Heavily impressed by all I saw in the morning on my first day in Svalbard – the dogs were absolutely fantastic – I went to the harbor to check-in and enter the famous Polar girl boat in the late afternoon. The boat was supposed to drive a handful of tourists
After I opened up my eyes in the city of my dreams, under the influence of stunning views from the night before, I jumped out of my bed ready to run outside and happy like a child, knowing that this is the day during which it would visit a chocolate
I came to Longyearbyen, the world’s northernmost permanently inhabited town located on the main island called Spitsbergen, in the late afternoon. My plane landed at 18.00 h; as soon as I came to the hostel and left my tiny suitcase in my room I ran outside as the guide for
I admired the Arctic since I was just a kid. To me, unfortunately, it was absolutely unreachable. Watching all those documentaries by Sir David Attenborough and other lucky naturalists was nothing but a distant yet amazing feast for my eyes. Ships gliding slowly among the icebergs shyly peeking on the
Posljednji dan vožnje s Nordkappa do Osla pokrio je preko 500 kilometara fantastičnih kadrova, prilično nestabilnog (kišnog!) vremena, ali i jednog od najljepših norveških gradova – divote zvane Røros. Grad je poznat po lijepoj staroj jezgri koja je zapravo lijepo integrirana u grad (nije “getoizirana” i izdvojena, već se sportski
Početak posljednje etape putovanja prema Sjeveru tj. povratka kući s istoga bio je izlazak iz Arktičkog kruga, prelazak preko 66-og stupnja i pokojeminute sjeverne geografske širine. Nakon divne vožnje u Saltfjellet zoni, posjetili smo Polarsirkelsenteret, gdje smo kupovali suvenire i naslikavali se pred monumentom koji obilježava ovu liniju, a urešen
Posljednja točka na kraju ceste na Lofotenima zove se Å (norveška abeceda ide od A do Å, za razliku od hrvatske koja završava sa Z). Nedaleko od mjesta Å nalazila se trajektna luka iz koje smo trebali otploviti nazad na kopno do grada Bodø tijekom cca 3 sata vožnje. Ono
Plaža na kojoj smo podigli šator, umočili se u okean i prespavali – Unstad – u jutarnjim je satima izgledala još ljepše i poželjnije. Nije ovo ništa neobično; Unstad je poznata svjetska surferska destinacija i samo je djelić divote zvane Lofoten arhipelag. Provozali smo se uokolo s namjerom da pogledamo
Volim jutra kada me dočeka ovakav tip magle. Gusta i teška, skoro da ju možeš opipati koliko je chunky. Ne volim ovakva jutra kada smo na putu jer to znači da će prilika za pogledati i poslikati nešto što bi pod regularnim svjetlom i sunčevom toplinom biti manje. Puno manje.
Tupi (finska koliba) je vrlo simpatična iznutra. Drveni zidovi, drveni kreveti i karirane rustikalne zavjese (bolje rečeno, neprozirni zastori) super su okružje za naspavati se. Dojam popravljaju jumala-related knjige. Ovako izgleda tupi izvana i ujutro, nakon što je broj komaraca opao za jedno 50%. Noć ranije bili su izuzetno uporni
Znači, posjetili smo Nordkapp. Imali smo na raspolaganju ukupno 15 dana, a do Nordkappa smo lagano vozili sedam, bez prevelike priše i stiske. Redovito pregledavanje YR-a i ostalih prognostičara nimalo nije obećavalo – cijeli Finnmark bio je pod planiranom kišom tijekom sljedećih 7 dana. Nije da je to nešto čudno,
Prva jutarnja slika na cesti prikazuje nekoliko bitnih točaka (Lakselv nije bitan, barem ne u ovom kontekstu): Hammerfest, posljednji veći grad na cesti do Nordkappa (istina, da bi ga se posjetilo, nužno je sići s E6 ceste, ali neposjećivanje nije opcija – ono – posjećuješ grad imena HAMMERFEST!) Nordkapp, najsjeverniju
Meni su Samiji vrlo zanimljivi. Jako sam sretna što sam imala priliku završiti u krajevima gdje žive; dosta sam ih proučila, pogotovo njihovu mitologiju, i baš se lijepo zaokružila priča. Pomogao je i Lazić odlaskom u finski dio Laponije, bijah u Helsinkiju, a i izradih i torbicu na temu šamanskog
