Category Archives: napravi sam

7
Aug

Sljadoljedi

Prije par godina počela sam eksperimentirati sa sladoledima iz kućne radinosti. Ono što me brzo zaustavilo bilo je radno iskustvo u pogonu Leda i sjećanje na opis o miješanju sladoleda sa zrakom da bi se postigla specifična kremasta tekstura – u kućnoj radinosti i s klasičnom ledenicom nije moguće postići takvu mekoću. Sladoled je kao cigla u konačnici, čak i iz aparata. Smrznuta gromada sposobna je doslovno ubiti nekoga.

No… Puklo me štancanje verzija sladoleda na štapićima. Nabasala sam na par linkova s tuđim eksperimentima koji su me totalno oduševili kombinacijama = naranča + kokos, lubenica + banana, grčki jogurt + med + namaz od kikirikija i koje sam odmah probala izrađivati, ali najveći problem bio je nalazak prikladnih kalupa. Kako sam okružena ljudima koji prate moje želje i željice, ATM stoji mi na raspolaganju preko 30 kalupa, raznih oblika i gabarita.

sladoled2

sladoled1

sladoled3

sladoled4

Evo nekih od sastojaka koje sam najviše i najčešće koristila: banane, naranče, limeta, random gusti voćni sokovi i matcha zeleni čaj, raw kakaovac, suho voće (namočeno i blendano – marelice, goji bobice), tahini, namaz od kikirikija, sjemenke buče, bademi i lješnjaci (oboje tostirano i bez ljuski), cikla, mrkva, bundeva, pa čak i spirulina, kurkuma i chili začini. U teoriji, sasma dobru masu dobit ćete miješanjem banana i nutelle, iako, ja bih uvijek rado u nju ubacila i mesquite, malo kokosovog ulja, žlicu ječmenog slada ili dulce de leche (karamelizirani šećer kokosove palme u mlijeku, koji se kuha par sati na vatri dok ne ispari voda i ostane gusta karamel krema). I uvijek stavljam mrvicu soli. Sol pojačava okus sve hrane, pogotovo one koja sadrži šećer, slatko i voće.

Najjače je kada me netko pita, “A kakav je recept za ovaj sladoled?”. Recepta nema, kombinacije nastaju na licu mjesta, bez posebnog planiranja. Osim voća, koje uvijek biram svježe i mirisno, sve sastojke imam uglavnom u kući. Rijetko idem u neke specifične kupovine, dosta sam dobro opremljena i sve je spremno samo za pružanje ruke prema polici. Kombinacija je milijun, sve je samo pitanje ukusa i raspoloženja. Što i da pogriješim,  neš ti frke, uvijek lako frknem neuspjeli opit u WC školjku i odem smiksati drugu kombinaciju.

Potrebno je temeljito izblendati sastojke, po želji ostaviti dio u komadićima ili mrvicama, i zamrznuti na par sati. Najmanji kalupi spremni su za sat i pol, dok veliki i najdeblji traže jedno dopodne. Nije čak ni poanta u potpunom smrznuću sladoleda, koliko do boljeg prianjanja za štapić i činjenice da se neće u trenutku vađenja sladoleda iz kalupa jednostavno odvojiti od štapića.

Izrada je toliko jednostavna da ju može odraditi dijete, a krajnji rezultat ukusan i zanimljiv, iako je ljeto bilo sve samo ne nepodnošljivo vruće. Kod nas se sladoled jede cijele godine i u značajnim količinama; sve što trebam je pokoja voćka, blender i ledenica na par sati.

19
Jun

Zrnca u pilinzima?

Prije par godina počela sam raditi svoje pilinge za kožu. Ne toliko radi zaštite prirode, koliko radi sebe i svoje kože koja dobro reagira na DIY kozmetiku, a i volim prčkati i kemijati s raznim sastojcima. IFLS spominje kako je problem plastičnih kuglica varijabilnih promjera koje se ne mogu otopiti u otpadnim vodama i koje posljedično završavaju u rijekama i morima sve veći. Tamo, naravno, lako dospijevaju u životinjske organizme, što je poseban problem ako su jestivi a kuglica je na sebe vezala motorno ulje i/ili pesticide, a u konačnici mogu ili hoće završiti u ljudskom organizmu.

Budući da sam testirala razne vrste kućnih “kuglica”, dajem na znanje (ne)zadovoljstvo pojedinima od njih; evo nekoliko provjerenih alternativa komercijalnim pilinzima:

  • bijeli šećer – najčešće korišten, meni ne toliko drag jer kristalići imaju dosta šiljast oblik koji vrlo agresivno oštećuje kožu, zbog čega crvenilo može trajati danima
  • trskin šećer – nešto je nježniji, manje je oštar, iako, ako imate izbora – birajte šećer kokosove palme zbog krupnijih kristalića i veće zaobljenosti
  • sol – meni ne odgovara, a ujedno se vrlo brzo i lako rastopi u nosaču
  • kukuruzna krupica / pura / žganci – apsolutni favorit, zrnca se ne tope, dovoljno su sitna i obla da ne rade oštećenja a dovoljno oštra da očiste kožu od odumrlih stanica
  • sitne sjemenke (amarant, canihua, mak) – odlične za kožu, pogotovo za masažu kože i poticanje cirkulacije
  • mljeveni muškatni oraščić – aromatična zrnca odlično čiste kožu i ne izazivaju oštećenja; pazite na moguće kožne reakcije.

Nekakav bazični recept za upotrebu bila bi preporuka miješanja nekih od navedenih zrnaca s dobrim nosačem, kao što je ulje, iako, brojni koriste i med ili zdrobljenu bananu. Npr. u staklenoj zdjelici pomiješajte jušnu žlicu avokadovog/bademovog/arganovog/… ulja s jušnom žlicom kukuruzne krupice, temeljito, dok se smjesa ne ujednači. Nanesite na očišćeno lice nakon skidanja eventualne šminke i nježno umasirajte, pazeći na rubove lica, granicu čeljusti i vrata, kao i kožu uz uho.

pilingIsperite prvo toplom vodom, potom hladnom i pokupite višak vode s lica. Pilinge se ne preporučuje često raditi jer uklanjanjem površinskog sloja izlažemo svjetlosti, temperaturi i vlažnosti zraka nježni “mladi” sloj koji još nije spreman za abiotske faktore u kojima se nalazimo. Stoga je od iznimne važnosti hranjenje kože hidratantnom kremom ili nekim od ulja u količini koja se upija odmah.

