Category Archives: putovanja

Norveška?

Što mi pada na pamet kao asocijacija kad čujem ime države “Norveška”?

• priroda pred kojom možeš biti samo zapanjen i bez teksta – glečeri, fjordovi, fossovi, planinski vrhovi pod snijegom, aurora borealis
• polarni medvjedi <3
• Saami
• stavkirkja & Varg Vikernes sa šibicama
• Hamsun, Ibsen, Munch
• Grieg, Halvorsen
• halling, fele, Hardangerfele
• A-ha, Alexander Rybak
• Mari Boine, joik, Secret Garden
• Röyksopp, Gåte, Kaisers orchestra, Turbonegro
• Sirenia, Tristania, Theatre of Tragedy
• Dimmu Borgir, 1349, Burzum, Mayhem, Einherjer, Old man’s child, Satyricon, Trollfest
• Kings of convenience
• Heyerdahl, Amundsen
• Roar Ljøkelsøy
• Jarlsberg, røkt laks, Diplom-is, Kavli skinke ost, lutefisk, brunost, Freia čokolade
• Helly Hansen, tradicionalne vunene veste sa bogatom ornamentacijom
• skijaši, skakaonice
• Vikinzi, kultura stara preko 1100 godina, brodovi
• nafta, jeben standard, porezi da ti pamet stane, stakleničke jagode i Poljaci u fušu
• Lofoten, Hammerfest, Svartisen, Jotunheimen, Trollstigen, Nordkapp
• Nordkapp
  

Švedska?

Što mi pada na pamet kao asocijacija kad čujem ime države “Švedska”?

• Šveđanke & benzinske pumpe
• smörgåsbord aka švedski stol, lakrits, mesne kuglice
• Dalahäst aka drveni konj pokrajine Dalarna
• Linne, Celsius, Ångström, Nobel
• Strindberg, Astrid Lindgren, Stieg Larsson
• Volvo, Saab
• SAS
• C&A, H&M, Ikea, Ericsson
• pacemaker, tetrapak, dinamit, rajfešlus
• Absolut vodka
• Ingmar Bergman, Greta Garbo, Lukas Moodyson, Lasse Hallström, Peter Stormare, Gösta Ekman
• Sedmi pečat
• Pernilla Wiberg, Björn Borg
• Ace of Base, Europe, Cardigans, Abba, Roxette
• natprirodna stopa samoubojstava, kristal, nepopularno visoki porezi
• Arch Enemy, Tiamat, Therion, Bathory, Carnage, Opeth, In Flames, Dark Tranquility, Meshuggah, Amon Amarth
• Yngwie Malmsteen
• Caramelldansen
  

Danska?

Što mi pada na pamet kao asocijacija kad čujem ime države “Danska”?

• Mala sirena & Hans Christian Andersen
• Niels Bohr, Ole Römer
• Lars Ulrich
• Hamlet, Kronborg
• Roskilde
• prva je ukinula ropstvo (iz etičkih razloga), prva europska država koja je ozakonila gay brakove i dala jednaka prava istospolnim parovima u izvanbračnoj zajednici
• gorjela 2005. godine kad je u novinama izašla serija karikatura na račun muslimanske zajednice
• Danfoss, Arla, LEGO, Bang & Olufsen, Maersk
• horrorpunk, glavne perjanice Necromantix & Horrorpops
• Kingslayer

Njemačka?

Što mi pada na pamet kao asocijacija kad čujem ime države “Njemačka”?

