Osim kaktusima, nekoliko godina se bavim i biljkama mesožderkama. Razlozi interesa su vrlo slični, radi se o zanimljivim biljkama, kako ih ja volim zvati, “korovčinama sa karakterom”, prekaljenim vrstama adaptiranim na neki ekstremni abiotski faktor. Kaktusi su prilagođeni uvjetima snažne insolacije Amerike, Lithopsi također ali na području Afrike, Tillandsie traže samo sunce i vodu a mesožderke žive u posebno surovim uvjetima.

Tresetište

Zamislite tlo potpuno osvijetljeno sunčevom svjetlošću, nezaklonjeno sjenom stabala. U njemu konstantno stagnira sloj oborinske ili podzemne vode u profilu koja onemogućuje pristup kisiku i drži anaerobne uvjete stalno prisutnima. Stoga se organska masa dekomponira vrlo sporo, dolazi do sedimentacije i akumulacije = paludizacije, nastanka tresetišta. Za razliku od močvara, ovo stanište se rijetko isuši i nema prilike za razgradnju organske tvari u hranjivima bogat humus. Dakle, tlo je siromašno hranjivima za većinu biljaka, minerale ispiru oborine, a hidrofilna vegetacija koja raste na površini je izrazito osjetljiva na višak hranjivih tvari.

Takva staništa nastaju invazijom mahovina roda Sphagnum, potiskivanjem ostalih vrsta mahovina i stvaranjem nepogodnih im uvjeta za život izmjenom kationa – da bi Sphagnum uzeo neko od raspoloživih hranjiva (kalij, natrij), mora izbaciti ion vodika. Akumulacijom vodikovih iona opada pH, voda se zakiseljuje i kao rezultat imamo tresetište sa niskim pH. Prosječna vrijednost se kreće oko 3-4.

Posebna skupina biljaka se razvila sa svrhom obitavanja u upravo tako zahtjevnim i neugodnim uvjetima – spomenuto stanište se zove cretište ili tresetište, poljoprivredno neiskoristivo tlo na kojem obitava većina vrsta o kojima ću pisati u daljnjem tekstu.

Lovke mesožderki

Mesožderke su za ovakve uvjete razvile posebnu adaptaciju u biljnom svijetu – manjak hranjiva u tresetištima su pomoću posebno prenamijenjenih listova ili njihovih dijelova kompenzirale loveći sitnije organizme. Nekadašnje fotosintetske površine su tijekom evolucije postale vrčaste lovke ili brzookidajuće zamke čija uloga je uhvatiti i metabolički obraditi plijen tj. pokupiti kemijske spojeve nužne za rast i razvoj.

Lovke se dijele na aktivne, kod kojih lov uključuje brzu kretnju same lovke i pasivne, kod kojih nema kretnji već lovka funkcionira na principu skliske zamke i ljepljivih podloga. Radi se, dakle, o metamorfiranim listovima i imaju po principu rada nekoliko glavnih izvedbi:

    Vrčevi su cjevaste tvorbe raznih oblika, sa ili bez poklopčića i raznih duljina. Unutrašnja stijenka je pokrivena finim tankim slojem fluida koji svojim mirisom privlači kukce. Po slijetanju kliznu duboko u vrč i otopinu probavnih enzima, odakle nema povratka.

    Nepenthes x ventrata, vrč

    Nepenthes x ventrata, vrčasta lovka

    Ovakve lovke imaju rodovi Nepenthes, Sarracenia, Heliamphora, Darlingtonia, Cephalotus.

    Nazubljene hvataljke – na polovicama klopki se nalazi set finih dlačica i primamljivog nektara koji služi kao mamac za plijen. Biljka u djeliću sekunde zatvara klopku, stimulirana dodirom kukca koji njom šeće.

    Dionaea muscipula, Venerina muholovka

    Dionaea muscipula, nazubljena lovka Venerine muholovke

    Posjeduju ih rodovi Dionaea, Aldrovanda.

    Lisna površina pokrivena slojem resica i ljepljive tekućine je posebno sofisticirana i elegantna. Nakon što u kontakt sa listom dođe kukac namamljenim ugodnim mirisom, biva zalijepljen. Svaki dodatni trzaj samo dodatno komplicira odvajanje. List se (kod nekih vrsta) polagano uvija na strani sa slojem resica, skupa sa uhvaćenim plijenom.

