Monthly Archives: February 2012

Ružice?

Kao što već rekoh, moja mama je naprednom stadiju karcinoma našla novi hobi. Jučer sam završavajući “vjenčanicu” u vrećama sa materijalima našla vez-minijaturu rađenu “x” bodom sa parom crvenih ružica, posljednji koji je napravila. Vezla je uglavnom cvijeće i životinjice, imam nekoliko njenih vezenih motiva, no ovaj mi se posebno svidio. Jako volim kontrast crvene i zelene, pogotovo na bijelom.

Odlučila sam u rustik/folk stilu napraviti malu torbicu. Ne posebno funkcionalnu, u njoj ne bih nosila ništa konkretno, stoga i jesam odlučila izvesti ju ovako malu. Cilj je bio primarno dobiti svojevrsni metaforički okvir za sliku. Našla sam nekoliko tkanina sa dominirajućom zelenom (imam nešto i crvenih ali ova shema mi se učinila dosta bolja) pa sam u njih uklopila crvene ružice.

Danas je godina dana otkako sam prilično preplašeno ali sa ogromnom dozom nade i potpuno nesvjesna događaja koji slijede izašla iz kuće i više ju nikad vidjela živu.

Mjesec dana

Za mjesec dana stiže prva epizoda druge sezone Game of Thrones, u kojoj je jedan od glavnih glumaca i naš vrli Dubrovnik. Pomaže mu i nešto Islanda, koji glumi sjevernu stranu Zida.

Posebno me zanima kako će Stephen Dillane odraditi Stannisa i silno se veselim deset tjedana komentiranja i grupnog gledanja sezone koja slijedi. Evo par trailera, ne znam tko može biti imun na ovu seriju

a škicnite i kako zapravo izgledaju neke scene iz prve sezone.

Subotnji brzinski biljni prijedlog

Jučer je jedan trgovački lanac imao akciju ananasa 8 kn/komad. Budući da prevolim njegov okus i svježinu, odmah sam skoknula po komada koliko sam mogla nositi. Protuha

Jedne godine sam iz lisne rozete ananasa uspjela dobiti biljku. Kvaka je, kao i inače, u odabiru pravog ploda – ne smije biti nezreo ili prezreo. Kad sam selila u ZG, ostavila sam ga kod kuće. Nije preživio, nažalost, ali sam se jučer sjetila kako bi makar jedan od ovih primjeraka mogao izrasti u zdravu biljku. Princip je zapravo vrlo jednostavan;

• odrežite rozetu na visini oko 2 prsta granice ploda i rozete
• dajte si par minuta za gušt, ogulite ananas, nasijecite ga (nota bene, pravilno se reže poprijeko na kolutove) i uživajte u božanskom okusu. Kad se izguštate, operite ruke i nastavite dalje . Ne zaboravite ni da ste unijeli i značajne količine vitamina C i mangana!
• položite rozetu u zdjelicu i napunite ju vodom ali nemojte staviti previše, neka baza listova ostane suha. Otprilike ovako:
  Redovito mijenjajte vodu. Ne dozvolite da se zamuti ili promijeni miris.
• ostavite ananas da leži u vodi oko 3 dana a potom ga presadite u cvjetnu zemlju vulgaris. Može i ne mora pustiti buduće korjenčiće u ta tri dana. Presađenom dajte puno svjetlosti i bit će sretan, kao i svaki drugi pripadnik porodice Bromeliaceae.

Nemojte očekivati plod koji će vas zasititi, ali imat ćete simpatičnu palmoliku biljčicu

Poljaci, poljsko, poljski

Čuli ste svi Nossa nossa pjesmu?

Mediokritetsko smeće prve klase. U slobodnom prijevodu “E, kad te ja dohvatim.”. Al to nije poanta.

Poljaci, koje sa razlogom ne podnosim, snimiše poljsku verziju pjesme i zove se, dršte me, Aj, chcę cię złapać.

Omekšivač & kaktusi?

Omekšivač?

Naletjela sam nedavno na recept za DIY omekšivač. Sklona sam prčkanju i isprobavanju, znatiželja je proradila pa sam po jednostavnom receptu:

200 ml regeneratora za kosu (ne mora biti John Masters Organics, može proći bilo što i jeftino), 600 ml tople vode i 300 ml octa istresi u bocu od 1,5 L i dobro promućkaj; po potrebi dodaj eterična ulja po ukusu.

umutila svoju mješavinu i pojačala ju sa dvadesetak kapi eteričnih ulja naranče, vanilije i ruže.

