Category Archives: napravi sam

18
Dec

Omjeri sjemenke:voda za biljna “mlijeka”

Već sam pisala o biljnim zamjenama za mlijeko i recepturi za izradu. Sad ću samo kratko proletjeti sve vrste sjemenki koje se koriste i temeljne omjere, budući da imam dosta upita na ovu temu.

Žitarice

  • pšenica, pir, zob, riža, proso, heljda – 100 grama sjemenki na 1 litru vode; namakanje preko noći ako su u pitanju cijele sjemenke, pahuljice je dovoljno samo temeljito izblendati, ev. namočiti pola sata prije izrade

Mahunarke

  • soja – 125-150 g sjemenki na litru vode; namakanje bar 15 sati prije blendanja

Masne sjemenke

  • sezam, suncokret, bučine sjemenke, indijski orasi, bademi, kikiriki, sjemenke industrijske konoplje – na 1 šalicu sjemenki idu 4 šalice vode; namakanje barem 8 sati prije blendanja

indor

12
Dec

Fermentirana čičoka

U duhu fermentacijskog ludila koje moj Crohn podržava s oba palca dignuta prema gore odlučila sam pozabaviti se i ukiseljavanjem čičoke. Budući da moj um ne podržava kupovanje ičega što mogu i uz malo truda napraviti sama, testirala sam raspoloženje bakterija da čičoku i isfermentiraju u kućnim uvjetima.

Čičoka je, nota bene, gomolj vrste Helianthus tuberosus, bliskog rođaka suncokreta. U Hrvatskoj je relativno nepoznata, što je živa šteta jer je vrlo ukusna, a zbog niskog GI vrlo je poželjna u prehrani dijabetičara.

Sirova čičoka izgleda ovako:

sirova-cicoka

a kako je u pitanju sezonska biljka, naći ćete ju u kasnu jesen / pred zimu na policama trgovina ili tržnicama. Vjerojatno znate kako treba birati povrće, ali nikad nije naodmet spomenuti kako svaki primjerak mekan i elastičan pod prstom, dehidriran i potamnio ne služi za ništa osim kompost.

Ukiseljena čičoka spada u ona bizarna jela koja vizualom ne mogu privući skoro pa nikoga. Radi se o ružnjikavom naribanom korijenu smećkaste nijanse i djeluje kao nešto što bi servirao u gulagu nekome tko je kriv za sve grijehe čovječanstva. Sjećam se prvog kontakta. Prvo sam, na tipa 10 metara, detektirala čudan miris. Slatkast, ugodan, a opet pomalo specifičan. Zapravo, nisi siguran što da misliš. Okus je bogat, sočan i zbilja zanimljiv, na prvu redovno nepoželjan. Nije trebalo puno da se navučem nakon što sam probila barijeru prvog degustiranja.

Recept je toliko jednostavan da je tužno voljeti kiselo povrće a ne isprobati ga. Jedino je blesavije plaćati višestruko skuplji gotovi proizvod. Za njega trebate samo četkom za povrće opranu i neoguljenu čičoku, sol i čistu staklenku.

Izribajte na najgrublju gradaciju ribeža 500 g očišćene čičoke u zdjelu, ujednačeno posolite količinom od 10 grama soli (cca 1 jušna žlica; znači – 20 grama na 1 kg), dobro ispremiješajte i složite u čistu staklenku pritiskajući dio po dio. Dodatno opteretite naribano teretom – drugom staklenkom, težom zdjelom, nečim – bitno je pritisnuti toliko da se stanična tekućina iscijedi iz tkiva gomolja i bude oko 1 cm iznad razine naribane čičoke. Pokrijte tako da čičoka može disati (za domaću zadaću proučite što se dogodi kada hermetički zatvorite staklenku čičoke na sobnoj temperaturi), ali da prašina i slično ne pada po njoj. Meni je učvršćeni papirati ubrus odradio posao i više nego dobro. Ostavite staklenku na miru 48 sati na sobnoj temperaturi, jedanput na dan provjerite situaciju i omirišite staklenku. Ne bi smjelo biti neugodnih mirisa ili neobičnih diskoloracija. Po želji možete ostaviti i koji dan dulje, ali provjeravajte okus i tražite onaj koji vam najbolje odgovara. Trebala bi izgledati kao naribane jabuke nakon što odstoje par sati u zdjeli. Dakle, smeđe, beživotno i nemotivirajuće da ih pojedete.

Kada procijenite kako je čičoka “zrela”, pritegnite poklopac i parkirajte u hladnjak. Jedite s čim god vam padne na pamet i ne štedite ju. Vjerovali ili ne, najfinija je natašte, žlicom i ravno iz staklenke.

cicoka

8
Dec

Kimchi

Nakon što sam u prošlom postu malo prostora na svartu posvetila korejskim štapićima za jelo i kratko prispomenula bulgogi (nerealno ukusno jelo; korejski roštilj od govedine sa sezamom, shoyuom i mladim lukom) na red dolazi i kimchi / kimchee, nešto što kolokvijalno zovem korejskom turšijom. Radi se o zapaprenom fermentiranom povrću u varijabilnim omjerima, čija je baza bok choy ili makar kelj vulgaris. Kimchi jednostavno ne mogu prestati jesti. Znači, izvadit ću iz staklenke porciju, pojesti ju s guštom i onda još barem 10 puta tijekom dana zaviriti u staklenku i prašiti po njoj dok štapići ne počnu strugati po staklu na dnu. Isto je bilo i s kiselim kupusom. Nisam ga očima mogla vidjeti, na miris kuhanoga želudac bi mi instantno završio u sinusnoj šupljini a onda sam ga krenula jesti. I ne razumijem zašto. Bilo bi sasvim normalno da je u pitanju čokolada, ali kiselo povrće?!

Evo recepta za kimchi. Na vama je samo da osigurate uvjete za razvoj bakterija i nasiječete povrće, ostalo ostavite biologiji i biokemiji da odradi. Postoji dobar razlog zašto prosječan stanovnik Koreje dnevno pojede oko 150 grama ovog jela.

