Category Archives: napravi sam

8
Apr

Murukku

Dobila sam na dar Azijsku putopisnu kuharicu od koje se ne otkidam. Krcata je odlično objašnjenim i jednostavnim receptima sa područja Japana, Koreje, Kine, Filipina, Tajlanda, Laosa i Kambodže, Vijetnama, Singapura i Malezije, Indije, Burme, Indonezije i Šri Lanke, uz pomoć kojih možete realizirati vrlo kreativne i atraktivne obroke. Neke od njih kuhala sam i prije nego mi je pala u ruke, a brojne odmjeravam i planiram kuhati. Nažalost, velik broj namirnica u RH ne postoji, stoga čekam prvi odlazak u Graz i nabavku specifičnih biljčica i začina. Neke su namirnice zamjenjive, ali za neke vrlo karakteristične od njih teško možete pronaći imitaciju koja će oponašati teksturu i miris.

Na zahtjev čitatelja i ljubitelja dobre klope ;) donosim vrlo jednostavan šrilankanski recept. Svrha mu je ohrabrivanje potencijalnog eksperimentatora na isprobavanje nečega novoga, jer može ga napraviti bez po’ muke i malo dijete. Odabrala sam Šri Lanku i kuhinju koja karakterizira ovaj suzoliki otočić na južnom dijelu istočne obale Indije uronjen u Bengalski zaljev i koji reže ekvatorska paralela. Svima nam je prilično mistična i udaljena i vjerujem da bi svatko rado probao neko od jela. Kad pomisliš na Šri Lanku, nemaš ideje o čemu se radi, osim što možeš sa priličnom sigurnošću reći da se radi o jelima koja su mirisna, aromatična i vrlo vjerojatno dosta pikantna.

Murukku su autohtoni šrilankanski rezanci od slanutkovog brašna. Grickaju se uz piće ili između obroka, a ja ih vidim posebno dobro uklopljene uz gusto toplo varivo od mahunarki. Budući da u zadnje vrijeme eksperimentiram s bezglutenskim brašnima, umjesto rezanaca, napravila sam zamjenu za kruh – znači, tijesto nisam razvaljala na tanko i nasjekla na rezance, već tanke krekerolike komade. Slani su i odlično mijenjaju kruh. Budite sigurni, upravo spaljujem jedan od njih s ajvarom :) a zbog pikantnosti prosto zovu mliječne namaze ili dipove na bazi vrhnja.

Za izradu murukku rezanaca trebat će vam:

  • brašno od slanutka (0,5 kg) – ako vam je nedostupno, kupite slanutkovo zrno i sameljite u blenderu ili mlincu za kavu; obično koristim nastavak za smoothiese na starom blenderu – njime meljem sve sjemenke koje trebam, kao i začine, dovoljno je jak da od tvrdih sjemenki kao što su slanutkove napravi fini i dobro usitnjeni prah.
    Sitnica, usputna; ako ćete mljeti sami i radite to prvi put, nemojte istresti svu količinu odmah u blender ili mlinac. Meljite malo po malo, čime ćete dobiti ujednačeniju samljevenost i nećete pri žvakanju sjemenki naići na polovice sjemenki na kojima možete ostaviti i pokoji zub.
  • chili prah (2 čajne žlice) – ne znam s kakvim začinima raspolažete, klasični chili može zamijeniti i kajenski papar, crni ili šareni papar u zrnu koji ćete svježe samljeti itd., dat će pikantnost i miris ovoj mješavini
  • kurkuma u prahu (1,5 čajna žlica) – esencija svake kuhinje; čudi me da nemam žućkastu kožu koliko ju koristim, divna je i uklapa se u mnoštvo obroka
  • sol (1,5 čajna žlica)
  • ulje za prženje – koristila sam djevičansko kokosovo
  • voda

Pomiješajte kuhačom suhe sastojke – brašno, sol i začine. Dodajte vode u tolikoj mjeri da tijesto bude kompaktno i ne raspada se. Ovo je jako važno ako ćete slijediti proces za rezance, ne želite raspadnuto slanutkovo brašno na zagrijanom ulju. Normalno je da se malo lijepi za prste, ali budite oprezni, izbjegavajte previše navlažiti brašno. Poanta je postići ujednačenu navlaženost – preporučujem da tijesto nakratko izbacite iz posude na stol i izmijesite ga ručno kojih par minuta.

Ako ste se slučajno zeznuli i stavili previše vode, u tijesto dodajte par žlica brašna T-850, dobro izmiješajte i ostavite tijesto ležati 20-ak minuta na sobnoj temperaturi. Kada odleži, nasijecite tijesto na rezance ili kao ja, na krekere. Ako slučajno pazite na unos glutena, zaobiđite ovaj korak i dodajte još slanutkovog ili rižinog brašna.

U tijesto bi se super uklopio i grubo drobljeni indijski orah ili sjemenke sezama. Idući put sigurno dodajem u smjesu nešto od navedenog.

Narezane komade stavljajte na dobro ugrijano ulje. Idealno je kokosovo ili sezamovo. Pržite dok ne pozlati, izvadite i ostavite kratko na ubrusu da bi upio eventualni višak masnoće. Rezultat su suhi i hrskavi krekeri, blago orašastog okusa koji nastaje uslijed prženja slanutka. Ne sadrže škrob, krcati su bjelančevinama i mogu biti vrhunska grickalica za one koji paze na sastav obroka. Krekeri ne sadrže gluten i pogodni su za prehrambene režime koji ograničavaju unos glutena ili ga eliminiraju.

murukkuZadovoljavajuće su pikantni, ne pretjerano. Možete ih dodatno soliti i papriti nakon pečenja, pogotovo dok su topli i kada začin lakše prianja na površinu.

3
Apr

Brza recenzija: pištolj za vruće lijepljenje

Pištolj za vruće lijepljenje silikonom vrlo je upotrebljiv. Njegova jednostavnost u korištenju i činjenica da neće “izjesti” materijal kao mnogobrojne druge vrste ljepila čine ga odličnom stalnom postavom svake craft-kutije s alatom. Njime možete lijepiti doslovno što god poželite, a preporučit će ga brojni kreativci – nakitari, cvjećari, torbari, maketari… Upravo kod cvjećarke sam ga i vidjela prvi put, prije preko 15 godina. Sestrična je buketar i fan suhog cvijeća, stoga joj je bio izuzetno koristan.

Meni se Lidl ispostavio kao i više nego solidan resurs za raznu tehničku robu. Nedugo nakon dolaska Lidla u RH kupila sam njihov pekač kruha Bifinett. Cijenom je bio značajno povoljniji od cijena raznih brendova, ali on još uvijek radi. Upravo sam provjerila, kupljen je u listopadu 2008. godine; potpuno je ispravan i besprijekorno radi. Otad sam kupila priličan broj njihovih artikala i dosad me nisu razočarali, a posljednja u nizu je šivaća mašina. Stoga sam jutros optimistično kupila pištolj za vruće lijepljenje silikonom + 6 prozirnih patrona za 60 kuna. Vidjela sam i nekakve patrone začinjene šljokicama, no kako nemam što s njima raditi, zadovoljno sam produžila na kasu.

pistolj

Način korištenja vrlo je jednostavan i intuitivan do bola, ali objasnit ću o čemu je riječ – u utor se stavlja silikonska patrona i to odmah jedna za drugom, jer druga potiskuje prvu prema naprijed u samom utoru. Svaki put kad stisnete okidač, pomičete patronu dublje u utor, a na izlaznu mlaznicu (Lazić bi rekao “diznu”) curi tekući silikon. Nakon uključivanja u struju potrebno je vrlo malo vremena da silikon postigne radnu temperaturu (doslovno 2 minute) i postane dovoljno tekuć da bude lijepo razmaziv po određenoj površini.