19
Jun

Lazanje

Lazanje dugo vremena uopće nisam htjela ni pokušati raditi. Čak ne znam niti zašto; radi se o mediteranskom tipu obroka sa puno rajčice i začinskog bilja koji mi primarno jako odgovaraju. Iz nekog razloga jako volim crvenu hranu, pogotovo kada je aromatična i mirisna. Iako rado jedem hranu podrijetlom s raznih geografskih širina, pizze i razni talijanski umaci za tjestenine nekako mi spadaju u omiljena jela. Zasitna su, šarena i dozvoljavaju igru sa sastojcima – gdje ćeš bolje?

Za prve lazanje koristila sam gotove kore od tijesta. No, osim što se ispostavilo da su integralne verzije prilično rijetke (makar su bile u vrijeme dok sam ih tražila), kore dolaze u malim komadima koje treba složiti prema gabaritima posude za pečenje. Nažalost, ovo daje vrlo neuredan rezultat – kore se, kao i Zemljine tektonske ploče, podvlače jedna pod drugu, razmiču pri pečenju izazivajući erupciju punjenja i ružno su predebele. Stoga sam ih počela izrađivati sama, koristeći isključivo brašno od cjelovitih žitarica, malo vode i prstohvat soli. Pomiješam sastojke, ostavim da odleže cca 30 minuta i onda rasiječem tijesto na 3 komada, razvaljam ga vrlo tanko, složim u tepsiju, napunim sočnim punjenjem i bešamelom i to je to. Zbilja nije tlaka, dapače, volim raditi s tijestom, koristim svaku priliku da nešto od njega napravim. Iako se mnogi kunu u jaja kao sastojak za domaću tjesteninu, ustanovila sam kako ne samo da nisu nužna, nego i kore ispadaju odlično ako ih nema. Gluten i voda odrade svoje, dobije se sasvim kvalitetna kora koja će držati lazanje kompaktnima.

Punjenje za lazanje odlična je prilika za isprazniti hladnjak od povrtnih zaostataka, zdjelica s rižom i raznim žitaričnim prilozima, kao i mesa. Budući da ipak nastojim imati što veći obrtaj povrća i ostatka hrane u hladnjaku i izbjegavam jesti bilo što što leži, to su rijetki trenuci. U lazanje možete staviti doslovno bilo koje povrće i u varijabilnim količinama i međusobnim omjerima.

Meni najdraže lazanje klasične su i totalno jednostavne, na luku ispirjam piletinu, dodam začine (kurkumu, kajenski papar, bosiljak, timijan, origano, češnjak, papar, sol) i raspoloživo povrće koje prethodno naribam ili sitno nasiječem (tikvice, patlidžan, rajčice, krumpire, papriku, brokulu, cvjetaču…) i sve obilno zalijem umakom od rajčice. Kada se sve dobro izjednači na laganoj vatri, složim po korama, zalijem bešamelom (vrhnje + ribani sir) i ostavim oko 30 minuta na 220C. Nisam sigurna može li biti jednostavnije.

Rezultat? Puna tepsija nečega što se suzdržavam pojesti za 10 minuta.

lazanje

Isto tako, vrlo je lako napraviti vegetarijanske/veganske lazanje, krcate zelenjavom i raznim začinima. Bezglutenske kore traže eliminaciju brašna pšenice, raži, zobi ili ječma, ali heljdino brašno uredno mijenja pšenično, kao i pomiješano s konopljinim. Odlično se ponaša pri razvijanju i vrlo je modelabilno.

Posebno volim kuhati noću. Kada dođem s posla i raskomotim se, u miru obavim pripreme, pristavim jelo i lagano uz kakvu glazbu kuham. Mislim da u ovaj tren nema bolje relaksacije za mene.

17
May

Konopljino brašno

Ponoć je, a ja čekam protvan s pecivima od brašna konoplje da bude zgotovljen a krajnji rezultat testiran na nepcu koje je prošlo svašta i okusilo zbilja svega i svačega. Igram se malo s konopljinim brašnom, dijelom s ciljem razvijanja zanimljivih pekarskih rješenja a dijelom iz puke znatiželje kako će se ponašati u izradi tijesta. Kruh i kiflići uvijek izgledaju kao nešto jednostavno za izvesti, pravi izazov je domaća tjestenina koju radim često i s guštom.

Konopljino brašno nastaje od tkiva neljuštenih sjemenki nakon cijeđenja ulja. Podvrgava se procesu meljave i prosijavanja radi ujednačenosti. Iz sastava (30% proteina, 3% ugljikohidrata, 8% lipida, 49% vlakana) možemo lako iščitati kako predstavlja sirovinu neuobičajenih omjera nutrijenata. Meni nije toliko bitna nijedna konkretna od tih brojki sama za sebe, ali je zanimljiv podatak kako je polovica šalice ovog brašna čisto vlakno, koje je i vidljivo kao male “mekinje” u tijestu. Ovo ga čini korisnim i upotrebljivim u raznim kombinacijama. Zelene je boje i nalikuje prahu neema, vrlo je fino samljeveno i ne sadrži gluten, iako ga može pokupiti pri punjenju ambalaže i tako postati kontaminirano.

brasno-konopljeU nekoliko navrata radila sam kruščiće i tjesteninu. Deklaracije (a i iskusni korisnici brašna za izradu kruha) sugeriraju dodavanje konopljinog brašna u količini do 10% ukupne mase brašna za tijesto, no mene je zanimalo kako će izgledati igra s omjerima, pa sam se okuražila i odlučila na test brašna. Radila sam do sada tri omjera – 10% i 25% brašna konoplje u odnosu na pšenično. Večeras sam probila plafon:

austin-hempU kombinaciji sa pšeničnim brašnom, ultimativnom sirovinom za kruh, podigla sam udio do 50% mase s uspješnim rezultatom i bez dodavanja jaja u tijesto za rezance. Na šalicu pšeničnog brašna dodala sam šalicu konopljinog i 150 ml vode. Brašno se ponaša prilično zanimljivo. Razvija neobično mekanu i pomalo pjenastu teksturu. Tijesto je elastično, ponaša se izvanredno modelabilno i vrlo je podobno za igru s oblicima. Premazala sam pletenčice i spiralice potezom kista umočenim u ulje kokosa i posolila krupnom solju. Okus je vrlo jak, boja je tamnozelenocrna, ali meni ne smeta.

peciva

Tjestenina se ne raspada i kuhanju, ali u količini od 50% brašna ima ubitačno jak okus. U konačnici, po mojim mjerilima, optimalno je umiješati 20% brašna u domaću tjesteninu i slobodno 50% za kruh i peciva. Ako niste nikad probali ovakve stvari, startajte s manjim postocima, u svakom slučaju.