Svoje mjesto u kimchiju lako će naći i obični kupus, poriluk, vlasac, kozjak, čičoka, mahune… Daikon se smatra jednim od ključnih sastojaka, no ja ga već dugo nisam našla. Čini se da nema povrća koje za ove svrhe ne može biti iskorišteno. Ovaj primjerak sadrži (redom po masenom udjelu): kelj, bok choy, rotkvice, mrkvu, kombu alge, mladi luk, đumbir, češnjak i kajenski papar u prahu.

kimchi

Nasijecite pola kilograma bok choya ili u omjeru 1:1 s keljom. Na tanke kinpira štapiće nasijecite 1 veću mrkvu, stotinjak grama rotkvica na ploškice, kombu algu itd.

Pripremite rasol otapanjem 4 jušne žlice soli u litri vode. Dobro izmiješajte i potpuno rastopite.

U staklenoj zdjeli namočite povrće u rasolu, opteretite težom zdjelom na način da potpuno bude uronjeno u rasol. Priređeno na ovaj način neka preleži makar par sati, iako, bit će još bolje ako odleži preko noći.

Kada povrće prenoći u rasolu, vrijeme je za miješanje sa začinima koje ćete usitniti i dobro utrljati u nasoljeno lišće. Đumbir, češnjak i mladi luk pretvorite u pastu, dodajte kajenski papar i ostatak začina po volji. Poneki koriste i soja sos ili riblji umak pritom, što se visoko pozdravlja, ali potrebno je paziti da ne sadrže inhibitore mikrobiološke aktivnosti. Narod bi ih zvao konzervansima.

Ocijedite povrće i sačuvajte rasol. Provjerite slanost. Ako je povrće preslano, isperite ga pod mlazom vode. Ako nedostaje soli, dosolite.

Pomiješajte povrće s pastom, ujednačeno i temeljito. U čistu staklenku utisnite mješavinu, pritiskajući dok se rasol ne izdvoji na površini. Po potrebi, dolijte rasol toliko da pokrije povrće. Pritisnite ponovno povrće manjom staklenkom i zatvorite cijeli sustav u vrećicu, pazeći da prašina ne dospijeva u povrće. Svakodnevno provjerite progres, čistim rukama pritisnite povrće i probajte manju količinu.

Idealna lokacija za fermentaciju bila bi kuhinja ili dnevna soba. Neka ne bude prehladno, ali niti pretoplo.

Kimchi može na tanjur već nakon 48 sati, ali sugerira se ležanje od cca 7 dana, zbog okusa zrelosti i specifičnog intenziteta. Isfermentira daleko brže od kupusa i zbilja nije špansko selo jednom tjedno napuniti staklenku i ostaviti ju da u miru odradi proces da biste pojeli nešto zbilja posebno. Zreli kimchi držite u hladnjaku, u staklenki s poklopcem.

Kimchi je malo kiselo jelo koje uredno odgovara većini jela. Prije serviranja poželjno je začiniti ga sezamovim uljem, garnirati sezamovim sjemenkama i eventualno shoyuom.

28
Nov

Đumbirov sirup

Za moju opsesiju đumbirom zna valjda svaka osoba oko mene. Osim što ću vrlo rado pojesti bilo kakve bombone, žvakaće, kekse, čokolade, popiti sokove i ginger beer (nedavno sam konačno nabasala na ovo piće; tehnički nije pivo jer nema alkohola niti u tragovima), trpat ću ga u sva živa i neživa jela.

djumbir

Osim ukiseljenog đumbira, meni najdraži način konzumacije ovog reskog korjenastog đavla je vrlo jak čaj. Redefinira pojam “ne mogu ga se dovoljno napiti koliko mi odgovara”. Ujedno, Crohnom razrovani probavni sustav široko raširenih ruku odobrava đumbir u bilo kojem agregatnom stanju, što sam saznala daleko kasnije nego sam počela intenzivno konzumirati ga.

Nedavno sam degustirala u jednoj od ZG trgovina hranom sirup od đumbira koji me ostavio BAM! zaljubljenom. Ono što mi se nikako nije svidjelo je omjer šećer:đumbir u pakiranju (nezanemarivih 7:3); ne mogu reći da važem svaku kaloriju i pazim na šećer, sačuvajbog, ali uvijek postoje bolje i lošije verzije šećera i ne vidim razloga zašto ne bih modificirala recept na bolje. Isto tako, pijem đumbir jer mi je PREukusan, a šećer ionako izdominira okus bilo čega u čemu završi, što ga čini vrlo nepoželjnim izborom.

Meni nikako nije teško malo pozabaviti se da bih našla nešto po svojoj mjeri. Nakon kratkotrajnog guglanja recepata i ulaska u mindset pervertita koji osmišljavaju i izrađuju ovako ukusne stvarčice, općeg nezadovoljstva količinom šećera u njima unatoč svjesnosti kako je šećer u ovom slučaju uglavnom konzervans, odlučila sam, kao i inače, sklepati svoju verziju. Meni, pomislih, konzervans ionako ne treba – skurit ću ono što skuham za max. 7 dana.

Ogulila sam i tanko nasjekla 500 grama sirovog korijena đumbira. Kad ga kupujete, birajte najljepše, najtvrđe i najnapetije komade; bilo kakve komade koji pokušavaju imitirati grožđice zaboravite. U posudu sam stavila, osim đumbira, 250 grama rižinog slada, pola litre vode i čajnu žlicu soli. Šećer tj. rižin slad (nizak glikemijski indeks, divni lagani svilenkasti slatki okus) stavila sam isključivo da bi dao teksturu i gustoću smjesi, iako niti ne očekujem da bude gusto kao, recimo, med – bitno mi je samo da posluži kao medij za okus đumbira. Kada je smjesa uzavrela, smanjila sam vatru i ostavila poklopljeno 50-ak minuta, da lagano “krčka”. Po završetku i nakon što se posuda ohladila, stavila sam kuhani đumbir u hladnjak, da odleži preko noći. Ujutro sam obavila cijeđenje i pretakanje u staklenku s navojem.

sirup

Moram priznati i da nisam baš normalna kada je u pitanju ova biljka. Pretvaram se iz DILLIGAF džibera skrštenih ruku u “sega mi dajte” čovjeka čim čujem za ovo ime, pa moram priznati i kako sam tih pola kile ljuštenog đumbira, u strahu da okus neće biti dovoljno jak :misli: , jednostavno morala pojačati velikom jušnom žlicom suhog đumbira. Da biste razumjeli što sam rekla, probajte zamisliti kako tanjur defaultno ljutog chilli con carnea začinjavate s desetak moruga ili savina, jer eto, strahujete da bi mogao biti nedovoljno pikantan. Budala, znam.  :prstic:

Ergo, zahtjevnost je nula, okus straobalan. Sirup možete stavljati gdjegod vam padne na pamet. U kolače i razne deserte, sokove, indijska jela i slično. Sumnjam da će kod mene dočekati spajanje s ičim osim vodom ili mineralnom vodom jer je za mene doslovno eliksir.

