Kako imati na raspolaganju razne vrste povrća i začina cijele godine uz minimalne troškove?

TIGER ARMY – as the cold rain falls

Prije par tjedana sam naišla na zanimljiv način iskorištenja prozora u stambenim zgradama. Budući da nisam ljubitelj zavjesa ikakve vrste, a ljubitelj sam zabadanja svake dostupne sjemenke u grumen zemlje, ideja mi je sjela ko budali šamar

Windowfarms.org na jednostavan način oživljava prozore sivih gradova. Ideja je pogonjena najvažnijom premisom ljudske egzistencije – trebamo jesti, poboldanom drugom premisom – najzanimljivije je jesti ono što sam uzgojiš. Doduše, ovako se ne možemo potpuno opskrbiti hranom, ali za početak na jako lijep način možemo imati omiljeno začinsko bilje, povrće i slično na raspolaganju tijekom cijele godine.

Ukratko, radi se o sustavu plastičnih boca koje bismo, umjesto odlaganja u Kauflandu, na iskustveno optimalno definiranim mjestima izrezali i spojili u kompleks dimenzijama po želji i koliko nam dozvoljava prostor tj. površina prozora, budućeg ranča.
U bocama sa strateški raspoređenim štedljivim žaruljama se nalaze lončanice sa peletama

a ispod boca se nalazi pumpa koja (u ovom slučaju) svaka 4 sata jednu minutu dobavlja par litara vode obogaćene hranjivima na gornje boce. Uz pomoć gravitacije, voda se cijedi kroz boce i višak odlazi natrag u spremnik.

I to je sva mudrost.

Njome dobijamo otprilike ovakve rezultate:

Prava mala umjetnička djela, kad malo bolje pogledate.

Pogledajte i videozapise Windowfarm teama:

u kojima objašnjavaju porive koji su ih nagnali na pokretanje ovog projekta.

Ideja je odlična i rado bih prozore pokrila ovakvim “zavjesama” ali… Što me zapravo spriječava u realizaciji? Živim u glavnom gradu Hrvatske uz jednu od najprometnijih ulica. Nažalost, uz prometnicu ne postoji kontrola razine ispušnih plinova u zraku, no i da postoji, vjerojatno bi vrijednosti prikazivala u crvenom. Svakodnevno njome prolazi tisuće i tisuće automobila, autobusa, kamiona i motocikala, ostavljajući značajnu količinu nepoželjnih kemijskih spojeva u zraku.
Prozori su mi puni biljaka, što kaktusa (što me sjetilo , treba pouploadati sve nove slike kaktusa na svart), što klijanaca raznih biljnih vrsta koji su pokazali naznake života, što zelenih lončanica-ovisnika o Suncu. No, nijedna nije jestiva biljka. Tako da, ako se i odlučim uzgojiti neku od biljaka u sustavu boca, vjerojatno neće biti za jelo. Sa druge strane, kad bih hipotetski živjela izvan grada, možda u kakvom selu – prozorski vrt mi ne bi trebao jer bi sve biljke sigurno završile u vrtu izvan kuće.

Osim zamjerke na račun zagađene atmosfere, osvrnut ću se i na hidroponiju, sustav uzgoja u vodi kao mediju. Ona traži kompleksnije održavanje zbog prisutne vode, ključnog medija za razvoj mikroorganizama. Sobna temperatura u kombinaciji sa toliko raspoložive vode predstavlja savršene uvjete za rast, razvoj i reprodukciju potencijalno nepoželjnih vrsta. Također, sustav prozorskog ranča traži i štedne žarulje, koje sa jedne strane štede potrošnju struje a sa druge izazivaju glavobolje savjesnim upraviteljima odlagališta smeća jer za njih još uvijek ne postoji pravilan način odlaganja.

 

 

Pictures used in this blog entry are not mine, they are borrowed from Flickr account Windowfarms for the sake of visual explanation to the potential readers.