17
May

Neugodni miris komposta

Jedan od najčešćih problema pri kompostiranju u ljetnom periodu predstavlja neugodan miris koji se širi iz organske mase u raspadanju. Visoke temperature koje nas okružuju dobrano pogoduju razvijanju i širenju mirisa. Male korekcije u tretiranju omogućit će razvoj i zriobu zdravog i iskoristivog komposta, a vaše biljke bit će nahranjene i zdrave. Vodite se glavnim načelom: kompost koji pravilno zrije ne zaudara. Miris zdravog komposta ugodan je i blago kiselkast, a sam kompost je blago topao u rukama, lako se mrvi ali nije presuh niti prevlažan. Pojava bilo kakvog neugodnog mirisa simptom je pogrešnog manipuliranja kompostom.

Neugodan miris najčešće nastaje uslijed manjka kisika zbog zbijenosti mase u komposteru. Kvalitetno usitnjeni materijal dekomponira se brže od krupnijeg no ako je pretjerano zbijen, pogotovo u kombinaciji sa pojačanom vlagom u masi, dolazi do nepoželjnog truljenja.
Rješenje: lopatom redovito prebacujte masu u kompostu. Prozračite kompost i izbjegavajte zbijati ga.

Anaerobne uvjete stvara i višak vlage. Kompost je dobro održavati vlažnim i povremeno zalijevati ga u toplim sušnim mjesecima da bi se održala razina bakterijske aktivnosti, ali višak vode onemogućuje prohodnost kisika. Testirajte svoj kompost – zagrabite masu šakom i stisnite ju. Ako se iz nje uspijeva iscijediti tekućina, prevlažan je, a proces kompostiranja posljedično se ne može odvijati pravilno.
Rješenje: raširite kompost na travu, prosušite ga i vratite nazad ili makar u komposteru napravite bušilicom rupe koje će omogućiti drenažu. Ako je komposter prijenosan i smješten u hladu, izložite ga suncu dok se ne osuši. Preselite ga na par dana iz sjene na sunčevu svjetlost.

Poklapanje ili potpuno zatvaranje kompostera jest još jedan od anaerobnih krivaca, klasična početnička greška. Situacija se dodatno komplicira kada se neugodni miris razvije – poželjet ćete što bolje zatvoriti komposter da biste spriječili širenje zadaha, no rješenje leži upravo u suprotnom pristupu – otvorite komposter i dajte pristup kisiku.
Rješenje: podignite poklopac, napravite dodatne rupe jer zraka mora biti.

Uslijed lošeg omjera biljaka bogatih dušikom i onih bogatih ugljikom također dolazi do razvijanja neugodnog mirisa. Nije jednako kompostirati svježu zelenjavu bogatu vodom, trule i načete plodove povrća i suho lišće – dekompozicija biljaka sa povećanom količinom vode i dušika pojačava neugodan miris.
Rješenje: umiješajte suho lišće, usitnjene grane voća, sijeno, slamu u omjeru 3 dijela suhoga i 1 dio zelenoga i/ili materijala od plodova.

Posebno težak i neugodan miris izaziva dodavanje komada mesa, kostiju, masnoća i mliječnih proizvoda u kompost. Raspadanje proteina i masnih kiselina potpuno drugačije je prirode od raspadanja celuloze i biljnog tkiva. Dio spomenutog materijala ujedno i nije moguće kompostirati do razine zrelosti unutar godine dana – kosti, osim mljevenjem temeljito usitnjenih, traže daleko više vremena.
Rješenje: ne kompostirajte meso, kosti, masnoće i mliječne proizvode.

8
Apr

Murukku

Dobila sam na dar Azijsku putopisnu kuharicu od koje se ne otkidam. Krcata je odlično objašnjenim i jednostavnim receptima sa područja Japana, Koreje, Kine, Filipina, Tajlanda, Laosa i Kambodže, Vijetnama, Singapura i Malezije, Indije, Burme, Indonezije i Šri Lanke, uz pomoć kojih možete realizirati vrlo kreativne i atraktivne obroke. Neke od njih kuhala sam i prije nego mi je pala u ruke, a brojne odmjeravam i planiram kuhati. Nažalost, velik broj namirnica u RH ne postoji, stoga čekam prvi odlazak u Graz i nabavku specifičnih biljčica i začina. Neke su namirnice zamjenjive, ali za neke vrlo karakteristične od njih teško možete pronaći imitaciju koja će oponašati teksturu i miris.

Na zahtjev čitatelja i ljubitelja dobre klope ;) donosim vrlo jednostavan šrilankanski recept. Svrha mu je ohrabrivanje potencijalnog eksperimentatora na isprobavanje nečega novoga, jer može ga napraviti bez po’ muke i malo dijete. Odabrala sam Šri Lanku i kuhinju koja karakterizira ovaj suzoliki otočić na južnom dijelu istočne obale Indije uronjen u Bengalski zaljev i koji reže ekvatorska paralela. Svima nam je prilično mistična i udaljena i vjerujem da bi svatko rado probao neko od jela. Kad pomisliš na Šri Lanku, nemaš ideje o čemu se radi, osim što možeš sa priličnom sigurnošću reći da se radi o jelima koja su mirisna, aromatična i vrlo vjerojatno dosta pikantna.

Murukku su autohtoni šrilankanski rezanci od slanutkovog brašna. Grickaju se uz piće ili između obroka, a ja ih vidim posebno dobro uklopljene uz gusto toplo varivo od mahunarki. Budući da u zadnje vrijeme eksperimentiram s bezglutenskim brašnima, umjesto rezanaca, napravila sam zamjenu za kruh – znači, tijesto nisam razvaljala na tanko i nasjekla na rezance, već tanke krekerolike komade. Slani su i odlično mijenjaju kruh. Budite sigurni, upravo spaljujem jedan od njih s ajvarom :) a zbog pikantnosti prosto zovu mliječne namaze ili dipove na bazi vrhnja.

