CARski?
Ivana
Malo što me oduševi kao tehnološka megalomanija. Pretjerivanje na razini suludosti. Ono, imaš resurse i kompetentni kadar ujedinjen u misiji. I šta ćeš? Go big, naravno. Kada takva megalomanija dolazi u kombinaciji sa namjerom pokazivanja zubi nekome, pogotovo je zanimljiva i vrijedna makar čitanja, ako ne i nekog perverznog divljenja i tihe podrške jednoj od strana.
U zadnje vrijeme dosta prčkam po ruskoj povijesti i hladnoratovskim nadmetanjima sa amerima. Nije da me katastrofe čine sretnom zbog učinjene štete, pogotovo prema prirodi, ali da su jagoda navr’ bogate torte sa šlagom – jesu. Jedna od posebno zanimljivih situacija jest deployment Car bombe, energetski najjačeg oružja detoniranog u povijesti ljudske potrebe za razaranjem. Reći da je ideja megalomanska i totalno suluda, mala je riječ za ono što je projektirano i u konačnici izvedeno.
Ameri i Rusi desetljećima gledaju se poprijeko, odmjeravaju, trash talkaju kao babe u frizeraju a sa vremena na vrijeme i busaju u prsa. Zanimljivo, sve staje na tome. Nije došlo do nijednog izravnog bitchslapa otkad su im odnosi zahladili. Koristili su Sjevernu i Južnu Koreju kao medij izražavanja moći dugi niz godina, ameri pumpaju ionako paranoičan narod vizijom o belosvetskom sovjetskom agresoru, prijetnji Američkom Načinu Života…. Propaganda i opće zadojavanje nacije uporno deplasira ruski socijalizam i komunizam kao ultimativno zlo, prezentirajući regiju bivšeg SSSR-a kao slijepo crijevo planeta kulturološki, ekonomski i životno standardno na razini paleolita. Ali nikad ništa više od toga.
Rusi su u jeku natjecanja sa njima, da bi pokazali koliki im je, deployali najjače oružje otkad postoji čovjek. Go big? Naravno. Kак русский.
Na visini od 4 000 metara detonirali su hidrogensku bombu snage 50 megatona TNT-a 30.10.1961. godine.
Pa šta?, reći ćete.
Pojasnit ću što ovo znači i zašto je Car bomba Majka Svih Bombi.
Birala se lokacija na kojoj detoniranje nečega ovoliko razornog neće naškoditi nikome. Realno, to je velika većina površina teritorija tadašnjeg SSSR-a. Odluka je pala na otočje Novaja zemlja, smješteno u Arktičkom oceanu. Iako, realno, čim prijeđeš Ural, na raspolaganju imaš tisuće i tisuće četvornih metara za bilo kakve eksperimente koje neće osjetiti nitko. Nije da to Rusima zapravo nešto znači – Kazahstan je naseljeniji od ostatka preogromnog teritorija pa je opet poslužio kao pješčanik za nuklearnu izradu kolača od pijeska i blata.
Tsar / Car / Ivan / Kuzkina mat /… bomba bila je teška 25 tona, duga 8 metara, promjera 2 metra. Padobran koji je usporavao pad i omogućavao bijeg aviona-nosača bio je težak 800 kg. Napravljena je u rekordnih 15 tjedana. Smišljena je isključivo za bahaćenje, nije imala nikakvu vojnu ili stratešku vrijednost – bila je jednostavno preteška za letove na dulje relacije. Iz aviona je izbačena na visini od 10,5 km. Eksplodirala je na visini od 4 kilometra.
Pilot aviona koji je bombu nosio, Andrej Durnovcev, imao je na raspolaganju vrlo malo vremena za bijeg od točke eksplozije. U 188 sekundi uspio je dosegnuti udaljenost od 45 kilometara a detonacija je odbacila avion bez grča. Pratio ga je drugi pilot u drugom avionu, zadužen za snimanje događaja. Oba aviona su bila obojena posebnom bijelom bojom, sa svrhom refleksije termalne radijacije koja nastaje pri udaru i zaštite vozača i same letjelice.
