I don’t want to live on this planet. Kada bih dodala “anymore”, dalo bi se zaključiti kako se radi o odluci koja je posljedica nekog aktualnog ekscesa. Jok. Ovo ludilo koje uzima maha ubija u pojam dovoljno dugo – pokušavam dokučiti otkud ova sveprisutna promjena stanja uma u kojoj je podrazumijevajuće kako je bitno koji će frizer imati kapacitete napraviti pramenove, koja će krojačica biti dovoljno sposobna prenijeti tvoj ofrlji nacrt za haljinu i koliko dobar mehaničar će pročačkati pod haubom jer ne želiš dati baš svakome moć u ruke, dok istovremeno horde ljudi odjednom više vjeruju istim tim frizerima, krojačima, mehaničarima, ofucanim plejbojevim zečicama i glumcima nego liječnicima, farmaceutima, epidemiolozima ili ljudima makar malo sklonima biologiji čovjeka i medicini kada je u pitanju zdravlje. Shvaćate li koliko je ovo ironično i iz šire perspektive štetno uslijed nekritičnosti? I zar je tako teško pročitati, razumjeti i na situaciju aplicirati znanje o etil-živi i metil-živi? Kako ikome može ikakva vrsta uzora biti osoba koja se ko fol izbjegava voziti avionom jer je zaključila kako se pri vožnji količina dušika u zraku povećava čak do 8O 50% 8O ? Kako itko može upuhivati nekakvu spiritualnu dimenziju u šareno kamenje i očekivati djelovanje? Primjera je more, a zaključak se nameće sam.

carlinIronija je ogromna. U vrijeme toliko dostupnih informacija, sveopće raspoloživih teorija, činjenica i aksioma živimo u totalnom mraku neukosti i tuposti jednoumlja. Zapravo, cijela ova čajanka Ludog Šeširdžije izgleda vrlo fascinantno sa strane. Prilično sam distancirana jer nemam male djece u školi i/ili vrtiću i sve ove antivakserske panike nimalo me ne dotiču na taj način. Mogu samo gledati kako se dvije vrlo jake struje sudaraju i diviti se koliko je jedna objektivno bolno neinformirana i u najmanju ruku kategorična u svojoj gluposti (95% antivaxera koje poznajem ne čita baš ništa sa znanstvenim predznakom jer se ne može emocionalno distancirati od nekakve paranoje koja ih šusne kada čuju za riječ “znanost” + isključivo se kao pijan plota drže pamfletića i 3 ključne rečenice koje se vrte po svakom anti-cjepiva prosvjedu) a druga nepopustljiva jer iza nje stoji nešto što se zove smisao, dosljednost i razumijevanje slike šire od toliko bolno tankih napisa matrixworlda i galaksije.info, poznatih po tome kako fleka na tanjuru, zagoretina na tostu i odgriženi komad jabuke mogu postati tema debata kongresa osoba u glavama autora članaka.

Izjavu kako je posebno mjesto u paklu rezervirano za pojedine vrste kriminalaca čula sam u daleko previše varijanti da bi ovdje bile nabrojane – lažljivci, ubojice, djecoubojice, silovatelji… – spektar načina na koji mogu pojedinci nanijeti zlo nekome oko sebe fascinira ogromnošću dijapazona. Po mojim mjerilima, jedna je od najgorih ona vrsta ljudi koja iskorištava tuđu bolest da bi na drugima zaradila. Vidjeli ste i sami reklame za “liječenje” niza boljki; teško je otvoriti novine ili internet i ne naići na obećanja i nesretnom radovanja. Krema za ovo, preparat iz srca prašume za ono… – mitovima nikad kraja. Obzirom na stil pisanja i prividni altruizam koji provaljuje iz napisanih pratećih tekstova nije nimalo neobično što se oboljeli zalijepe za njih, valjda misleći kako se pripravci promoviraju iz puke želje za spašavanjem zdravlja populacije. Problem je u tome što se na napisano oboljeli oslone. Ne postoji nikakva garancija za zdravstveni učinak, a kako je pravni sustav i po ovom pitanju hrom, svatko je faktički pozvan slobodno glumiti liječnika u kombinaciji s PR agentom. Obzirom na apatiju, opću neukost i činjenicu da su ljudi sposobni progutati bilo što,

mvnije nimalo neobičan broj ljudi kojima ovo zvuči suvislo. Najjača izjava koju sam čula po ovom pitanju bila je kako mračne sile mikrovalne “pretvaraju H2O u OH2”. Nisam se nikad oporavila od ove izrečene gluposti.

