Tijekom vremena sam pročitala razne knjige, članke i tekstove koji se bave objašnjavanjem koncepta kompostiranja. Neki od njih iznose i nebuloze (recimo, zabranjeno je u kompost staviti kuhanu hranu, prema nekima) pa sam odlučila napisati temeljit no ipak jednostavan i konkretan članak na spomenutu temu. Možda nekome posluži u praktičnom smislu – izrada kompostišta je jeftina, brza i za rezultat ima dugoročnu korist vlasniku.

Prosječan Hrvat, prema statističarima, godišnje izgenerira nešto manje od 300 kg otpada od kojih je oko 25% papir i karton. 35% su ostaci povrća, voća i raznog bilja. Staklo i plastika čine manje od desetine a metal oko 2%. Ako zbrojimo ove najveće postotke, papir i biljni otpad, dobijamo solidnih 60% otpada koji možemo iskoristiti izravno za svoje potrebe. Broj nije zanemariv, ulaganje je minimalno pa razmislite o temi koja slijedi, pogotovo ako imate dvorište i vrt. Evo jednog jesenskog ulova, powered by nekoliko malih kompostišta :D

Što je kompost?
Svakodnevnim spravljanjem hrane i održavanjem okućnice uglavnom bacamo visokovrijedan materijal koji se transformacijom može koristiti kao poboljšivač tla za biljke, bile one balkonske lončanice ili voće i povrće iz vrta. Pod kompost podrazumijevamo potpuno razgrađenu organsku masu, sa dominirajućom količinom bioraspoloživih hranjiva za rast i razvoj biljaka. Da bi bio koristan, mora biti pravilno spravljen i zreo.

Konstrukcija kompostera?
Gotovi komposteri se kod nas mogu naći po vrtnim centrima no cijena je po mom mišljenju pretjerana za ono što dobijamo. Sama izrada je dovoljno nekomplicirana da komposter može napraviti doslovno svatko sa malo dobre volje. Osvrnite se malo oko sebe, zavirite u rijetko posjećeni podrum ili drvarnik. Ako ne živite na petom katu i već imate tu sreću da možete prčkati po dvorištu i oko kuće, sigurno možete naći makar nešto naizgled nepotrebno što može biti iskorišteno. Napuknuta stara kaca (= malo arhaičan naziv za velike bačve u kojima se kiseli povrće, obično kupus), pa čak i najobičnije 50-kilske vreće za žitarice obično predstavljaju jako dobar početak. Možda imate i plastičnu kadicu u kojoj ste kupali dijete? Puknuta je? Nema veze, poslužit će :)
Ako i procijenite da su vaši apetiti veći od kace za kupus, uzmite još koju. Vjerojatno i hoćete, čim vidite efekt na povrću.

Nažalost nemam raspoloživu fotografiju kompostera kojeg sam prvog napravila, ali ću se uzdati u to da ga mogu dovoljno dobro opisati a doprinosim i ispodprosječnim “crtežom” kace koja djeluje kao da je ispala iz South parka (ah, kako si laskam :D ):

Našla sam staru kacu od kupusa volumena od oko 120 litara i fleksericom sam u donjem dijelu napravila otvor koji služi za vađenje zrelog komposta lopatom. Znači, širina mora biti tolika da možete izvaditi zrelu masu. Na visini od oko 5 cm sam bušilicom izbušila nekoliko rupa promjera 12 mm koje služe kao regulatori vode u kaci – nije dobro postaviti ih niže jer se onda sva količina vode ocijedi i kompost brzo zasuši. Improvizirani komposter je ljeti bio konstantno izložen najgorim srpanjskim temperaturama, na vrlo osvijetljenom mjestu.

Poklopac je vrlo važna stavka. Štiti kompost od pretjeranog namakanja u oborinskoj vodi a spriječava isparavanje vode u samoj masi. Ako ste iskoristili improviziranu kantu za komposter, razmislite o gustoj i čvrstoj tkanini koja će propustiti zrak ali neće dozvoljavati akumuliranje suvišne vode.