Sam pištolj dimenzijama je dosta malen i savršeno sjeda u moju ruku. Čini mi se kao da je zbilja rađen primarno za žene i žensku ruku. Može samostalno stajati na podlozi, budući da ima ravnu bazu i pomoćni stalak koji se na slici ne vidi jer je sklopljen.

U radu je vrlo uredan. Kontrola izlučenja silikona vrši se pritiskom na okidač; naravno, prvo ćete ispuštati malo po malo da biste ocijenili kako ga pravilno dozirati. Nema “pljuckanja” silikona, svojstvenog brojnim skupljim modelima. Budući da mu je radna temperatura 105 stupnjeva, koristit ćete ga za lakša lijepljenja – razne vrste kartona, perli, tekstila itd. Ne razvija neugodan paljevina-plastike-fuj miris, što je ogroman plus.

Silikonske patrone promjera su 7 mm, što je izvan standarda (klasične su 11 mm) ali nisu nenabavljive niti raritet. Svaki veći dućan s repromaterijalom za izradu raznih kreativarija uredno ih drži.

Topla preporuka za povremene korisnike; jednostavan, lagan, siguran za korištenje. Ozbiljniji i redoviti ljepitelji sigurno trebaju model koji zagrijava na jaču temperaturu, ali za nekakvo bazično korištenje i više je nego dobar.

1
Mar

Mesožderčice.

Jutros sam posijala sjemenke Venerine muholovke aka Dionaea muscipula aka Venus fly trap. Prošlo je par godina kako sam prestala baviti se njima a sinoć sam našla spremljene sjemenke koje su me podsjetile da je vrijeme za prestanak s zabušavanjem po pitanju biljaka.

Nisam sigurna koliko su vitalne ali im dajem šansu prije nego bacim šačicu treseta + perlita namočenog destiliranom vodom. Uvijek ću radije kupiti sjemenke nego izraslu biljku, uglavnom zato jer ih prodaju u vrlo lošem stanju a cijene su suludo nerealne.

01Nekad mi je takvo stanje bilo priličan izazov.

Uz nešto truda i zezancije postigla bih ovo:

02 03od rahitičnih lovki dobila sam krokodile na steroidima :mrgreen:

Ultimativni cilj jednog dana mi je ovakav kadar :)

nomno prvo moram krenuti s ovime:

babiezIako je biljka primarno otporna na hladnoću, nekako imam poriv makar prve trenutke razvoja maksimalno poduprijeti temperaturom, idealnom vlagom i svjetlošću. Plitica je duboka oko 20 mm, sa vodenom zasićenošću treseta preko 95% i zaštićena je tankim najlonom koji glumi inkubator.

Za kraj, podsjetite se koliko je biljka napredna, naoružana unikatnim itemima koje je na dar dobila od Evolucije.

21
Feb

Litschi, dormancija i protetika

Prije mjesec dana kupila sam paketić voća liči (litschi) aka Litchi chinensis. Jako su mi drage zbog sočnog tkiva ploda i karakterističnog bogatog okusa. Obično kupim ukupnu količinu koja leži na polici, dođem kući i sprašim sve raspoloživo u roku 48 sati. Litschi nije nešto što treba dugo ležati jer hoće zarakijati se, što me nimalo ne privlači.

litschi-plod

Očistila sam sve sjemenke pojedenih bobica (nekih 20-ak komada), namočila ih preko noći u vodi i posijala.

Ove desne, šiljaste, nose naziv “ptičji jezik”, usput budi rečeno.

litschi-sjemenke

Po člancima online nailazila sam kako im je klijavost stravično niska, što u kombinaciji sa dormancijom obično rezultira masovnim bacanjem sjemenki. Pesimistično, ali je činjenica.

Stoga sam iz njih htjela istjerati život po svaku cijenu. Princip – dat ću ti sve uvjete za rast a ako podbaciš, samo si ti kriva. Zemlju u kojoj sam ih posijala namočila sam do krajnjih granica, stavila posudu u najlonsku vrećicu i prvih par dana držala na radijatoru. Stan nam je nenormalno pretopao, ali nisam htjela riskirati. Nekoliko dana kasnije prebacila sam posudu na gornju plohu hladnjaka; lokacija je vrlo topla i činila mi se kao pogodno mjesto za daljnji razvoj. Virnula sam jednom/dvaput ali progresa nije bilo. Mrtva cvjetna zemlja.

Danas, spremajući kuću, skidajući posudu sa hladnjaka i rezignirano namjeravajući baciti ju (misleći da u njoj nema ništa osim mrtvih sjemenki), vidjela sam kako se u kutu razvio klijanac. Anomalan, zbog mene.

litschi-klijanacNaime, ugnjavila ga je vrećica u kutu a on se, pun života, pokušavao izboriti za svoj prostor i pritom se izvijao kao spirelli od duruma. Siroče. Odmah sam ga oslobodila ambalaže. Odskočio je kao feder :fejspalm na moj račun:. Presađen je u novi prostor, s namjerom da ga ustabilim u daljnjem rastu oko nekakve čvrste osi. Ne bi smio biti problem, obično je dovoljno sustavno vezati stabljiku uz (recimo) drveni ražnjić i tako usmjeravati rast. Malo dretve vrlo lako rješava problem, samo što je krajnje komično gledati biljku visine oko 60 mm sa 4 kopče :)

litschi-malacPrekopala sam ostatak zemlje i našla raspuknute sjemenke sa neobično velikim i dobro razvijenim korijenjem. Zemlju sam navlažila i vratila nazad, sa namjerom češćeg provjeravanja.

18
Feb

Polen u medu

Koliko pčele poštujem, toliko me polenova zrnca nakon što ih pčele isprocesiraju perverzno zadivljuju. Doslovno od prvog kontakta s njima. Kad mi je objašnjeno o čemu se zapravo radi, ostala sam totalno fascinirana. Cvjetni prah sadrži nukleinske kiseline koje izgrađuju genetski materijal biljaka kraja u kojem pčele skupljaju polen. U trenutku kada progutate otopljeni cvjetni prah, sjetite se kako unosite mali komadić svake biljke na koju su marljive pčele sletjele. Unosite genom biljaka regije u kojoj se košnica nalazi u samo jednoj jušnoj žlici, što je meni izuzetno zanimljivo :D

Da bi mogao stajati na policama bez degradacije kvalitete, polen mora imati vlažnost ispod 10%. Ostatak suhe tvari čini do 40% bjelančevina i raznih vrsta ugljikohidrata, kao i vitaminski i mineralni koktel. Sadrži vitamine A, D, E, K, B kompleksa i vitamin C, a od minerala zastupljeni su cink, željezo, kalcij, mangan, selenij i mnogi drugi. Sadrži i fitoestrogene, flavonoide, enzime esencijalne za čovjekov metabolizam hrane, lecitin nužan za pravilno funkcioniranje živčanog sustava i razne vrste eteričnih ulja.

Iako ne ludujem pretjerano za medom, još od djetinjstva, kada mi je baka svako jutro začepila prigovarajuća usta velikom žlicom meda, odlučila sam skemijati jutarnju dozu polena. Budući da znam kako neću imati discipline namakati svaku noć par jušnih žlica polena u vodi, uranjanje zrnaca u med učinila mi se bolja opcija.

polenOvako pomiješan med ostavlja se ležati u miru barem 10 dana da bi med uspio prodrijeti u polen kroz ovojnicu i učinio sadržaj dostupnim. Iako je mješavina stabilna, preporučuje se konzumirati ju u što kraćem roku. Zato i jesam uzela manju staklenku, mjeri jedva 70 ml. Napunila sam ju medom u količini od dvije trećine i potom dodala polenova zrnca.

U ovom slučaju uzimat ću genom biljaka regije oko Kopačkog Rita, meni jako dragog kraja.

26
Jan

Đumbir.