Ima nešto odvratno perfidno u čovjeku koji zna kako propagira i prodaje preparat efikasnosti NULA. Često kažu: “Ali neće škoditi!”, kao da je vremena i nerijetko novca na lopate. Najveći je problem s neškodljivim preparatima taj što uzimaju vremenski prostor u liječenju pojedinim tvarima koje bi mogle biti učinkovitije. Kristaloterapija i homeopatija apsolutno su bezazlene, ne mogu vam naškoditi baš nikako (osim ako ste ultimativni kandidat za Darwinovu nagradu jer ste pali karotidom na šiljati kvarc), ali ako postoji terapija koja je prikladnija stanju i situaciji, apsolutno je besmisleno gubiti vrijeme na nešto upitne učinkovitosti. Ili očite neučinkovitosti.

fh

Ima nešto izuzetno neodgovorno i toliko promašeno u čovjeku koji propagira nešto što je on proklamirao kao lijek da bi zaradio, a nije sposoban garantirati ikakav pozitivan rezultat. Smatram da bi svatko od nas morao biti sposoban stajati iza onoga što je izjavio i trebao bi snositi odgovornost za ono što tvrdi. Jako sam skeptične prirode, pogotovo kada treba nešto preporučiti drugome. To što pojedina metoda može funkcionirati za mene, ne znači ni otprilike da je primjenjiva na drugome, a kamoli na široj razini. Ono najstrašnije što vidim po ovom pitanju bile bi zdravstvene tvrdnje koje se lijepe na sve, od kriške limuna do bioenergetskih tretmana i klistiranja visokih frekvencijama. Ljudi skoro potpuno razvezanih ruku pišu litanije i pričaju o širokom spektru djelovanja kao da smo na marokanskoj pijaci, bez ikakve težine i odgovornosti. Kako smo se doveli do točke da nam je to prihvatljivo?
By the usput, ne mogu se ne osvrnuti, oduvijek me fascinira količina kretenluka i žuči koja biva ispljuvana na pobornike cijepljenja – diže se ogromna halabuka oko cjepiva, nečega što se istražuje sustavno godinama prije nego uopće dođe u primjenu i što u selekciji doživljava drastično prosijavanje prije nego nesretna igla zađe u dječju ruku, dok najnormalnije po ljekarnama i “biljnim apotekama” možete kupiti tisuće proizvoda koji nemaju dokazanu baš NIKAKVU EFIKASNOST već samo dokazanu neštetnost. Što to znači? Karikiram, piješ šumeći magnezij, izmokriš 98%, nešto malo apsorbiraš, a u svojoj glavi smatraš da radiš čuda.

Ima nešto još odvratnije u čovjeku koji zna kako propagira i prodaje toksičan preparat a svjesno i ciljano uvjerava druge kako bi njegova primjena mogla donijeti održivo zdravlje. Za ovu razinu pokvarenosti nemam riječi. Sažvakati tuđu nadu i ispljunuti ju u zid samo da bi podebljao novčanik na račun nečega što zasigurno nije prikladno za konzumaciju a još manje za “liječenje” nešto je za što nema definirane dovoljno prikladne kazne. Nije to bilo kakva nada. Bolesna osoba nerijetko ulaže nadčovječne sile da bi bila i ostala optimistična i imala nadu na raspolaganju za izazove koji ju sigurno čekaju tijekom liječenja. Teško bolestan čovjek svaki lijek gleda kao onaj prijelomni koji bi trebao povratiti prvotno stanje. Igrati na kartu baš te nade… Zaključite sami koliko je fer i etično. Probajte staviti se u kožu terminalno oboljelog bolesnika kojemu netko gura u nos MMS, objašnjava Herxheimera kao da je u pitanju štucavica i obećaje sigurno ozdravljenje. Probajte, ako će vam biti lakše, zamisliti kako je netko vaš bližnji taj oboljeli i kako iz izvora xy dobiva nešto potencijalno opasno. Tužno je što se moramo stavljati u ekstremne perspektive da bismo shvatili kako etika funkcionira. Solidarnost bi trebala biti defaultno instalirana u nama, skup s humanizmom.

Zanima me do koje točke moramo doći i što se točno mora dogoditi da bi se počelo primjenjivati objektivno i bezuvjetno zahtijevanje odgovornosti od onih koji navode bilo kakve zdravstvene tvrdnje i shodno kažnjavanje metoda, preparata i šarenih džidžabaja koje ne drže vodu.