Nije da sam neki prenačitani knjiški crv koji ne može ispiti čašu soka bez da se pozove na Hegela ili Nietzschea ali gušt čitanja mi je neopisiv. Područje interesa dosta mi je usko; ne zanima me ništa osim konvencionalnog i alternativnog ratarenja, entomologije i zoologije općenito, botanike, fitopatologije, kuhanja i nutricionizma i nešto malo humane medicine i antropologije. Kad me vidite da listam 50 nijansi sive, dođite i opajdarite me tim šuftom po tintari, slobodno. Hell, ako me vidite kako ju držim, dodat ću vam ju sama :mrgreen: .

Policama u zadnje vrijeme dominiraju nutricionističke knjižurine i kuharice kupljene i dobijene unutar zadnjih godina. Od hrane živim, kako metabolički :mrgreen: , tako i profesionalno; srećom, tematika je zanimljiva i zbilja nalazim zadovoljstvo istraživajući namirnice i njihovo ponašanje u određenim uvjetima. Prevolim ulazak u knjižare sa punim novčanikom, dugotrajno rondanje po policama i traženje onog nečega što će mi uljepšati dan. Nekad mi podigne i tjedan i mjesec, stoga, nije čudno da se uporno vraćam u potragu za tim feelingom. Rijetko izlazim sa jednim komadom; osim kada baš ciljano idem po jedan naslov nakon traženja po internetu kako doći do njega.

Volim držati u rukama papirnate, fizičke knjige. Internet/čitači knjiga nikad mi neće postati potpuna zamjena za papirnata izdanja, iako sam se upraksala listati pedeefove na laptopu. U tramvaju i busu uvijek imam nešto za čitanje ili piskaranje, u mom ruksaku uvijek putuje nešto papirnato, pogotovo kada radim na nekakvom članku, razvijam kroj ili nekakav recept gdje se igram omjerima. Nekad blokić posluži i samo kao prijevozno sredstvo ideje do stana, kada tih par kriptičnih natuknica metamorfiram u smislenu rečenicu. Po mobitelu rijetko rondam. Služi mi samo za zvanje/pokoju poruku i ne bih puno plakala kada bi nestao već sutra.

Osim papira, vučem redovito i knjige iz gorenavedene sheme. Ovlaš se nadviruju, virkaju i pokušavaju naopačke ili postranice na konto tri pročitane riječi zaključiti što to čitam. Kad su posebno nametljivi u namjeri da vide ono što čitam, pokušavam im smanjiti napor žirafoidnog istezanja vrata i samo na glas kažem ime autora i naziv knjige. Nekad me random stranci i pitaju što čitam i kakve utiske imam za podijeliti. Kad sam se vratila iz Rusije, pod žestokim dojmom, sa mnom je tjednima putovao Kuran kojeg sam odlično očuvanog iščačkala na Njuškalu za neke sitne pare. Na ljubopitljivi i sa smiješkom začinjeni “Što to čitaš?” obično bih podignula knjigu u zrak sa naslovnicom i boldanim imenom muslimanske svete knjige, bez riječi davajući do znanja što me zanima. Super mi je bio spektar reakcija – od okretanja glave i odlaska bez riječi do odobravanja i upita, ali i svašta između ove dvije krajnosti. Jedan sam period promatrala koliko se oko mene u tramvajima/busevima nalazi knjiga. Njihov maleni broj, koji pogotovo bode u oči u zadnjih par tjedana otkako do posla mijenjam nekoliko tramvaja i autobus, glavni je povod posta. U krcatim sam busevima i tramvajima i svi su fokusirani na mobitele 900%. Skoro svaka osoba oko mene drži mobitel i religiozno prebire po sadržaju, sa slušalicama u ušima ili bez njih. Knjige ne postoje. Čak ni časopisi. Jasno je, digitalija i internet na mobitelima zamijenili su papir na koljenima ali fascinira koliko ljudi pilje u knjige koje čitam. Ne znam čemu toliko “čuđenje”. Nije da smo u pred-gutenberškim vremenima i knjiga predstavlja tehnološki napredak analogan warpu.

Iskoristit ću kraj posta da se i malo pohvalim. Osim što je u zadnjih mjesec dana u kuću ušlo desetak novih knjiga, sve jedna zanimljivija od druge i što me čini izuzetno zadovoljnom, sinoć je u jednom od tramvaja sjedio momak sa tabletom par mjesta od mene – latentna špija u meni i znatiželjko natjerali su me da se malko nadvirim kad sam shvatila da tapka po nečemu crnom ogromnom i dugačkom sa hrpetinom slika, što je pratio sa osmijehom na licu. Moram li reći da je površina Ruske Federacije činila 0,15% gabarita moga ega kada sam ustanovila da proučava svartsputnjik i očito u tome uživa :mrgreen:?