Za izradu murukku rezanaca trebat će vam:

  • brašno od slanutka (0,5 kg) – ako vam je nedostupno, kupite slanutkovo zrno i sameljite u blenderu ili mlincu za kavu; obično koristim nastavak za smoothiese na starom blenderu – njime meljem sve sjemenke koje trebam, kao i začine, dovoljno je jak da od tvrdih sjemenki kao što su slanutkove napravi fini i dobro usitnjeni prah.
    Sitnica, usputna; ako ćete mljeti sami i radite to prvi put, nemojte istresti svu količinu odmah u blender ili mlinac. Meljite malo po malo, čime ćete dobiti ujednačeniju samljevenost i nećete pri žvakanju sjemenki naići na polovice sjemenki na kojima možete ostaviti i pokoji zub.
  • chili prah (2 čajne žlice) – ne znam s kakvim začinima raspolažete, klasični chili može zamijeniti i kajenski papar, crni ili šareni papar u zrnu koji ćete svježe samljeti itd., dat će pikantnost i miris ovoj mješavini
  • kurkuma u prahu (1,5 čajna žlica) – esencija svake kuhinje; čudi me da nemam žućkastu kožu koliko ju koristim, divna je i uklapa se u mnoštvo obroka
  • sol (1,5 čajna žlica)
  • ulje za prženje – koristila sam djevičansko kokosovo
  • voda

Pomiješajte kuhačom suhe sastojke – brašno, sol i začine. Dodajte vode u tolikoj mjeri da tijesto bude kompaktno i ne raspada se. Ovo je jako važno ako ćete slijediti proces za rezance, ne želite raspadnuto slanutkovo brašno na zagrijanom ulju. Normalno je da se malo lijepi za prste, ali budite oprezni, izbjegavajte previše navlažiti brašno. Poanta je postići ujednačenu navlaženost – preporučujem da tijesto nakratko izbacite iz posude na stol i izmijesite ga ručno kojih par minuta.

Ako ste se slučajno zeznuli i stavili previše vode, u tijesto dodajte par žlica brašna T-850, dobro izmiješajte i ostavite tijesto ležati 20-ak minuta na sobnoj temperaturi. Kada odleži, nasijecite tijesto na rezance ili kao ja, na krekere. Ako slučajno pazite na unos glutena, zaobiđite ovaj korak i dodajte još slanutkovog ili rižinog brašna.

U tijesto bi se super uklopio i grubo drobljeni indijski orah ili sjemenke sezama. Idući put sigurno dodajem u smjesu nešto od navedenog.

Narezane komade stavljajte na dobro ugrijano ulje. Idealno je kokosovo ili sezamovo. Pržite dok ne pozlati, izvadite i ostavite kratko na ubrusu da bi upio eventualni višak masnoće. Rezultat su suhi i hrskavi krekeri, blago orašastog okusa koji nastaje uslijed prženja slanutka. Ne sadrže škrob, krcati su bjelančevinama i mogu biti vrhunska grickalica za one koji paze na sastav obroka. Krekeri ne sadrže gluten i pogodni su za prehrambene režime koji ograničavaju unos glutena ili ga eliminiraju.

murukkuZadovoljavajuće su pikantni, ne pretjerano. Možete ih dodatno soliti i papriti nakon pečenja, pogotovo dok su topli i kada začin lakše prianja na površinu.

3
Apr

Brza recenzija: pištolj za vruće lijepljenje

Pištolj za vruće lijepljenje silikonom vrlo je upotrebljiv. Njegova jednostavnost u korištenju i činjenica da neće “izjesti” materijal kao mnogobrojne druge vrste ljepila čine ga odličnom stalnom postavom svake craft-kutije s alatom. Njime možete lijepiti doslovno što god poželite, a preporučit će ga brojni kreativci – nakitari, cvjećari, torbari, maketari… Upravo kod cvjećarke sam ga i vidjela prvi put, prije preko 15 godina. Sestrična je buketar i fan suhog cvijeća, stoga joj je bio izuzetno koristan.

Meni se Lidl ispostavio kao i više nego solidan resurs za raznu tehničku robu. Nedugo nakon dolaska Lidla u RH kupila sam njihov pekač kruha Bifinett. Cijenom je bio značajno povoljniji od cijena raznih brendova, ali on još uvijek radi. Upravo sam provjerila, kupljen je u listopadu 2008. godine; potpuno je ispravan i besprijekorno radi. Otad sam kupila priličan broj njihovih artikala i dosad me nisu razočarali, a posljednja u nizu je šivaća mašina. Stoga sam jutros optimistično kupila pištolj za vruće lijepljenje silikonom + 6 prozirnih patrona za 60 kuna. Vidjela sam i nekakve patrone začinjene šljokicama, no kako nemam što s njima raditi, zadovoljno sam produžila na kasu.

pistolj

Način korištenja vrlo je jednostavan i intuitivan do bola, ali objasnit ću o čemu je riječ – u utor se stavlja silikonska patrona i to odmah jedna za drugom, jer druga potiskuje prvu prema naprijed u samom utoru. Svaki put kad stisnete okidač, pomičete patronu dublje u utor, a na izlaznu mlaznicu (Lazić bi rekao “diznu”) curi tekući silikon. Nakon uključivanja u struju potrebno je vrlo malo vremena da silikon postigne radnu temperaturu (doslovno 2 minute) i postane dovoljno tekuć da bude lijepo razmaziv po određenoj površini.

Sam pištolj dimenzijama je dosta malen i savršeno sjeda u moju ruku. Čini mi se kao da je zbilja rađen primarno za žene i žensku ruku. Može samostalno stajati na podlozi, budući da ima ravnu bazu i pomoćni stalak koji se na slici ne vidi jer je sklopljen.

U radu je vrlo uredan. Kontrola izlučenja silikona vrši se pritiskom na okidač; naravno, prvo ćete ispuštati malo po malo da biste ocijenili kako ga pravilno dozirati. Nema “pljuckanja” silikona, svojstvenog brojnim skupljim modelima. Budući da mu je radna temperatura 105 stupnjeva, koristit ćete ga za lakša lijepljenja – razne vrste kartona, perli, tekstila itd. Ne razvija neugodan paljevina-plastike-fuj miris, što je ogroman plus.

Silikonske patrone promjera su 7 mm, što je izvan standarda (klasične su 11 mm) ali nisu nenabavljive niti raritet. Svaki veći dućan s repromaterijalom za izradu raznih kreativarija uredno ih drži.

Topla preporuka za povremene korisnike; jednostavan, lagan, siguran za korištenje. Ozbiljniji i redoviti ljepitelji sigurno trebaju model koji zagrijava na jaču temperaturu, ali za nekakvo bazično korištenje i više je nego dobar.

1
Mar

Mesožderčice.

Jutros sam posijala sjemenke Venerine muholovke aka Dionaea muscipula aka Venus fly trap. Prošlo je par godina kako sam prestala baviti se njima a sinoć sam našla spremljene sjemenke koje su me podsjetile da je vrijeme za prestanak s zabušavanjem po pitanju biljaka.

