snažnija crvenouha kornjača potiskuje manju barsku okupiranjem životnog prostora i iscrpljivanjem izvora dostupne hrane, što za rezultat ima polagano nestajanje vrste za koje je kriv samo čovjek i njegova neozbiljnost i nekonzistencija.
Potrebno je dobro razmotriti motive hobističkog uzgoja, a moj, nekakav kronološki logičan slijed događaja vezanih za uzgoj, ne samo egzotične već i životinje nativne za RH bi bio otprilike ovakav:

• Mislim da je ključno procijeniti možemo li se brinuti tj. imamo li stvarno uvjete za uzgoj neke životinje. Taj je aspekt ekstremno individualan i da ga ne može procijeniti nitko osim nas samih. Puštanje životinje u prirodu je apsolutno neprihvatljivo – strane životinje su potencijalno invazivne, a domaće u startu prekrižene jer ne mogu opstati i preživjeti svijet izvan terarija. Ovo je zbilja važno imati na umu.

• Radi same životinje tj. pravilnog uzgoja, ekoloških uvjeta u kojima bi ljubimac obitavao, načina ishrane itd. nužno je saznati što preciznije ime vrste.

• Potrebno je procijeniti dostupnost hrane na našem tržištu. Za ljubimce-vegane je lako, dok predatori neće sigurno jesti jabuke i salatu. Preferiram kućni uzgoj adekvatnih vrsta za ishranu, u odnosu na kupovanje po pet-shopovima. Na taj način imam strogo kontrolirane uvjete i vrstu hrane serviranu pred budući plijen, što je jako važno jer se lanac nastavlja. Fobas hranjen lošom hranom (i BTW uzgajan u lošim uvjetima) ne može biti dobra hrana nekom predatoru.

• Uvijek ću radije kupiti svaku životinju od uzgajivača nego u pet-shopu. Otkako sam u jednom centru za ljubimce vidjela gerbile u akvariju *znojne* kao atletičare nakon maratona, ne pada mi na pamet kupovati jadno živinče koje dolazi iz odvratnih uvjeta. Žao mi ih je, ali ne želim platiti stresom oslabljenu životinju.

• Svi ljubimci imaju tendenciju rasta i to nas najviše i veseli. No što sa ljubimcem koji izraste izvan okvira naše informiranosti? Idiotski je deložirati životinju zbog (osobnog) neznanja. Edukacija uber alles.

• Bijeg ljubimca mora biti sveden na nulu. Ne moram ni spominjati otrovne vrste člankonožaca i zmija, valjda. Uvijek se pozivam na thread sa arachnoboards.com u kojem memberica opisuje bijeg notornog pauka vrste Pterinochilus murinus, a.k.a. OBT (Orange Baboon Tarantula) i strah da će joj djeca naići na otrovnu i prgavu beštiju prije nje, spremne da umlati dragog ljubimca.

• Sviđa mi se i medijsko eksponiranje azila i sugeriranje uzimanja u obzir napuštenih životinja. Najčešći razlog ostavljanja ljubimca, prema njima, nije bolest životinje ili nešto slično, već neodgovornost pod krinkom brzog “izgustiranja” ljubimca.

Jel to može biti toliko teško? Očito da, jer se predavačica referirala na brojne primjerke crvenouhe kornjače koje su se raspojasale u Maksimiru, a vjerojatno i ostalim zelenim površinama Zagreba.

Terariji?

Kod mene momentalno nema puno stranjskih živinica. Škorpioni su naški, eto, pauk je brazilac, a žohari gvajanci podrijetlom.
Ovaj post je ujedno najava – uskoro mi u kuću ulaze tri vrste tarantule – Lasiodora parahybana, Brachypelma albopilosum i Heteroscodra maculata. Prve dvije su vrste podrijetlom južnoameričke, a potonja je neurotični azijat, nešto otrovnija. Smišljanje imena sam završila – Heteroscodra (azijat) će biti Phil Anselmo, Lasiodora (impozantna novosvjetska vrsta) Tom Arraya a Brachypelma (ultrasimpatični pauk koji me podsjeća na malog medvjedića) Bruce Dickinson. Osim ovih budućih pridošlica, rado bih udomila i ugostila Calyptratusa (isključivo uzgojenog od jajeta, oni su mi ekstra-simpatični), Pandinuse – barem jedan par i možda nekog arborealnog pitona. No, čekam neka bolja vremena i proporcionalnost kvadrature naspram biodiverzitetu u mojoj sobi.

Cavalera?