    Drosera capensis, rosika

    Drosera capensis, list sa ljepljivim resicama rosike

    Nalazimo ih kod rodova Pinguicula, Drosera, Byblis, Drosophyllum.

Probavljanje

Sve mesožderke su opskrbljene katalitičkim enzimima koji omogućuju probavu i većina ih sama proizvodi (Venerina muholovka, rosika, tustica i razne vrčaste vrste) no neke vrste kao, Heliamphora su u simbiozi sa bakterijama koje proizvode enzime a same ih nisu sposobne proizvesti. To znači da bakterije obrade plijen a Heliamphora apsorbira dekomponirane molekule. Sarracenia koristi i bakterijske i svoje enzime. Rodovi Byblis i Drosera imaju još zanimljivije načine hranjenja. Predatorske stjenice se vrzmaju po lovkama i kradu im spretno plijen bez da se i same zalijepe, no ukradeno kompenziraju vršeći nuždu po lovkama. Mmmmljac, fekalije =)!

Osim pravih mesožderki, postoje i protokarnivorne biljke sa posebnim navikama.

Opći zakoni gravit… pardon =), uzgoja mesožderki (faktori koji ne mogu biti dovoljno naglašeni)

    1. Najbolji, najvažniji i najkonkretniji savjet koji možete dobiti što se tiče uzgoja je da nastojite što više i što bolje imitirati uvjete u kojima određena vrsta raste u prirodi. Uzmite u obzir količinu raspoložive svjetlosti, stagnaciju vode, relativnu vlažnost zraka, dostupnost organske tvari itd. Samo učenje o prirodnom staništu i dosljedno imitiranje može donijeti uspjeh. Pogledajte prvih par odlomaka ovog teksta.
    2. Po kupnji biljku odmah presadite u prikladni supstrat, mješavinu treseta i perlita. Supstrat koji se nalazi u lončanicama pri kupnji je privremena solucija, dok kupac ne plati biljku i odnese ju kući. To znači da uslijed neznanja osoba zaduženih za održavanje biljki može biti pun vapnenca iz vodovodne vode, bolesti i nametnika – svega što vam ne treba ako ste se naoštrili na uzgoj ovih posebnih bića.
    3. Nikad ne presađujte mesožderke u običnu cvjetnu zemlju jer su njene pH vrijednosti obično neutralne (5-6, do 7). Mesožderke preferiraju kiselo tlo, pH 3-4. U pH neutralnom supstratu mogu preživjeti kratko, no neminovno ugibaju.
    4. Zalijevanje se vrši redovito i temeljito, suh supstrat obično predstavlja smrt biljke. Ne zalijevajte odozgo nego odozdo, preko tanjurića. Probajte držati makar par centimetara nivo vode u tanjuriću. Mora biti MOKRO!MOKRO!MOKRO! toliko da se cijedi niz šake kad stisnete grumen zemlje. Preporučujem kupnju keramičkih ukrasnih posuda u koje ćete staviti plastične lončanice sa presađenim biljkama, tako možete imati značajnu dubinu vode i po potrebi samo nadopunjavati.
    5. Zalijevajte ih isključivo destiliranom vodom, kišnicom ili vodom koja se cijedi iz klimatizacijskih uređaja sobne temperature (opće pravilo zalijevanja biljaka je izbjegavanje hladne vode iz cijevi i korištenje tjednima odstajale na sobnoj temperaturi). Voda iz cijevi gradskog vodovoda može proći par puta godišnje kad vam ponestane destilirane no dugoročno to nije rješenje jer sadrži kalcijev karbonat (CaCO3) koji remeti pH u smjeru lužnatosti. Lužnatost ubija mesožderke! Nemojte se zavaravati i kuhati vodu za mesožderke, jer uvijek ostaje kamenca u njoj – poubijat ćete mikropatogene koji uzrokuju dizenteriju ali ioni, pravi i jedini problem, ostaju.
    6. Biljkama nikad nemojte davati komade mesa sisavaca! Nevjerojatno je koliko često nailazim na podatak da je netko biljki dao komad šnicle, što je nebulozno na više razina. Za njih postoji samo jedan tip obroka – razni kukci i paučnjaci, manji puževi, a evo i najpoznatijeg:

    Muha

    Muha, idealan obrok =)

    7. Većina mesožderki ne podnosi fertilizaciju. Ne prihranjujte ju konvencionalnim gnojivima jer ćete ju time najvjerojatnije ubiti.
    8. Preferiraju se plastične lončanice spram terakotnima jer bolje zadržavaju vodu. Kroz zemljane lonce voda brže evaporira, a vaša izrazito hidrofilna biljka to ne želi.
    9. Paradoksalno, poubijat će razne kukce ali imaju velik problem sa lisnim ušima. Pripazite na pojavu, pogotovo kod Drosera, tretirajte za početak 96%-tnim alkoholom, a ako ne upali, prijeđite na insekticide.
    10. Nikad ne provocirajte lovke. Ovo se posebno odnosi na Venerinu muholovku koja ima određen broj zatvaranja lovke prije odumiranja. Nemojte gnjaviti ljepljive listove velikim kukcima, nemojte razvlačiti ljepljivu sluz po prstima i slično. Pustite biljku na miru ako vam je stalo do zdravlja vašeg malog krvoloka.

Mesožderke su prilično beskompromisne i nemojte se zavaravati da ćete ostvariti uspjeh u uzgoju ako odstupate od ijednog od spomenutih pravila.

Klasifikacija mesožderki

Oko 300 protokarnivornih i 600-tinjak karnivornih vrsta biljaka je determinirano do sada. Dijele se u dvije skupine, podijeljene prema obliku vjenčića:

Choripetalae – latice nisu srasle, cvjetovi su radijalno simetrični.

    Byblidaceae
    Byblis – 2 vrste; Australija
    Cephalotaceae
    Cephalotus – 1 vrsta; JI Australija
    Dioncophyllaceae
    Triphyophyllum – 1; Z Afrika
    Droseraceae
    Aldrovanda – 1 vrsta; Europa, Azija, Afrika, Australija
    Dionaea – 1; Sjeverna i Južna Karolina
    Drosera – 120; široko rasprostranjena
    Drosophyllum – 1; Maroko, Portugal, Španjolska
    Nepenthaceae
    Nepenthes – 71; područje I Indije
    Sarraceniaceae
    Darlingtonia – 1; Kalifornija, Oregon, Z Kanada
    Heliamphora – 6; sjeverni dio J Amerike
    Sarracenia – 9; S Amerika

Sympetalae – latice su srasle i čine vjenčić koji završava cjevasto. Bilateralno su simetrične.

    Lentibulariaceae
    Genlisea – 14; tropska Afrika, Madagaskar
    Pinguicula – 50; S hemisfera, J Amerika
    Polypompholyx – 2; Australija
    Utricularia – cca 300; široko rasprostranjena

ORDO Caryophyllales

FAMILIA Droseraceae

Dionaea muscipula, Venerina muholovka

Podrijetlo i rasprostranjenost

Muholovka nije tropska vrsta, kao što brojni smatraju. Raste u krugu od 50 km oko grada Wilmingtona u Sjevernoj Karolini u USA, na tresetištima. Radi se o kontinentalnoj vrsti područja čije temperature se zimi vrte oko ništice, no rijetko padnu ispod. U svom nativnom području su zimzelene, dok ih u ostatku regija ubija mraz.

Prirodno stanište

Tresetišta bez visoke vegetacije, jako dobro osvijetljena. Izbjegavaju neravan teren sa depresijama u kojima se akumulira voda. Izrazito dobro podnose povremene požare na spomenutim lokalitetima, dapače, vatra je bitan ekološki faktor, što se pripisuje povećanoj raspoloživosti nutrijenata preko pepela.
Tlo u prirodi čini tresetasti sloj pod kojim se nalazi mineralno tlo. Organska tvar čini do 8% tla a 95% ostatka komponenti čini pijesak. Glavnina korijena se razvija na dubini do 10 cm a dopire do 30 cm.

Izgled biljke

Niskorastuća, do 10-ak cm, velik broj listova raste iz sredine biljke i pod kutem od 45%. Lisna površina završava kratkom drškom koja nosi lovku duljine do 3 cm. Listovi mogu biti ležeći ili uspravni, u proljeće su intenzivno zeleni a kasnije postaju uži i sa većim lovkama. Također, biljka ljeti stvara više crvene tekućine za mamljenje kukaca. Zimski listovi su najmanji, sporo se zatvaraju, položeni su.