• Wagner, Bach, Händel
• Albrecht Dürer
• Einstein, Daimler, Diesel, Planck, Röntgen, Gauss, Leibniz, Geiger, Hertz, von Liebig, Haeckel, Koch, Gmelin
• Johan Gutenberg
• Siddharta, Proces, Preobražaj, Patnje mladog Werthera
• Hesse, Nietzsche, Grimm braća, Brecht, Böll, Marx & Engels, Mann
• 99 luftballons
• goth metal osamdesetih
• Nina Hagen
• protestantizam
• Scorpions, Sodom, Kreator, Kraftwerk
• Falkenbach
• Rammstein & Till Lindemann
• švapski akcioni, šnel, ja, ja, iš šprice, iš kome usw.
• hamburger, kiseli kupus, kobasica, hrenovka, pereci (Bretzeln), taranica (Spätzeln), Sacher torta
• Waldmeister soda
• Till Eulenspiegel, sat sa kukavicom
• Audi, BMW, Mercedes, Opel, Volkswagen, Porsche
• MZ
• Dr. Hauschka, Lavera, Weleda, Primavera Life
• Nivea, Schwarzkopf
• Viana & Tofutown (Wiesbaum)
• Neuschwanstein, najpoznatiji Schloss od brojnih (možete ga vidjeti u sporednoj ulozi TRASH ALERT! ovdje)
• Haribo gummibären
• Adidas, Puma, Reebok
• Holstein-frizijsko govedo (crnošaro)
• Bodensee aka Konstance jezero, Schwarzwald, Zugspitz
• Djeca sa Zoo kolodvora
• OI u Münchenu 1939. godine
• Sibel Kekili aka Shae the Funny Whore
• Dr. Stefan Frank, Forsthaus Falkenau, Die Schwarzwaldklinik
• gastarbajterski primjerci iz familije i materinji jezik unakažen redovnim ubacivanjem pošvabljenih fraza + kompletna (kompleksna) sociopsihotrashologija oko njihovih patterna ponašanja, oblačenja, običaja itd.; Aldi vrećice, Super Dickmanns, Ritter čokse
• trance, Love parade, Scooter, happy hardcore, Mayday, Marusha
• Rummenigge, Beckenbauer, Müller, Klose, Klinsmann, Ballack, Kahn <3

Lazićka

Kamo?

Niz tekstova sa konkretnijim pričama o Oslu u kategoriji wayNor ću otvoriti mini-savjetima za opstanak u ovom gradu, koji slovi za jednu od najskupljih metropola na svijetu.

np: SONATA ARCTICA – my land

10 malenih savjeta za snalaženje u Oslu.

Oslo pass

Ako ste osoba zainteresirana za proučavanje povijesnih znamenitosti onda je Oslo pass za vas. Radi se o dosta promoviranoj univerzalnoj karti koja u vremenskom periodu 24/48/72 sata omogućuje korištenje javnog prijevoza (podzemna, autobusi, brodovi), free parking, ulaske u Tusenfryd zabavni park i sve muzeje u koje se ulaz plaća. Onda vas još počaste popustima u Dolly Dimple’s i TGI Fridaysu nakon što guza ogladni poslije silne šetnje među memljivim eksponatima.
Pass možete najlakše naći u turističkom uredu blizu Nacionalnog teatra.

Engleski

Sa svakom osobom u Oslu sam komunicirala na engleskom jeziku. No, nije to bilo kakav engleski. To je stravično dobar engleski, često sa oksfordski poliranim naglaskom i preciznom gramatikom nevezano za dob sugovornika. Osim engleskog, upotrebljiv je i njemački, kojeg govore brojni norvežani. Ovaj fenomen se objašnjava činjenicom da dosta norvežana studira vani, zbog ne tako jake akademske infrastrukture.

Uljudnost i ljubaznost

Očekujte iznimnu ljubaznost, obraćali se nekome u trgovini ili na ulici za pravi put. Specifično je što sam od potomaka domorodaca često čula “tusen takk” izjavu, nešto kao “tisuću puta hvala”, čak i kada kupim calzone za Debelog (trib2Seinfeld).

Lijepo je komunicirati sa civiliziranim svijetom.

Cijene

Oslo je poznat po skupoći no mislim kako je ovu stavku zapravo teško prokomentirati. Uzet ću za primjer srodni problem, pitanje bajkera bajkeru, koliko novca treba za otići do, štajaznam, Italije. Ljudi koji puno troše i kod kuće će strusiti puno novca. Čovjek koji zna raspolagati novcem shodno svojim mogućnostima će biti zadovoljan, dakle, ako je na raspolaganju manje novca, sigurno neće svaki dan tamaniti odreske u najskupljim restoranima, već ćeš se taj period hraniti “leteći” uzimajući u obzir i mogućnost nenadanih troškova. Ionako sam tip osobe koji će radije potrošiti novac na putovanje nego ga strpati u guzicu. Nisam nosila ne znam kako puno novca, a na baggage check u zračnu luku Gardermoen sam donijela još jednu torbu. Punu. Nailazila sam na dosta rasprodaja sa meni zanimljivim stvarčicama, od odjeće i nakita do knjiga. Dio novca se pretvorio i u poklone, a Hellnøt čokolada by Freya (cijeli lješnjaci) se grohotom smije Milkinom ekvivalentu i sličnima.
Dosta smo šetali po trgovinama i shopping-centrima spotičući se na lokalne emače(sleš)mall-ratse i redovito smo stajali u trgovine sa tehnikom, pogotovo pri krstarenju najdužim shopping centrom Skandinavije, gdje je my very own Guitar Hero