Nisam sigurna koliko su vitalne ali im dajem šansu prije nego bacim šačicu treseta + perlita namočenog destiliranom vodom. Uvijek ću radije kupiti sjemenke nego izraslu biljku, uglavnom zato jer ih prodaju u vrlo lošem stanju a cijene su suludo nerealne.

01Nekad mi je takvo stanje bilo priličan izazov.

Uz nešto truda i zezancije postigla bih ovo:

02 03od rahitičnih lovki dobila sam krokodile na steroidima :mrgreen:

Ultimativni cilj jednog dana mi je ovakav kadar :)

nomno prvo moram krenuti s ovime:

babiezIako je biljka primarno otporna na hladnoću, nekako imam poriv makar prve trenutke razvoja maksimalno poduprijeti temperaturom, idealnom vlagom i svjetlošću. Plitica je duboka oko 20 mm, sa vodenom zasićenošću treseta preko 95% i zaštićena je tankim najlonom koji glumi inkubator.

Za kraj, podsjetite se koliko je biljka napredna, naoružana unikatnim itemima koje je na dar dobila od Evolucije.

21
Feb

Litschi, dormancija i protetika

Prije mjesec dana kupila sam paketić voća liči (litschi) aka Litchi chinensis. Jako su mi drage zbog sočnog tkiva ploda i karakterističnog bogatog okusa. Obično kupim ukupnu količinu koja leži na polici, dođem kući i sprašim sve raspoloživo u roku 48 sati. Litschi nije nešto što treba dugo ležati jer hoće zarakijati se, što me nimalo ne privlači.

litschi-plod

Očistila sam sve sjemenke pojedenih bobica (nekih 20-ak komada), namočila ih preko noći u vodi i posijala.

Ove desne, šiljaste, nose naziv “ptičji jezik”, usput budi rečeno.

litschi-sjemenke

Po člancima online nailazila sam kako im je klijavost stravično niska, što u kombinaciji sa dormancijom obično rezultira masovnim bacanjem sjemenki. Pesimistično, ali je činjenica.

Stoga sam iz njih htjela istjerati život po svaku cijenu. Princip – dat ću ti sve uvjete za rast a ako podbaciš, samo si ti kriva. Zemlju u kojoj sam ih posijala namočila sam do krajnjih granica, stavila posudu u najlonsku vrećicu i prvih par dana držala na radijatoru. Stan nam je nenormalno pretopao, ali nisam htjela riskirati. Nekoliko dana kasnije prebacila sam posudu na gornju plohu hladnjaka; lokacija je vrlo topla i činila mi se kao pogodno mjesto za daljnji razvoj. Virnula sam jednom/dvaput ali progresa nije bilo. Mrtva cvjetna zemlja.

Danas, spremajući kuću, skidajući posudu sa hladnjaka i rezignirano namjeravajući baciti ju (misleći da u njoj nema ništa osim mrtvih sjemenki), vidjela sam kako se u kutu razvio klijanac. Anomalan, zbog mene.

litschi-klijanacNaime, ugnjavila ga je vrećica u kutu a on se, pun života, pokušavao izboriti za svoj prostor i pritom se izvijao kao spirelli od duruma. Siroče. Odmah sam ga oslobodila ambalaže. Odskočio je kao feder :fejspalm na moj račun:. Presađen je u novi prostor, s namjerom da ga ustabilim u daljnjem rastu oko nekakve čvrste osi. Ne bi smio biti problem, obično je dovoljno sustavno vezati stabljiku uz (recimo) drveni ražnjić i tako usmjeravati rast. Malo dretve vrlo lako rješava problem, samo što je krajnje komično gledati biljku visine oko 60 mm sa 4 kopče :)

litschi-malacPrekopala sam ostatak zemlje i našla raspuknute sjemenke sa neobično velikim i dobro razvijenim korijenjem. Zemlju sam navlažila i vratila nazad, sa namjerom češćeg provjeravanja.

18
Feb

Polen u medu

Koliko pčele poštujem, toliko me polenova zrnca nakon što ih pčele isprocesiraju perverzno zadivljuju. Doslovno od prvog kontakta s njima. Kad mi je objašnjeno o čemu se zapravo radi, ostala sam totalno fascinirana. Cvjetni prah sadrži nukleinske kiseline koje izgrađuju genetski materijal biljaka kraja u kojem pčele skupljaju polen. U trenutku kada progutate otopljeni cvjetni prah, sjetite se kako unosite mali komadić svake biljke na koju su marljive pčele sletjele. Unosite genom biljaka regije u kojoj se košnica nalazi u samo jednoj jušnoj žlici, što je meni izuzetno zanimljivo :D

Da bi mogao stajati na policama bez degradacije kvalitete, polen mora imati vlažnost ispod 10%. Ostatak suhe tvari čini do 40% bjelančevina i raznih vrsta ugljikohidrata, kao i vitaminski i mineralni koktel. Sadrži vitamine A, D, E, K, B kompleksa i vitamin C, a od minerala zastupljeni su cink, željezo, kalcij, mangan, selenij i mnogi drugi. Sadrži i fitoestrogene, flavonoide, enzime esencijalne za čovjekov metabolizam hrane, lecitin nužan za pravilno funkcioniranje živčanog sustava i razne vrste eteričnih ulja.

Iako ne ludujem pretjerano za medom, još od djetinjstva, kada mi je baka svako jutro začepila prigovarajuća usta velikom žlicom meda, odlučila sam skemijati jutarnju dozu polena. Budući da znam kako neću imati discipline namakati svaku noć par jušnih žlica polena u vodi, uranjanje zrnaca u med učinila mi se bolja opcija.

polenOvako pomiješan med ostavlja se ležati u miru barem 10 dana da bi med uspio prodrijeti u polen kroz ovojnicu i učinio sadržaj dostupnim. Iako je mješavina stabilna, preporučuje se konzumirati ju u što kraćem roku. Zato i jesam uzela manju staklenku, mjeri jedva 70 ml. Napunila sam ju medom u količini od dvije trećine i potom dodala polenova zrnca.

U ovom slučaju uzimat ću genom biljaka regije oko Kopačkog Rita, meni jako dragog kraja.

26
Jan

Đumbir.

Užasno sam lijena za nakuhavanje čajeva. Nemam naviku piti ništa redovito i ciklički a o ovisnosti o kavi i sličnim ne-mogu-otvoriti-oči-bez-pune-šalice da ne pričam. Iz nekog razloga, nikad nisam favorizirala sjedenje na kavama, čajevima i inim višesatnim ispijanjima pićenaca. Meni ta komponenta nedostaje; obično sjednem, popijem nešto u vrlo kratkom roku i idem dalje. Ako i sjednem.