26
Oct

Gambian svinjetina

Na Lazićev nagovor počela sam raditi Gambian svinjetinu, jedino jelo koje naručuje kada jede u kineskim restoranima. Meni je, dotad, bilo neprimjetno jer nekako uvijek naručujem rezance s kinpiriziranim povrćem i piletinom i rijetko tražim nova jela po menijima. Jedini trag o Gambian-receptu naći ćete na Coolinarici, ali taj je recept potpuno neispravan, naime, tijesto se po njemu nikako neće pravilno zalijepiti za meso. Nemojte pitati kako sam i koliko ribala wok nakon tog opita.
Korigiranu, dorađenu i upotrebljivu verziju upravo krećete čitati.

U principu, radi se o tempuriziranom mesu (ili bilo čemu što želite na ovaj način obraditi, vrlo je lako napraviti veg-verziju) koje se naknadno kratko pirja u woku na povrću.

Za Gambian-klopu ne trebate puno sastojaka i većina je prilično poznata. Grupirani su u dvije skupine, obzirom na dvije etape, koliko traje spravljanje. Potrošit ćete na izradu cca sat i 15 minuta.

Za primarnu obradu mesa trebat ćete:

  • meso – vrsta po izboru, čisto, bez žilica, nasijecite na tanke trakice duljine čačkalice i nasolite; za ove omjere trebate 200 grama
  • pšenično brašno – meko, 550, 1 šalica
  • brašno tapioke – 1 dobra jušna žlica
  • kurkuma – 1 čajna žlica
  • slatka paprika – 1 jušna žlica
  • po želji suhi chili, papar etc., jelo mora biti pikantno i promašeno je ako nije makar mrvicu ljutkasto
  • jaje

Za dodatnu obradu u woku trebat ćete:

  • 1 veliki crveni luk – nasijecite ga na tanke polumjesece
  • razno povrće – mrkva, paprika, tikvice…  nasijecite na tanke trakice (kinpira)
  • vlasac – 10-ak stabljika, po želji (meni je jako drag i ne mogu se najesti ovog luka)
  • mladice bambusa
  • klice raznih vrsta
  • termostabilno ulje – u jednoj rundi za duboko prženje, u drugoj rundi za pirjanje
  • soja sos, teriyaki ili što već volite

Pomiješajte brašno, tapioku, kurkumu, papriku i suhe ljute začine. Dodajte 180 ml vode i jaje i miješajte do homogenosti. Ostavite ležati 10-15 minuta. Po potrebi dodajte brašna, tijesto ne smije biti rijetko i vodenasto. Istresite meso u trakicama u smjesu, dobro izmiješajte i ostavite ležati još 10-ak minuta.

Pripremite dublju posudu za duboko prženje. Radije neka bude manjeg promjera a dubina ulja veća, komadi doslovno moraju plivati u njemu. Istresite ulje i zagrijte ga. Ne smije dimiti, nikako.

Jedan po jedan komad mesa vadite provlačeći ga kroz tijesto nastojeći postići što bolju pokrivenost i stavljajte u ulje. Kao i s tempurom, svaki komad prvo pada na dno tave, sam se odlijepi i krene na površinu. To je znak da je pržen, ali ne morate ga odmah vaditi, ostavite da se malo zazlati. Svaki prženi komad vadite i slažete na ubrus da se eventualno ocijedi. Ako stavljate meso s tijestom u dobro zagrijano ulje, neće se napiti ulja i neće biti premasno (nemasno koliko može biti obzirom na ovaj način obrade mesa, ne ludim baš za dubokim prženjem).

Kad ispržite sve komade, zagrijte wok s malo ulja. Ubacite narezani luk i pirjajte ga na jakoj vatri uz brzo miješanje. Dodajte mrkvu i potom tikvice. Uvijek u wok ubacujte povrće redom od najtvrđeg do najmekšeg, s izuzetkom zvani luk. On uvijek ide prvi.

Nakon 10-ak minuta dodajte meso u kaputiću od tijesta. Miješajući pirjajte sve skupa još 10-ak minuta. Kaputić će omekšati i popiti tekućinu iz povrća, kao i poprimiti poneki okus.

Začinite soja umacima. Servirajte solo, s rižom ili rezancima.

gambian

25
Oct

Juhe!

Normalan čovjek na redovnoj razini jede juhe obično kada mu je hladno, prehlađen je ili ga netko natjera. Meni su juhe, s druge strane, jako bitne – mislim da imam skoro-pa-problem s njima, na rubu opsesija, kompulzija i ovisnosti. Juhe su, valjda, osim sladoleda, jedino jelo koje bih mogla jesti svaki dan prije svakog obroka, a moguće i između njih. Često čujem žaljenje kako juha na početku obroka zasiti gladni želudac i više “nema mjesta” za ostatak obroka. Kod mene djeluje apsolutno suprotno, zagrijava i priređuje za nadolazeći ručak.

Nisam izbirljiva, rado tamanim bistre, kremaste, povrtne, mesnate, s algama ili svime navedenim. Bitno mi je da su guste (omjer tekućina:povrće i/ili meso u korist potonjeg), bogate i propisno začinjene. Volim japanske juhe, rado koristim miso i alge u kombinaciji s povrćem, ali ne libim se ubaciti ni voćke kao avokado. Jesen je idealno godišnje doba za juhe zbog najvećeg bogatstva voća i povrća, pogotovo kraljica na tanjuru kao što su tikve svih vrsta, boja i okusa.

Vrlo su praktične i za ponijeti na posao – ne traže ništa više osim staklene tegle s navojem, čisti radi sigurnosti i sprečavanja izlijevanja u torbu. Evo nekoliko sugestija (popis je u procesu nadopunjavanja) za tople, hranjive, sočne i ukusne juhe.

