Putovanje koje je trajalo oko 1/12 godine po 10 država mogu slobodno deklarirati kao najbolji mjesec koji sam proživjela otkad znam za sebe. U 33 dana doživjela sam toliko smijeha, sreće, veselja, srdačnosti, čak i momenata iskrenog ganuća da je čak i kišurina koja je nemilosrdno pljuštala danima u ovaj tren samo nekakva kišica zbog koje sam, eto, morala navući kišno odijelo dok se vozim.

Osjećam savršeno zadovoljstvo i zahvalnost. Osjećam čak i svojevrsno žaljenje, doduše, u tragovima :) što ne vjerujem u nikakvo superiorno biće kojem bih mogla otići pokloniti se i zahvaliti od srca na cijelom kolopletu zbivanja i događaja koji su ovaj mjesec učinili skoro pa magičnim. Ovo se posebno osjetilo na kraju dana, nakon što bismo prebacili stotine kilometara. Sjeli bismo i shvatili kako nemamo kome izraziti zahvalnost, a osjećamo ju oboje. Ne znam čime sam toliko dobrote, pozitive i rokenrola zaslužila. Stoga ćemo se, umjesto božanstvu, svartputopisom zahvaliti onima koji su ovo putovanje učinili toliko divnim.

Voljela bih zahvaliti se svakoj osobi koja nam je i bez ikakvog pitanja prišla i pitala može li ikako pomoći. Ne biste vjerovali koliko ih je bilo, pogotovo u Turskoj. Hvala svakoj ženi i muškarcu koji su razumjeli naše pitanje i pokazali smjer u kojem smo se potom odvezli i otišli na željeno mjesto. Hvala svakom prijatelju i prijateljici, kao i familiji, koji su nam poželjeli lijepi provod, suhe ceste i što manje kvarova na cesti. Hvala strpljivim prodavačima koji ne hablaju ingles i koji su vrlo brzo shvatili da naš ruski nije dovoljno upotrebljiv za temeljita objašnjenja. Hvala graničaru koji je na GP-u kod Kurska pokazao ogromno strpljenje za ispunjavanje papirologije pri ulasku. Hvala Nurettinu što se polomio da nađe lanac za Tenerku. Hvala Latifu što ga je namjestio na lančanike i omogućio nam siguran dolazak kući. Hvala Marijani i Faci što su nam zadnjih 24 sata putovanja bili odlično društvo. Hvala Marijaninoj mami na vrhunskoj klopi koja me dočekala u Rokovcima :) kao i ohlađenom bostanu.

Najveća i posebna zahvala ide na račun nekoliko osoba, koje su svojom druželjubivošću i srdačnošću ovo putovanje učinile ovakvim kakvo jest. Aleksej, Aleksandar & Svjetlana, Ksjuša & Sabina, Pavel, Max, Mehmed & Irfan, Tevfik – tko su oni, što su učinili za nas i čime su nas zadužili do koske, saznat ćete tijekom sljedećih mjesec dana.