Užasno sam lijena za nakuhavanje čajeva. Nemam naviku piti ništa redovito i ciklički a o ovisnosti o kavi i sličnim ne-mogu-otvoriti-oči-bez-pune-šalice da ne pričam. Iz nekog razloga, nikad nisam favorizirala sjedenje na kavama, čajevima i inim višesatnim ispijanjima pićenaca. Meni ta komponenta nedostaje; obično sjednem, popijem nešto u vrlo kratkom roku i idem dalje. Ako i sjednem.

Povremeno se potrudim i pokupujem čajeve sa namjerom da to i popravim. Obično su razne vrste zelenog čaja u igri. Znam da su ukusni i vrlo blagotvorni na zdravlje i nastojim ih nekako introducirati u svakodnevicu jer sam svjesna koliko su korisni. Trenutno pijem gunpowder i japanski zeleni koji prirodno pršti od katehina.

Prije skoro dva mjeseca počela sam redovito i intenzivno piti čaj od đumbira. Toliko mi odgovara da ga pijem skoro svaki dan, a mora biti spravljen na specifičan ali jednostavan način. Koristim svježi korijen, ugrubo oguljen i odstranjenih eventualnih oštećenja, narezan na tanke ploške. U 3 dl ključale vode ubacujem tako pripravljen veći komad tj. količinu od otprilike dvije šake tako narezanog korijena. Mora biti jak i žestok. Poklopim lonac i pustim da vrije 10-ak minuta. Maknem sa vatre, ocijedim, izlijem u visoku staklenu čašu i krećem piti čim se ohladi toliko da mi ne spali jezik i usta.

djumbir

Pijuckam ga lagano i bez žurbe. Njegova toplina je savršena, što me čudi jer nisam zimogrozni tip i općenito imam višak tjelesne topline. Volim njegovu oštrinu okusa i peckastost.

Osim u čaju, koristim ga ukiseljenog. Zapalila sam se za njega kada sam prvi put jela sushi koji je defaultno imao i porciju tankih blijedih ploškica u paketu aka gari ili amazu shoga.

gari-gingerKonzumira se između dvije vrste sushija u slijedu da bi “oprao” okuse prethodnih sushija sa jezika. Nažalost, kod nas nije baš nabavljiv, makar ne za neke razumne cijene i veće količine. Malene teglice od cca 40-ak grama koštaju bijesnih i 50 kuna, što je za mene, osobu koja uredno praši (čitaj: spali) takvu teglicu prije 2-3 obroka kriminalni trošak. To me bacilo u razmatranje kako ukiseliti đumbir u kućnoj radinosti. Vodila sam se logikom, ako nije špansko selo ukiseliti papriku i krastavce, nije ni đumbir. Toliko je jednostavno; vagnite četvrt kilograma oguljenog i nasjeckanog đumbira i zalijte ga ključalim rižinim octom u količini od 2 dl, u koji ste dodali prstohvat soli i 50 grama rižinog slada. Ako imate shiso lišće u prahu, nije naodmet ubaciti malu količinu radi arome. Pritom je jako bitno sabiti sav taj đumbir, da ostane što manje prostora. Ostavite đumbir da se polagano hladi, umotan u kuhinjsku krpu.

Zbog raznih salata u koje volim ubaciti ukiseljeni đumbir, ova runda nije rezana na mandolinu na tanke ploške već na kinpira style štapiće.

djumbir2Zbilja nije vizualno atraktivan ali okus je nadmašio sva moja očekivanja.

5
Jan

Šivaća?

Prvo sjedanje za šivaću mašinu bilo je kada sam pohađala šesti osnovne. Moja kul baka, krojačica i ekspert za bilo kakav kreativluk, nije dreknula da se maknem od stroja da si ne bih proštepala prste već me posjela za stroj i pokazala kako pravilno postavljam konce. Skrojila sam pernicu od komada jeans hlača i sašila ju. Iako je bila dosta jednostavna, doslovno ravnih linija i bez kompliciranih sitnarija, izgledala je prilično uvjerljivo. Toliko uvjerljivo da je uvjerila :mrgreen: i mene da probam sašiti nešto složenije. Unatoč svemu, ovo nije nikakvo posebno čudo; kako sam čula tijekom godina, cijela familija sa mamine strane ima tu sklonost prčkanju po krojevima i za šivanje strojevima. Nitko od nas nije nekakav bijesni dizajner ali imamo mašine i koristimo ih pod “normalno”.

Ta prva mašina, zadarska Bagatova Slavica, nakon bakine smrti pripala je meni. Suzila je i skratila hlača, prišila traka na zavjese, sašila sukanja, hlača i košulja da nije za pričati. U jednom trenutku, skviknuo je elektromotor. Kako zamjenskih dijelova više nije bilo (doslovno nisu postojali) a mašina je imala drveno postolje sa mehaničkom stopom i prijenosom, naučila sam šivati bez struje, pritiskom na stopu. Jednom kad uhvatiš ritam, zbilja nije problem. Ujedno, bila je velika pomoć sa mojim krakatim nogama. Svake hlače koje bih probala, morala sam religiozno sužavati. Ako je kroj uz nogu bio dobar, bile su mi do polovice listova. Stoga sam uvijek morala kupovati one adekvatne duljine pa se igrati sa sužavanjem. Kad sam čula da su to isto sužavanje nogavica ženske oko mene plaćale i po 50 kuna po sužavanju, nisam mogla vjerovati koliko ih krojačice “deru”. Bošsačuvaj.

Jednom prilikom dobila sam na dar (a potom dobru volju vratila i informatičkim komponentama) AEG-icu koja je smijenila Slavicu. To je bila era stvarnog mahnitanja na mašini – bila je stalno otvorena (otvorena = spremna za šivanje, treba samo pustiti štrom i oplesti po papučici) i korištena za doslovno bilo što. Veća tlaka bila mi je otvoriti kutiju sa koncima i udijevati nit u iglicu da bih popravila manje oštećenje, primjerice, na porubu, nego sjesti za mašinu i povući štep od 3 cm. A onda mi je dojadila. Izgubila sam potpuno volju za šivanjem. Ima par godina kako doslovno stoji na prozorskoj dasci i čeka bolje dane. To me dosta pogađa jer je za mene potpuno atipično. Meni je kreativni rad nužda. Dan koji prođe bez da nešto smislim i izrealiziram, automatski je propao i prošao bezveze. Ima nešto što mi toliko odgovara u proračunima, odabiru materijala, rezanju i oblikovanju odjeće no ne znam imenovati što. Onaj osjećaj zadovoljstva kada iz amorfnog komada krpe izvučem nešto što mi savršeno sjeda na pleća nezamjenjiv je.

Sinoć sam odlučila počastiti se kupnjom novog šivaćeg sokoćala. Pfaff 1080s kvalitetnog je kućišta, digitalizirana i koristi se vrlo jednostavno. Namjesti konac, tip šava i dimenzije koje želiš da igla ostavi i deri Miško!

pfaff1080sAplajansna je kao toster, što mi se čak i sviđa nakon godina mrdanja i poštelavanja parametara za šivanje.  Radi dosta tiho i nenametljivo (ili sam navikla na bučne stare strojeve) što ju čini pogodnom i za noćni rad. Iz nekog razloga, ja, dnevni organizam kojem najbolje odgovara odlazak na spavanje čim zađe sunac, najviše i najbolje napravim noću kada se sve umiri. Obično pustim kakav film ili dobru glazbu i onda perjam do zore.

13
Dec

Kovrčavi kelj

Kovrčavi kelj sam počela kupovati slučajno. Nailazila sam na njega na par mjesta u Zagrebu, oduševio me izgledom i kovrčavošću. Čim sam ga vidjela, bilo mi je jasno kako će, osim što je zdrav, lijepo izgledati i na tanjuru. Prosječna cijena mu je oko 20 kn/kg, ali obzirom na količinu listova kojih u tom kilogramu dobijete, logično je da vam treba puno manje. Obično dođem do police sa povrćem, poberem najzelenije i najljepše listove sa najsnažnijim turgorom u količini od jedva 200 grama. Porcija za jedan obrok, za mene, košta jedva par kuna. Nikad ne kupujem velike količine povrća iz dva razloga; prvi je činjenica da znam da ću višak sigurno baciti, što izuzetno mrzim raditi, a drugi je osjećaj sigurnosti da će trgovina biti na istom mjestu i sutra i preksutra i prekpreksutra – kovrčavi kelj neće nestati i nema smisla raditi nuklearne zalihe. Ujedno, povrće zbilja ne bi trebalo stajati u hladnjaku. Nakon nekoliko dana, kada već počne progresivno propadanje, ako povrće i nije trulo, dobit ćete skoro isključivo celulozu. Nutrijenti vrlo brzo i ireverzibilno propadaju a nema smisla jesti praznu hranu.

