jutAko mi se nešto istinski ne sviđa, to su novinski naslovi koji pozivaju na laganje i kamufliranje zdrave hrane u nešto što je većini atraktivno ili makar podnošljivo. Motivi su mi jasni, briga, briga i samo briga, ali smatram kako je izvedena grozno. Sama ta riječ “podvala” zvuči tako perfidno i pokvareno da imam totalnu averziju prema samom tom kolaču. Podvala. Uh. Podvalu bih koristila kad bih pokušavala nekome utrapiti nešto što je defaultno loše. Isteklog roka, trulo, pljesnivo, otišlo na kvasinu. Žene po forumskim boardovima međusobno dijele iskustva kako nešto što bolje i mudrije zakamuflirati, seven hells, imam dojam da je u pitanju rat protiv ukućana, kolike taktike ovdje koriste.

Nije neobično, po toj logici, naići na članak na Jutarnjem o podvaljivanju tikvice u kolač. Ono što posebno ovu ideju čini potpunim podbačajem sam je recept. U njemu se koristi smeđi šećer čiji sam protivnik jer smatram kako je loš kao i bijeli šećer, a tikvice je ujedno šteta ubijati pečenjem 50 minuta na 175 stupnjeva. Tikvice se mogu spremiti na mali milijun načina. Vrlo su versatilne i zanimljive kao sirovina, uistinu upotrebljive i korisne u ljetnoj sezoni kuhanja. Apsolutno ne vjerujem da ne postoji makar jedan način spravljanja koji bi svakome od djece, defaultno zahtjevnih, bio ukusan i zanimljiv.

Za kraj, ne zaboravite, svi smo jednom bili teški za hranu. Ja prva nisam htjela jesti 80% svakodnevnih namirnica, čak niti probati. Kad sam shvatila koliko način priprave utječe na okus i pogotovo izgled (moj obrok kreće kada pogledam tanjur), nestale su sve fobije od hrane, kao i anemija koja me dugo pratila. Sad sam nagnuta na drugu stranu – zanima me apsolutno sve i samo gledam što ću novo pronaći, iskopati najbolji način pripreme, skuhati a onda i uživati. Manji dio ljudi nikad neće prihvatiti prehrambene sugestije. Sa time se pomirite. Nemojte ih gnjaviti niti ponašati se kao propovjednici. Istražujte i kuhajte, ali FFS, nemojte gurati tikvice u kolače.