Povremeno se potrudim i pokupujem čajeve sa namjerom da to i popravim. Obično su razne vrste zelenog čaja u igri. Znam da su ukusni i vrlo blagotvorni na zdravlje i nastojim ih nekako introducirati u svakodnevicu jer sam svjesna koliko su korisni. Trenutno pijem gunpowder i japanski zeleni koji prirodno pršti od katehina.

Prije skoro dva mjeseca počela sam redovito i intenzivno piti čaj od đumbira. Toliko mi odgovara da ga pijem skoro svaki dan, a mora biti spravljen na specifičan ali jednostavan način. Koristim svježi korijen, ugrubo oguljen i odstranjenih eventualnih oštećenja, narezan na tanke ploške. U 3 dl ključale vode ubacujem tako pripravljen veći komad tj. količinu od otprilike dvije šake tako narezanog korijena. Mora biti jak i žestok. Poklopim lonac i pustim da vrije 10-ak minuta. Maknem sa vatre, ocijedim, izlijem u visoku staklenu čašu i krećem piti čim se ohladi toliko da mi ne spali jezik i usta.

djumbir

Pijuckam ga lagano i bez žurbe. Njegova toplina je savršena, što me čudi jer nisam zimogrozni tip i općenito imam višak tjelesne topline. Volim njegovu oštrinu okusa i peckastost.

Osim u čaju, koristim ga ukiseljenog. Zapalila sam se za njega kada sam prvi put jela sushi koji je defaultno imao i porciju tankih blijedih ploškica u paketu aka gari ili amazu shoga.

gari-gingerKonzumira se između dvije vrste sushija u slijedu da bi “oprao” okuse prethodnih sushija sa jezika. Nažalost, kod nas nije baš nabavljiv, makar ne za neke razumne cijene i veće količine. Malene teglice od cca 40-ak grama koštaju bijesnih i 50 kuna, što je za mene, osobu koja uredno praši (čitaj: spali) takvu teglicu prije 2-3 obroka kriminalni trošak. To me bacilo u razmatranje kako ukiseliti đumbir u kućnoj radinosti. Vodila sam se logikom, ako nije špansko selo ukiseliti papriku i krastavce, nije ni đumbir. Toliko je jednostavno; vagnite četvrt kilograma oguljenog i nasjeckanog đumbira i zalijte ga ključalim rižinim octom u količini od 2 dl, u koji ste dodali prstohvat soli i 50 grama rižinog slada. Ako imate shiso lišće u prahu, nije naodmet ubaciti malu količinu radi arome. Pritom je jako bitno sabiti sav taj đumbir, da ostane što manje prostora. Ostavite đumbir da se polagano hladi, umotan u kuhinjsku krpu.

Zbog raznih salata u koje volim ubaciti ukiseljeni đumbir, ova runda nije rezana na mandolinu na tanke ploške već na kinpira style štapiće.

djumbir2Zbilja nije vizualno atraktivan ali okus je nadmašio sva moja očekivanja.

5
Jan

Šivaća?

Prvo sjedanje za šivaću mašinu bilo je kada sam pohađala šesti osnovne. Moja kul baka, krojačica i ekspert za bilo kakav kreativluk, nije dreknula da se maknem od stroja da si ne bih proštepala prste već me posjela za stroj i pokazala kako pravilno postavljam konce. Skrojila sam pernicu od komada jeans hlača i sašila ju. Iako je bila dosta jednostavna, doslovno ravnih linija i bez kompliciranih sitnarija, izgledala je prilično uvjerljivo. Toliko uvjerljivo da je uvjerila :mrgreen: i mene da probam sašiti nešto složenije. Unatoč svemu, ovo nije nikakvo posebno čudo; kako sam čula tijekom godina, cijela familija sa mamine strane ima tu sklonost prčkanju po krojevima i za šivanje strojevima. Nitko od nas nije nekakav bijesni dizajner ali imamo mašine i koristimo ih pod “normalno”.

Ta prva mašina, zadarska Bagatova Slavica, nakon bakine smrti pripala je meni. Suzila je i skratila hlača, prišila traka na zavjese, sašila sukanja, hlača i košulja da nije za pričati. U jednom trenutku, skviknuo je elektromotor. Kako zamjenskih dijelova više nije bilo (doslovno nisu postojali) a mašina je imala drveno postolje sa mehaničkom stopom i prijenosom, naučila sam šivati bez struje, pritiskom na stopu. Jednom kad uhvatiš ritam, zbilja nije problem. Ujedno, bila je velika pomoć sa mojim krakatim nogama. Svake hlače koje bih probala, morala sam religiozno sužavati. Ako je kroj uz nogu bio dobar, bile su mi do polovice listova. Stoga sam uvijek morala kupovati one adekvatne duljine pa se igrati sa sužavanjem. Kad sam čula da su to isto sužavanje nogavica ženske oko mene plaćale i po 50 kuna po sužavanju, nisam mogla vjerovati koliko ih krojačice “deru”. Bošsačuvaj.

Jednom prilikom dobila sam na dar (a potom dobru volju vratila i informatičkim komponentama) AEG-icu koja je smijenila Slavicu. To je bila era stvarnog mahnitanja na mašini – bila je stalno otvorena (otvorena = spremna za šivanje, treba samo pustiti štrom i oplesti po papučici) i korištena za doslovno bilo što. Veća tlaka bila mi je otvoriti kutiju sa koncima i udijevati nit u iglicu da bih popravila manje oštećenje, primjerice, na porubu, nego sjesti za mašinu i povući štep od 3 cm. A onda mi je dojadila. Izgubila sam potpuno volju za šivanjem. Ima par godina kako doslovno stoji na prozorskoj dasci i čeka bolje dane. To me dosta pogađa jer je za mene potpuno atipično. Meni je kreativni rad nužda. Dan koji prođe bez da nešto smislim i izrealiziram, automatski je propao i prošao bezveze. Ima nešto što mi toliko odgovara u proračunima, odabiru materijala, rezanju i oblikovanju odjeće no ne znam imenovati što. Onaj osjećaj zadovoljstva kada iz amorfnog komada krpe izvučem nešto što mi savršeno sjeda na pleća nezamjenjiv je.

