Vjerujem da je do vas došao makar jedan članak ili fotografija Zagreba u snijegu, možda i kakav TV prilog. Maknimo na stranu Bandićeve izjave za medije na inteligencijskoj razini Tave Karabatić, niskopodne skupe tramvajčine koji su poiskakali iz tračnica, nezaposlene koje su došli na tapetu jer su odbili čistiti zagrebačke pločnike od sniježnih nanosa, činjenicu da sam prvi dan kad je snijeg eskalirao lipsala oko 2 sata do posla i zaradila padnuće na gležanj od strane nekakve babe koja me pokušavala zaobići na ugaženoj stazi širokoj 15 cm a vjerojatno će i sutra (po svemu sudeći) krenuti prometni shitstorm, vani je prelijepo. Dok sam užurbanim korakom hodala tramvajskom prugom kroz Novi Zagreb a pahulje veličine šake mi uporno pokušavale uletjeti u glavu kroz oči uz Rammstein, ja sam zapravo uživala. Kao malo dijete. Kamo sreće da sam mogla biti negdje drugdje i nisam morala na posao. Kamo sreće.