Svi kukci, osim vrsta apterigotnog reda Protura, imaju par ticala na glavi. Glavna je funkcija ovih člankovitih struktura detekcija mirisa, okusa i sluh.

Sastoje se od usada (scapus), prekretača (pedicellus) i zastavice (flagellum), jednog od glavnih kriterija za determinaciju. Ovo je glava hrastove strizibube koja je idealan primjer za naučiti razlikovati dijelove ticala jer su veliki i međusobno uapdljivo različiti.

Usad je baza ticala koja spaja ostatak članaka s glavom, na nju se nadovezuje prekretač koji prima vibracije i strujanja zraka u okolini. Usad, vidljiv na prvoj fotografiji, integriran je u glavenu kacigu kao kuglica na koju se nadovezuje ostatak članaka i omogućuje zakretanje ticala u raznim smjerovima.

tic2 tic1 Ovo je fotografija kompletnog ticala. Prekretač (drugi članak od glave) odebljan je, a prema vršku ticala smanjuje se opseg i povećava duljina pojedinih članaka.

Ticala su vrlo fleksibilni organi čija je unutrašnjost ispunjena mnogobrojnim mišićima koji omogućuju pokretanje ticala u željenim smjerovima. Sam izgled ticala, dakako, kao i ostalih dijelova tijela ukazuje na način života i stanište pojedinog kukca, tako da jedinke koje žive unutar tkiva drveta uglavnom imaju jednostavna nitasta ticala, koja se mogu složiti paralelno sa tijelom (Cerambycidae), ili su manje izražena kao kod porodica Scolytidae (Ipidae), Buprestidae itd. Broj ostatka segmenata vrlo je varijabilan i kreće se od jednog članka do nekoliko desetaka. Primjerice, dugoticalni skakavci podreda Ensifera reda ravnokrilaca, Orthoptera nose barem 20 segmenata.

Prema sličnosti oblika i dužine članke dijelimo na homomerne, jednakih segmenata i heteromerne, članke čija dužina međusobno varira. Homomerne članke imaju kornjaši iz porodice trčci, Carabidae, a heteromerni se mogu naći kod strizibuba, Cerambycidae.

Prema obliku, ticala kukaca se dijele na:

  • kapitirana / lamelirana – posljednji segment je naglašenog zadebljalog oblika. Pojavljuje se u dva oblika, kapitirana sa završetkom u obliku kuglice, kod porodice Nitidulidae i kapitirana sa češljastim posljednjim segmentima, što je bitno obilježje porodice Silphidae koja se hrani mrtvim životinjama, budući da je povećana apsorpcijska površina čime raste i osjetljivost na promjene kemizma u okolini.

  • seratizirana – segmenti su složeni tako da jednim rubom mjesta spajanja formiraju tvorevinu nalik na pilu

  • flabelirana i biflabelirana – dio segmenata nosi izdužene nastavke

  • moniliformna – segmenti su jednake dužine i širine (manje ili više sferičnog oblika) i završavaju izduženim posljednjim segmentom

  • filiformna / setozna / nitasta – ticalo oblikom asocira na nit, većina je članaka zastavice izdužena i međusobno ne moraju biti homomerni

  • pektinirana i bipektinirana / češljasta i dvostruko češljasta – većina segmenata formira kratke i spljoštene nastavke koji nalikuju zupcima češlja. Analogno tome, kod bipektiniranih ticala dolazi do tvorbe dva niza zupčastih nastavaka.

  • plumozna / perasta – segmenti nose po jednu ili par uskih ili cilindričnih tankih dlačica

  • ticala s člankovitim nastavcima – nastavci su uzglobljeni i mogu se zasebno kretati

  • inkrasirana – segmenti se postupno sužavaju prema vrhu

  • perfolirana – većina segmenata je spljoštenog oblika i širi se prema obje strane segmenta.