Najpoznatije lovke mesožderki su dvodijelni mehanizmi za zatvaranje, uz čiji se rub nalazi set šiljaka.

Dionaea muscipula, Venerina muholovka

Dionaea muscipula, Venerina muholovka

Dionaea muscipula, Venerina muholovka

Dionaea muscipula, Venerina muholovka

Na samim polovicama se nalazi sloj mirisnog i atraktivnog slatkog nektara koji služi kao mamac. Budući da je zatvaranje lovki izrazito skup proces za biljku, na poklon od evolucije je dobila maleni satni mehanizam. Na polovicama se nalaze po tri fine dlačice koje služe kao indikatori potrebe za zatvaranjem – primjerice, kada muha sleti na lovku, krećući se dodirne jednu od dlačica. Ako u idućih 20 sekundi dodirne još jednu, mehanizam se automatski (brzinom od oko 100 milisekundi) zatvara a muha ostaje zarobljena. Nekad su kukci preveliki ili premali pa uspiju izmigoljiti se i pobjeći, no uglavnom ostaju u lovki. Što se više pokušava osloboditi, dodiruje ostale dlačice i daje definitivan znak biljci kako je ulovila nešto jestivo i živahno.Kukac u lovci provede oko 10-15 dana, kad se lovka otvara i vidljiv je samo hitinski i teže razgradiv dio egzoskeleta.
Ako slučajno u lovku upadne grumenčić zemlje, biljka će nedugo nakon (prosječno 12 sati) otvoriti lovku jer grumenčić nije ono što ona traži. To se meni dogodilo kad sam mesožderku na motoru dovezla kući.

Dionaea muscipula, Venerina muholovka

Dionaea muscipula, Venerina muholovka

Dionaea muscipula, Venerina muholovka

Dionaea muscipula, Venerina muholovka

Računajte kako svaka lovka “okida” prosječno 3 do 4 puta tijekom svog života, nakon čega propada. Nikad ne provocirajte biljku na nepotrebno zatvaranje mašući pincetama i olovkama oko lovki, upravo iz ovih razloga.

Lovka je metamorfirani list i ovako izgleda u razvoju, prije nego dobije svoj karakteristični oblik:

Dionaea muscipula, Venerina muholovka

Dionaea muscipula, Venerina muholovka

Voda

Konstantno puna plitica, min. 2,5 cm.

Temperatura

U vegetaciji 21-38C, u mirovanju zimi 1,7-10C. Zimi podnose lakši mraz.

Svjetlost

Izravna u periodu vegetacije, slobodno ju ostavite po najgorem srpanjskom suncu potpuno eksponiranu svjetlosti. Nužna je za normalan rast i razvoj. Fotoperiod ljeti 12-16 sati, zimi 8-12.

Vlažnost zraka

Nije potrebno orošavanje. Pročitala sam na nekoliko mjesta kako vlasnici orošavaju biljke u vegetaciji ali mi nema smisla – biljke moraju imati potpuno osvjetljenje tijekom dana i ako se orošavaju, moraju nastati opekotine i oštećenja tkiva u takvim uvjetima.

Razmnožavanje reznicama

U lipnju odrežite zdrave starije listove u bazi i prebacite u zasebne posude, idealno u uvjetima 14 sati svjetlosti na dan i pri temperaturi oko 27 C.

Cvat

Kad vidite cvat kako se razvija iz sredine listova, režite ju većinu godine jer ćete time prolongirati život biljci. Ako ju ostavite, procvjetat će i dati sjemenke ali rast će trokirati, neće razvijati dodatne listove i lovke – općenito će se usporiti. Njeno vrijeme cvatnje je jesen a meni je od ožujka do rujna “potjerala” triput.
Cvat se razvija i na do 40 cm visokoj stapki, na dovoljnoj visini da kukac u prolazu i važan oprašivač ne strada od lovki. Cvijet je bijele boje i na istoj stapki može biti 1-15 cvjetova sa 5 latica, 5 lapova, obično 15 prašnika i jednim tučkom. Vršni pupovi cvatu prvi.

Dionaea muscipula, Venerina muholovka

Cvat Venerine muholovke

Naklijavanje

Idealno je proljeće. Nakon 4-5 godina će dati prve sjemenke.