Stvar funkcionira, rublje je vrlo mekano i mirisno. Ocat se uopće ne osjeti.

Kaktusi?

Konačno sam posijala kaktuse. Nakon 7 dana su iz mješavine pijeska i cvjetne zemlje provirili. Vidno su mesnati, imaju vrlo jasno rascijepljene kotiledončiće (do te mjere da mi je palo na pamet kako sam greškom dobila Lithopse)

a isklijali su tako lako i tako brzo da ne znam čemu tolika graja oko naklijavanja kaktusa.
Doduše, u stanu mi je vrlo toplo (za moja mjerila i pretoplo) a ciljano su stavljeni na najvišu policu i redovito imaju zalihe vode u supstratu. Ako su živi, dakle, moraju isklijati.

Titanij?

Prema grčkoj mitologiji, ljudi su stvoreni sa tijelom koje se sastojalo od četiri noge, četiri ruke i glave sa dva lica. Zeus, u strahu od njihove moći i mogućnosti svrgavanja njega i ostatka olimpskog panteona odluči prepoloviti ljude. Takve ih, doslovno prepolovljene, osudi na vječno traženje druge polovice.

Ja sam svoju polovicu našla na tjelesnom prije skoro 13 godina. Od srijede (za 7 dana) u ovo doba dana ću na prstu nositi crni prsten od titanija i potpisivati se njegovim prezimenom.

Sitnica #19

Ne sjećam se kad me zadnji put nešto ovoliko oduševilo.

Naime, vidjela sam da su američki mikolozi (relativno) novootkrivenu vrstu malezijske gljive nazvali, pazi sad, Spongiforma squarepantsii

Kopčate, squarepantsii ?

Staklenke?

Nakon upornog spoticanja po raznim staklenkama po kući, odlučila sam sve prazne primjerke staviti na jednu hrpu i ustanoviti točan broj komada sa kojim raspolažem. Imam oko 10 kila čistog stakla. Užasna sam, znam. 10 kg raznih staklenki, raznih volumena i raznih oblika, od raznih vrsta hrane i sirovina za pravljenje obroka. Moram priznati da mi je neugodno i da fotografiju hrpe nemam petlje objaviti.
Ipak, kako bi to bilo kad se ne bih makar zapitala što sa njima :D?

Opcija je dosta a ove se meni čine najkorisnijima. Meni, još jednom :D.
Samo nemojte u staklenkama držati lipe ili nedajbog kukce.

1. primarna korisnost prosječne staklenke je čuvanje svježine namirnica kao što su suhi začini, žitarice, mahunarke, sjemenke, alge i slično.
   Začini biljnog podrijetla na ovaj način čuvaju aromu, mineralni higroskopni kao što je sol ne dolaze u kontakt sa vlagom i ostaju suhi, a sjemenke se čuvaju od napada leptirića.
   Ovo je korijen lotusa. Inače, moćno sredstvo za odsluznjavanje dišnih putova zimi, što kompenzira ne toliko ugodan okus.
2. skladištite u njima konzerviranu hranu i neka posluže za transport ručka na posao. Teglice su dušu dale za dobru miso juhu
3. teglica može poslužiti i kao vrlo pogodna posuda za kefir-gljivu i uzgoj klica.
4. posložite hobi-materijal/uredske sitnice po kategorijama :OCD fan club:
   radi lakšeg manipuliranja kad vam nešto i zatreba.
5. pijesak + svijeće. Ovoga ima dosta na internetu i lijepo izgleda ali nekako sam nesklona svijećama otkad imam mačku u stanu, makar one bile zatvorene u staklenku.
6. napunite staklenku nečim osobno zanimljivim ili korisnim pri ruci i koristite kao držač papira na radnom stolu.
7. vaza za pelcere.
   Ovaj je cvijet, konkretno Scindapsus, nadrapao kao žuti jedno 48 puta od strane Mau the Lolcata. Ovo su posljednji centrimetri biljčice preživjeli oštre kandže i zube bezobrazne mačketine a do dolaska je bio puzavac dug preko 3 metra i uvijen oko bambusove motke zabijene u supstrat u tegli.
8. lusteri/svjetiljke. Ovo nisam još probala ali ću si baš dati truda jednom i sklepati nekakvu lampu na ovom principu. Prelijepo izgledaju.
9. koristite za pakiranje manjih poklona. Zavežite komad rafije, jute ili štapića cimeta a unutrašnjost, osim poklonom, popunite m&m’s bombončićima, sjemenkama ili čime već vezanim za sam dar.
10. punite ih napravi sam kozmetikom i sirovinama.
    Kakao maslac <3 je mila majka za kosu, kožu, nokte a nekima i za omastiti brk.