na noge bacao armije obožavateljica
Jedino… čak ni tamo nisam nailazila na mjenjačnice. Koka iz Narvesena kraj njihove verzije HNK me na upit o mjenjačnici uputila u Western Union kod najbliže postaje podzemne željeznice, a šalterska službenica u banci me skoro začuđeno otresla sa “Exchanging money? No, we do not do that!”. Ajd dobro. Momentalni tečaj je cca 90 kn za 100 NOK ali je omjer malo zeznut. Primjerice, pizza srednje veličine košta 160 NOK, calzone 30 NOK, marte sa 10 rupica oko 1500 NOK, tehnika i odjeća su circa kao i naše itd.
U centru grada se nalaze brojni štandovi sa autentičnim pletenim kapama

a osim nekoliko vunenih pokrivala za glavu sam sebi kupila i precakane rukavice.

Atrakcije

Kako nisam birtijski tip, u zatvoreni prostor sam sjela samo jednom i to na toplu čokoladu u nekakav pub nakon odlaska u kino (premijera filma The Day The Earth Stood Still, BTW zaobići ga u širokom luku!) – grad je urešen brojnim aktivnostima i dobro proučite šta se događa tijekom boravka. Izađite, šetajte, uđite u muzeje i galerije. Grad ima 40-ak muzeja, od onih vezanih za umjetnost, do pomorskih, vojnih i povijesnih no o njima sada neću puno jer svi oni će dobiti poseban prostor na mojoj stranici. U gradu postoji čak i Muzej malih bočica a božićni must see je Bærums Verk. Cijene ulaznica nisu prevelike, većina se vrti oko 50 NOK. Nota bene, pivo ćete platiti skuplje.
8.12. je u Rockefelleru cvilio Travis, generator uglazbljenog revanja koje relaksira Debelog. Htjedoh ga počastiti izlaskom no kad sam čula kako za upad traže 130 € okrenuo mi se želudac u sekundi. Dati 1000 kuna za slušanje “…why does it always rain on meeeeee…?” i IRL? No chance, Lance!

Restorani

Grad je krcat restoranima raznovrsnog sadržaja, doslovno za svačiji ukus. Izašli smo dvaput na večeru van, jednom u Planet Bollywood kad sam sredila Chicken vindaloo (trib2Lister) porciju i jednom u finjak restoran na divljač sa šampinjonima. Usluga im je stvarno na nivou, no zato su cijene za pasti u nesvijest. To ne smijem reći na glas jer za taj novac ja spremam nekoliko tjedana fancy obroke za prste polizati.

Tøyen

Po internetu sam nailazila na informacije kako je grad jedan od najsigurnijih na svijetu. To bi vjerojatno i bilo tako da lokalni kriminalci ne pripadaju u nacionalne manjine iz raznih dijelova svijeta, koje čine čak 25% gradske populacije (grad broji oko 500K ljudi). U zadnje dvije godine je bilo nekoliko krvavih obračuna a Tøyen, kvart u kojem se nalaze Prirodoslovni i Munchov muzej su mjesto na kojem ne želite biti noću.

Alkohol

Ne konzumiram alkohol no smatram kako ova zanimljivost traži koji redak. U Oslu se iznimno skupo, a samim time i komplicirano napiti. Žestoko piće se može kupiti isključivo u specijaliziranim dućanima koji imaju kraće radno vrijeme, što je zeznuto subotom navečer. No, kako su skandinavci općenito poznati kao ljubitelji alkohola, postoje linije brodova koji na 24 sata odlaze prema Danskoj. Preferira se šank, a sve ostalo tipa prateće zanimljivosti u vidu kina/shopping centara/xy su tu samo da brod ne dobije formalno ime “mjesto za pit’”.

