Kolači, torte, čizkejkovi i slično spadaju u namirnice i jela koja ne diram. Osim što su mi redom preslatki i preteški, iskreno mi se ne da praviti ih, ne osjećam baš nikakvu motivaciju. Od slatkog, sladoled je nešto drugačija priča. S njim uvijek imam volje i živaca i vremena baktati se. Stoga, brainstormam kako napraviti:

  • zero effort (nema trosatnih čekanja da se nešto ohladi da bi bilo nanešeno na nešto što je tražilo također višesatnu pripravu)
  • nikako ne šlagirane, nafilovane i kremaste teške (ew!)
  • umjereno do neutralno slatke (ew šećer!, želim da budu takvi da ih može jesti dijabetičar)
  • veganske (ne ljubim med, teške filove podsvjesno vežem uz masnoće i povremena trovanja kolačima, a jaja volim mijenjati u receptima zbog pukog eksperimenta – zanima me kako će se supstitut ponašati / iz istog razloga rado kemijam i s bezglutenskim sirovinama iako nemam striktni problem s glutenom)

kolače.

Ideju sam našla ovdje -> radi se o keksićima od zobenih pahuljica i banane. Već sam ih radila i jako su ukusni. Trud = 0, okus odličan, a ja sam ih još podebljala cimetom, naravno.

Jutros sam odlučila osmisliti kolač. Vrzmala sam se po kuhinji i pokušavala intuitivno ubosti sirovine koje bi u kolaču trebale završiti. Iako je trebao i je bio poslužen gostima, radila sam ga za sebe. Skuhala sam odoka oko 150 grama amaranta; njegova je uloga glumiti bazu za tijesto. Osim njega, razmatrala sam i proso, čini mi se kao zanimljiva opcija. Tijekom kuhanja dodala sam vrećicu pudinga od vanilije, brzo miješajući da se ne stvore grudice. Kad je amarant bio skuhan, raširila sam ga na tanjuru velikog promjera da bi se što prije ohladio.

Priredila sam drobljenu tamnu čokoladu, par žlica praha za vruću čokoladu i s malo čiste vanilije. Amarant sam hladila da ne rastopi čokoladu prije pečenja u pećnici jer sam htjela “chip cookies” izgled. Dodala sam jednu veću bananu kratko mariniranu u mirinu (rižinom vinu) i muškatni orah u prahu, dobro izmiješala cijelu smjesu, raširila žlicom smjesu na papir za pečenje u formi kolačića, posula prstohvatom chia sjemenki i pekla kolačiće 20 min na 180C.
Rezultat? Ukusni, tamni kolačići za koje mi je žao da se nisam sjetila poškropiti s par kapi eteričnog ulja naranče. Nema veze, bit će :)

kolac