Zobena krem juha od krumpira
(krumpir, zobene pahuljice, luk i drobljeni kikiriki).
01

Krem juha od crvene leće i vrganja
(leća, proso, vrganji, đumbir, crveni luk, kurkuma, češnjak, crvena paprika, mješavina začinskog bilja sa suhom miso pastom).
02

Nabemono s piletinom
(kuhano pileće bijelo meso, miso pasta, nameko gljive, đumbir, shirataki rezanci, crni sezam; temeljac – piletina, tamarind, mrkva, luk, krumpir, lovor, grančica ružmarina, kim).
03

Krem juha od batata i tikve hokaido
(batat, tikva hokaido, leća, ljubičasti luk, sezamovo ulje, mochi, sjemenke konoplje, zobeno vrhnje).
04

Povrće&povrće
(brokula, tikvice, grašak, soba, batat, lotusov korijen).
05Graškova
(grašak, vlasac i sok limuna, konopljino ulje, zobeno vrhnje, pečeni losos, kelj pupčar, kuhana raž).
06

7
Aug

Sljadoljedi

Prije par godina počela sam eksperimentirati sa sladoledima iz kućne radinosti. Ono što me brzo zaustavilo bilo je radno iskustvo u pogonu Leda i sjećanje na opis o miješanju sladoleda sa zrakom da bi se postigla specifična kremasta tekstura – u kućnoj radinosti i s klasičnom ledenicom nije moguće postići takvu mekoću. Sladoled je kao cigla u konačnici, čak i iz aparata. Smrznuta gromada sposobna je doslovno ubiti nekoga.

No… Puklo me štancanje verzija sladoleda na štapićima. Nabasala sam na par linkova s tuđim eksperimentima koji su me totalno oduševili kombinacijama = naranča + kokos, lubenica + banana, grčki jogurt + med + namaz od kikirikija i koje sam odmah probala izrađivati, ali najveći problem bio je nalazak prikladnih kalupa. Kako sam okružena ljudima koji prate moje želje i željice, ATM stoji mi na raspolaganju preko 30 kalupa, raznih oblika i gabarita.

sladoled2

sladoled1

sladoled3

sladoled4sladoled5

Evo nekih od sastojaka koje sam najviše i najčešće koristila: banane, naranče, limeta, random gusti voćni sokovi i matcha zeleni čaj, raw kakaovac, suho voće (namočeno i blendano – marelice, goji bobice), tahini, namaz od kikirikija, sjemenke buče, bademi i lješnjaci (oboje tostirano i bez ljuski), cikla, mrkva, bundeva, pa čak i spirulina, kurkuma i chili začini. U teoriji, sasma dobru masu dobit ćete miješanjem banana i nutelle, iako, ja bih uvijek rado u nju ubacila i mesquite, malo kokosovog ulja, žlicu ječmenog slada ili dulce de leche (karamelizirani šećer kokosove palme u mlijeku, koji se kuha par sati na vatri dok ne ispari voda i ostane gusta karamel krema). I uvijek stavljam mrvicu soli. Sol pojačava okus sve hrane, pogotovo one koja sadrži šećer, slatko i voće.

Najjače je kada me netko pita, “A kakav je recept za ovaj sladoled?”. Recepta nema, kombinacije nastaju na licu mjesta, bez posebnog planiranja. Osim voća, koje uvijek biram svježe i mirisno, sve sastojke imam uglavnom u kući. Rijetko idem u neke specifične kupovine, dosta sam dobro opremljena i sve je spremno samo za pružanje ruke prema polici. Kombinacija je milijun, sve je samo pitanje ukusa i raspoloženja. Što i da pogriješim,  neš ti frke, uvijek lako frknem neuspjeli opit u WC školjku i odem smiksati drugu kombinaciju.

Potrebno je temeljito izblendati sastojke, po želji ostaviti dio u komadićima ili mrvicama, i zamrznuti na par sati. Najmanji kalupi spremni su za sat i pol, dok veliki i najdeblji traže jedno dopodne. Nije čak ni poanta u potpunom smrznuću sladoleda, koliko do boljeg prianjanja za štapić i činjenice da se neće u trenutku vađenja sladoleda iz kalupa jednostavno odvojiti od štapića.

Izrada je toliko jednostavna da ju može odraditi dijete, a krajnji rezultat ukusan i zanimljiv, iako je ljeto bilo sve samo ne nepodnošljivo vruće. Kod nas se sladoled jede cijele godine i u značajnim količinama; sve što trebam je pokoja voćka, blender i ledenica na par sati.

19
Jun

Zrnca u pilinzima?

Prije par godina počela sam raditi svoje pilinge za kožu. Ne toliko radi zaštite prirode, koliko radi sebe i svoje kože koja dobro reagira na DIY kozmetiku, a i volim prčkati i kemijati s raznim sastojcima. IFLS spominje kako je problem plastičnih kuglica varijabilnih promjera koje se ne mogu otopiti u otpadnim vodama i koje posljedično završavaju u rijekama i morima sve veći. Tamo, naravno, lako dospijevaju u životinjske organizme, što je poseban problem ako su jestivi a kuglica je na sebe vezala motorno ulje i/ili pesticide, a u konačnici mogu ili hoće završiti u ljudskom organizmu.

Budući da sam testirala razne vrste kućnih “kuglica”, dajem na znanje (ne)zadovoljstvo pojedinima od njih; evo nekoliko provjerenih alternativa komercijalnim pilinzima:

  • bijeli šećer – najčešće korišten, meni ne toliko drag jer kristalići imaju dosta šiljast oblik koji vrlo agresivno oštećuje kožu, zbog čega crvenilo može trajati danima
  • trskin šećer – nešto je nježniji, manje je oštar, iako, ako imate izbora – birajte šećer kokosove palme zbog krupnijih kristalića i veće zaobljenosti
  • sol – meni ne odgovara, a ujedno se vrlo brzo i lako rastopi u nosaču
  • kukuruzna krupica / pura / žganci – apsolutni favorit, zrnca se ne tope, dovoljno su sitna i obla da ne rade oštećenja a dovoljno oštra da očiste kožu od odumrlih stanica
  • sitne sjemenke (amarant, canihua, mak) – odlične za kožu, pogotovo za masažu kože i poticanje cirkulacije
  • mljeveni muškatni oraščić – aromatična zrnca odlično čiste kožu i ne izazivaju oštećenja; pazite na moguće kožne reakcije.