Internet je pun lijepih šarenih infografika koje pojedine vrste voća i povrća dižu na galaktičke razine. U društvu kovrčavog kelja često su i razne vrste dinja, avokado i sjemenke konoplje. Nekako nisam sklona mitologiji koja sve te biljne vrste promovira kao spas za čovječanstvo jer su navodi toliko bombastični i zapravo prazni. Ne vjerujem u ništa što se reklamira sa “sadrži triput više željeza od govedine” i “10 puta više proteina od jajeta” i “15 puta više kalcija od mlijeka”. Što to znači? Baš ništa. Po kilogramu? Po porciji?
Ujedno, nemam baš nikakve aspiracije jesti ciljano hranu za koju se priča kako ima “megagigatera” nečega, uz spomenutu mitologiju. Duboko sam uvjerena kako je svakodnevna raznolika prehrana sasvim dovoljna i kako je daleko inteligentnije tijekom 7 dana smijeniti 7 vrsta zelenjave nego 7 dana jesti jednu i naturpijanu vrstu, tipa kovrčavi kelj. Ključ je u raznolikosti, ne u antioksidativnoj vrijednosti i inim bombastičnim karakteristikama.

kovrcavi-keljIme kelja traži i svoj komadić pažnje. Kelj, glavičasto povrće koje svi znamo i koje sam istinski mrzila kao dijete nije zapravo kelj već savojski kupus. Kelj kelj je zapravo kovrčavi kelj. Evo nekoliko ideja – odgovora na pitanje što možete raditi sa kovrčavim keljom. Pretpostavimo da ste ga oprali i odvojili od peteljke, tvrdog nosača kovrčavih listova, koju je isto šteta baciti dokle god kuhate temeljce.

  • Kovrčavi kelj obično kratko kuham na pari, ne dulje od 3 minute. Spuštam ga u parilicu u loncu u kojoj se nalazi ključala blago posoljena voda. Kad se zazeleni (čitaj: vrišti zeleno) vadim ga drvenom hvataljkom van na cjedilo i kratko hladim prije serviranja. Usto, obično parim neposredno prije jela; rijetko ostavljam povrće da leži satima.
    Ovakav način pripreme čini ga lakše probavljivim (ne smijem jesti sirovo) i oku vrlo ugodnim – parenje istjeruje iz međustaničnog prostora plinove koji u svježem povrću reflektiraju svjetlost i ublažavaju boju. Zato parena brokula bliješti kao smaragd u odnosu na svježu a o raskuhanoj da ne pričam.
    Tako parenog koristim ga za hladne salate, kao prilog na tanjuru
  • Kuhajte ga u varivu – ovo je ono što najmanje radim ali pouzdano znam da je većini prva asocijacija. Nasijecite kovrčave listove ili ih natrgajte na komade i bacite par minuta prije kraja kuhanja. Ne dozvolite da dugo leži, neka ne gubi jasnoću boje.
  • Super se uklapa u razne soparnike, zeljanice, quiche i slične utijestćene pitoidne tvorbe. Pirjajte na crvenom i bijelom luku prije punjenja tijesta da bi okus bio slađi i ukusniji. Isto tako, nije loš na pizzama i u lazanjama.
  • Čips od kelja vrlo je lagan za spraviti. Operite i ubrusom posušite kelj, posolite i začinite začinima po izboru a potom izgnječite rukama nauljenima sezamovim uljem. Pecite oko 5-10 min na 200 stupnjeva. Izbjegavajte maslinovo ulje, birajte kokosovo ili sezamovo jer im ne smeta zagrijavanje.
  • Ako imate sokovnik, probajte izđusati nešto soka iz listova. Neće ga biti puno, ali bit će kao eliksir. Svjež, ukusan i dosta jakog okusa. Možete miješati ga sa drugim sokovima ali i piti čistoga.

U svakom slučaju, donijet će raznolikost na stol i u organizam. Moram spomenuti kako je, osim što je zbilja ukusan i versatilan u pripremi, kovrčavi kelj bogat vlaknima, nečime čime je prosječan čovjek sigurno deficitaran, ali i mineralima i vitaminima. Sami postotci i brojevi meni vrlo malo znače. Jedem cjelovito i raznoliko i nimalo me ne pati koliko kojeg vitamina, kalija ili željeza dobijam iz 100 grama listova. Ne zanima me postotak masnoće niti kalorijska vrijednost. Opustite se i jedite.

28
Nov

Woksitnica

U kontekstu woksperimenta moram objasniti jedan jako važan faktor posjedovanja te posude – održavanje. Kad spominjem wok, mislim isključivo na pravu masivnu posudu i nikako na one tanjušne šminkerske verzije. Njih perete normalno, kao svaku tavu. Pravi wok, da bi postao i ostao wok, traži specifične zahtjeve i tretman.

Moj prvi wok bio je lagan i ne pretjerano kvalitetan. Nakon nekoliko godina kuhanja i intenzivnog korištenja, počelo je ljuštenje premaza i morao je biti uklonjen. Dosta sam istraživala povijest woka i raspoloživu ponudu i na koncu sam našla nekoliko zajedničkih osobina Savršenog Woka.

Smatram da je pametno investirati u kvalitetan komad kuhinjskog posuđa koji će trajati i dobro odrađivati svoju ulogu. U woku možete kuhati juhe, pohati u dubokom ulju, raditi umake i variva, razne salate i ono najpoznatije, pirjati uz miješanje.

wok

Pri odabiru se primarno fokusirajte na materijal od kojeg je napravljen. Znat ćete da u ruci držite pravi wok kada osjetite koliko je težak i masivan. Idealan je lijevani čelik. Kemijski je stabilan i neće reagirati sa namirnicama, dobro zadržava toplinu, a povrću treba jedva nekoliko minuta za termičku obradu. Wok od nehrđajućeg čelika također nije loša solucija, pogotovo kada u izvedbi ima deblje dno, ali računajte kako upravo teške i masivne stjenke woka omogućuju takvu specifičnu pripremu namirnica. Tradicionalni wok nema poklopac, uglavnom zato jer jelo u njemu biva zgotovljeno vrlo brzo. U pitanju su, uglavnom, doslovno minute. Neka vam poklopac ne bude presudni faktor, radije se posvetite odabiru prema materijalu od kojega je napravljen.

Nakon kupnje potrebno je pripremiti wok za korištenje. Na površini se mora stvoriti tanka masna „patina“ čija debljina raste tijekom godina. Sjećate se masivnih tava za palačinke kakve su imale vaše bake? To se traži :) Nakon što wok operete i osušite ga, zagrijte u njemu kokosovo ulje razmazujući ga papirnatim ubrusom po stjenkama i držeći ga drvenim hvataljkama. Istresite u njega još malo ulja i 10 minuta, na jakoj vatri pirjajte brzo, miješajući nekoliko ugrubo narezanih glavica luka.

Wok nije namijenjen pranju u perilicama za suđe. Čak i s deterdžentima treba biti oprezan, obazriv i štedljiv. U većini slučajeva dovoljno je prebrisati ga spužvicom s par kapi eko deterdženta i isprati vrelom vodom. Tako ćete očuvati masnu patinu, pa će se  tijekom vremena namirnice daleko manje lijepiti za stjenku a vi ćete imati novu omiljenu posudu za kuhanje.

