Poznanici koji vole putovati dijele se u dvije skupine: jednu čine oni koji na putovanja idu stihijski, spontano i s nogu, s namjerom da se zabave bez previše predradnji, a drugu čine oni koji sistemski razrađuju planove kako, što i kada posjetiti, što vidjeti, što ne propustiti i koje su priče iza njih.

Druga je skupina osjetno manje zastupljena, a ja pripadam u nju. Na svako putovanje odlazim pripremljena – zanima me kamo idem. Osim što sam po prirodi ekstremno znatiželjna i patološki volim čačkati po raznim materijama, jezim se osjećaja da prođem apsolutno nesvjesna kraj nekakve SHEER BRUTAL AWSUM AS FUCK lokacije, samo zato što mi se, eto, nije dalo čitati prije polaska na put a ruta je podrazumijevala prolazak baš kraj te lokacije.

Island je bio više moja želja nego Lazićeva, stoga je bilo logično da ću ja složiti popis zanimljivosti koje posjećujemo. Osim što godinama čitam o ovom otoku i dosta mi je toga zanimljivo (povijesno, geološki, biološki…), unazad nekoliko mjeseci (točnije, od dogovorenog datuma za let) čitam putopise, iskustva, stranice nacionalnih parkova i slično što bi mi trebalo što bolje objasniti kamo idemo.

Nažalost, većina pročitanih putopisa svodi se na Golden ring zanimljivosti, šturo izlistavanje viđenih atrakcija i hrpu selfieja uz reklame za rent-a-car koje su dobili na korištenje u zamjenu za ofrlji članak. Jesam rekla ofrlji? Mislila sam – intrigantan po naslovu, ali u praksi vrlo štur i nedorečen. Rijetko tko se zapravo potrudio temeljito objasniti lokacije, koja je njihova povijest, što se točno dogodilo (vidjet ćete kasnije koliko je ovo neizmjerno važno) s njima tijekom formacije i općenito što one predstavljaju. Cilj ovoga putopisa upravo je to – napisati cijelu nordijsku sagu. Posljedično, ovo će biti urnebesno dug putopis, s puno slika i puno detalja ovisno o lokaciji i koji će se xy puta dorađivati i dodatno oplemenjivati informacijama, ali iskreno – potpuno mi je blesavo i beskorisno napraviti putopis ikako drugačije.

IMG_5372Dimmuborgir / helvetes katakomber kirkjan

Stoga, ispisala sam bilježnicu s popisom lokacija, opisom lokacija i objašnjenjem kako doći do njih. Primjerice, treba li se spustiti s ceste #1 na sporednu ili kakav makadam, koji je broj te ceste, s koje je strane ceste smještena zanimljivost, skriva li ju kakva šuma, leži li uz jezero i slično referentno. Ovakve popise, rukom crtane mape i opise radim uvijek, ali ovom posljednjom papirologijom baš sam zadovoljna. Kad se vozimo motorom zapravo vrlo malo pričamo; u shemi s autom bila sam kopilot s vrlo aktivnom ulogom u vožnji.

Osim popisa must see točaka, na karti se nalaze i “neključne” lokacije – one koje nećemo posjetiti ili se po njima penjati, ali bi bili blesavo biti ih nesvjestan. Tipa Hvannadalshnukur, najviše brdo na otoku, koje se skoro vidi s ceste br. 1, tako da mogu reći Laziću – “Ej, s druge strane ovog brdašca leži najviše brdo na Islandu!”.

Naravno, cijelim su putem letjeli fun facti, opisi lokacija, razlozi zašto je zanimljivost zanimljiva i slično. Uvijek mi je bilo meh što su u filmovima likovi koji su imali pripremljen ekstenzivni itinerar bili prikazani kao nerdovi i bezveznjaci. -_- Pola zabave vezane za putovanje upravo je osmišljavanje plana, organizacija i potom zadovoljstvo koje su plan i organizacija uzrokovali. #funatparties  :mrgreen:

Save

Save

Save

Save