Pušenje

Pušenje je bannano, što je divno kada se sjedi u restoranu. Nema krvavih očiju niti suza, a kamoli smrdljive odjeće i kose. Zato se na ulazima u lokale nalaze stolovi i separei čak i sada, zimi, a nerijetko možete vidjeti i indijske jastučiće, dekice i srodne cozy zvizdarije, čak i kada vani padaju pahulje veličine dlana.

Švercanje

Švercanje u vlakovima mi je besmisleno, pogotovo jer je javni prijevoz odlično koncipiran. Doduše, prvim karnetima nas je počastio domaćin, no i sama sam, jasno, računala na trošak za njih misleći da će biti i skuplji nego sam po dolasku pročitala na reklamnim plakatima. Karte i karneti su iz našeg kuta skupi na prvi pogled, ali ako uzmemo u obzir da je tjedna karta oko 200 NOK a Peppeova jumbo pizza 200 NOK+ onda je jasno koliko je to u njihovim okvirima smiješno. Karnet od osam karata stoji 160 NOK, nakon što na postaji “precvikate” jednu od njih, pred vama je okvir od sat vremena za kretanje javnim prijevozom po izboru. Vlakovi su vrlo točni i dolaze svakih 15 minuta na postaje.

Dakle, izbor je velik, zanimljivosti napretek a crkavanje od dosade neoprostivo.
Slijedeći tekst je posvećen poluotoku Bygdøy.

Kolotrazi?

Vozeći se cestama po Slavoniji na motoru iza Debelog, uz ceste vidim jedan skoro perverzan paradoks. Nevjerojatno, ne tiče se seksualnih eskapada proćelavog čovjeka odjevenog u Mulder-baloner i bijele dokoljenke koji lurka na tek propupale tinejdžerice, već izraubanih fraza koje nam prodaje tvrtka zadužena za održavanje šumskih površina u Hrvatskoj.

np: SLAYER – seven faces

Kako nastaju licemjerne lajne?

Budući da svaki slobodan moment provodim sa Debelim na eMZi, vidim svega na cestama. Od maloljetničke prostitucije do vozača koji izlaze iz sporednih cesta kao da su sami u Kumovoj slami. Malo drugačiji recentni primjer zanimljivosti su ove fotografije (izvedba je ispodprosječna, ali zbilja nije bitno) sa slijedećim dubokoumnim sadržajem:

Naravno, ima toga još.

Nastale su na području Bjelovarsko-bilogorske županije, iako na glupost i licemjerje nije cijepljen ni preostatak države. Takve duboke misli viđam već godinama iako su na nivou spomenara i leksikona koji kolaju po nižim razredima osnovnih škola, ali donosim svjedočanstvo masakra na nivou Milana “Mikija” Martića, koji je danas počašćen kaznom od 35 godina u haškoj sudnici zbog mesarenja nad ljudima. Za kriminal ovakvih proporcija ne mogu pojmiti kaznu.

Kako nastaje problem?

