Norveški jezik prilično je zanimljiv i nije težak. Iako mi je poznat otprije, počela sam se ozbiljnije baviti njime s namjerom da si što više olakšam tranziciju HR -> Oslo.

Zašto učiti norveški jezik?

Glavni razlog za učenje norveškoga jezika u kontekstu dolaska u Norvešku bio bi posao. Kada dođeš ovdje i počneš gledati oglase za posao, prvo što upada u oko jest rečenica kan beherske norsk muntlig og skriftlig” – od posloprimca se očekuje poznavanje norveškoga u govoru i pisanju. Neznanje norveškoga ogroman je broj koraka u rikverc kada je u pitanju traženje posla, sasvim je sigurno. Pritom pogotovo mislim na bolje plaćena radna mjesta. Stoga, ako planirate doći ovdje, usmjerite sve snage na učenje jezika. Norvežani će rado zaposliti nenorveški govorećeg stručnjaka i prikladno će ga i platiti, ali za takvo što morate imati neku od raritetnijih titula i specifičnih rijetkih zvanja. Ako ste frizer, DB admin ili ekonom, računajte kako će vas ovdje dočekati ogroman broj mladih ljudi koji se prijavljuju za isto radno mjesto, no, dokle god vi ne govorite norveški, oni koji ga znaju uvijek će imati prednost pred vama. Logično, reklo bi se, ali nailazim na neobično veliki broj ljudi koji žele doći ovdje i odbijaju to prihvatiti.

Drugi razlog jednako je bitan – u pitanju je integracija u društvo. Grozim se potpunog povlačenja u kuću i bježanja od ljudi, kao i pomisli da živim ovdje i nakon 20 godina ne znam tražiti kruh i smeđi sir u trgovini. Moraš se moći sporazumjeti u državi u kojoj si, na tebi je da se adaptiraš, i nemaš pravo očekivati išta drugačije.

Gdje učiti norveški jezik u Hrvatskoj?

Ponuda agencija koje drže tečajeve lokalizirana je uglavnom na Zagreb; tek poneke osim fizičkih predavanja nude i online praćenje nastave i dislocirano polaganje ispita. Cijene su, realno, jako niske za ono što ćete ikakvim znanjem norveškog dobiti – već s prvom plaćom sigurno pokrivate sve troškove koje ste uložili u tečaj.

Osim agencija i tečajeva odličan je izbor učenje pomoću internetskih stranica. Moderni dizajn, visoka razina interaktivnosti i sustavno učenje po razinama zahtjevnosti u kombinaciji s nikakvim troškovima odlična je alternativa plaćanju tečajeva – barem za početak. Osim dobro prepoznatog Duolinga, preporučujem i Norwegian 101, NTNU i Learn norwegian online. Potonji je izuzetno ružnog sučelja, ali meni je najdraži.

Gdje učiti norveški jezik u Norveškoj?

U Oslu postoji niz škola, tečajeva i raznih edukatora koji vas mogu naučiti norveški. Na više mjesta čula sam i od brojnih je potvrđeno kako je Folkeuniversitet najbolja solucija. U pitanju je krovna ustanova za edukacije ovog tipa i ima najviše kredibiliteta. Naiđoh i na besplatne tečajeve koje drže volonteri (osim ženskih udruga i imigrantskih zajednica postoje i brojne crkvene udruge koje drže predavanja), ali nisu pretjerano agilni na mailovima. Razina A omogućit će vam elementarnu komunikaciju, razina B je naprednija i poželjna je na radnim mjestima s visokim obrazovanjem, dok je razina C lvl: pro i većini imigranata nije potrebna. Većina ljudi koja se doselila u Norvešku otprilike je na razini B1.

Kako sam krenula učiti norveški?

Imam svoj tempo, način razmišljanja i metodologiju za pristup problemskom zadatku i stoga sam se odlučila za samostalno učenje. Razmišljala sam: “Što bih i kako bih učila kada bih sada htjela potpuno temeljito i štreberski proći hrvatski jezik?”. Naime, ne volim onaj “Dobar dan, možete li me uputiti u ulicu Thorvalda Thorssona?” pristup – da bih razumjela što pričam i što gradim kada pokušavam složiti rečenicu, moram znati koji su gradivni elementi, kako se oblikuju i kroz kakve promjene prolaze. Uistinu ne vidim kako uopće može funkcionirati učenje na ijedan drugi način, pogotovo ono učinkovito. Ujedno, volim jezike. Kada mi je dosadno, primjerice, učim nove alfabete. Indoeuropski su jezici ionako povezani, kad uhvatiš pravilnost, ostatak ide puno lakše. Predznanje stekoh na bizaran način – prevodeći svojedobno tekstove pjesama iz domene nordijskog metala (folk metal, battle metal, troll metal…) – ako mi se svidi neka pjesma, jednostavno moram saznati značenje teksta.