Sinoć sam odlučila počastiti se kupnjom novog šivaćeg sokoćala. Pfaff 1080s kvalitetnog je kućišta, digitalizirana i koristi se vrlo jednostavno. Namjesti konac, tip šava i dimenzije koje želiš da igla ostavi i deri Miško!

pfaff1080sAplajansna je kao toster, što mi se čak i sviđa nakon godina mrdanja i poštelavanja parametara za šivanje.  Radi dosta tiho i nenametljivo (ili sam navikla na bučne stare strojeve) što ju čini pogodnom i za noćni rad. Iz nekog razloga, ja, dnevni organizam kojem najbolje odgovara odlazak na spavanje čim zađe sunac, najviše i najbolje napravim noću kada se sve umiri. Obično pustim kakav film ili dobru glazbu i onda perjam do zore.

13
Dec

Kovrčavi kelj

Kovrčavi kelj sam počela kupovati slučajno. Nailazila sam na njega na par mjesta u Zagrebu, oduševio me izgledom i kovrčavošću. Čim sam ga vidjela, bilo mi je jasno kako će, osim što je zdrav, lijepo izgledati i na tanjuru. Prosječna cijena mu je oko 20 kn/kg, ali obzirom na količinu listova kojih u tom kilogramu dobijete, logično je da vam treba puno manje. Obično dođem do police sa povrćem, poberem najzelenije i najljepše listove sa najsnažnijim turgorom u količini od jedva 200 grama. Porcija za jedan obrok, za mene, košta jedva par kuna. Nikad ne kupujem velike količine povrća iz dva razloga; prvi je činjenica da znam da ću višak sigurno baciti, što izuzetno mrzim raditi, a drugi je osjećaj sigurnosti da će trgovina biti na istom mjestu i sutra i preksutra i prekpreksutra – kovrčavi kelj neće nestati i nema smisla raditi nuklearne zalihe. Ujedno, povrće zbilja ne bi trebalo stajati u hladnjaku. Nakon nekoliko dana, kada već počne progresivno propadanje, ako povrće i nije trulo, dobit ćete skoro isključivo celulozu. Nutrijenti vrlo brzo i ireverzibilno propadaju a nema smisla jesti praznu hranu.

Internet je pun lijepih šarenih infografika koje pojedine vrste voća i povrća dižu na galaktičke razine. U društvu kovrčavog kelja često su i razne vrste dinja, avokado i sjemenke konoplje. Nekako nisam sklona mitologiji koja sve te biljne vrste promovira kao spas za čovječanstvo jer su navodi toliko bombastični i zapravo prazni. Ne vjerujem u ništa što se reklamira sa “sadrži triput više željeza od govedine” i “10 puta više proteina od jajeta” i “15 puta više kalcija od mlijeka”. Što to znači? Baš ništa. Po kilogramu? Po porciji?
Ujedno, nemam baš nikakve aspiracije jesti ciljano hranu za koju se priča kako ima “megagigatera” nečega, uz spomenutu mitologiju. Duboko sam uvjerena kako je svakodnevna raznolika prehrana sasvim dovoljna i kako je daleko inteligentnije tijekom 7 dana smijeniti 7 vrsta zelenjave nego 7 dana jesti jednu i naturpijanu vrstu, tipa kovrčavi kelj. Ključ je u raznolikosti, ne u antioksidativnoj vrijednosti i inim bombastičnim karakteristikama.

kovrcavi-keljIme kelja traži i svoj komadić pažnje. Kelj, glavičasto povrće koje svi znamo i koje sam istinski mrzila kao dijete nije zapravo kelj već savojski kupus. Kelj kelj je zapravo kovrčavi kelj. Evo nekoliko ideja – odgovora na pitanje što možete raditi sa kovrčavim keljom. Pretpostavimo da ste ga oprali i odvojili od peteljke, tvrdog nosača kovrčavih listova, koju je isto šteta baciti dokle god kuhate temeljce.

  • Kovrčavi kelj obično kratko kuham na pari, ne dulje od 3 minute. Spuštam ga u parilicu u loncu u kojoj se nalazi ključala blago posoljena voda. Kad se zazeleni (čitaj: vrišti zeleno) vadim ga drvenom hvataljkom van na cjedilo i kratko hladim prije serviranja. Usto, obično parim neposredno prije jela; rijetko ostavljam povrće da leži satima.
    Ovakav način pripreme čini ga lakše probavljivim (ne smijem jesti sirovo) i oku vrlo ugodnim – parenje istjeruje iz međustaničnog prostora plinove koji u svježem povrću reflektiraju svjetlost i ublažavaju boju. Zato parena brokula bliješti kao smaragd u odnosu na svježu a o raskuhanoj da ne pričam.
    Tako parenog koristim ga za hladne salate, kao prilog na tanjuru
  • Kuhajte ga u varivu – ovo je ono što najmanje radim ali pouzdano znam da je većini prva asocijacija. Nasijecite kovrčave listove ili ih natrgajte na komade i bacite par minuta prije kraja kuhanja. Ne dozvolite da dugo leži, neka ne gubi jasnoću boje.
  • Super se uklapa u razne soparnike, zeljanice, quiche i slične utijestćene pitoidne tvorbe. Pirjajte na crvenom i bijelom luku prije punjenja tijesta da bi okus bio slađi i ukusniji. Isto tako, nije loš na pizzama i u lazanjama.
  • Čips od kelja vrlo je lagan za spraviti. Operite i ubrusom posušite kelj, posolite i začinite začinima po izboru a potom izgnječite rukama nauljenima sezamovim uljem. Pecite oko 5-10 min na 200 stupnjeva. Izbjegavajte maslinovo ulje, birajte kokosovo ili sezamovo jer im ne smeta zagrijavanje.
  • Ako imate sokovnik, probajte izđusati nešto soka iz listova. Neće ga biti puno, ali bit će kao eliksir. Svjež, ukusan i dosta jakog okusa. Možete miješati ga sa drugim sokovima ali i piti čistoga.

U svakom slučaju, donijet će raznolikost na stol i u organizam. Moram spomenuti kako je, osim što je zbilja ukusan i versatilan u pripremi, kovrčavi kelj bogat vlaknima, nečime čime je prosječan čovjek sigurno deficitaran, ali i mineralima i vitaminima. Sami postotci i brojevi meni vrlo malo znače. Jedem cjelovito i raznoliko i nimalo me ne pati koliko kojeg vitamina, kalija ili željeza dobijam iz 100 grama listova. Ne zanima me postotak masnoće niti kalorijska vrijednost. Opustite se i jedite.

28
Nov

Woksitnica

U kontekstu woksperimenta moram objasniti jedan jako važan faktor posjedovanja te posude – održavanje. Kad spominjem wok, mislim isključivo na pravu masivnu posudu i nikako na one tanjušne šminkerske verzije. Njih perete normalno, kao svaku tavu. Pravi wok, da bi postao i ostao wok, traži specifične zahtjeve i tretman.

