22.7. ponedjeljak Probudila nas je kiša i ono grozno perfidno tiho i precizno lupkanje po šatoru koje je stalno mijenjalo raspoloženje pa je na trenutke čak i nestajalo. Da kažem da su te dosadne sitne kapi gore od normalnog pljuska, bila bi to laž, pogotovo kada je u pitanju ležanje
Gdje spavate kada ste na putu? Kako kada. Fokus je na šatoru kojeg dižemo na rubovima naselja, u šumama, kraj polja, u poljima… Pogotovo volimo strnjišta Kiša nas obično stjera u motele i jeftine hotele. Kažem “jeftine” jer nam doslovno treba samo tuš i krevet preko noći, ujutro ionako idemo
21.7. nedjelja Jutro je moralo početi raščišćavanjem misterije koje životinje borave na farmi, ne bih mogla odvesti se dalje bez te informacije. Čim sam se obukla, pitala sam drugoga portira koji je očito preuzeo smjenu: – Do you speak english? – No! (smiješak jesnormalna, ne budali ja da ti pričam
Recent Comments