1
Nov

Salate

Prije 6 mjeseci odlučila sam poigrati se sa wokom. Iskustvo je bilo dosta zanimljivo i dobila sam hrpu upita vezanih za recepte, pripremu i nabavu namirnica. Svidjelo mi se jako koliko ljudi imaju interes i želju probati nešto slično; najveći kompliment dao mi je David kada je na temelju mojih egzihibicija kupio wok i počeo uwokavati ručke. Nema sretnije osobe od mene kada čujem da je netko dignuo stražnjicu i nešto odlučio probati napraviti :)

Pravila za salate utemeljena su na pravilima woksperimenta ali su poneka modificirana i uglavnom pojednostavljena;

  • primarna shema: žitarica, mahunarka, povrće, masna sjemenka i alga uz visokoproteinski komadić (meso, tofu, seitan) po potrebi
  • svaki dan bezuvjetno mora biti (makar) jedna vrsta žitarice – nema polovičnih obroka, isključivo 101% cjelovito
  • omjeri glavnih skupina hrane proizvoljni su i definira ih zahtjevnost aktualnog dana
  • kuham samo ono što traži kuhanje i povećava probavljivost namirnice, fokus je na parenju i ponekom tostiranju onoga što ne mogu jesti sirovo
  • tjestenina i kruh nisu dozvoljeni – planiram koristiti isključivo žitarice u zrnu, heck, još se dvoumim oko bulgura i kuskusa
  • dobrodošle su gljive, voćke, klice, razni začini…
  • alga proizvoljno i kako sam raspoložena
  • dresinzi opcionalni; ako su dodani, moraju biti napravljeni u kućnoj radinosti

Ultimativni cilj je dočaravanje kako “futurističke trave” mogu biti zanimljive i vrijedi ih makar probati :mrgreen:

Kao i u woksperimentu, neću svakodnevno spamati svart slikom tanjura u zasebnim postovima već će sve fotografije padati kronološki u ovaj post.

Woksperiment sam radila 47 dana (planirano je 30 :oops: ) ali ovu rundu prisiljena sam raditi kada stignem.

Idemo redom; 30 salata.

Sanja, ovo je za tebe :mrgreen:

01

Ječam, smeđa leća, kelj pupčar, brokula, batat, brazilski orah, tofu dimljeni, nori pahuljice.

0102

Ječam, zelena leća, crna rotkva, mladi luk, brokula, pupčar, kiseli krastavci, masline, sjemenke konoplje, tofu pečeni, kombu prah, ulje šafranike.

IMG_567403

Grah trešnjevac, crvena riža, indijski orah, poriluk, klice brokule, ruj, peruanske jagode.

0304

Proso, daikon, bijelo pileće meso, šampinjoni, crni sezam, rajčica, crveni luk, nori pahuljice, klice brokule, vlasac.

0405

Proso, brokula, cvjetača, kelj, mladi luk, čičkov korijen, drobljeni slanutak, crna rotkva, rikula, ulje lješnjaka.

0506

Biserni ječam, crveni grah, šenon/broccoflower, batat, poriluk, konopljine sjemenke.

0607

Kuhana raž, crveni grah, tostirani suncokret, mladi luk, mrkva, kiseli krastavci, prehrambeni kvasac.

0708

Riža, cikla, kiseli daikon, piletina, potočarka, slanutak, dulse, suncokret.

0809

Divlja riža, sezam, arame alge, bundevine golice, mladi luk, kukuruz, rotkvice, klice mungo graha.

(jedan od mojih ultimativnih favorita)

0910

Kamut, kukuruz, crveni grah, brokula, crveni luk, bambusove mladice, pera mladog luka, kombu prah; dressing: rižin ocat, tamari i sok svježe cijeđene klementine.

10

5
Oct

Kuhanje žitarica

Vidim kako mi je uporno tijekom godine dana jedan od najčitanijih postova onaj gdje vas učim kuhati integralnu rižu. Statcount ne laže, očito vas zanima kuhanje jedne od esencijalnih namirnica što me čini dosta zadovoljnom. Stoga odlučih složiti post koji će vas naučiti kuhati i ostatak žitarica, od pšenice do bezglutenskih rariteta tipa canihua. Tko zna kada vam i zašto može ovaj tekst zatrebati, jelda :D ?

Žitarice su škrobnati prilog na tanjuru (meni su daleko više od toga) i skuhane ih tretirate kao rižu. Stavljajte ih uz umake, koristite kao bazu za razne hladne salate gdje možete ispucavati svoju kreativnost i igrati se bez granica, pecite u popečcima i složencima, iskoristite ih kao punilo za razno povrće a povremeno pojedite i same, skuhane al dente. Meni su takve i najdraže. Nekad mi ne treba više od zdjelice kuhane zobi :)

Jezim se bezglutenske histerije i svega što je povukla. Paleo-dijete i paranoja od svega što sadrži škrob i nesretni gluten sa fokusom na razne vrste animalnih i biljnih masnoća najobičnija su lakrdija. Duboko vjerujem kako, osim ako nemate alergiju na određenu žitaricu (obratite pažnju, ne spominjem intoleranciju), možete jesti svaku od njih. Naravno, ne jedite rafinirane verzije, uvijek kupujte isključivo integralne i ne pretjerujte sa njima.
Isto tako, prednost dajte kuhanom zrnu. Najjednostavnijem mogućem. Ne spirellima, farfallima, raznim rezancima, kruhovima i ostatku. Jedite golo zrno, tek malo posoljeno i pouljeno po želji.

Kuhane žitarice imaju neutralan do blago slatkast okus. Takve se super uklapaju u slatke i slane koncepcije – kuhani proso može biti odlično pojačan grožđicama jednako kao pirjanim povrćem iz woka. Moj favorit su slatko-slane-ljute salate na bazi žitarica. Ne vidim nikakav problem u stavljanju smokvi, ananasa i avokada skupa sa raži, piletinom, indijskim orasima i algama kao što je hijiki. Malo jest entropijski na prvi pogled, ali monotonija me ubija i osjećam se odlično i poletno dokle god kuham po intuiciji a okus ispunjava moja očekivanja.

Kuham sve žitarice poklopljene na laganoj vatri od momenta soljenja. Vrijeme koje navodim za kuhanje vrijedi za broj minuta tijekom kojih žitarice leže u ključaloj vodi. Količina vode je odokativna i okvirnog omjera je 2,5:1 (voda:sjemenke). Svo kuhanje koje navodim radi se pomoću običnih lonaca, kuhanje pod pritiskom u ekspres loncima ovdje neću spominjati.

Prije kuhanja veliki dio vrsta žitarica možete i propržiti u suhoj tavi, dakle, bez uljenja. Dobro zagrijte posudu sa debelim dnom na jakoj vatri, istresite sjemenke, smanjite vatru na minimalnu jačinu i potom 3-5 minuta pržite sjemenke na laganoj vatri uz miješanje drvenom kuhačom. Kao i namakanje, ovo ih čini lakše probavljivima a daje i odličnu aromu. Sjetite se prženja sjemenki kada se uhvatite ječma, prosa i heljde, primjerice.

Idemo redom.

Pšenica

Većina ljudi pšenicu unosi preko kruha ili tjestenine, dok vegetarijanci imaju pojačan unos preko seitana (čitaj: glutena). Šteta, jer radi se o žitarici koja je othranila čovječanstvo, skupa sa rižom, i koja je vrlo ukusna u slatkim i slanim kombinacijama.

Pšenica se mora namočiti preko noći, makar 8 sati. Kuhajte ju dok ne omekša što je prosječno oko 40 minuta. Kad kažem “40 minuta”, mislim na ulijevanje vode na oprano i namočeno sjeme, ostavljanje na jakoj vatri pod poklopcem dok ne uzavrije a potom smanjivanje vatre, soljenje i kuhanje 40 minuta. Dakle, brojim samo minute dok vrije.