Boy, oh, boy, veselja prije spavanja!

np: GOGOL BORDELLO – dogs were barking

Uglavnom, sad sam izvan sebe, kao i svaki put kad vidim da mi se tarantula napokon opet presvukla!
Standardno, zadnjih par tjedana se povukla u iskopanu rupu u tresetu

iz koje je izlazila samo da bi se socijalizirala sa dubiama i fobasima, umjesto da ih smaže u sekundi kao inače.

Nekako sam ju izmamila na fotografiranje (kako volim te helicere!!!)

a onda sam uhvatila sekundu kada je pokazala šiljaste završetke koji se još nisu osušili na zraku

Divna je!

Akvaristi?

Browsajući jedne noći, u potrazi za vlagom koja bi bila optimalna za uzgoj kukuljica brašnara, završila sam po tkoznakojiput na stranici www.akvarij.net. Na njihovom forumu, na kojem se uzgred budi rečeno okupljaju i akvaristi i teraristi, visim povremeno. Obično sam u terarističkoj zoni, gdje sam upoznala neke zanimljive ljude i dobila dosta konkretnih savjeta kad mi nešto zaškripi, a kod akvarista sam zašla možda 2-3 puta. Obatri puta su topici imali uglavnom imena koja sadrže “ciklide” a kako me oni ne zanimaju, klik na bekspejs button i eto me nazad na paukovima

np: MASSIVE ATTACK – risingson

Kako sam uopće naišla na savjetnik?

Browsajući jedne noći, u potrazi za vlagom koja bi bila optimalna za uzgoj kukuljica brašnara, završila sam po tkoznakojiput na stranici www.akvarij.net. Na njihovom forumu, na kojem se uzgred budi rečeno okupljaju i akvaristi i teraristi, visim povremeno. Obično sam u terarističkoj zoni, gdje sam upoznala zanimljive ljude i dobila dosta konkretnih savjeta kad mi nešto zaškripi, a kod akvarista sam zašla možda 2-3 puta. Obatri puta su topici imali uglavnom imena koja sadrže “ciklide” a kako me oni ne zanimaju, klik na bekspejs button i eto me nazad na paukovima
Tako sam naišla i na ovaj savjetnik i odlučila sam ga poslati ex-šefici koja je jednom u razgovoru najavila kako bi voljela uzgajati akvarijske ribice. No, puca link, prvo download neće uopće, pa Firefox kaže da file ne postoji na serveru. Pa odem skorpcu pa ni kod njega ne funkcionira. Pa ga pitam hoće popraviti. Pa je na terenu a popravak iziskuje cajta. Pa ugnjavim Ninu G koji kaže da nema file. On mi kaže da nastavim dalje gnjaviti Juruparija koji me usmjerio Eleni & Davoru. Pa on kaže da njemu link čist solidno radi, iako je meni par puta krenuo download i stao na 500 KB. I probam opet i jippiiiii!, radi.

Temeljne informacije o savjetniku?

Akvaristi – Jurupari, Elena & Davor, Vedran, Profa, Krajten, Strippy i Rastaman, inače sa visokom aktivnosti postanja i odgovaranja u mnogobrojnim threadovima za početničke greške su odlučili složiti vodič za totalne dummies. Uploadan je u siječnju 2007. godine. Potpuno je besplatan, može se skinuti ODAVDE u zip formi, a teži mizernih 2,8 MB. Nakon što ga otpakirate i šacometrijski prelistate u kakvom pdf readeru, najprije ćete uočiti niz jako lijepih fotografija akvarija u vlasništvu pisaca tog savjetnika. One za početak prilično govore o njima, njihovom trudu, znanju i kredibilitetu kojeg treba imati kad izlazite javno sa ovakvim činjenicama.

Savjetnik?

Teme vezane za uzgoj ribica su klasirane – skupljanje informacija prije nabave, oprema i uvjeti koje treba osigurati, naseljavanje i održavanje organizama u staklenom prostoru, kao i tipovi akvarija. Na kraju je još i popis literature koja može poslužiti “za one koji žele znati više”
Radi se o vrlo jednostavnom i pitkom nizu tekstova na 44 stranice. Tekst je jezgrovit, no opet sadržajan, obično po jedno poglavlje zauzima jedva par stranica. Opisi su praćeni dosta dobrim fotografijama (vjerujem da su još bolje prave, no ubrajam i faktor kompresije pdf-a), pogotovo ona u uvodnom tekstu – zamračena soba u kombinaciji sa akvarijskom svjetlošću i krasnim bojama biljaka vodenog interijera. Ne znam tko je vlasnik, ali KUDOS! totalni :clap,clap:
Evo par glavnih premisa savjetnika, budući da zbilja nema smisla prepričavati kompletan sadržaj:

• Početnike se usmjerava na komunikaciju sa srodnim hobistima – npr. na www.akvarij.net. Nitko od nas se nije rodio naučen, a prvu pomoć i intervenciju nisam jednom dobila od forumaša. Uvijek netko visi na forumu spreman za pomoći… iako ne znam šta se dogodilo Ozzyju sa terra-foruma
• Glavni savjet i IMO srž svega je imati dovoljno informacija o samom hobiju. U prijevodu, znati šta želimo – odnos želja i mogućnosti, kao i sposobnost ostvarivanja želje. Sve ostalo su propale investicije i teror nad životinjama koje to nisu zaslužile.
• Lijep savjet je i motiviranje DIY izrada. Nema boljeg osjećaja od onog kad razbijaš glavu kako nešto koncipirati, crtaš po svakoj papirnatoj površini češući se po glavici, ljepilom zamrljaš središ sve osim onog što je bio cilj i kad skužiš da sve to RADI!
• Savjeti za opremanje akvarija, od odabira samog staklenog zauzimatelja prostora dnevne sobe do vegetacije su mi favoritni dio vodiča. Posebna pohvala za rečenicu: “izbjegavajte potopljene brodove, ronioce, kosturske glave, zrakoplove, mostiće, mlinove i ostala čuda kič-umjetnosti”!
• Važno je i strpljenje (to je nešto što ja nemam ;)) tijekom cikliranja akvarija – nakon završetka slaganja tehnike i dekoracije u akvarij, potrebno ga je ostaviti neko vrijeme bez dodavanja riba, da se sustav međusobno sinkronizira.
• Meni bi osobno bio vrlo zanimljiv odabir riba i usklađivanje tko se s kim najbolje slaže, uračunavajući biljke i puževe. Istina, nakon par dana internet-researchanja
• Ne treba poznavati kemiju izravno, već kemizam vode – nije suvišno znati izjednačiti kemijsku jednadžbu ali praktično je znanje – koji su uvjeti nastanka kamenca, primjerice – nužno.
• Neću komentirati svaki tip akvarija (slatkovodni, hladni, topli, morski itd) već ću istaknuti važan tip akvarija – karantenski. Racionalnije je kupljene ribice držati neko vrijeme u zasebnoj posudi, nego ju ishitreno istresti u već uređen akvarij i izazvati kolaps. Isto vrijedi i za mrijesni akvarij.

Jel vam kad palo na pamet…?

Ističem nekoliko zanimljivosti, vjerojatno nepoznate većini laika:

• Savjetnici ne preporučuju držanje ribica u onim općepoznatim okruglim akvarijima, što zbog malog prostora za život i nemogućnosti filtracije tehnikom, što zbog uništavanja vida ribice koja nakon nekog vremena više nema mogućnost snalaženja u prostoru. Neke države zakonom brane uzgoj u takvim akvarijima.
• Na stranici br.6 u gornjem desnom kutu stoji fotografija DIY filtera za vodu, napravljenog od niza kutija za CD-e. Odlična ideja!!!
• Kad ulijevamo vodu u akvarij, preporučuje se stavljanje tanjura na dno da se pijesak i zemlja, tj. dekoracija ne razleti na sve strane. Mislim da većina ljudi istresa vodu i onda psuje kako sve što su sredili ode u klinac, pogotovo posađene biljke.
• “Ako nam oko ribe izgleda veliko prema ostatku tijela, vrlo je vjerojatno da je ta životinja pothranjena i teško da će se oporaviti i postići svoju pravu veličinu i formu. Imamo pravo odabrati primjerak koji želimo i prodavač je dužan uhvatiti ribu koju sami odaberemo – ako ju je teško uloviti, još bolje; vjerojatno se radi o zdravoj, živahnoj i otpornoj ribi.”
• Recept za riblju večeru uz svijeće – smjesa mljevenog goveđeg srca, mrkve, blitve, češnjaka i paprike se smrzne i daje u obliku pločica (kao tablete). Not bad, da je i meni tako…

Zašto makar prolistati ovaj savjetnik?

Specijalizirana literatura je teško nabavljiva unutar RH i ono važnije, skupa. Činjenica je da ovaj vodič nije sažeo sve što se o akvaristici može reći, to je uostalom i nemoguće, pogotovo u tako malo prostora. No, pisan je tako da zbilja može biti koristan početniku. Dakle, po mom mišljenju je ispunio očekivanja koja si je zadao svojim naslovom. Čista 10-ka :)!
Nadam se skoroj izradi drugog dijela savjetnika koji će se zvati “Akvarijske ribe”! Poslikajte svoje vodene beštije, po mogućnosti i one šašave pužiće, napišite imena, trajanje “gravidnosti”, broj mladunaca, omiljenu klopu, optimalne uzgojne temperature i sl. faktore prostora u kojima se nalaze – jedva čekam!