U mom selu (Visoka Greda, Posavina) je tvrtka “Hrvatske šume” odlučila oštetiti šume. Sad bi mnogi rekli, štaonasad’oće, pa nije to ništa novo, bla-bla, šumarija je već satrala čisto solidan dio od 2,5 milijuna hektara uime profita ali ovo je viši nivo uništavanja. Šumarska mehanizacija je krčeći šumu i izvozeći stabla za prodaju u zadnjih par mjeseci napravila zadnjim kotačima kolotrage prosječne dubine preko 0,5 metra i širine oko 0,4 metra. O dužini tako dubokih i širokih jaraka ne mogu ni misliti, ali se sigurno mjeri u desecima kilometara, bar na području iza moje kuće. Trase mehanizacije su ispresijecale površine na kojima se prolazilo u tolikoj mjeri da pješak ne može praktički hodati po tlu bez da mu noga ne sklizne u te duboke blatne jame koje je spretno sakrila šumska hidrofilna vegetacija i naslagane polomljene grane mrtvih stabala. Kad već spominjem vodu, budući da je ova godina bila bogata oborinama koje ne stignu ispariti u atmosferu, jarci su konstantno puni blatne vode koja se slijeva iz tla. Mjestimično su i obojeni aposemično zelenom nijansom, za koju ne krivim alge, no nakratko ćemo se vratiti nazad na problem vode općenito. Ta voda, koja je nesretnim slučajem, needuciranošću traktorista i indiferentnim šefovima završila na pogrešnom mjestu je esencijalna za razvoj svake biljke, to zna svatko. U ovom slučaju ćemo se pozabaviti konkretnim simbolom slavonske šume, hrastom (Quercus sp.), bjelogoričnim drvetom sa snažnom upojnom moći, koje preko vrlo razvijenog i bogatog korijenovog sustava na dan može iz tla povući i preko 300 litara vode. To je velika količina koja i inače u ljetnim mjesecima prosječne godine uglavnom ne biva nadoknađena i predstavlja problem. Ove godine ogromna količina vode tako stoji pred hrastom kao pred Tantalom – stoji u njoj ali ju ne može popiti. Hrast, kao i ostale biljke, korijenovim dlačicama ne može probiti zaglađene stijenke kolotraga već se mora oslanjati na drastično male količine koje padnu iz atmosfere i ne završe u jarku. Ovi hrastovi će rezultirati venućem, o tome nema sumnje, no uzmimo samo u obzir da su mnoga stabla na toj površini stara i oko 80-100 godina. Depresivno, zar ne?

Ovo bi bila perfektna priroda da nema ovih rovova.

Kako nastaju kolotrazi?

Slijedeći vid štete nastale ljudskom glupošću je uništavanje strukture šumskog tla. Gaženjem kotačima su nastale depresije, dobro ugažene pod masom šumarskih traktora. Čisto radi dimenzija, da si možete predočiti o kakvim traktorima i kotačima se radi, spomenut ću da su to hibridi traktora i buldožera koji imaju dovoljno snage da mogu manevrirati po uvijek vlažnom tlu kao što je šumsko. Postrani slojevi jaraka su uglancani uslijed vode koja se cijedi po njima i izgledaju kao pločice koje lijepimo po kupaonicama. Tko će te jarke sravnati na normalu? Strojne metode su skupe, što zbog nabave samog stroja, što zbog goriva čija cijena oscilira na svakodnevnom nivou. Radne snage koja bi radila dobrovoljno nema, prošla su vremena Josipa Broza i radnih akcija i mislim da se nemaju plan vraćati. “Hrvatske šume” s druge strane sigurno nemaju plan plaćati fizikalce koji bi kopali tlo kojim rijetko tko prolazi. Dakle, nitko.

Kako nastaju komarci?

Problem stagnacijske vode dalje implicira i na pojačanu reprodukciju komaraca, koji funkcioniraju na fantastično jednostavnom principu – oplođena komarica će položiti jaja u doslovno bilo koju lokvu. To je pogotovo šteta jer Hrvatske šume svake godine vrše suzbijanje komaraca trujući lokve insekticidima koji uništavaju komarce u početnim razvojnim stadijima. Metoda trovanjem ličinki je također financijski izazov, ali to je posebna priča.

Kako nastaje paralela s biljnom proizvodnjom?

Da ne ispadne ovo zvondanje kao da prigovaram bez pokrića, dat ću usporedbu sa poljoprivredom, točnije ratarskim uzgojem koji za svoju svrhu traži po potrebi sasvim oprečno mišljenje i djelovanje. Naime, za uzgoj prosječne biljke je poželjan što ravniji teren, bez jaraka, depresija i sličnih udubljenja u kojima bi se akumulirala voda. Pogotovo ljeti, kad su temperature više. Zašto? Zato što svaki kanal iskopan u tlu ima efekt drenaže ili isušivanja, u njega se skuplja velik udio vode raspoložive biljci i to se redovito koristi kod polja prezasićenih vodom, primjerice viškom oborina. Takav se višak vode obično kopanjem usmjeri u kakav vodotok, ako takvo što dopušta i tako spriječava propadanje i truljenje biljnih organa, kao i ovisan o vodi razvoj biljnih bolesti. Dakle, postoji jasna razlika između ciljanog dreniranja i dreniranja iz gluposti, o kojoj se ovdje radi. Šteta je samo što toga ljudi ne žele biti svjesni, pa se skrivaju iza perolakih rečenica kojima pokušavaju odati dojam da im je stalo.