Skuhana se slaže posebno sa bučinim uljem. Rado ju pripremam na salatu u kombinaciji sa raznim masnim sjemenkama i pogotovo mladim lukom.

Raž

Ne znam nikoga osim sebe tko voli raž :mrgreen:

Često ju niti ne kuham, već ju jedem dobro namočenu i to ujutro natašte, temeljito žvačući ju. Ovakvi naleti znaju trajati i po 10 dana u kontinuitetu, osjetim jednostavnu potrebu za sirovom raži i ne stajem dok se organizam ne zadovolji. Ne znam što time dobija, ali ne vidim baš ništa loše/štetno u tome. Raž je jeftin resurs, dostupan mi cijelu godinu i zbilja uživam :D

Procedura kuhanja jednaka je onoj za pšenicu.

Ako ju nećete kuhati, namočite ju 24 sata uz nekoliko mijenjanja vode od namakanja. Dobro žvačite!

Ječam

Dosta ljudi ga namače. Osobno, vrlo rijetko do nikad. Dovoljno mi je kuhati ga 45 minuta poklopljenog i na slaboj vatri do potpune jestivosti. Kuhani ječam uvijek ima blago chewy (ne bih koristila ovaj izraz da imamo nekakav dovoljno analogan svoj) teksturu i traži temeljito žvakanje.

Posebno volim jesti ječam u proljeće, u kombinaciji sa raznim klicama i mladim lukom.

Zob

Također, ne volim ju namakati. Odlično se raskuha nakon 1 sata kuhanja i bez namakanja.

Ono što posebno volim kod nje zobena je sluz. Pojavljuje se poveća količina pri kuhanju i odvaja na površini a ja ju samo umiješam nazad u sjemenke nekoliko puta tijekom kuhanja i obavezno na kraju.

Kada ne znam što bih sa kuhanom zobi, pospem ju cimetom i pojedem s nogu. Savršeno nešto :)

Kukuruz

Jedna od meni najdražih žitarica. Može se jesti od trenutka kada klip zađe u fenofazu mliječne zriobe nadalje. Posebno ukusan je šećerac u mliječnoj zriobi zbog slatkoće i vrlo kratkog kuhanja potrebnog za savršenu mekoću i probavljivost – gotov je za 10 minuta. Potpuno zreli klasični zuban u kasnu jesen također je jestiv no budući da je zreo, dosta je tvrd i kao takav traži malu pomoć. Soda bikarbona u malim količinama pri namakanju olakšava bubrenje, što u kućnoj izradi predstavlja pojednostavljeni proces nikstamalizacije. Nikstamalizirano zrno, osim što ga je lakše hendlati, ima bolji okus, povećana je probavljivost, nutritivne vrijednosti porastu a količina mikroorganizama drastično se smanjuje.

Proso

Proso rula! Sitno zrno obično možete naći ljušteno, dok neoljušteno koristite za mljevenje u cjelovito brašno i za razne vrste kruščića. Proso je gotov za 15 minuta, a ako ga kuhate 25 minuta i u nešto više vode, dobit ćete potpuno raskuhanu kašu.

Kad vam ostane kuhanog prosa, ne bacajte ga. Posebno fini su popečci od prosa i grubo drobljene parene brokule.

Heljda

Sibirska žitarica posebno prija zimi, kada je hladno i želimo nešto toplo i hranjivo. Kao i proso, kuha se kratko, a da bi bila još ukusnija, može se propržiti na suhoj tavi. Posebno se voli sa kiselim kupusom.

Amarant & quinoa & teff & canihua
(čitaj: kvinoa, kaniva)

Bezglutenske žitarice koje su gotove za 20 minuta vrlo su popularne. Sve osim teffa koji potječe iz sjeverne Afrike dolaze iz južne Amerike. Ne morate ih namakati, dovoljno je samo oprati ih i kuhati pod poklopcem. Super posluže kod izrade sarmica i punjenih paprika, ali i u situacijama kada radite variva i juhe koje želite pojačati nečim hranjivim ili ste ostali bez rezančića. Ubacite šaku amaranta u grah ili teff u nedjeljnu juhicu i pripazite da se potpuno ne raskuhaju.

Pahuljice

Upahuljičene žitarice nisam u životu kuhala. Dovoljno mi je kratko namakanje, dapače, i prebrzo mi se raskaše – ne volim amorfnu hranu koja ima teksturu nalik onoj koju jede šestomjesečno dijete. Ako ih baš želite kuhati, nemojte ih namakati. Kuhajte ih 5 minuta u vodi/mlijeku, sačekajte da se kratko ohlade a potom ih zasladite ili zasolite.

4
Jul

Odwoksperimentirano?

Konačno sam zgotovila Woksperiment. Posljednje jelo

30

podigoh maloprije online. Sadrži shiitake sa tamarijem, kuzu rezance sa sezamom, poriluk, korabu, divlju rižu i tofu dimljeni, kao i nešto crvenog kupusa sa rižinim octom.

Cilj je bio u što kraćem roku kreirati zanimljive i ukusne obroke. Wok super služi za tu svrhu. No… Opit se malo produljio. Od planiranih 30 dana trajao je čak 47, za što su zaslužni dani kada nisam bila u kući ili sam jela vani. U zadnje vrijeme sam pod dodatnim presingom, stoga je i ovo uspjeh :)

Stat time!

30 jela, od čega je bez glutena 24, vegansko 25, sa mesom 5. Nisam kuhala veganska jela iz etičkih razloga nego isključivo zato jer sam željela pojesti pun tanjur povrća i sjemenki. Od 30 tanjura Lazić je pojeo sa mnom 2 :mrgreen:

Zastupljenost namirnica (začine, ulja, ocat ne brojim)

  • žitarice: raž – 4, proso – 2, ječam – 1, divlja riža – 1, basmati – 1, amarant crni – 1, amarant bijeli – 1, quinoa crvena – 1
  • tjestenina i prerađevine žitarica: heljda – 3, kruh 3, proso – 2, kamut – 2, durum pšenica – 1, riža – 1, kuzu – 1, ramen – 1, mochi – 1, kuzu rezanci – 1
  • mahunarke: mungo – 1, leća crna – 1, grah crveni – 1, trešnjevac – 1
  • orašidi i masne sjemenke: crni sezam – 8, kikiriki – 4, konoplja – 2, chia – 2, bundevine golice – 2, indijski orasi – 1, sezam – 1
  • povrće: luk crveni – 14, šećerac – 8, tikvica – 8, mladi luk – 7, brokula – 6, krastavci – 5, rikula – 4, mrkva – 4, daikon – 4, šparoge – 3, kupus crveni – 3, poriluk – 3, cikla – 2, mahune – 2, paprika – 2, vlasac – 2, rajčica – 1, hokaiduša – 1, umeboshi – 1, kelj – 1, koraba – 1, batat – 1, lotus korijen 1
  • klice: bambus – 4, mungo – 3, rotkvice – 1
  • voće: mango – 4, limun – 1, naranče – 1, ananas 1
  • meso: pileće bijelo meso – 3, svinjski but – 2
  • veganski izvori bjelančevina: tofu dimljeni – 8, tofu sa dodanim sjemenkama i začinima – 3, tofu obični – 1, seitan – 2, tempeh – 2
  • gljive: shiitake – 3, bukovače – 2, šampinjoni – 1
  • alge – kombu 3, hijiki – 1, arame 1.

Iz eksperimenta zaključujem da sam premalo u kuhinji :)

16
May

Woksperimentiranje?

Moj prvi wok bio je nekakav lagani i teflonski. Koštao me cca 50 kn. Služio je svrsi i korišten je vrlo intenzivno jedan period, no koliko je bio loš, govori činjenica da sam u njemu ubrzo sijala sjeme kaktusa. Smijenjen je pravim wokom prije nekoliko godina. Promjera je oko 30 cm, guseni je i težak kao sam vrag. Koštao me oko 300 kuna i smatram ga izvanrednom investicijom. Štoviše, tada sam mjerkala još jedan wok, volumenom dvostruko veći i koji je koštao 500-tinjak kuna ali mi je bio nešto preskup. Da kupujem danas, nakon svega sa ovim manjim, kupila bih upravo taj veći.