Norveški je germanskog podrijetla, u skupini sa skandinavskim jezicima, njemačkim i nizozemskim. Švedski, norveški i danski su slični, s tim da su danski i norveški sličniji – norveški je nastao od danskoga, koji je stoljećima bio službeni jezik u Norveškoj. Pisani oblik norveškoga sličniji je danskome, dok se izgovara sličnije švedskome, i stoga se često promatraju kao dijalektalni kontinuitet. Švedski bi norveškom bio nalik kao slovenski hrvatskom, a danski je nalik našemu kao srpski. Finski nema veze s njima, pripada u drugu ladicu, ali bilo mi je zanimljivo vidjeti kako su švedske ruke modelirale glinu zvanu finski: gate je ulica na norveškom, gade je na danskom, gata je na švedskom i islandskom, dok je katu ulica na finskom jeziku. Ništa neobično, švedski je drugi službeni jezik u Finskoj, svaki Finac govori i švedski (obrnuto, naravno, ne vrijedi).

Islandski je, opet, posebna priča – radi se o jeziku koji se razvijao na izoliranom prostoru tijekom 900 godina nakon dolaska šačice Norvežana (+ Iraca i Škota) na otočić, a njegovi govornici s razlogom jedini danas znaju i umiju čitati staronordijske sage, što ostatak jednostavno nije sposoban. Ujedno, poznat je po vrlo kompleksnoj gramatici. Ovo je istina. :)

gram

Zanimljiva je i sličnost s engleskim i njemačkim – riječi su hibridne njemačko-engleske. Kada vidiš riječ skjerf ona ti sama za sebe ne znači ništa. Kada ju izgovoriš, pogotovo pravilno i po norveški, šarf, postaje jasno da se radi o šalu aka scarf na engleskom. Ključno je čitanje na glas – kjøp (kj = š, ø = e nalik njemačkom ö) je shop, sjanse (sj = također š) je šansa, a sjåfør (å = o) je šofer. Snikskytter je sneak shooter, tihi ubojica, a čita se snikšüter. Norveški ima veze i sa škotskim (u pitanju su bile riječi koje nikako nisam mogla povezati s ničim poznatim, a apsolutno ima logike njihova povezanost s norveškim obzirom na povijest i raidove na Škotsku, prvo najbliže kopno od norveške obale). Primjerice, barn – dijete, nastalo je od škotskog bairn (a wee bairn), a riječ za dobro – bra – nastala je od braw.

Počela sam ozbiljnije čačkati po norveškom ljetos. Sjela sam i ispisala na papir plan učenja. Vodila sam se logikom – što bih sve prošla i na kakav način kada bih željela proći gramatiku hrvatskog jezika. Popisala sam cjeline:

  • imenice – zanimalo me postoje li rodovi i kako se razlikuju u rečenici, deklinacija imenica tj. mijenjaju li se nastavci obzirom na prijedloge, subjekt, objekt
  • zamjenice – osobne, posvojne, refleksivne, upitne, povratne…
  • glagoli – vrste i tvorba glagolskih vremena, mjesto u rečenici
  • pridjevi – nastavci obz. na rodove, komparacija pridjeva itd. itd.
  • veznici, prilozi, vrste rečenica, negacija … (naslagala sam bilježnice tekstova)

i polagano sam prolazila kroz svaku od njih, sustavno razrađujući sve raspoložive informacije. Živio internet. Ne mogu se dovoljno nadiviti dostupnosti svih tih informacija.

Potom sam prešla na ispisivanje mini rječnika. Boje, životinje, članovi obitelji, dijelovi tijela itd. – male sitnice koje će mi omogućiti gradnju prvih rečenica. Potom sam svaku od tema detaljno raskupusala i ispisivala primjere, da bih razumjela sintaksu što je lakše moguće (moj mozak jako teško podnosi učenje na pamet, pamtim isključivo preko primjera i usporedbi). Ne mislim uopće da je težak i ne mislim da je nesavladiv, traži malo vremena za boost vokabulara, a pravila dobrim dijelom poznajem.