Nekakav bazični recept za upotrebu bila bi preporuka miješanja nekih od navedenih zrnaca s dobrim nosačem, kao što je ulje, iako, brojni koriste i med ili zdrobljenu bananu. Npr. u staklenoj zdjelici pomiješajte jušnu žlicu avokadovog/bademovog/arganovog/… ulja s jušnom žlicom kukuruzne krupice, temeljito, dok se smjesa ne ujednači. Nanesite na očišćeno lice nakon skidanja eventualne šminke i nježno umasirajte, pazeći na rubove lica, granicu čeljusti i vrata, kao i kožu uz uho.

pilingIsperite prvo toplom vodom, potom hladnom i pokupite višak vode s lica. Pilinge se ne preporučuje često raditi jer uklanjanjem površinskog sloja izlažemo svjetlosti, temperaturi i vlažnosti zraka nježni “mladi” sloj koji još nije spreman za abiotske faktore u kojima se nalazimo. Stoga je od iznimne važnosti hranjenje kože hidratantnom kremom ili nekim od ulja u količini koja se upija odmah.

19
Jun

Lazanje

Lazanje dugo vremena uopće nisam htjela ni pokušati raditi. Čak ne znam niti zašto; radi se o mediteranskom tipu obroka sa puno rajčice i začinskog bilja koji mi primarno jako odgovaraju. Iz nekog razloga jako volim crvenu hranu, pogotovo kada je aromatična i mirisna. Iako rado jedem hranu podrijetlom s raznih geografskih širina, pizze i razni talijanski umaci za tjestenine nekako mi spadaju u omiljena jela. Zasitna su, šarena i dozvoljavaju igru sa sastojcima – gdje ćeš bolje?

Za prve lazanje koristila sam gotove kore od tijesta. No, osim što se ispostavilo da su integralne verzije prilično rijetke (makar su bile u vrijeme dok sam ih tražila), kore dolaze u malim komadima koje treba složiti prema gabaritima posude za pečenje. Nažalost, ovo daje vrlo neuredan rezultat – kore se, kao i Zemljine tektonske ploče, podvlače jedna pod drugu, razmiču pri pečenju izazivajući erupciju punjenja i ružno su predebele. Stoga sam ih počela izrađivati sama, koristeći isključivo brašno od cjelovitih žitarica, malo vode i prstohvat soli. Pomiješam sastojke, ostavim da odleže cca 30 minuta i onda rasiječem tijesto na 3 komada, razvaljam ga vrlo tanko, složim u tepsiju, napunim sočnim punjenjem i bešamelom i to je to. Zbilja nije tlaka, dapače, volim raditi s tijestom, koristim svaku priliku da nešto od njega napravim. Iako se mnogi kunu u jaja kao sastojak za domaću tjesteninu, ustanovila sam kako ne samo da nisu nužna, nego i kore ispadaju odlično ako ih nema. Gluten i voda odrade svoje, dobije se sasvim kvalitetna kora koja će držati lazanje kompaktnima.

Punjenje za lazanje odlična je prilika za isprazniti hladnjak od povrtnih zaostataka, zdjelica s rižom i raznim žitaričnim prilozima, kao i mesa. Budući da ipak nastojim imati što veći obrtaj povrća i ostatka hrane u hladnjaku i izbjegavam jesti bilo što što leži, to su rijetki trenuci. U lazanje možete staviti doslovno bilo koje povrće i u varijabilnim količinama i međusobnim omjerima.

Meni najdraže lazanje klasične su i totalno jednostavne, na luku ispirjam piletinu, dodam začine (kurkumu, kajenski papar, bosiljak, timijan, origano, češnjak, papar, sol) i raspoloživo povrće koje prethodno naribam ili sitno nasiječem (tikvice, patlidžan, rajčice, krumpire, papriku, brokulu, cvjetaču…) i sve obilno zalijem umakom od rajčice. Kada se sve dobro izjednači na laganoj vatri, složim po korama, zalijem bešamelom (vrhnje + ribani sir) i ostavim oko 30 minuta na 220C. Nisam sigurna može li biti jednostavnije.

Rezultat? Puna tepsija nečega što se suzdržavam pojesti za 10 minuta.

lazanje

Isto tako, vrlo je lako napraviti vegetarijanske/veganske lazanje, krcate zelenjavom i raznim začinima. Bezglutenske kore traže eliminaciju brašna pšenice, raži, zobi ili ječma, ali heljdino brašno uredno mijenja pšenično, kao i pomiješano s konopljinim. Odlično se ponaša pri razvijanju i vrlo je modelabilno.

Posebno volim kuhati noću. Kada dođem s posla i raskomotim se, u miru obavim pripreme, pristavim jelo i lagano uz kakvu glazbu kuham. Mislim da u ovaj tren nema bolje relaksacije za mene.

17
May

Konopljino brašno

Ponoć je, a ja čekam protvan s pecivima od brašna konoplje da bude zgotovljen a krajnji rezultat testiran na nepcu koje je prošlo svašta i okusilo zbilja svega i svačega. Igram se malo s konopljinim brašnom, dijelom s ciljem razvijanja zanimljivih pekarskih rješenja a dijelom iz puke znatiželje kako će se ponašati u izradi tijesta. Kruh i kiflići uvijek izgledaju kao nešto jednostavno za izvesti, pravi izazov je domaća tjestenina koju radim često i s guštom.