Moj prvi wok bio je lagan i ne pretjerano kvalitetan. Nakon nekoliko godina kuhanja i intenzivnog korištenja, počelo je ljuštenje premaza i morao je biti uklonjen. Dosta sam istraživala povijest woka i raspoloživu ponudu i na koncu sam našla nekoliko zajedničkih osobina Savršenog Woka.

Smatram da je pametno investirati u kvalitetan komad kuhinjskog posuđa koji će trajati i dobro odrađivati svoju ulogu. U woku možete kuhati juhe, pohati u dubokom ulju, raditi umake i variva, razne salate i ono najpoznatije, pirjati uz miješanje.

wok

Pri odabiru se primarno fokusirajte na materijal od kojeg je napravljen. Znat ćete da u ruci držite pravi wok kada osjetite koliko je težak i masivan. Idealan je lijevani čelik. Kemijski je stabilan i neće reagirati sa namirnicama, dobro zadržava toplinu, a povrću treba jedva nekoliko minuta za termičku obradu. Wok od nehrđajućeg čelika također nije loša solucija, pogotovo kada u izvedbi ima deblje dno, ali računajte kako upravo teške i masivne stjenke woka omogućuju takvu specifičnu pripremu namirnica. Tradicionalni wok nema poklopac, uglavnom zato jer jelo u njemu biva zgotovljeno vrlo brzo. U pitanju su, uglavnom, doslovno minute. Neka vam poklopac ne bude presudni faktor, radije se posvetite odabiru prema materijalu od kojega je napravljen.

Nakon kupnje potrebno je pripremiti wok za korištenje. Na površini se mora stvoriti tanka masna „patina“ čija debljina raste tijekom godina. Sjećate se masivnih tava za palačinke kakve su imale vaše bake? To se traži :) Nakon što wok operete i osušite ga, zagrijte u njemu kokosovo ulje razmazujući ga papirnatim ubrusom po stjenkama i držeći ga drvenim hvataljkama. Istresite u njega još malo ulja i 10 minuta, na jakoj vatri pirjajte brzo, miješajući nekoliko ugrubo narezanih glavica luka.

Wok nije namijenjen pranju u perilicama za suđe. Čak i s deterdžentima treba biti oprezan, obazriv i štedljiv. U većini slučajeva dovoljno je prebrisati ga spužvicom s par kapi eko deterdženta i isprati vrelom vodom. Tako ćete očuvati masnu patinu, pa će se  tijekom vremena namirnice daleko manje lijepiti za stjenku a vi ćete imati novu omiljenu posudu za kuhanje.

1
Nov

Salate

Prije 6 mjeseci odlučila sam poigrati se sa wokom. Iskustvo je bilo dosta zanimljivo i dobila sam hrpu upita vezanih za recepte, pripremu i nabavu namirnica. Svidjelo mi se jako koliko ljudi imaju interes i želju probati nešto slično; najveći kompliment dao mi je David kada je na temelju mojih egzihibicija kupio wok i počeo uwokavati ručke. Nema sretnije osobe od mene kada čujem da je netko dignuo stražnjicu i nešto odlučio probati napraviti :)

Pravila za salate utemeljena su na pravilima woksperimenta ali su poneka modificirana i uglavnom pojednostavljena;

  • primarna shema: žitarica, mahunarka, povrće, masna sjemenka i alga uz visokoproteinski komadić (meso, tofu, seitan) po potrebi
  • svaki dan bezuvjetno mora biti (makar) jedna vrsta žitarice – nema polovičnih obroka, isključivo 101% cjelovito
  • omjeri glavnih skupina hrane proizvoljni su i definira ih zahtjevnost aktualnog dana
  • kuham samo ono što traži kuhanje i povećava probavljivost namirnice, fokus je na parenju i ponekom tostiranju onoga što ne mogu jesti sirovo
  • tjestenina i kruh nisu dozvoljeni – planiram koristiti isključivo žitarice u zrnu, heck, još se dvoumim oko bulgura i kuskusa
  • dobrodošle su gljive, voćke, klice, razni začini…
  • alga proizvoljno i kako sam raspoložena
  • dresinzi opcionalni; ako su dodani, moraju biti napravljeni u kućnoj radinosti

Ultimativni cilj je dočaravanje kako “futurističke trave” mogu biti zanimljive i vrijedi ih makar probati :mrgreen:

Kao i u woksperimentu, neću svakodnevno spamati svart slikom tanjura u zasebnim postovima već će sve fotografije padati kronološki u ovaj post.

Woksperiment sam radila 47 dana (planirano je 30 :oops: ) ali ovu rundu prisiljena sam raditi kada stignem.

Idemo redom; 30 salata.

01

Ječam, smeđa leća, kelj pupčar, brokula, batat, brazilski orah, tofu dimljeni, nori pahuljice.

0102

Ječam, zelena leća, crna rotkva, mladi luk, brokula, pupčar, kiseli krastavci, masline, sjemenke konoplje, tofu pečeni, kombu prah, ulje šafranike.

IMG_567403

Grah trešnjevac, crvena riža, indijski orah, poriluk, klice brokule, ruj, peruanske jagode.

0304

Proso, daikon, bijelo pileće meso, šampinjoni, crni sezam, rajčica, crveni luk, nori pahuljice, klice brokule, vlasac.

0405

Proso, brokula, cvjetača, kelj, mladi luk, čičkov korijen, drobljeni slanutak, crna rotkva, rikula, ulje lješnjaka.

0506

Biserni ječam, crveni grah, šenon/broccoflower, batat, poriluk, konopljine sjemenke.

0607

Kuhana raž, crveni grah, tostirani suncokret, mladi luk, mrkva, kiseli krastavci, prehrambeni kvasac.

0708

Riža, cikla, kiseli daikon, piletina, potočarka, slanutak, dulse, suncokret.

0809

Divlja riža, sezam, arame alge, bundevine golice, mladi luk, kukuruz, rotkvice, klice mungo graha.

(jedan od mojih ultimativnih favorita)

0910

Kamut, kukuruz, crveni grah, brokula, crveni luk, bambusove mladice, pera mladog luka, kombu prah; dressing: rižin ocat, tamari i sok svježe cijeđene klementine.

10

Pretraži svart:
© Copyright 2010-2014 svartberg. All rights reserved. Created by Dream-Theme — premium wordpress themes. Proudly powered by WordPress.