Odabir lonca

Plastični lonac, po biljci minimalno 15 cm dubok i promjera 10-15 cm.

Presađivanje

U proljeće.

Prihrana

Nikad.

Prezimljavanje

U studenom se smanjuje količina vode kojom se biljka zalijeva, drži se kompost vlažnim tek toliko da se ne osuši. Biljka će u proljeće početi rasti i moguće procvjetati, preporučuje se odrezivanje cvati. Držite ju na temperaturama 2-10C oko 3-5 mjeseci. Ako joj ne osigurate period dormancije, vjerojatno će uginuti.

Kupnja muholovke

Ovo je stanje biljke pri kupnji (izgledala je najzelenije i najzdravije od ostatka, sve odreda su bile kržljave) jedino su lovke bile zdrave:

Dionaea muscipula, Venerina muholovka

Dionaea muscipula, Venerina muholovka

Dionaea muscipula, Venerina muholovka

Dionaea muscipula, Venerina muholovka

Dionaea muscipula, Venerina muholovka

Dionaea muscipula, Venerina muholovka

Dionaea muscipula, Venerina muholovka

Dionaea muscipula, Venerina muholovka

a ovo je današnje stanje. Rješenje za razvoj je isključivo redovito i uporno zalijevanje, kao i nemilosrdno prženje na izravnom suncu. Napredak se najbolje vidi po porastu turgora i povećanju broja lovki. Također, pojavio se i crveni nektar po lovkama (atraktant za kukce).

Dionaea muscipula, Venerina muholovka

Dionaea muscipula, Venerina muholovka

Dionaea muscipula, Venerina muholovka

Dionaea muscipula, Venerina muholovka

Dionaea muscipula, Venerina muholovka

Dionaea muscipula, Venerina muholovka

Dionaea muscipula, Venerina muholovka

Dionaea muscipula, Venerina muholovka

Kupila sam ju sa cvjetnom stapkom dugom oko 20-ak cm, dobila sam savjet odrezati ju i tome joj produžiti vegetaciju (vidi odlomak Cvat).

Drosera aliciae, širokolisna rosika, sundew plant (droseros – grč. orošen)

Podrijetlo i rasprostranjenost

Prirodno stanište

Izgled biljke

Vrlo raznoliki rod sa vrstama visine par mm do grmolikih od metra. Neke rastu kao uspravno, neke kao puzavci. Većina su višegodišnje biljke dok su neke jednogodišnje. Rastu širom svijeta, od tropa do Arktika.

