Dobila sam nedavno sljedeću poruku:

Si vidila ovo, odmah sam se sjetila tebe <3
Sestra ce mi se uskoro udavati i trazi ideju o kojoj ce se pricati naveliko: http://www.wedding.hr/Naslovnica/Pregledclanka/tabid/63/ArticleId/82/To-jo-scaron-nismo-vidjeli-Pu-scaron-tanje-leptira.aspx

Koncept mi nije stran i toplo se nadam da se neće ukorijeniti u HR. Taman nakon što zaboravim da postoje ovakvi pacijenti, netko me podsjeti i potakne da prožvačem opet cijelu temu.

Puštanje leptira u svatovima kopile je čiste obijesti, kiča, seljačenja i liječenja “ja, ja, ja moram po svaku cijenu biti zapažena i hoću da se o mojim svatovima priča još barem dvadeset godina” kompleksa.

Nemojte puštati leptire na vjenčanju. Ako ćete pustiti pet leptira, neće se zamijetiti na fotografijama. Ako ćete pustiti 400+ komada, bit će sigurno primijećeni, ali u takvoj brojnosti mogu izazvati disbalans vrste u staništu, što je šteta. Što ovo znači? Znači da u okoliš unosite 400+ spolno zrelih jedinki koje će se pariti i polagati jaja. Neka taj paket čini 200 ženki i 200 mužjaka – ženke će položiti recimo stotinjak jaja, što je 20 000 jedinki s kojima se okoliš u startu u teoriji mora nositi kada izađu iz jaja i aktivno se krenu hraniti kao gusjenice. Želite li na pladanj staviti lokalnu floru ovoj količini gusjenica koje su umjetno dodane i stanište ne može računati na njih? Dio će sigurno pojesti ptice, dio će sigurno propasti još kao embrij – ali zašto riskirati?

Isto tako postavlja se pitanje koju ćete vrstu pustiti. Debele dlakave noćnjake sigurno nećete jer su atraktivni valjda isključivo meni, već ćete birati lepršave dnevnjake. E sad, *sigh* dio dnevnjaka je zaštićen (znamo svi kakav odnos žene imaju s vrstama tipa prugasto jedarce, apolon i slične) i bilo kakva manipulacija njima zakonom je ograničena, a još jedan dio čine vrste koje su nemilosrdni štetnici. Krenimo samo od najvulgaris leptira tipa kupusov bijelac, dovoljno simpa, plain do ibera, napast u ratarskom kontekstu. Želite li takvo što pustiti u lokalni okoliš?

Svaka intervencija čovjeka u okoliš nije poželjna. Meni je najdraži primjer Australija, puštanje europskih zečeva u prirodu i dosezanje razine brojnosti do LVL: infestacija koju nije moguće kontrolirati ni danas nakon preko 200 godina. Strašno mudar potez.

Ljudi, bacajte po mladencima rižu, latice ruža, heck, bacajte dinamit, ali pustite životinje na miru. Čak i da ne dođe do nekakve infestacije, treba li se igrati s brojnosti populacije? Pogotovo uime nečega površnoga i malograđanskoga kao što je fešta nakon vjenčanja?