Dobila sam na mail suludu forwardušu. Imam jedan mail folder specijaliziran samo za gluparije čiji subject ima prefiks FW i pokrivaju “smiješne” gifove, “smiješne” clipove sa kompresijom da bog sačuva, “smiješne” slike i “smiješne” prezentacije (da, ja sam jedna od onih kojima je još uvijek žao izvrijeđati na pasja kola one koji šalju takve stvari) ali ovo je viši nivo, i kako vidim, uzima maha.

Koliko brzo biste povjerovali kad pročitate informaciju kako je mlijeko koje pijete reciklirano?

Izvjesni Andrej Gregori

Za sve one koji još piju (reciklirano), mlijeko …
Mlijeko sa isteklim rokom šalje se natrag proizvođaču, koji ima zakonsko dopuštenje da ponovi proces pasterizacije na 190 stepeni, te da ga vrati natrag na tržište. Prema zakonu, taj proces može, da se ponavlja do pet puta. Proizvođač je dužan objaviti koliko puta je ponovio ovaj proces i on ga obično objavi ,ali na svoj način, znajući da niko ne pita dali je bilo kupljeno mlijeko prerađeno više puta. Tajna je napisana na dnu kartonske kutije sa sitnim brojevima.
Pretpostavimo da je napisani broj 12345, nedostajući broj označava koliko puta je mlijeko bilo reciklirano. Recimo 12 45, broj 3 nedostaje – to znači da je mlijeku 3 puta protekao rok i toliko puta je bilo ponovo prekuhano. To nije sve, jer u paketu sa 12 tetrapaka, nekim kutijama nedostaju brojevi, a u drugima ne. Ipak, to znači da je cijela pošiljka tretirana jednako. Na taj se način, tvrtke dobro bogate i to tako što recikliraju pokvareno mlijeko na račun onih koji snose posljedice, a to smo naravno mi koji pijemo, ono što pijemo.
dr. Andrej Gregori
Zavod za naravoslovje
(Institute of Natural Sciences)
Ulica bratov Učakar 108
1117 Ljubljana
VAT: SI30620961
Slovenija – EU

tvrdi da je ovo surova stvarnost.

I inače nesklona vjerovanju u teorije zavjere oko svega, ičega, svačega i koječega, dala sam si truda pa sam odlučila napisati mali tekstić na ovu temu. Mlijeko baš i ne pijem, ali me zabavlja način razmišljanja autora dotične izjave.

Pitanje koje se odmah i samo nameće, je li uopće moguće reciklirati mlijeko?

Mlijeko je tekući sekret mliječnih žlijezda sisavaca. 85-90% čini voda, ostatak je suha tvar sastavljena od lipida, proteina (kazein, proteini sirutke – albumini, globulini), laktoze, vitamina (A, D, E, K, C, B kompleks) i minerala (K, Ca, P, Na, Mg, Zn, Br, Se, Fe…). Pri 20°C ima gustoću 1,028-1,034 g/cm3 i kiselost 6,5-6,7. Po dolasku u industriju za preradu prolazi procese filtracije (fizikalnog odstranjivanja nepoželjnih čestica), klarifikacije (uklanjanje nečistoća i mikroorganizama u bubnjevima pomoću centrifugalne sile), klasiranja prema količini mliječnih masti pomoću separatora, homogenizacije (ujednačavanje promjera globula mliječnih masti pod visokim tlakom), baktofugacije (uklanjanja mikroorganizama) i deaeracije ili deodorizacije (uklanjanja plinova CO2, N2, O2 tj. nepoželjnih mirisa).

Budući da je izrazito sklono kvarenju, nužna je termička obrada. Pasterizacija je proces izlaganja mlijeka temperaturama oko 60°C, pri čemu se uništava dio mikroorganizama i inaktiviraju se enzimi koji bi inače potaknuli kemijske reakcije kvarenja. Sam proces zagrijavanja uništava dio nutrijenata, kao što su vitamini B12 i C, no itekako utječe na trajnost mlijeka. Sterilizacija je srodan proces sa srodnom svrhom, no mlijeko se izlaže nešto višim temperaturama i trajanje je dosta kraće. Uglavnom se vrte oko 130°C i kao posljedicu imaju nešto veći gubitak nutrijenata. Ovo mlijeko je poznato i kao trajno, koje možemo vidjeti izvan hladnjaka po trgovinama.

Što bi se dogodilo kad bismo izložili mlijeko temperaturi pasterizacije pri 190°C, koju spominje naš vrli Gregori?

Za jednog doktora sa područja prirodoslovlja smatram neoprostivim da osnovnoškolski pojam pasterizacije poistovjećuje sa 190°C, no zadržimo se na mlijeku. Realno, pri toj temperaturi bi čak i ispravno mlijeko gadno stradalo. Za početak bi posmeđilo i potamnilo zbog karamelizacije laktoze pri visokoj temperaturi. Proteini bi koagulirali i od mlijeka napravili gusti fluid. Nutrijenti bi uglavnom propali i od takve namirnice napravili nešto što ne nalikuje ničemu. To ne bi bilo mlijeko.

Mlijeko kojemu je istekao rok trajanja je prošlo procese lipolize (razgradnje masnoća) i proteolize (raspadanja proteina). Postoji cijeli niz sojeva bakterija koje podržavaju i odrađuju spomenute procese. Već malo “načeto” mlijeko nije pogodno za daljnju obradu jer dolazi do grušanja kod pasterizacije – zamislite sada zagrijavanje pokvarenog mlijeka na 190°C. Pomislite na pojačavanje mirisa plinova koji nastaju pri samom kvarenju, gustu amorfnu masu koja se krčka i tehnologiju koja bi od spomenute guste smrdljive mase trebala napraviti čisto bijelo mlijeko.

Mislite li da se to može obaviti jednom, kamoli 5 puta koliko nepoznati zakon koji Gregori spominje?

Šteta koja pri kvarenju nastaje je ireverzibilne prirode. Ne možeš prekuhavanjem i dokuhavanjem popraviti uništavanje na molekularnoj razini, da ne pričam o popravljanju štete samog prekuhavanja pri visokim temperaturama.

OK, a što znače brojevi na dnu tetrapaka?

Broj prošlih recikliranja samog tetrapaka kao ambalaže? Jok. Pogledajte shemu koja prikazuje građu i slojeve tetrapaka:

pa recite, jel se ovo čini jednostavnim, praktičnim i (jako bitno!) jeftinim kad pomislite na tisuće tona praznih tetrapaka koji čekaju da budu prerađeni i ponovno upotrijebljeni?

Realnije je da brojevi predstavljaju nekakav tip ili kategoriju tetrapačnog materijala u industriji koja proizvodi tu ambalažu. I to je sve. No, to nije zabavno. Uvijek je zabavnije izmišljati strašne priče i sastavljati mitologiju novog doba, koja zbog globalizacije nadilazi područje malog sela. Uz sve, znam da u ovaj trenutak u državi u kojoj je i sam bivši premijer sebično pohlepno govno prosječan čovjek po gravitaciji razmišlja da malo toga funkcionira kako treba, ali ne treba biti naivan. Razmislite malo prije nego shvatite ozbiljno priče o Babarogi.