Ako sve drugo podbaci, prošetajte u vrtni centar i nađite gotovi komposter. Izdvojit ćete parsto kuna za 100-150 litarsku kanturinu sa poklopcem koja će sigurno trajati i trajati, makar dok ne izgustirate kompostiranje ;)

Ovi navedeni priručni komposteri su super za početnike jer su male zapremine, lako se hendlaju i brzo se dobija vidljiv rezultat uz male investicije. Također, prenosivi su što je meni bitan faktor. Vidjela sam kako je jedan gospodin složio četiri auto-gume u visinu, poštujući pravilnost unutrašnjeg cilindra praznine. Poklopio je gume komadom polomljenog namještaja od ratana – improvizacija dušu dala, za nimalo novca i nalazak nove svrhe nečega što prividno djeluje kao otpad.

Drugi tip kompostera je stacionarnog tipa. Ovo preporučujem onima sa više organske mase raspoložive tijekom godine i sa većim vrtnim apetitima. Malo znanja rada sa drvetom također nije naodmet a možete iskoristiti i eventualne ostatke od građe i radova u dvorištu (daske, komadi plastičnih krovova, dijelovi žičane ograde…) za izradu boksova. Tada se grade komposteri od više dijelova da bi kontinuirano postojala zaliha zrelog komposta cijele godine.

Gdje smjestiti kompostište?
Unatoč predrasudama, kompost nema neugodne mirise. Ako se pojave, znači da nešto radite pogrešno i treba biti podešeno. Ako ste već blagoslovljeni dvorištem, znajte da vam zavidim :D i da nemate isprike za ne postavljanje kompostera u jedan od dijelova svog dvorišta. Tehnički, možete držati komposter bilo gdje, koliko vam prostor dozvoljava.

Ipak, postoje bolja i lošija mjesta. Računajte kako je rad mikroorganizama puno jači u uvjetima više temperature, što znači da će vaše kompostište biti poprište većeg broja MO ako leži osunčano, nego ako je u sjeni iza kuće ili između vaše i susjedove kuće. Ovdje postoji i rizik od zasušivanja mase, ali redovito zalijevanje će spriječiti takav problem.

Logično, nasadit ćete kompostište što bliže komadiću vrta na kojem ćete uzgajati povrće a pritom što bliže kući da vam ne bude tlaka redovito ga puniti. Pazite da ne leži u blatnom dijelu tj. neka cijele godine bude lako dostupan. Neka bude u strani, neka ne ometa prolaženje i pokušajte naći način da ga što bolje uklopite u površinu. Razmišljajte u smjeru iskorištavanja onog što posjedujete. Većina će komposter htjeti sakriti, ali ako se kreativno zaigrate, možda može biti i ukras. Nije loša ni blizina vode jer ćete ga sigurno morati dodatno zalijevati.

Materijal za kompostiranje?

Ključni faktor dobivanja kvalitetnog komposta je materijal koji se koristi. Upravo je impresivno što sve možete koristiti i što sve možete iskoristiti da biste imali zalihu dobrog gnojiva za vrt. Najbitnije je razmišljati: organski materijal može (uz iznimke), anorganski ne; s tim da pod “organski” ne podrazumijevam hranu iz organskog uzgoja nego tkivo živih organizama. Biljni materijal je zbog lakše dekompozicije bolji od životinjskog – kosti, papci i zubi nisu nešto što vam se treba naći u kompostu jer se sporo i teško (nikako) ne razgrađuju.

To znači da je prihvatljivo sve što jedemo, kao i otpaci koji nastaju pri čišćenju. Svo povrće i voće je idealno. Poželjno je sve što se može lako dekomponirati, tako da mrvicu prednosti imaju otpaci lisnog povrća nad korjenastim, no uz prethodno i makar ugrubo usitnjavanje će svaki biljni organ itekako dobro biti iskorišten.

Posebno se kompostišta sjetite kad čistite vrt, čupate ostatke stabljika kupusnjača i korijen. Nasijecite materijal i umiješajte u masu.