Drosera aliciae, širokolisna rosika

Drosera aliciae, širokolisna rosika

Drosera aliciae, širokolisna rosika

Drosera aliciae, širokolisna rosika

Voda

Svjetlost

Vlažnost zraka

Naklijavanje

Razmnožavanje reznicama

Odabir lonca

Presađivanje

Svjetlost

Vlaga

Prihrana

Prezimljavanje

Cvijet vrste Drosera aliciae

Drosera aliciae, širokolisna rosika

Drosera aliciae, širokolisna rosika

Drosera aliciae, širokolisna rosika

Drosera aliciae, širokolisna rosika

Drosera aliciae, širokolisna rosika

Drosera aliciae, širokolisna rosika

drosera_aliciae_nit_sa_cvati.jpg

Drosera aliciae, širokolisna rosika – nit sa cvati

drosera_aliciae004.jpg

Drosera aliciae, širokolisna rosika

drosera_aliciae005.jpg

Drosera aliciae, širokolisna rosika

Drosera capensis, rosika

Podrijetlo i rasprostranjenost

Prirodno stanište

Lovke

Voda

Svjetlost

Vlažnost zraka

Naklijavanje

Razmnožavanje reznicama

Odabir lonca

Presađivanje

Svjetlost

Vlaga

Prihrana

Prezimljavanje

Drosera capensis, rosika

Drosera capensis, rosika

Drosera capensis, rosika

Drosera capensis, rosika

Drosera capensis, rosika

Drosera capensis, rosika

Drosera capensis, rosika

Drosera capensis, rosika

Drosera capensis, rosika

Drosera capensis, rosika

Drosera capensis, rosika

Drosera capensis, rosika

FAMILIA Nepenthaceae

Nepenthes x ventrata, vrčasta mesožderka, tropski vrčevac

Prva mesožderka koju sam vidjela je bila Nepenthes sp. u cvjećarni u Slavonskom Brodu. Dotad nisam posebno ni razmišljala o njima, niti sam se trudila doći do njih. Zapela mi je za oko u prolazu zbog velikih narančastih vrčeva na intenzivno zelenim listovima. Bila je zdrava i jako lijepo razvijena, no odbila me ne pretjerano razumnom cijenom. Srećom, jer sam cca godinu dana kasnije platila višestruko manje svoj prvi primjerak – Nepenthes x ventrata vrstu, u izvrsnom stanju, doslovno nerealnom za trgovačke lance. Veselju nije bilo kraja – totalno entuzijastično sam ju vozila kući biciklom zakvačenu kao luster – vrčevi su se lagano sudarali pod lončanicom i proizvodili zvuk koji me veselio – počastila sam se prvom mesožderkom, i još ovako lijepom!

Nepenthes x ventrata, vrčasta mesožderka

Vrčasta mesožderka

Podrijetlo i rasprostranjenost

Prirodno stanište

Lovke

Vrčaste lovke sa poklopčićima.

Nepenthes x ventrata, vrčasta mesožderka, mladi vrč

Mladi vrč, dug oko 2 cm

Nepenthes x ventrata, vrč

Vrč

Nepenthes x ventrata, vrčasta mesožderka, mladi vrč

Potpuno razvijeni vrč

Nepenthes x ventrata, vrčasta mesožderka, mladi vrč

Poklopac vrča

Čest problem je sušenje, koje se veže uz manjak vode i sušenje supstrata. Također, nužno je prskanje vodom.

Voda

Redovito zalijevanje, nemojte dozvoliti suh supstrat u posudi.

Svjetlost

Lagana sjena. Ni slučajno izravna svjetlost, promijenit će boju u žućkastu kada je svjetlost prejaka (osobna greška).

Vlažnost zraka

Redovito škropljenje finim difuzorom. Traži visoku vlažnost, obzirom na podrijetlo (prašume).

Naklijavanje

Razmnožavanje reznicama

Biljka je izrazito sklona stvaranju izdanaka koje je dovoljno odrezati, usaditi 5-6 cm duboko u mješavinu treseta i perlita i držati vlažnim.

Nepenthes x ventrata, vrčasta mesožderka, mladi vrč

Mlada mladica =)

Odabir lonca

Dubok i širok, proporcionalan razvijenosti biljke.

Presađivanje

Svakih par godina u duboke lonce.

Prihrana

Ne prihranjivati gnojivima.

Prezimljavanje

Ova afrička vrsta nema period dormancije izražen kao druge vrste i može preživjeti u sobnim uvjetima, no mora biti redovito vlažena destiliranom vodom.

Nepenthes x ventrata, vrč

Nepenthes x ventrata, vrčasta mesožderka

Nepenthes x ventrata, vrč

Nepenthes x ventrata, vrčasta mesožderka

Nepenthes x ventrata, vrčasta mesožderka

Vrčasta mesožderka

Nepenthes x ventrata, vrčasta mesožderka poklopac

Vrčasta mesožderka, poklopac

Nepenthes x ventrata, vrčasta mesožderka, pup

Vrčasta mesožderka, pup

Nepenthes gracilima x ventricosa Rebecca Soper, vrčasta mesožderka

Nepenthes gracilima x ventricosa Rebecca Soper, vrčasta mesožderka

Nepenthes gracilima x ventricosa Rebecca Soper, vrčasta mesožderka

Nepenthes gracilima x ventricosa Rebecca Soper, vrčasta mesožderka

Nepenthes gracilima x ventricosa Rebecca Soper, začetak vrča

Nepenthes gracilima x ventricosa Rebecca Soper, vrčasta mesožderka

Nepenthes gracilima x ventricosa Rebecca Soper, mladi vrč

Nepenthes gracilima x ventricosa Rebecca Soper, vrčasta mesožderka

Nepenthes gracilima x ventricosa Rebecca Soper, razvijeni vrč

Vrč, Nepenthes gracilima x ventricosa Rebecca Soper

Vrč

ORDO Lamiales

FAMILIA Lentibulariaceae

Pinguicula agnata x zecheri Tina, tustica, butterwort (Pinguicula = “mala sluzava”, Linne)

Pinguicula agnata x zecheri Tina, tustica

Pinguicula agnata x zecheri, tustica

Pinguicula agnata x zecheri Tina, tustica

Pinguicula agnata x zecheri, plijen na tustici

Podrijetlo i rasprostranjenost

Rod Pinguicula je rasprostranjen po Europi, Aziji i po S i J Americi (najveći broj vrsta obitava na Kubi, u Meksiku, Skandinaviji, JI SAD-u). U Africi nisu autohtone.
Pinguicula agnata x zecheri tj. obje njene komponente su podrijetlom iz Meksika.