Wok je vrlo versatilna i široko upotrebljiva posuda. U njemu možete pržiti nabrzaka i na jakoj vatri, pirjati, tempurirati, kuhati juhe i variva, pohati, pa čak i peći jaja. Meni povremeno posluži i kao zamjena za posudu za kotlovinu, kada i po nekoliko sati na laganoj vatri marinirano meso činim tako mekanim da se topi u ustima.

Neki dan sam odlučila napraviti eksperiment. U woku. Woksperiment. Kuhati idućih 30 dana isključivo u woku. Naravno, uz manja odstupanja (tipa slanutak) jer nema nikakvog razumnog razloga za višesatno nakuhavanje te mahunarke kada već imam big ass fancy ekspres lonac od 2K kn. Malo sam upala u kuhinjsku rutinu i tražim zapravo inspiraciju i karakterističnu motivaciju. Iako, paradoksalno, ubijam ju rutinom tj. shemom :D

Par smjernica po kojima slažem obrok;

  • nastojim svaki obrok učiniti cjelovitim – baza je žitarica, dodan je dobar izvor bjelančevina, raznog povrća i nešto orašida ili masnih sjemenčica
  • solim tamarijem ili cvijetom soli
  • jedino ulje koje želim zagrijavati jest sezamovo, stoga koristim svijetlo i tamno (više tamno)
  • obrok mora biti zanimljiv, “mamiti” me :mrgreen: i biti na jedan način gurmanski
  • mora biti zdrav – lišen loših maščoba, šekera, smrznutog, namirnica lošije kvalitete…, termička obrada je vrlo kratka a nutrijenti većinom očuvani.
  • svaki obrok mora biti gotov unutar 20 minuta (ne brojim kuhanje, recimo, ječma)
  • iako se grozim etiketa (gluten free, vegetarian, vegan, dijabetski…) i kuham potpuno neopterećeno ikakvim etičkim principima, primijetit ćete kako će dosta obroka biti bez animalnih proizvoda, makar ako ćemo suditi po prvih 6 dana :D . Kako sam apsolutno otvorena prema svakoj hrani i namirnice koristim isključivo kako mi ih se jede, 18 dana će možda biti bezglutensko vegansko a devetnaesti dan vrlo mesni
  • neće biti nijednog deserta, u pitanju su konkretna i opipljiva jela
  • nema ribe i morskih plodova, iz mora jedino jedem alge
  • jela su u principu inspirirana brzim azijski obrocima, ali koristim vrlo malo do nimalo industrijski obrađene hrane, gotovih umaka, mješavina začina i sličnog – poanta je upotreba što običnijih namirnica u zanimljivim kombinacijama;
    također, bit će i pokoja jasna etnička intonacija
  • većina namirnica je uobičajena i nabavljiva, no povremeno ubacujem i nešto što je kod nas još uvijek, nažalost, nepoznanica.

Ajmo redom.

01

Kuhani ječam naglo popržen, bambusovi izdanci sa tamarijem, klice mungo graha, šparoge.

01-11.5

02

Heljdina tjestenina, pileći bolonjez, rikula, mladi luk, kukuruz, sjemenke konoplje.

02-12.5

03

Rižine špagete, tofu dimljeni, poriluk, kikiriki, umiješane klice rotkvice kad je sve gotovo.

03-13.5

04

Prosena tjestenina, indijski oraščići, rotkvice, stabljika celera, arame alge, chia sjemenke, šparoge.

04

05

Seitan, sok dvije naranče + ribana korica + cimet + rižin slad + tamari, tjestenina od mungo graha, crveni luk, kikiriki, bambusove mladice, arame.

05

06

Slanutak kuhan u kimu i komoraču, kuhana raž, kukuruz šećerac, tofu sa konopljom, crveni luk, češnjak, ljuta paprika, koncentrat rajčice, sezam, arame, mladi luk za garniranje.

06

07

Mungo grah sa kokosovim mlijekom, šećerom kokosove palme, kuhanom raži, dimljenim tofuom i crnim sezamom. E da, i kombu alga je ovdje.

07

08

Vulgaris wok povrće (rješavam se lagera iz frižidera :D) – mrkva, tikvica, luk, šaka raži.

08

09

Raž, tikvice, shiitake gljive, bambusove mladice, luk, shoyu.

09

10

Proso, poriluk, bukovače, brokula (dayummmmmm!), tikvice, daikon pickles, nakockičen dimljeni tofu, crni sezam, malo tamarija.

10

11

Proso, tofu sa pinjolima, grah trešnjevac, luk, bambusovi izdanci, rikola, daikon pickles + crni sezam, umeboshi šljiva, tamari.

11

12

Crni amarant, tofu dimljeni, brokula, suncokretove sjemenke, luk (termički obrađeno);
daikon pickles, rikula, stabljika brokule nasjeckana na štapiće, chia sjemenke (salatni dio);
žlica namaza od kikirikija, cvijet soli.

12

13

Tofu sa konopljinim sjemenkama, mahune, mrkva, tikvice, luk, brokula, tamari, čips kombu alge.

13

14

Basmati riža, hokaiduša, brokula, crna leća, bundevine golice, hijiki alge + prstohvat sjemenki konoplje, ananas.

14

15

Bijelo meso pileta, crvena paprika, luk, nekakva bizarna tjestenina (ne znam ni odakle mi, mislim da sam ju kupila lani u Nemačkoj), crni sezam, rikola, kukuruz, ljuta papričica “La Puta Del Diablo”, shoyu.

15

16

Ramen, shiitake, mochi, tikvica, luk, brdo suncokreta, shoyu.

16

17

17

Tempeh + shoyu, mungo klice, brokula, šaka kikirikija.

18

18

Crvena quinoa, luk, mrkva, brokula, dimljeni tofu.

19

19

U ulozi glavne zvijezde aka žitarice seoski je kruh sa lukom – najfinija stvar koju eko imanje Bio Zrno u ovaj tren nudi, bukovače, tempeh, tikvice, mango, vlasac.

20

20

Heljdini rezanci, svinjski but, luk, mrkva, tamari, vlasac.

21

21

Kayu kruh, tofu + shoyu, bundevine golice, mango, krastavci, svježe mljevena jalapeño paprika.

22

22

Mladi luk, kelj, seitan na štapići, crveni kupus, cikla, shoyu.

23

23

Kamut tjestenina, piletina, luk, šampinjoni, tikvice, krastavci, mladi luk, crni sezam, tamari, mirin.

24

24

Tabbouleh vulgaris – tofu dimljeni, amarant, rajčica, krastavci, tikvice, sok polovice limuna, maslinovo ulje, par maslina.

25

25 Domaći slavonski debeli rezanci (nudli :)) od heljdinog brašna, šalša, kurkuma, slatka paprika, ljuta paprika, mljeveni đumbir, bosiljak, ružmarin, mljeveni suhi češnjak, kukuruz, masline, mladi luk, El Diablo paprike.

26

26Mahune, mango, batat, luk, lotus, crveni kupus, krastavci, tamari.

27

27

Grah crveni, mladi luk, svinjski but, kukuruz, krastavci, daikon pickles, crni sezam, shoyu.

28

28

Kamut tjestenina obojana ciklom, kukuruz šećerac, luk, tofu dimljeni, tikvice, mungo klice, crni tahini (crni sezam, sezamovo tamno ulje, kap shoyua).

29

29

Slanutak, proseni rezanci, mladi luk, kukuruz, DIY slatko ljuti umak, tamari, kombu prah.

30

30

Poriluk, shiitake, kuzu rezanci, crni sezam, crveni kupus, rižin ocat, divlja riža, dimljeni tofu, nakockičena koraba.