Isto tako, ako ste kao materijal koristili pokošenu travu (čitaj: korove), jako je važno koristiti potpuno sazrio kompost. Time se značajno smanjuje količina klijavog sjemena korovskih vrsta, što ujedno smanjuje i količinu vremena koje ćemo utrošiti na bjesomučno suzbijanje.

Zbog čestog pitanja ljudi oko mene što mogu a što ne mogu kompostirati, krećem temeljito nabrajati. Važno je voditi se logikom da sintetske i anorganske tvari ne smije biti u smjesi za kompostiranje. Uklonite ručno eventualne ostatke prije bacanja.

  • upotrebljivi su svi biljni organi – listovi, stabljike, cvjetovi, plodovi; drvenaste dijelove temeljito usitnite. Sjetite se i biljaka koje orezujete, bile one kućne ili vrtne. Dodajte kore voća i povrća koje ne koristite u spravljanju jela. Naravno, i komade kuhanog povrća možete baciti, ali izbjegavajte masne obroke. Nemojte bacati masnoće od prženja u kompost.
  • drobljene ljuske jajeta
  • pepeo, ali ne od ugljena i koksa
  • talog od kave, čajne vrećice
  • ishlapjelo pivo i vino
  • pljesnivi džemovi, sokovi, zimnica
  • komadi noktiju, perje
  • dlaka skupljena pri češljanju ili šišanju je prema nekima diskutabilna – moj stav je da funkcionira uredno ako ju raširite u tankom sloju i solidno ju navlažite, možete ju i namočiti preko noći pa ubaciti u masu
  • mačja, pseća, riblja hrana
  • fekalije koje skupite pri čišćenju nastambi domaćih životinja i ljubimaca
  • sijeno iz kaveza kunića, strugotina iz hrčkovih nastambi
  • papirnati ubrusi, papirnate vrećice, kartonska ambalaža (potrebno ju je iskidati i eventualno navlažiti) sa odstranjenim plastificiranim dijelovima, tipa selotejp i slično, kartonske kutije jaja
  • škrobne namirnice, mogu i pokvarene – riža, tjestenina, stari kruh, krekeri, pahuljice, brašno, pereci
  • pokvareni sir i mliječni proizvodi, otopljeni sladoled, odmrznuto povrće
  • celofan (budite 100% sigurni da je celofan u pitanju a ne plastika!)
  • ljuske orašastih plodova, osim orahovih koji može biti itekako toksičan za biljke
  • stari začini i čajevi, potpourri, cvjetni aranžmani koji su se osušili, rafija
  • čepovi boca vina, čačkalice, korištene šibice
  • korištena vata, dlake, role toaletnog papira, stare lufe i rukavice, kondomi od lateksa
  • božićno drvce, nasječeno na komade
  • stare bilježnice, omotnice, ostaci šiljenja olovaka
  • uništena odjeća, komadi tkanine ili vune – budite sigurni da nije sintetskog podrijetla i obavezno raskomadajte veće dijelove u rezance da biste ubrzali raspadanje.

Nemojte u komposter stavljati:

  • stiropor
  • bolesne biljke
  • organe oraha
  • lakirano drvo
  • sintetičke tkanine
  • plastični materijal
  • tetrapak
  • kosti, papke, zube
  • staklo
  • metalne predmete
  • kamenje
  • lijekove
  • pelene
  • citrusno voće i borove iglice (nisu adekvatni jer smanjuju pH mješavine)
  • predmete kontaminirane pesticidima, naftom, benzinom, uljanim bojama

Orah je posebna priča. Budući da sadrži kemijske komponente toksične za većinu biljaka koje ćete uzgajati, izbjegavajte ga dodavati u kompost. No, napravite zasebnu hrpu iz koje ćete raditi prirodni herbicid.

