Spomenula sam par postova prije kako sam u tkzv glazbenoj bonaci. Vjetra da ponese jedra ni za lijek. Ipak, moram se pohvaliti još jednim otkrićem koje mi služi za čišćenje zvučnika u zadnje vrijeme.

What does the winter bring, if not yet another spring?

np: KAMELOT – when the lights are down

Za Kamelot sam čula davnih dana. Nije ni čudno jer su na sceni već 18 godina, tijekom kojih su izbacili osam studijskih, tri live albuma, live DVD i 6 spotova (premalo spotova, no znamo kako je to skup sport). No, izbirljivog snoba kakav već jesam je zaustavila informacija kako je Kamelot američki sympho power metal. Preciznije, sa Welcome-to-Miami-Floride! Mislim da ne mogu dovoljno naglasiti ovu Floridu – za mene je domaja powera Suomi Finland Perkele a sympha Norveška, kakva kleta Florida! Sa sličnom skepsom bih gledala na japanski gore grind, malteški thrash ili indijski reggae. Neke stvari se jednostavno ne rade i to je tako.

A onda sam slučajno prčkala po wiki i naišla na prijelomnu informaciju –  Roy Khan (kršten kao Roy Sætre Khantatat, majstor za mikrofonom + operni pjevač) je Norvežanin! Odmah sam se bacila na YTB i našla The Haunting

koju je otpjevao sa gospođicom Simone Simons iz Epice (ona je već u zdravim okvirima, Nizozemska je domovina sympho metala sa ženskim vokalima :), sjetimo se bandova kao što su The Gathering, Within Temptation, After Forever, Stream of Passion…). Pjesma mi se svidjela, duet je odličan. Simone ima solidan glas i dobro je otpjevala svoju dionicu, a pogotovo mi se sviđa njena intenzivno crvena kosa. Uz sve, volim teatralnost i energičnost sympha, što se pogotovo osjeti u meni najdražoj njihovoj pjesmi, Ghost of Opera

koja me scenama u operi podsjetila na kazalište u Intervjuu sa vampirom, kad Banderas žrtvuje mladu djevojku krvolocima. Zapravo, Kamelot me dosta asocira na taj film, koji mi je inače posebno prirastao srcu.

I am the Urge of the Flesh.

Toplo preporučujem videospot March of Mephisto koju podupire His Royal Dimmu Borgirness, Shagrath

koji je iz nekog, meni potpuno misterioznog razloga, cenzuriran u USA. Shagrath u ulozi Mephista baš ne bere tratinčice i plete ih u vjenčić, niti izgleda posebno pitomo, ali stvarno ne vidim svrhu cenzure. Pljuvanje krvolike tekućine? Tko primijeti ključni moment, neka mi javi :sliježe ramenima:.

You cut the silence like a knife.

Od spotova nije loše baciti pogled i na Human stain sa tekstom o žaljenju za nekim drugim vremenima i prolaznosti života

i snažno dramatičnu Love you to death

koja podsjeća koliko bolest može biti nadmoćna nad ionako fragilnim ljudskim životom.

I speaketh the truth.

Zašto su mi se svidjeli? Zvuče vrlo maestralno, moćnog i snažnog zvuka praćenog Khanovim stvarno kvalitetnim glasom. Stepenicu viši su u odnosu na Sonatu Arcticu, zvuče zaglađenije i temeljitije. I stariji albumi Kamelota zvuče kao prosječni Sonatin, no ne sviđaju mi se toliko kao Ghost Opera i Black Halo, koji mi se posebno svidio sa svojim konceptualnim pristupom nalik na Goetheovog Fausta. Khan zapravo ima samo jedan problem, a zove se snažna mimika, tj. praćenje teksta pjesme vidljivom emocijom. Pojednostavljeno i bez eufemizama, strašno se krevelji. No, tu pojavu pripisujem učenju opernog pjevanja, gdje je spomenuta mimika esencijalna komponenta nastupa. Stoga ga je bolje slušati nego gledati :)