Na spomen dotičnih “morskih korovčina” na tanjuru ljudi okreću oči, želuce i glave od samog tanjura. Za reakciju uglavnom krivim manjak znanja i želje za proširivanjem istog, iako alge mogu biti zanimljivo osvježenje na tanjuru koje nosi i neke zdravstvene benefite. Iz navedenih razloga ću se pozabaviti podrijetlom, načinom primjene i uživanjem u njima. Ne morate biti makrobiotičar da povremeno u obrok ubacite prstohvat neobično hranjivih “biljčica”.

Malo o botanici…

Alge, tehnički, nisu biljke – nemaju diferenciran korijen, stabljiku i lisnu strukturu, već ih čini niz stanica oplemenjenih fotosintetskim pigmentima. Najčešće korištene vrste u ljudskoj prehrani ubrajamo u razrede Chlorophyta i Phaeophyta, zelene i smeđe alge.

… rasprostranjenosti upotrebe…

Razbijmo i predrasudu o Japancima kao pohlepnom narodu koji je iz mora izlovio sve što može i bacio na tanjur. Alge su poznate, osim u području JI Azije i u ostatku svijeta. Skupljaju ih stoljećima i Irci, Norvežani, Kanađani i Islanđani, narodi koji su davno primijetili benefite pojačavanja obroka morskom zelenjavom.

… hranjivosti…

Iako nisam sklona terminu superfoods niti volim glorificirati određene biljne vrste zbog nutritivnog statusa, alge bi po definiciji bile superhrana – niskokalorične su, bogate vitaminima (pogotovo vitaminom A) i mineralima (kalij, kalcij, željezo, magnezij…), sadrže dosta vlakana i vrlo malo masnoća.

… primjeni…

Obično ćete alge naći narezane i dehidrirane, pakirane u manje vrećice. Većinu je potrebno namakati u vreloj vodi (koja se uvijek baca) a neke i kuhati. Generalno se na tanjur ne stavlja količinski više od jedne jušne žlice pa se preporučuje skuhati tjednu količinu iz koje se svakodnevno vadi spomenuta količina i dodaje u ručak. Izrazito su prikladne za posipanje riže, umaka i tople zimske juhe. Meni je gušt i sve popečke dodatno začiniti algama jer time dobijaju morski miris i specifičan šmek.
Skladište se na hladnom mjestu bez pristupa vlage. Rokovi trajanja su prilično dugi jer se radi o dehidriranom tkivu nesklonom kvarenju, dokle god su zapakirane.

Pojasnit ću pripravljanje svake vrste koju imam i koju sam dosad pojela. Preskočit ću samo vrste rodova Spirulina i Chlorella jer mi je besmisleno komentirati dehidrirane alge komprimirane u tablete (nažalost, nisu mi nabavljive u komadima).

… i najčešćim vrstama.

Široko upotrebljavani rodovi i vrste su:

• Laminaria japonica sin. Saccharina japonica – kombu alga.
  Prva alga koju sam kupila, ima sad već godina i godina. Blagog okusa, najmanje “morskog”. Najčešća primjena ove vrste je kuhanje sa mahunarkama jer smanjuju nadimanje. Dovoljno je odrezati 4-5 cm suhe alge škarama i ostaviti ju 20-ak minuta namočenu u kipućoj vodi. Kuha se sa mahunarkama oko pola sata.
  

• Hizikia fusiforme – hijiki alga (čitaj: hiziki).
  Meni najdraža :D, kažu da Japankama svakodnevna porcija ovih algi (doslovno prstohvat) daje onu divnu crnu i zdravu kosu.
  U odnosu na ostale vrste koje spominjem u tekstu je malo jače arome. Nalikuje debeloj crnoj žici nakon što se dobro namoči, volumen se višestruko poveća. Kuha se četrdesetak minuta, a voda od namakanja se baca. Savršeno leži na riži posutoj masnim sjemenkama i u hladnim salatama kao finiš.
  

• Eisenia bicyclis – arame.
  Namočite algu 10-ak minuta u toploj vodi, ocijedite, kuhajte 20-ak minuta. Uz kombu spadaju u početničke alge zbog blagog okusa, savršeno pristaju uz hladne salate sa mahunarkama i razna variva.
  

• Undaria pinnatifida – wakame.
  Kad vidim ime “wakame”, prva asocijacija mi je mirisna miso juha sa puno povrća. Namače se 10-ak minuta a onda se ocijeđena kuha još 10 minuta.
  Nije loše ni zapeći ju kratko u pećnici, usitniti u prah i pomiješati sa gomashiom.
  

• Porphyra tenera – nori alga.
  Vjerojatno najpoznatija od svih, služi za rolanje sushija. Prodaje se u malim plahtama sa vidljivom glatkom i grubom stranom. Prije pripreme je obavezno tostiranje nad plamenom – okrenite glatku stranu jer se hrapava može lakše zapaliti. Cilj je dobiti tamnozelenu boju, kada se u algu stavlja riža i punjenje.
  Također je dobro imati staklenku smrvljene suhe nori alge, ukusno je posuti variva i salate ovakvim prahom.
  

• Enteromorpha sp. sin. Ulva lactuca – morska salata.
  Ovaj gotovi prah se posipa po jelima. U načelu ga ne kuham, već izravno sipam na obrok.
  

• Chondrus crispus – irska mahovina, karagenan alga.
  Sadržava do 55% karagenana, tvari koja se koristi za zgušnjavanje hrane. Možete ga naći, primjerice, u skoro svakom sladoledu, gdje daje finiju teksturu. Nisam ju našla nigdje u maloprodaji. Kako mi se čini, može jako dobro zamijeniti tapioku i slične zgušnjivače u kuhinji.
  

• Gelidium amansii – agar-agar, kanten alga.
  Popularna je kao niskokalorično sredstvo za želatiniziranje slastica, alternativa želatini životinjskog podrijetla. Staklasta je i naizgled nježna, a kako nema poseban okus, lako se stapa sa većinom namirnica, pogotovo voća.