Principi funkcioniranja?
Na brzinu i kvalitetu razgradnje utječe par faktora – temperatura, raspoloživa vlažnost i zrak. Uvjeti preniske temperature usporavaju razgradnju, što je viša, razgradnja je brža. Logično. Isto vrijedi za vlažnost, suh kompost ima nisku mikrobiološku aktivnost – zalijte ga. Opet, pripazite da ne pretjerate jer ako tekućina potisne važne količine zraka tj. kisika, doći će do anaerobnog kvarenja. Optimalna vlažnost je lako provjerljiva – stisnite materijal u šaku – ne smije se cijediti tekućina a oblik nakon otpuštanja šake treba ostati jednak.
Jako je važno da materijal bude adekvatno pripremljen – ako ste prethodno sačuvali nešto materijala, najbolje je složiti ga u slojeve. Neka budu tanki i ne pretjerano zbijeni. Ako ćete ubaciti nešto drvenasto, usitnite materijal što je više moguće i dobro ga navlažite. Mikroorganizmima ćete dosta olakšati posao ako, recimo, u komposter odložite vlažnu piljevinu umjesto komada suhih grana.
Važno je da zastupljenost makroelemenata dušika i ugljika bude podjednaka. Biljni organi, pogotovo suhi, imaju više celuloze (čitaj: ugljik) dok ostaci voća i povrća imaju više dušika.
Preporučuje se prethodno prosušivanje pokošene trave i lišća.

Kemizam?
Kompostiranje se odvija u nekoliko faza – u razgradnji se masa zagrijava do 65C, što su nepovoljni uvjeti za razvoj većine patogena i korovskih sjemenki. Omogućuju ju bakterije i kvaščeve gljivice koje metaboliziraju organsku tvar.
Slijedi ju prerada u kojoj se temperatura osjetno snizuje, na razinu temperature okoline. Raste broj MO koji traže dovoljno vlage i kisika. Tada je vrlo važno držati kompostište provjetreno i vlažno. Izgradnju, posljednju fazu, obilježava povećan broj praživotinja a kasnije i raznih beskralješnjaka (gujavica, kukaca, stonoga) koji rahle masu. Gujavice probavljaju supstrat i čine ga savršenim za prihranu.

Zrioba?
Kada je kompost spreman za upotrebu? Zrelost komposta je jedan od najvažnijih parametara. Ako nije zreo, nećete iz njega iskoristiti maksimalni potencijal. Zreo kompost je vidno razgrađen i amorfnog sadržaja, nema neugodne mirise. Kad ga uzmete u ruke, mlak je, a stiskom šakom ne dolazi do cijeđenja tekućine iz mase. Prvo ubiranje traži makar 6 mjeseci zriobe i prosijavanje mase. Grublji komadi se vraćaju nazad u kompostište. Potpuno je zreo nakon 12 mjeseci.

Još jedan način je i stavljanje sjemena na klijanje. Plitko se posije u kompost, recimo, lucernino sjeme i navlaži. Ako u roku 7 dana ne dobijete pravilno razvijene klijance, bez diskoloracija i deformacija – kompost nije spreman za korištenje.

Kako aplicirati kompost?
Nemojte nikad ukopavati kompost ili ga uštihavati. Dovoljno je posuti ga po površini i pomiješati ga sa gornjim slojem tla. Standardna doza je oko 5L/m^2 i analog je 30 grama NPK.
Ako ćete ga koristiti za lončanice, miješajte ga u omjeru 2:1 u korist vrtne zemlje. Možete dodati i malo pijeska, a ako biljke traže ocijeđen supstrat, i nešto šljunka.
Računajte da nemaju sve biljke jednake potrebe za hranjivima, neke traže natprosječno puno, dok je nekima dovoljno vrlo malo i sa viškom propadaju. Evo nekih okvirnih vrijednosti:
1 L/m^2 = grah, grašak, salata, bob.
1-2 L/m^2 = mrkva, cikla, rotkva, koraba, luk; špinat, krastavac; menta, bosiljak.
2-4 L/m^2 = rajčice, češnjak, celer, poriluk, dinje, lubenice.
4-6 L/m^2 = paprika, brokula, cvjetača, krumpir, tikvice, tikve.

Eto, ovo su okvirne informacije, nadam se da će makar nekoga potaknuti da iskoristi svakodnevnu dozu smeća za nešto korisno.

Lazićka :mrgreen: