Grozna sam za doručkovanje. Nemam tu naviku, nisam ju nikad imala i nemam motivaciju redovito i sustavno organizirati nekakav obrok u jutarnjim satima. Ima veze i s načinom života; radim u smjenama cijeli svoj radni vijek, uvijek sam u nekom muvingu i nekad mi je jednostavno lakše pokupiti najsimpatičniji sendvič u pekari nego natezati se s cijelim slijedom za obrok koji u startu doživljavam kao nešto s nogu. Naravno, svaki put kada čitam savjete nutricionista o važnosti jutarnjeg obroka, samo rolajzam i odskrolam dalje. Mislim da doručkujem tek zadnjih 5-6 godina, a i to nije redovito.

Nekoliko sam činjenica ipak svjesna.

Prvo, nikad ne diram slatko za doručak. Smeta mi bilo što upekmeženo, čokoladirano, medeno i zaslađeno ičim u jutarnjim satima. Iako imam zdrave razine šećera u krvi, uvijek osjetim nekakvu blagu mučninu i generalnu slabost ako ujutro pojedem krofnu s nutellom. Imam dojam da me daleko previše preoptereti nego što bi trebala. Slatko općenito baš i ne volim; jedem slatko, ali nemam onaj pato-odnos s čokoladom da moram SADA!ODMAH!NOW! utrčati u trgovinu i kupiti prvu čoksu koju vidim. Mandarine i općenito voće, OTOH, naprosto obožavam i sanjam jesen i tone mandarina koje prođu kroz moj želudac. Ali isto ih ne vidim kao doručak.
Čak i palačinke jedem prazne i “suhe”.

Drugo, probala sam “doručkovati” smoothiese, ali ne dolaze u obzir dulje od 7 dana u kontinuitetu. Doživljavam ih isključivo kao desert, čak i kada sadrže samo povrće. Općenito raw prehranu, iako volim pojedine aspekte integrirati u svakodnevicu, gledam kao nešto što služi kao dopuna obrocima, a ne kao okosnicu i cijelu priču.

Treće, doručak ne smije biti prerano. Ne razumijem kako itko može pojesti išta prije 10, kamoli u pola 7 ujutro prije odlaska na posao i slično. Rijetko spavam cijelo jutro, budim se relativno rano, ali ne pada mi na pamet niti omirisati hranu barem prije 11 sati. Sve što pojedem ponaša se kao sidro i sce me više i smeta. Dok nisam baš ništa doručkovala prije 12 – 13 sati i općenito nisam ništa jela cijeli radni dan imala sam daleko najbolju formu, doslovno sam letjela i sve obavljala s lakoćom.

Četvrto, nekoliko dana u tjednu popijem po pola litre kefira. Osvježava i ukusan je, ali ga jednostavno nemam naviku piti baš svaki dan.

Peto, klasični doručak-asortiman ne dolazi u obzir nikako, osim ako smo na putu i nema smisla inzistirati na plati sushija – salame, paštete, mesni naresci, ribe i slično s tonom bijelog kruha. Tek ponekad pojedem jaja, mozzarellu ili mliječni namaz.

Zasad sam sigurna jedino kako moj idealni doručak može biti juha. Obožavam juhe u svim mogućim kombinacijama cijeli dan i svaki dan. Problem je taj što ih toliko volim da mi je teško zaustaviti se na nekoj manjoj zdjelici.

03

Osim juhe (raznih juha i juhica, barem zdjele korejskih ramyuna), veliki fuckyeah! ide na račun zobenih pahuljica udavljenih u vreloj vodi (nekuhanih), začinjenih miso pastom i s malo suhog vlasca. Pomiješano obično ostavim i po pola sata da miruje, bez miješanja i sličnoga. Zob pusti svoju slavnu sluz, razmekša se i napravi slanu kremu pomoću misa, a vlasac kompoziciju uokviri i naglasi šmek. Ne bi vjerovali koliko može biti nešto tako jednostavno toliko ukusno.