Norveški ima lakšu gramatiku od ostatka jezika iz germanskog plemena. Odličan su primjer glagoli – prezent gradiš dodavanjem “R” na infinitiv, neovisno o licu jednine i množine (infinitiv: å lese – čitati, jeg leser – ja čitam, du leser – ti čitaš, han / hun / det leser – on / ona /ono čita, vi leser – mi čitamo, dere leser – vi čitate, de leser – oni čitaju). Oblik ostaje nepromijenjen kroz sva lica.

Izgovor norveških riječi

Sve naučeno opasno se prodrmalo kada sam čula govor u praksi. :) Pola slova napisanih u riječima nestalo je ili je poprimilo čudno zvukovlje, pojedini samoglasnici dobili su drugi izgovor i naglašavanje. Potrebno je vrlo fokusirano slušati što pričaju da bi se ubralo o čemu je riječ i biti strpljiv ispočetka. Zato često zamolim drugu stranu (norveškog sugovornika) da mi napiše na papir kako se piše izgovorena riječ ili mi ju makar speluje. Neću sigurno zapamtiti pravilan izgovor i značenje ako ne znam kako se sama riječ piše.

Stvar dodatno komplicira i činjenica da nema pravila za izgovor i iznimki je more. Ovo je živi rokenrol i raspašoj, taman kad uhvatim nekakvu pravilnost, nabasa izgovorena riječ koju ni u ludilu ne bih povezala s čitanjem i izgovorom. Nije Zamenhof bio blesav. Kada je kreirao esperanto, nije bez vraga od slavenskih jezika pokupio jednostavnost izgovora. Piše li stolica? Čita se “stolica”. Ne “stalika” ili “štulika” ili štoveć. Stolica, gaddemet.

Poseban primjerak i divotica u norveškom bili bi šuštavi zvukovi. Ono što je Švabo sažeo u es-ce-ha, Norvežanin je doveo do ludila. Kj, skj, ki, tj, hj, s, st izgovaraju se titravo šuštavo zvukom nalik “Š” i “H” i granično među njima. Svaki od ovih zvukova razlikuje se u nijansama i koliko je sličan ostalima, toliko je i drugačiji od njih, uključujući i po značenju. Sad ću navesti par primjera, ali znajte da ih nije lako grafički zabilježiti i prenijeti šuštavost. Kjokken (Š-ken, kuhanje), skje (Še, žlica), kirke (Širke, crkva), tjenester (Šenester, usluga), hjert (HŠert, srce), dok stigen (stepenice) i Stockholm ostaju stigen i Stockholm. I nije mi jasno kako smo odrastali u HR s informacijom da se ovaj grad izgovara Štokholm.

Najjači zvuk od svih bio bi “Č” u kort (kartica). U pitanju je vjerojatno najtvrđi zvuk koji sam čula u jezicima otkad znam za sebe, a otprilike zvuči kao kada bi Mjolnir svom silinom opalio u komad tungstena. Taj korČ, vjerujte, ne možete zamisliti dok ga ne čujete.

Ostatak izgovora posvetit ću nekome od sljedećih postova, mislim da ću pokrenuti malu školu norveškoga jezika na svartu. :)

Progres?

Trenutno učim pričati. Razumijem pisani, jako dobro, pogotovo kada imam kontekst (realno, kada ga nemam?) i kada imam vremena pisati (čitaj: ponderirati koja riječ najbolje dolazi na neko mjesto). Na placement testu ustanovila sam da sam uspjela sama proći cijelu A razinu i mogu ravno na B, što planiram uskoro. Ipak, govor per se dosta je zahtjevan jer, pod a) moraš razumjeti sugovornika, što je komplicirano iz spomenutih razloga, i b) moraš imati spreman fond od boktepitaj koliko riječi za razmjenu sa sugovornikom.

Stoga je jeziku dobro prilaziti sa svih mogućih strana. Osim učenja pomoću tečajeva, obavezno je prihvatiti se sve (multi)medije raspoložive. Mi smo, nakon tko zna koliko godina, počeli gledati TV. Osim što sam konačno pogledala Better call Saul na Netflixu, nastojim(o) držati upaljene norveške programe. Glavna norveška postaja (NRK) vrti odličan i zanimljiv program s puno žlabranja, a filmove ne sinkroniziraju kao pola kontinenta. To znači da uredno slušamo engleski a čitamo norsk ako gledamo dokumentarce. Korisno je i listati novine, portale, prebaciti fb / gmail / nešto treće na norveški i u konačnici pričati s Norvežanima.