Provela sam jutro na Hreliću.

(Pre)dugo već nisam otišla i napokon sam se dogovorila sa ekipicom da prođiramo, pogledamo što ima i cjenkamo se. Po običaju, pare trošim uglavnom na knjige. Moram se pohvaliti ulovom:

sve skupa me koštalo cca 100 kuna – neke knjige pokrivaju agronomiju (Jagoda, letimično vidim da pokriva temeljito agrotehničke zahtjeve), neke djetinjstvo (vječne Twainove Pustolovine Toma Sawyera), neke primijenjenu botaniku (Ljekovito bilje) a ubola sam i Holforda za 40 kuna. Hvala, ele! Smučilo mi se tražiti ga po knjižarama čije su info pultove okupirali profilirani i algoritmirani zaposlenici koji ne znaju koristiti search engine svojih baza knjiga i lakše im je reći “Nemamo mi tu knjigu”. Poseban ulov je mali set knjižica sa područja prirodoslovlja, kojeg sam bez veće muke skinula na 5 kn/komad. Kao žrtva samoupravnog socijalizma , naravno, čitam ćirilicu. Doduše, kad bih trebala pisati ju, vjerojatno bi išlo no uz manje trzaje (pisani oblik bi bio nešto brutalniji) pa neka stane na tome. Inače, meni je drago da ju poznajem, makar tiskanu jer ju nije bilo teško svojevremeno svladati a danas poznajem još jedno pismo. Sad mi je žao što mi nisu i Japanci prvi susjedi, da se ne patim sa kanjijem (hiragana & katakana su nešto lakši) u stare dane.

BKB, produktivan dan, dobro društvo, prvo gubljenje člana posade u skoro 10 godina hrelićiranja i povratak kući mački i palačinkama.