 

15
Mar

Pattern magic

Iako baš i nisam sklona izradi nepraktičnih i nenosivih komada odjeće a još manje nošenju, oduševile su me knjige Pattern magic 1, 2 i 3.

Zašto?

Zato što su prikazi izvedbe nerijetko krajnje distorziranih odjevnih komada toliko temeljito objašnjeni odličnim shemama i crtežima da čitanje uputa na japanskom nije potrebno.

Krojevi su u principu klasični i jednostavni – japanski purizam i geometrija dominira većinom krojeva. Razbijaju ih neočekivani twistovi, ubačeno nešto harmonikasto, trodimenzionalno, pomalo bizarno i nerijetko prilično istureno. Evo jedan od primjera isturenosti prema unutra i shema.

patternmagic

pm1

pm2

pm3

Definitivno nije nešto što ćete obući na posao =)

Evo jednog kroja koji možete iskoristiti ako imate samo škare i majicu a poznavanje tehnika šivanja vam se vrti negdje u razinama mitologije.

majica1

majica2

Kad sam krenula listati knjige, samo su mi flešale ideje kako od čega napraviti što (paz ovu konstrukciju). Ono što je zajedničkoj velikoj većini krojeva jest specifičan odabir materijala, koji definitivno mora imati visoku “upegljivost”; imam dojam da se pegla koristi više nego sam šivaći stroj u većini slučajeva.

Moj osobni indikator kako bilo kakva knjiga sa uputama radi svoje je pojava potrebe da ju odložim i nešto konkretno i napravim. Ova knjiga je vrh u svojoj kategoriji. Toplo preporučujem.

15
Feb

Torba napravljena od 400-tinjak najlonskih vrećica

Uskoro će biti godina dana kako sam krenula raditi ovu torbu.

Imam problem sa najlonskim vrećicama. Iako se trudim rijetko do nikad uzimati ih u trgovinama, jedna polica u predsoblju je okupirana samo njima i čini dvogodišnju zalihu. Koristim isključivo ruksak i platnene vrećice, no odnekud samo izviru. U par navrata su me zatrpale kad sam otvarala vrata ormara :cigle: i predstavljaju mi konstantnu zagonetku što i kako sa njima, osim što u njima mogu odnijeti smeće do kontejnera.

Nedavno sam vidjela iskorištenje cijele hrpetine, po opisu nalik mojoj. Nisam vjerovala upozorenju da pri izradi ideje postoji mogućnost nestanka vrećica u jednom trenutku, a onda je i mene taj O.o trenutak snašao. Došla sam do točke u kojoj više nemam vrećica. Na tren sam se zbilja zamislila. Evo što sam radila.

Ideja se svodi na izradu torbe za namirnice od brda vrećica. Brdo sam imala :mrgreen: i trebalo je samo zasukati rukave. Treba vam, osim vrećica, heklerica (preporučujem broj 6) i škare.

Najprije ćemo napraviti najlonsku nit koju ćemo heklati. Uzmite vrećicu, sravnajte ju na površini i odrežite joj ručke i dno. Pazite da površina nema oštećenja (ne dajte mačci da se igra sa nitima za hekleraj :mrgreen: ) jer će ona definirati čvrstoću i dugotrajnost projekta.

Pretjerana preciznost nije bitna no držite se okvirnog oblika i širine trake od oko 2,5 – 3 cm. Čisto da bude ujednačeno. Spojite niti međusobno provlačenjem koje završava malim čvorićem.

Zategnite nit, namotajte ju u klupko.

Preporučujem da, vođena svojim iskustvom, odmah izrežete i namotate makar 250 vrećica jer će vam, vjerujte, trebati :mrgreen:

Drugi dio je kratak tečaj heklanja. Ako imate iskustva, ovo će vam biti pis of kejk i to već znate raditi žmireći, a ako ne, uzmite komad vune i heklericu čisto za probu držanja igle. Ovo se vrlo brzo uči, držite optimizam na visokim razinama :mrgreen:

Napravite omču

omotajte nit oko igle

i držeći ju kukom na vrhu igle provucite nit kroz omču. To se zove “očica”.

Lagano, ne može biti lakše, jelda :mrgreen: ?

Nastavite ponavljati ovaj korak dok ne dođete do okvirne širine dna torbe. Ovo što napravite možemo nazvati “lanac”, dakle, niz očica.
Sad je na redu heklanje u krug. Treba napraviti dno torbe. Kada dođete do zadnje očice, samo “skrenite” i zaheklavajte rub napravljenog lanca. U svaku postranu očicu zabodite iglu i provucite najlonsku nit.

Kad dođete do kraja, samo produžite na drugu stranu. Heklajte u krug i na vrhovima lanca dodajte po tri dodatne omče u istu očicu jer ćete njima dobiti na plosnatosti i ravnini površine.

Gotovo dno izgleda ovako:

Kada napravite ovoliko, već ćete uhvatiti ritam (ako ga dotad niste imali) i bit će vam jasno da nemaju sve vrećice, unatoč prividnoj sličnosti, jednaku debljinu i elastičnost. Radila sam isključivo sa onim manjima, od kruha, voća i besplatnima kojima te zatrpaju kad kupiš doslovno bilo što u trgovačkim lancima. Uglavnom zato jer mi kriminalno dominiraju u ormaru i cilj je bio riješiti ih se. Veće ionako mogu uvijek za nešto konkretno i upotrijebiti. Takve vrećice, one koje plaćate na kasi a znate da ih imate more kod kuće, nemaju ni približnu elastičnost ali su vidno čvršće. Kad napravite ovakvu torbu, sigurno ćete dobiti ideju što napraviti i od njih.
Također, bit će vam jasno koliko jedna traka odrezana od vrećice kratko traje. Meni su prosječno trajale 5-6 očica, što objašnjava enormnu potrošnju u izradi.

Nastavite heklati bočnu stranu. Neće biti šavova, već se plete u krug. Na vrhovima gdje ste dodavali tri omčice u očicu sada smanjite i svedite na jednu u sljedeća 4 reda. Ovo će dati efekt sužavanja pa će torba dobijati formu. Super je promatrati kako se torba formira, vrlo brzo se hekla i vidi rezultat. Dalje nastavite heklati bez dodavanja ili oduzimanja očica da biste dobili cjevastu tvorbu, ravnih obrisa.

Ovo je moj dosadašnji rezultat.

Za njega su pokupljene doslovno sve vrećice iz kuće :mrgreen: a čini samo četvrtinu planiranih dimenzija torbe, visoka je ravno 13 cm. Za sada stajem sa izradom, nastavit ću kada nakupim još vrećica a još uvijek ne mogu vjerovati da mi ih je ponestalo. Kalkuliram, bačeno je možda 5-6 zbog oštećenja, a upotrebljen sigurno troznamenkast broj.

Bila bi daleko ranije gotova da nisam donijela striktnu odluku o pravljenju isključivo od korištenih starih najlonskih vrećica. Svrha je bila skupiti postojeće i pretvoriti ih u nešto korisno. Dugo vremena ju nisam ni taknula jer sam čekala da se tada potpuno ispražnjeni lager vrećica napuni, taman toliko da bih uspjela završiti ju.

Konačno je gotova i izgleda ovako: torba-od-najlonskih-vrecicaVrlo sam zadovoljna, sutra u pogon puštam prvi test podnošenja tereta. Donji rub je armiran pamučnim debelim koncem, koji je uheklan u bazu (pogledajte sliku, ove žute niti na dnu) u nadi da će produžiti rok trajanja. Planiram nešto slično napraviti duž obje strane bridova i na vrhu, duž širine torbe i oko ručki.

Živo me zanima koliko će dobro podnositi ono što najviše kupujem, a to je voće i povrće.

Pretraži svart:
Recent Comments
© Copyright 2010-2014 svartberg. All rights reserved. Created by Dream-Theme — premium wordpress themes. Proudly powered by WordPress.