Analog tome bio bi američki pokušaj gađanja mete lukom i strijelom i ruski odgovor pucanjem iz haubice u metu, uništavajući sve u krugu i sa smiješkom na licu. Jel vidiš šta mogu? Neka, samo gledaj 
Val energije nastao pri detonaciji obišao je planet triput; logično, popalivši sve na svom putu u krugu od 100 km. “Gljiva” je dosegnula visinu do nevjerojatna 64 kilometra.
Potres se osjetio na sjeveru Finske a navodno su prijavljena i razbijena stakla. Podsjećam, eksplodirala je u zraku. Ostaje otvoreno pitanje što bi doživjeli da je dotaknula tlo.
Ruknulo je 50 megatona. Planirano je 100 megatona (da, sto!) ali je netko sa mrvom zdrave pameti zaključio da bi to možda ipak bilo mrvu previše. Možda im je palo na pamet kako bi pri takvom letu pouzdano stradao i pilot. Možda je netko proračunao da bi razine radioaktivnosti prešle tolerabilnu granicu u ionako distorziranim umovima. Tko zna.
Ovo je grafički prikaz
tj. komparacija nekih od najpoznatijih nuklearnih događaja u povijesti. Vidite koliko je sve drugo maleno i slabo. Energetski, jasno. Bilo bi sramotno ikako umanjivati težinu jedne Hiroshime.
Pokušavam zamisliti razvijanje ovolike količine energije i ne ide mi. Suludo ali impresivno. Impresivno ali suludo. Oduševljena sam koliko i zgrožena.
Gott, veca razorna moc bombe je kad eksplodira u zraku… zato su i ameri svoje detonirali u zraku iznad Hiroshime i Nagasakia. Inace, meni je ovo glupo rasipanje energije, ako nekog zaista zelis poslati u kameno doba, puno bolje je da nuklearna naprava eksplodira u visokoj atmosferi i tako proizvede veliki EMP… Ameri su isprobvali takve detoncije iznad sredisnjeg Pacifika… Preporucam izvrstan One Second After roman koji se bavi EMP pulsom i posljedicama istog na mali gradic u Americi.
You had my curiosity but now you have my attention
fizika mi nije forte al bih rado čula nešto više o ovome.
Zabavi me, kako može biti veća razorna moć ako je detonirana u zraku? Tlo bi (previše) upilo energiju udara?
Hvala za preporuku
Jel misliš na bombe općenito ili konkretan ovaj slučaj?
Baš sad razmišljam, primjer, imaš kuću i granatu. Jel može biti efikasnije da rukne nad kućom nego pad na kuću i onda “gru!”?
da, tlo(i voda) upija energiju ekplozije…
usporedba granate i atomske bombe bas i nije najsretnija, jer A-bomba najvise stete radi toplinom/zracenjem i zracnim udarom, za sto potoji optimalna visina, zavisno o tipu i jacini bombe, za maksimalan efekt.
OK, ali potres detektiran na sjeveru Finske bio bi jači da je deployana na tlu. Primarno sam mislila na to, da budem preciznija. O samoj fiziologiji nuklearnog oružja ovakvih profila i razornosti zapravo ne znam puno, vodim se nekom primarnom logikom.
Granata je bila samo slikoviti primjer, očito ne precizan
Inace, tada su svi isli na vece i jace bombe jer je preciznost bila slaba… To je prventveni razlog testiranja tako jakih oruzja… kasnije, kad su usavrseni sistemi navodenja, islo se na vise manjih bombi. Danas je isti trend i kod kemijskih bombi, favoriziraju se manje, pametne bombe zbog vece preciznosti i manjih koleteralnih zrtava. Za ono sto je nekada trebalo nekoliko tona eksploziva danas se upotrebljavaju bombe od 250-300 kg, ali navodene.