Često nailazim na paradigmu kako treba jesti “našu hranu” i “lokalnu”, izbjegavati egzotiku iz mnogobrojnih razloga. Želim izgugljivim ostaviti podatke o podrijetlu kultura koje su najviše zastupljene na našim tanjurima. Čisto da vidite koliko toga je “naše” i koliko je “njihovog” postalo “naše” tijekom stoljeća i tisuća godina introdukcije, selekcije i uzgoja.

Žitarice

  • pšenica – Perzija
  • raž – Skandinavija
  • ječam – sjeverna Afrika
  • zob – Bliski Istok
  • kamut / khorasan – Perzija
  • pir / dinkel / spelt – Kavkaz
  • kukuruz – južna Amerika
  • proso – Kina i Kavkaz
  • heljda – Sibir
  • amarant – Meksiko
  • kvinoa – područje Anda
  • riža – južna Azija
  • teff – Egipat

Mahunarke

  • grah – Afganistan
  • leća – Bliski Istok
  • soja – jugoistočna Azija
  • slanutak – Bliski Istok

Orašidi

  • orah – Iran
  • lješnjak – Turska
  • badem – Mediteran
  • indijski orah – sjeveroistočni Brazil

Masne sjemenke

  • sezam – jugoistočna Azija
  • lan – Iran
  • konoplja – centralna Azija

Voće

  • jabuka – centralna Azija
  • kruška – centralna Europa
  • breskva – Kina
  • naranča – južna Kina
  • limun – Mediteran
  • mandarina – Kina
  • šljiva – Kavkaz
  • lubenica – južna Afrika

Povrće

  • mrkva – Afganistan
  • krastavci – Indija
  • rajčica – Meksiko
  • krumpir – sjeverni dio Južne Amerike
  • kupus – kontinentalna Europa
  • paprika – Meksiko
  • cikla – Egipat

Industrijsko bilje

  • šećerna repa – centralna Europa
  • cikorija – Egipat
  • hmelj – centralna Europa
  • duhan – Kuba
  • suncokret – Meksiko
  • maslina – Mediteran
  • uljana repica – Kina

Nema tu neke mudrosti, zaključak o podrijetlu žitarica, mahunarki, orašida i masnih sjemenki, voća i povrća nameće se sam od sebe.