Konopljino brašno nastaje od tkiva neljuštenih sjemenki nakon cijeđenja ulja. Podvrgava se procesu meljave i prosijavanja radi ujednačenosti. Iz sastava (30% proteina, 3% ugljikohidrata, 8% lipida, 49% vlakana) možemo lako iščitati kako predstavlja sirovinu neuobičajenih omjera nutrijenata. Meni nije toliko bitna nijedna konkretna od tih brojki sama za sebe, ali je zanimljiv podatak kako je polovica šalice ovog brašna čisto vlakno, koje je i vidljivo kao male “mekinje” u tijestu. Ovo ga čini korisnim i upotrebljivim u raznim kombinacijama. Zelene je boje i nalikuje prahu neema, vrlo je fino samljeveno i ne sadrži gluten, iako ga može pokupiti pri punjenju ambalaže i tako postati kontaminirano.

brasno-konopljeU nekoliko navrata radila sam kruščiće i tjesteninu. Deklaracije (a i iskusni korisnici brašna za izradu kruha) sugeriraju dodavanje konopljinog brašna u količini do 10% ukupne mase brašna za tijesto, no mene je zanimalo kako će izgledati igra s omjerima, pa sam se okuražila i odlučila na test brašna. Radila sam do sada tri omjera – 10% i 25% brašna konoplje u odnosu na pšenično. Večeras sam probila plafon:

austin-hempU kombinaciji sa pšeničnim brašnom, ultimativnom sirovinom za kruh, podigla sam udio do 50% mase s uspješnim rezultatom i bez dodavanja jaja u tijesto za rezance. Na šalicu pšeničnog brašna dodala sam šalicu konopljinog i 150 ml vode. Brašno se ponaša prilično zanimljivo. Razvija neobično mekanu i pomalo pjenastu teksturu. Tijesto je elastično, ponaša se izvanredno modelabilno i vrlo je podobno za igru s oblicima. Premazala sam pletenčice i spiralice potezom kista umočenim u ulje kokosa i posolila krupnom solju. Okus je vrlo jak, boja je tamnozelenocrna, ali meni ne smeta.

peciva

Tjestenina se ne raspada i kuhanju, ali u količini od 50% brašna ima ubitačno jak okus. U konačnici, po mojim mjerilima, optimalno je umiješati 20% brašna u domaću tjesteninu i slobodno 50% za kruh i peciva. Ako niste nikad probali ovakve stvari, startajte s manjim postocima, u svakom slučaju.

17
May

Neugodni miris komposta

Jedan od najčešćih problema pri kompostiranju u ljetnom periodu predstavlja neugodan miris koji se širi iz organske mase u raspadanju. Visoke temperature koje nas okružuju dobrano pogoduju razvijanju i širenju mirisa. Male korekcije u tretiranju omogućit će razvoj i zriobu zdravog i iskoristivog komposta, a vaše biljke bit će nahranjene i zdrave. Vodite se glavnim načelom: kompost koji pravilno zrije ne zaudara. Miris zdravog komposta ugodan je i blago kiselkast, a sam kompost je blago topao u rukama, lako se mrvi ali nije presuh niti prevlažan. Pojava bilo kakvog neugodnog mirisa simptom je pogrešnog manipuliranja kompostom.

Neugodan miris najčešće nastaje uslijed manjka kisika zbog zbijenosti mase u komposteru. Kvalitetno usitnjeni materijal dekomponira se brže od krupnijeg no ako je pretjerano zbijen, pogotovo u kombinaciji sa pojačanom vlagom u masi, dolazi do nepoželjnog truljenja.
Rješenje: lopatom redovito prebacujte masu u kompostu. Prozračite kompost i izbjegavajte zbijati ga.

Anaerobne uvjete stvara i višak vlage. Kompost je dobro održavati vlažnim i povremeno zalijevati ga u toplim sušnim mjesecima da bi se održala razina bakterijske aktivnosti, ali višak vode onemogućuje prohodnost kisika. Testirajte svoj kompost – zagrabite masu šakom i stisnite ju. Ako se iz nje uspijeva iscijediti tekućina, prevlažan je, a proces kompostiranja posljedično se ne može odvijati pravilno.
Rješenje: raširite kompost na travu, prosušite ga i vratite nazad ili makar u komposteru napravite bušilicom rupe koje će omogućiti drenažu. Ako je komposter prijenosan i smješten u hladu, izložite ga suncu dok se ne osuši. Preselite ga na par dana iz sjene na sunčevu svjetlost.

Poklapanje ili potpuno zatvaranje kompostera jest još jedan od anaerobnih krivaca, klasična početnička greška. Situacija se dodatno komplicira kada se neugodni miris razvije – poželjet ćete što bolje zatvoriti komposter da biste spriječili širenje zadaha, no rješenje leži upravo u suprotnom pristupu – otvorite komposter i dajte pristup kisiku.
Rješenje: podignite poklopac, napravite dodatne rupe jer zraka mora biti.

Uslijed lošeg omjera biljaka bogatih dušikom i onih bogatih ugljikom također dolazi do razvijanja neugodnog mirisa. Nije jednako kompostirati svježu zelenjavu bogatu vodom, trule i načete plodove povrća i suho lišće – dekompozicija biljaka sa povećanom količinom vode i dušika pojačava neugodan miris.
Rješenje: umiješajte suho lišće, usitnjene grane voća, sijeno, slamu u omjeru 3 dijela suhoga i 1 dio zelenoga i/ili materijala od plodova.

Posebno težak i neugodan miris izaziva dodavanje komada mesa, kostiju, masnoća i mliječnih proizvoda u kompost. Raspadanje proteina i masnih kiselina potpuno drugačije je prirode od raspadanja celuloze i biljnog tkiva. Dio spomenutog materijala ujedno i nije moguće kompostirati do razine zrelosti unutar godine dana – kosti, osim mljevenjem temeljito usitnjenih, traže daleko više vremena.
Rješenje: ne kompostirajte meso, kosti, masnoće i mliječne proizvode.

8
Apr

Murukku

Dobila sam na dar Azijsku putopisnu kuharicu od koje se ne otkidam. Krcata je odlično objašnjenim i jednostavnim receptima sa područja Japana, Koreje, Kine, Filipina, Tajlanda, Laosa i Kambodže, Vijetnama, Singapura i Malezije, Indije, Burme, Indonezije i Šri Lanke, uz pomoć kojih možete realizirati vrlo kreativne i atraktivne obroke. Neke od njih kuhala sam i prije nego mi je pala u ruke, a brojne odmjeravam i planiram kuhati. Nažalost, velik broj namirnica u RH ne postoji, stoga čekam prvi odlazak u Graz i nabavku specifičnih biljčica i začina. Neke su namirnice zamjenjive, ali za neke vrlo karakteristične od njih teško možete pronaći imitaciju koja će oponašati teksturu i miris.

Na zahtjev čitatelja i ljubitelja dobre klope ;) donosim vrlo jednostavan šrilankanski recept. Svrha mu je ohrabrivanje potencijalnog eksperimentatora na isprobavanje nečega novoga, jer može ga napraviti bez po’ muke i malo dijete. Odabrala sam Šri Lanku i kuhinju koja karakterizira ovaj suzoliki otočić na južnom dijelu istočne obale Indije uronjen u Bengalski zaljev i koji reže ekvatorska paralela. Svima nam je prilično mistična i udaljena i vjerujem da bi svatko rado probao neko od jela. Kad pomisliš na Šri Lanku, nemaš ideje o čemu se radi, osim što možeš sa priličnom sigurnošću reći da se radi o jelima koja su mirisna, aromatična i vrlo vjerojatno dosta pikantna.

Murukku su autohtoni šrilankanski rezanci od slanutkovog brašna. Grickaju se uz piće ili između obroka, a ja ih vidim posebno dobro uklopljene uz gusto toplo varivo od mahunarki. Budući da u zadnje vrijeme eksperimentiram s bezglutenskim brašnima, umjesto rezanaca, napravila sam zamjenu za kruh – znači, tijesto nisam razvaljala na tanko i nasjekla na rezance, već tanke krekerolike komade. Slani su i odlično mijenjaju kruh. Budite sigurni, upravo spaljujem jedan od njih s ajvarom :) a zbog pikantnosti prosto zovu mliječne namaze ili dipove na bazi vrhnja.

Za izradu murukku rezanaca trebat će vam:

  • brašno od slanutka (0,5 kg) – ako vam je nedostupno, kupite slanutkovo zrno i sameljite u blenderu ili mlincu za kavu; obično koristim nastavak za smoothiese na starom blenderu – njime meljem sve sjemenke koje trebam, kao i začine, dovoljno je jak da od tvrdih sjemenki kao što su slanutkove napravi fini i dobro usitnjeni prah.
    Sitnica, usputna; ako ćete mljeti sami i radite to prvi put, nemojte istresti svu količinu odmah u blender ili mlinac. Meljite malo po malo, čime ćete dobiti ujednačeniju samljevenost i nećete pri žvakanju sjemenki naići na polovice sjemenki na kojima možete ostaviti i pokoji zub.
  • chili prah (2 čajne žlice) – ne znam s kakvim začinima raspolažete, klasični chili može zamijeniti i kajenski papar, crni ili šareni papar u zrnu koji ćete svježe samljeti itd., dat će pikantnost i miris ovoj mješavini
  • kurkuma u prahu (1,5 čajna žlica) – esencija svake kuhinje; čudi me da nemam žućkastu kožu koliko ju koristim, divna je i uklapa se u mnoštvo obroka
  • sol (1,5 čajna žlica)
  • ulje za prženje – koristila sam djevičansko kokosovo
  • voda

Pomiješajte kuhačom suhe sastojke – brašno, sol i začine. Dodajte vode u tolikoj mjeri da tijesto bude kompaktno i ne raspada se. Ovo je jako važno ako ćete slijediti proces za rezance, ne želite raspadnuto slanutkovo brašno na zagrijanom ulju. Normalno je da se malo lijepi za prste, ali budite oprezni, izbjegavajte previše navlažiti brašno. Poanta je postići ujednačenu navlaženost – preporučujem da tijesto nakratko izbacite iz posude na stol i izmijesite ga ručno kojih par minuta.

Ako ste se slučajno zeznuli i stavili previše vode, u tijesto dodajte par žlica brašna T-850, dobro izmiješajte i ostavite tijesto ležati 20-ak minuta na sobnoj temperaturi. Kada odleži, nasijecite tijesto na rezance ili kao ja, na krekere. Ako slučajno pazite na unos glutena, zaobiđite ovaj korak i dodajte još slanutkovog ili rižinog brašna.

U tijesto bi se super uklopio i grubo drobljeni indijski orah ili sjemenke sezama. Idući put sigurno dodajem u smjesu nešto od navedenog.

Narezane komade stavljajte na dobro ugrijano ulje. Idealno je kokosovo ili sezamovo. Pržite dok ne pozlati, izvadite i ostavite kratko na ubrusu da bi upio eventualni višak masnoće. Rezultat su suhi i hrskavi krekeri, blago orašastog okusa koji nastaje uslijed prženja slanutka. Ne sadrže škrob, krcati su bjelančevinama i mogu biti vrhunska grickalica za one koji paze na sastav obroka. Krekeri ne sadrže gluten i pogodni su za prehrambene režime koji ograničavaju unos glutena ili ga eliminiraju.

murukkuZadovoljavajuće su pikantni, ne pretjerano. Možete ih dodatno soliti i papriti nakon pečenja, pogotovo dok su topli i kada začin lakše prianja na površinu.

3
Apr

Brza recenzija: pištolj za vruće lijepljenje

Pištolj za vruće lijepljenje silikonom vrlo je upotrebljiv. Njegova jednostavnost u korištenju i činjenica da neće “izjesti” materijal kao mnogobrojne druge vrste ljepila čine ga odličnom stalnom postavom svake craft-kutije s alatom. Njime možete lijepiti doslovno što god poželite, a preporučit će ga brojni kreativci – nakitari, cvjećari, torbari, maketari… Upravo kod cvjećarke sam ga i vidjela prvi put, prije preko 15 godina. Sestrična je buketar i fan suhog cvijeća, stoga joj je bio izuzetno koristan.

Meni se Lidl ispostavio kao i više nego solidan resurs za raznu tehničku robu. Nedugo nakon dolaska Lidla u RH kupila sam njihov pekač kruha Bifinett. Cijenom je bio značajno povoljniji od cijena raznih brendova, ali on još uvijek radi. Upravo sam provjerila, kupljen je u listopadu 2008. godine; potpuno je ispravan i besprijekorno radi. Otad sam kupila priličan broj njihovih artikala i dosad me nisu razočarali, a posljednja u nizu je šivaća mašina. Stoga sam jutros optimistično kupila pištolj za vruće lijepljenje silikonom + 6 prozirnih patrona za 60 kuna. Vidjela sam i nekakve patrone začinjene šljokicama, no kako nemam što s njima raditi, zadovoljno sam produžila na kasu.

pistolj

Način korištenja vrlo je jednostavan i intuitivan do bola, ali objasnit ću o čemu je riječ – u utor se stavlja silikonska patrona i to odmah jedna za drugom, jer druga potiskuje prvu prema naprijed u samom utoru. Svaki put kad stisnete okidač, pomičete patronu dublje u utor, a na izlaznu mlaznicu (Lazić bi rekao “diznu”) curi tekući silikon. Nakon uključivanja u struju potrebno je vrlo malo vremena da silikon postigne radnu temperaturu (doslovno 2 minute) i postane dovoljno tekuć da bude lijepo razmaziv po određenoj površini.

