U zadnje vrijeme intenzivno razmišljam o psu. Naravno, ovu želju neću materijalizirati dokle god ne budemo bili u kući, jer bi držanje ičega osim razmaženih mačaka bio čisti sadizam. One minijaturne pasmine, lakiranih noktiju, predefinirane za torbice i gazdarice koje na njima liječe psihološke disfunkcije ne ubrajam u pse. Ja preferiram pse. Pritom mislim na pse pse. Životinje dostojne imena a ne lakrdije.

Izvorni oblik pasa je vuk, koji se približio ljudskim naseljima prije cca 14 000 godina sa vjerojatnim ciljem nalaska hrane. Pogledajte vuka:

wolf-photo

i estrogenski vatromet zvan jorki:

yorkshire

a potom se zapitajte koliko je genom potonje živine uništen perverzijom uzgajivača tijekom stoljeća uzgoja čiste linije, a onda još dodatno unakažen perverzijom vlasnika bez imalo poštovanja prema životinji. Ne mogu objasniti koliko mi ovo tužno izgleda. Znaš da si puko kad keru na repić okačiš Hello Titty mašnicu i tome slično.

Načelno, ne pravim razliku između domaće obične džukele i čistokrvnih primjeraka jer znam da me mogu voljeti perverzno skupi i unakaženi kineski kukmasti kao napušteni mješanci koje nađem na nasipu. Ipak, imam neke preference. Kukmastog ne bih uzela ni na čuvanje, kamoli kao ljubimca. Među draže mi pse spadaju krupni samojedi, mudri njemački i belgijski ovčari, labradori, veseli retriveri, haskiji, presimpatični corgiji, pa čak i hrvatski ovčari koji su najsrdačniji i najveseliji psi koje sam imala prilike vidjeti i sa njima se družiti.

Ipak… Najdraži su mi dobermani, savršenstvo elegancije i pravilnog oblika tijela.

doberman

Ujedno, ne mogu opisati koliko ovaj stvor meni djeluje inteligentno. Istraživači ponašanja ove pasmine imaju i potvrdu za ovu teoriju, dobermani su vrh vrhova pasa, pogotovo kada su dobro odgojeni i sa njima se radilo. Iznimno su sposobni učiti i brzo učiti, vrlo su poslušni i dosljedni. Prilično me smeta percepcija ove pasmine primarno kao agresivaca. Nažalost, oni su dugi niz godina bili arhetip neustrašivih pasa, koji bi išli glavom kroz zid da bi zaštitili gospodara ili njegovu imovinu, što je išlo ruku pod ruku sa raznima agresivcima, mutnim lokalnim štemerima i kompleksašima raznih boja i vrsta, koji su dodatno nabrijavali nesretne životinje i uništavali im psihu. Evo jednog prilično “na ruku” primjera:

kilerne znam je li u pitanju sprdancija ali po opisu zvuči odurno, umjetno naturpijano samo da bi pas bio što agresivniji i opasniji. Po svemu sudeći, dodavao je i koji centimetar na kržljavo i erektilno disfunkcionalno spolovilo oglašivača. Siroče pseće.

Živo me zanima koliko vlasnika zapravo i nauči psa da bude socijaliziran, utreniran i percipiran ne kao bezumni stroj za ubijanje već pas-prijatelj.

Duboko sam uvjerena da je za mene doberman idealan pas, prijatelj i sudrug, sa kojim se lako radi i surađuje, što ću dokazati sa dolaskom nekretnine sa okućnicom. Nadam se da ću imati priliku za takvo što.