Kako vi iskorištavate svoje staklenke?

Sitnica #18

Whitney >>>>>>>>> Amy.

Ne razumijem.

Uz najbolju volju, nije mi jasno zašto su ove stvari popularne. Već godinama ih gledam i čudi me da entuzijazam ne splašnjava a za sebe, sa potpunom sigurnošću, mogu reći da nijedan od ovih predmeta ne bih navukla na sebe. Ružni su, prenakićeni, za mene simbol seljačluka. Inače, previše poštujem selo, ja u Uggsicama ni đubre ne bih išla utovarati =)

• plastificirane jakne – nisu u tolikoj mjeri popularne i česte, ali taman sa vremena na vrijeme prozuji pokraj mene ženska u jakni čija tekstura površine podsjeća na hibrid lateksa i kože ploda suhe šljive.
  Bošsačuvaj. Zamislite zvuk kada rukav prijeđe po bočnoj strani jakne. Brrrrr!
• čizme visine preko koljena – pogotovo primjerci sa dodatnim komadom kože i rascjepom na stražnoj strani bedra, da dotična može čučnuti.
  Mene su instantno podsjetile na ruthlessov popis najidiotskijih black metal fotografija, konkretno na broj 9.
  LOL.
  Viđam ih i ljeti i zimi i sjećam se dana kad sam stejtmenta radi na stopalima teglila DMS. Ne znam koji bi me đavao sad, osim putovanja na motoru, natjerao da to opet radim.
• silikonski tregeri grudnjaka – plastificirano smeće koje pri temperaturama preko 30C izgleda kao komad selotejpa priljepljenog na kožu? Zašto bi to netko skeljio na sebe?
  Ako su grudi prevelike, uvijek postoji adekvatnija haljina koja se može bolje nositi bez podrške grudnjaka, ali osobno vjerujem da ne postoje (prirodne) prevelike grudi =)
• (bolno loše) nacrtane obrve – što se točno dobija brijanjem obrva i crtanjem oblika koji se ionako lako dobije uzgojem dlačica obrva, osim efekta transvestita koji se uči šminkati? Uz sve, svaka osoba koju sam vidjela nacrtanih obrva generalno nema osjećaj ni za boju ni količinu ostatka šminke, pa na koncu izgledaju uglavnom ovako. WTF?
  
• u narodnim pjesmama toliko opjevane Ugssice – meni se čine OK samo kao obuća po kući, u nekoj mekoj formi za mirna nedjeljna jutra. Dapače, i kupovala sam kao poklon ugg-lookalike papuče do koljena. Ali, intenzivno svakodnevno hodanje u tom smeću mi je nezamislivo. Budući da noga nema apsolutno nikakvu potporu u tim skoro pa čarapama sa priljepljenim potplatom, često viđam uništene primjerke, ugažene
  i stanjenog potplata.
  Vrh vrhova Uggsica?
  Šljokičaste Uggsice. Dok nisam vidjela IRL, nisam vjerovala da to smeće zbilja i postoji.
  Doduše, ove zime ih smjenjuju Timberlandice i razne kopije, koje mi se ne sviđaju previše, ali ipak izgledaju nešto normalnije.
  Posebno me čudi kako pedesetogodišnje žene nose taj ugg-užas.
• overload animalnih printova – govore za sebe.
  