Ovako izgleda ljetno jutro u polarnom krugu. Čista je sreća otvoriti oči, odzipati šator i udisati neopisivo čist i svjež zrak. Cilj dana bio nam je ulazak u Bodø, simpatični priobalni grad. U centru grada nalazi se ogroman mural s orlom. Izgleda straobalno preopako fantastično, a ima i poruku –
Cesta E6 Dio europske mreže cesta, cesta E6, dobrim dijelom prolazi kroz Norvešku. Starta u gradu Trelleborg na krajnjem jugu Švedske, prati obalu Skagerraka prema granici s Norveškom i spaja Oslo s većim gradovima – Trondheim, Narvik, Alta i Karasjok, a završava na krajnjem istoku najsjevernije fylke Finnmark i na
Helgeland je predivan kraj. Deseci kilometara ceste uz obalu povremeno su prekinuti trajektima, a sama je cesta okićena turistima u kamperima koji redovito zaustavljaju vozila da bi stali i propisno poslikali neku prirodnu ljepotu. U Utskarpenu smo stali s namjerom da poslikamo i mi jedan komad obale i da Lazić
Prije nego nastavim dalje, evo linka koji vodi na putopis u formi niza postova poslaganih kronološki: svartnordkapp Nastavit ću dodavati postove kako stignem, a ovako je niz daleko pregledniji i lakši za čitanje. *** Treći dan na putu, ponedjeljak, počeo je buđenjem uz jezero na početku Kystriksveiena, Narodne obalne ceste.
Nakon buđenja na finoj i mekoj dekici od mahovine i lišajeva uz Peer Gynt veien trebalo se spakirati i krenuti na put prema Trondheimu, s namjerom da prijeđemo poveći broj kilometara do kraja dana. Trebalo je dosegnuti ulaz u Kystriksveien, slavnu Narodnu obalnu cestu, čime smo se maknuli s E6
Krenuli smo iz Osla u subotu popodne, relativno umjereno napakirani. Pred nama je bilo planiranih 16 dana vožnje od južnoga dijela Osla do najsjevernije točke europskoga kontinenta – Nordkappa / North Capea. Iako je bilo oblačno, bilo je vrlo ugodno toplo. Savršeno za vožnju po južnoj Norveškoj. Ovako izgleda regija
Prije nego se zalaufam s pričama o sjeveru i zanimljivostima koje nudi, stats & numbers time: 14 dana vožnje (od planiranih 16) total: 5 608 km dnevni prosjek: 400 km najviše prijeđeno: 591 km, najmanje prijeđeno: 169 km broj dana bez kiše: 5 potrošeno goriva: broj dana u Arktičkome krugu:
U Norveškoj je prvi završio Lazić, posjećujući obitelj koja živi u Oslu. Par godina kasnije – 2008. godine – odlazimo skupa s namjerom da pretresemo grad u potrazi za svim zanimljivostima koje Oslo može ponuditi. Par godina kasnije – 2012. godine – vratili smo se u Oslo motorom vozeći se
Osmi dan, posljednji u Grčkoj, bio je posvećen vraćanju u Atenu, pripremi automobila za vraćanje u rent a car tvrtku i pakiranju torbi (čitaj: komprimiranju do ibera) za let u popodnevnim satima. Svi su pokloni (majice iz Sparte, sapuni od magarećeg mlijeka, čokse, sovice, ouzo…) bili popakirani. Sebi, nažalost, nisam
Buđenje uz Korintski zaljev u gradu Delfi izgleda fantastično. Mediteran u esenciji – more, maslinici, topla svjetlost. Prohladno, ali ne previše. Cilj dana: Delfski muzej, smješten na brdu Parnas, na mjestu slavnoga Delfskog proročišta – centra antičke grčke kulture i vjerovanja. Najpoznatiji stanovnik ovoga proročišta bila je proročica Pitija koju
Ne znam jeste li svjesni, ali u Europi baš i nema puno entomoloških muzeja, specijaliziranih samo za kukce. Nisam baš prejak fan kukaca iznabadanih na stiropor, daleko su mi draže fotografije i živi kukci kadgod je moguće, ali ovakva se prilika ne propušta. Da biste ušli i pogledali eksponate u
Od malih nogu okružena sam knjigama o mitologijama i oduvijek su me fascinirali filmovi, serije, crtići etc. koji pokrivaju ovu temu. Prvi kontakt s grčkom mitologijom bio je u prvom osnovne, kada sam u knjižnici rondala po knjigama na ovu temu. Upravo guglam slike knjiga na ovu temu s namjerom