Sam pištolj dimenzijama je dosta malen i savršeno sjeda u moju ruku. Čini mi se kao da je zbilja rađen primarno za žene i žensku ruku. Može samostalno stajati na podlozi, budući da ima ravnu bazu i pomoćni stalak koji se na slici ne vidi jer je sklopljen.

U radu je vrlo uredan. Kontrola izlučenja silikona vrši se pritiskom na okidač; naravno, prvo ćete ispuštati malo po malo da biste ocijenili kako ga pravilno dozirati. Nema “pljuckanja” silikona, svojstvenog brojnim skupljim modelima. Budući da mu je radna temperatura 105 stupnjeva, koristit ćete ga za lakša lijepljenja – razne vrste kartona, perli, tekstila itd. Ne razvija neugodan paljevina-plastike-fuj miris, što je ogroman plus.

Silikonske patrone promjera su 7 mm, što je izvan standarda (klasične su 11 mm) ali nisu nenabavljive niti raritet. Svaki veći dućan s repromaterijalom za izradu raznih kreativarija uredno ih drži.

Topla preporuka za povremene korisnike; jednostavan, lagan, siguran za korištenje. Ozbiljniji i redoviti ljepitelji sigurno trebaju model koji zagrijava na jaču temperaturu, ali za nekakvo bazično korištenje i više je nego dobar.

1
Mar

Mesožderčice.

Jutros sam posijala sjemenke Venerine muholovke aka Dionaea muscipula aka Venus fly trap. Prošlo je par godina kako sam prestala baviti se njima a sinoć sam našla spremljene sjemenke koje su me podsjetile da je vrijeme za prestanak s zabušavanjem po pitanju biljaka.

Nisam sigurna koliko su vitalne ali im dajem šansu prije nego bacim šačicu treseta + perlita namočenog destiliranom vodom. Uvijek ću radije kupiti sjemenke nego izraslu biljku, uglavnom zato jer ih prodaju u vrlo lošem stanju a cijene su suludo nerealne.

01Nekad mi je takvo stanje bilo priličan izazov.

Uz nešto truda i zezancije postigla bih ovo:

02 03od rahitičnih lovki dobila sam krokodile na steroidima :mrgreen:

Ultimativni cilj jednog dana mi je ovakav kadar :)

nomno prvo moram krenuti s ovime:

babiezIako je biljka primarno otporna na hladnoću, nekako imam poriv makar prve trenutke razvoja maksimalno poduprijeti temperaturom, idealnom vlagom i svjetlošću. Plitica je duboka oko 20 mm, sa vodenom zasićenošću treseta preko 95% i zaštićena je tankim najlonom koji glumi inkubator.

Za kraj, podsjetite se koliko je biljka napredna, naoružana unikatnim itemima koje je na dar dobila od Evolucije.

21
Feb

Litschi, dormancija i protetika

Prije mjesec dana kupila sam paketić voća liči (litschi) aka Litchi chinensis. Jako su mi drage zbog sočnog tkiva ploda i karakterističnog bogatog okusa. Obično kupim ukupnu količinu koja leži na polici, dođem kući i sprašim sve raspoloživo u roku 48 sati. Litschi nije nešto što treba dugo ležati jer hoće zarakijati se, što me nimalo ne privlači.

litschi-plod

Očistila sam sve sjemenke pojedenih bobica (nekih 20-ak komada), namočila ih preko noći u vodi i posijala.

Ove desne, šiljaste, nose naziv “ptičji jezik”, usput budi rečeno.

litschi-sjemenke

Po člancima online nailazila sam kako im je klijavost stravično niska, što u kombinaciji sa dormancijom obično rezultira masovnim bacanjem sjemenki. Pesimistično, ali je činjenica.

Stoga sam iz njih htjela istjerati život po svaku cijenu. Princip – dat ću ti sve uvjete za rast a ako podbaciš, samo si ti kriva. Zemlju u kojoj sam ih posijala namočila sam do krajnjih granica, stavila posudu u najlonsku vrećicu i prvih par dana držala na radijatoru. Stan nam je nenormalno pretopao, ali nisam htjela riskirati. Nekoliko dana kasnije prebacila sam posudu na gornju plohu hladnjaka; lokacija je vrlo topla i činila mi se kao pogodno mjesto za daljnji razvoj. Virnula sam jednom/dvaput ali progresa nije bilo. Mrtva cvjetna zemlja.

Danas, spremajući kuću, skidajući posudu sa hladnjaka i rezignirano namjeravajući baciti ju (misleći da u njoj nema ništa osim mrtvih sjemenki), vidjela sam kako se u kutu razvio klijanac. Anomalan, zbog mene.

litschi-klijanacNaime, ugnjavila ga je vrećica u kutu a on se, pun života, pokušavao izboriti za svoj prostor i pritom se izvijao kao spirelli od duruma. Siroče. Odmah sam ga oslobodila ambalaže. Odskočio je kao feder :fejspalm na moj račun:. Presađen je u novi prostor, s namjerom da ga ustabilim u daljnjem rastu oko nekakve čvrste osi. Ne bi smio biti problem, obično je dovoljno sustavno vezati stabljiku uz (recimo) drveni ražnjić i tako usmjeravati rast. Malo dretve vrlo lako rješava problem, samo što je krajnje komično gledati biljku visine oko 60 mm sa 4 kopče :)

litschi-malacPrekopala sam ostatak zemlje i našla raspuknute sjemenke sa neobično velikim i dobro razvijenim korijenjem. Zemlju sam navlažila i vratila nazad, sa namjerom češćeg provjeravanja.

Pretraži svart:
© Copyright 2010-2014 svartberg. All rights reserved. Created by Dream-Theme — premium wordpress themes. Proudly powered by WordPress.