• predimenzionirane sunčane naočale – imam izrazito malo poštovanja za osobe sa kojima moram razgovarati a nisu u stanju sa nosa pritom skinuti sunčane naočale.
  One koje me znaju skidaju naočale kad pričamo, no kako radim sa ljudima, velika je vjerojatnost da ću naići na osobe koje nemaju tu kulturu. Ne volim razgovarati sa ljudima čije oči ne vidim jer ljude pri razgovoru gledam ravno u oči i ne želim barijeru između naših pogleda. Jako mi je važan eye contact.
• gelirani čaporci – donedavno nisam znala što su točno gelirani nokti ali sam primijetila na rukama žena oko sebe čudan trend psihodeličnog šaranja po noktima koji izgledaju svakako, samo ne uvjerljivo i prirodno. Upućeniji tj. upućenije su mi objasnile da je to nešto šareno geliran nokat. Izgleda otprilike ovako:
  a mene baca u čuđenje kad vidim ženskice na šalterima kako lupaju čak i osamcentimetarskim kandžama po tipkovnicama kad uplaćujem negdje svoj novac i mislim si hoće li mi negdje u račun lupiti pogrešnu cifru, pomaknuti decimalu za koje mjesto i slično.
• luster-naušnice – na stranu sa estetikom i “de gustibus” forama, nije mi jasno kako nekome ne smeta zveketanje djelića tih naušnica. Pitala sam jednom jednu legicu, kako podnosiš to čvrčkanje i zvrckanje, na što je glatko odgovorila “Navikneš se nakon nekog vremena.”.
  Očito imam neki problem kad mene to smeta. Kao i bučna obuća, potplati koji se čuju kad se krećeš po nekom prostoru. Ne biram tihu obuću jer sam lovac/stalker/nešto treće ali ne volim nepotrebnu buku, šuštanje, kvrcanje itd. i ne sviđa mi se ideja da zvuk prati svaki moj korak.
• Hello Klitty – nije li vrijeme da osobe starije od 13-14 godina maknu sa sebe HK gluparije i drže se nečega prikladnijeg svojoj dobi? Zbilja je degutantno tridesetogodišnju kokoš u poslovnom odijelu vidjeti sa HK privjeskom za mobitel ili maskom.
  Nije čak ni zabavno.
• torba na podlaktici, nošena kao bosanski sepet – sama se trudim što više tereta dići na pleća ili ramena kad nešto nosim, makar to bila vrećica sa kruhom. Bilo što što mi se češe o bedro pri hodanju mi smeta.
  Razlog? Zato što ne znam što bih sa isturenom rukom na kojoj je torba. U njoj ništa više ne možeš ponijeti a ne služi za ništa više od držanja nekakvog touchscreen mobitela. Moj atenšn span za mobitele staje onaj tren kad završim razgovor i tad nestaje u dubini džepa ili ruksaka.
• “style” blogovi – ovo je trebao biti zaseban post, rantoid o padu kvalitete blogerskih sadržaja no ubacit ću ga amo. Naime, ne vidim svrhu ovakvih blogova (HR nebo ovaj put, nema potrebe za stranima):
  ar-ar.blog.hr
  babushkas-suitcase.com
  justtoofunky.blogspot.com
  psycho-couture.blogspot.com
  guerrillagirl
  wearinsect.blogspot.com
  Zašto?
  Zato što osim fotografija svoje figure, sa blaziranim izrazom lica naravno, nevješto upakirane u nešto što se usuđuju zvati modom (i nerijetko protjeranih kroz oh-so-kul vintage filtere, sepie i ostale postarujuće metode), citata obavezno nekakvog pretencioznog indie/hipster banda i ponosnog ispisa jeftilen marki odjeće (hlače: new yorker, majica: Zara, cipele: Stradivarius, lak za nokte: Deborah, tri i pol kile bižuterije: Acessorize itd.) koju imaju na sebi ne nude apsolutno ništa.
  Volim informativne blogove, kreativne ljude, komentare o znanosti, hrani i pop-kulturi, dovraga, volim i memove ali mi se ne gleda lice iskreveljeno u duckface sa očima dignutima u lošu rasvjetu šoping centra, noge rahitično pozicionirane sa spojenim prednjim dijelom stopala i odjevnu kombinaciju koja bi trebala biti moda.
• zlatni komadi odjeće, obuće, kamenje, kamenčići i slično svračje kićenje – posljednje u nizu što mi instantno izazove aneurizmu su zlatne patike
  i njima nalik odjevni komadi. Podsjećaju me na Dadiljinu mater =)  što je zbilja dno.