Prirodno stanište

Siromašna tla, potpuno osvijetljena. Često na kamenju, zidovima i kao epifiti.

Lovke

Rozeta mesnatih nepokretnih heterofilnih listova koja se razvija pri podlozi, pokrivena žljezdastim tvorbama koje luče atraktivan sekret, često miris gljiva.

Pinguicula agnata x zecheri Tina, tustica

Pinguicula agnata x zecheri, detalj lista sa plijenom

Postoje dva tipa žlijezda na površini lista:

    stapkaste, uvijek spremne za lov, na vršku se nalazi kapljica lovne tekućine a ispod nje je spremnik probavnih enzima; potaknuta kretnjom plijena žlijezda luči enzime i izlijeva ih na plijen. Zapravo, nije od velike važnosti za sam lov, ali potiče probavljanje.
    sesilne žlijezde obavljaju glavninu probavljanja, no nemaju mogućnost ponovnog punjenja nakon izlučivanja. Jednom upotrijebljene, propadaju.

Voda

Konstantna razina vode u plitici. Ne dozvolite si potpuno sušenje supstrata.

Svjetlost

Izravna svjetlost.

Vlažnost zraka

Nije potrebno orošavanje.

Razmnožavanje reznicama

Odrežite glatko list i usadite u mješavinu treseta i perlita. Ostavite na nešto slabijem svjetlu i držite vlažnim.
Na ovaj način se spašavaju i zdravi dijelovi eventualno trulih primjeraka.

Prezimljavanje

Potrebno je osigurati period mirovanja nakon perioda aktivnog vegetiranja tijekom godine. Savjetuje se ostavljanje supstrata suhim, bez zalijevanja, na nižim temperaturama.

ORDO Ericales

FAMILIA Sarraceniaceae

Porodica sadrži tri roda – Sarracenia, Darlingtonia i Heliamphora. Prva dva su rasprostranjena po S Americi a Heliamphora u južnoj.

Podrijetlo i rasprostranjenost

Istočna obala S Amerike, do Newfoundlanda za vrstu Sarracenia purpurea.

Prirodno stanište

Lovke

Cjevasto-trubaste forme listova čine elegantne lovke.

Voda

Konstantan sloj vode u tanjuriću je nužan.

Svjetlost

Izravna svjetlost, pogotovo kod vrsta uspravnih vrčeva. Ne uspijevaju u terarijskim uvjetima i ikakvoj sjeni.

Naklijavanje

Razmnožavanje

Možete razmnožavati biljku i reznicama listova. Odvojite zdrav mladi list i prebacite u odgovarajuću mješavinu treseta i perlita.
Kad se pojavi cvijet, moguće je i spolno razmnožavanje, no morat ćete kistom prenijeti polen na glavu tučka. U slučaju da ovo ne napravite, iduća generacija će biti slabijeg rasta i klijavosti (simptomi inbreda).

Presađivanje

Svakih 3-4 godine razmaknite supstrat u lončanici ako vidite da se biljka počinje dijeliti i razdvajati. Neka svaki primjerak ima vršak rasta i pokoji korjenčić. Ovo se obično radi u proljeće; a nemojte se začuditi ako prvi vrčevi budu deformirani.

Vlaga

Prskanje nije potrebno.

Prihrana

Nikad.

Prezimljavanje

Traže zimsko mirovanje, od početka jeseni. Prezimljavaju na vanjskim balkonima kuća i nije ih potrebno uklanjati – dobro podnose smrzavanje.

Sarracenia purpurea, cjevolovka

Sarracenia purpurea, cjevolovka

Sarracenia purpurea, cjevolovka

Sarracenia purpurea, cjevolovka

Sarracenia purpurea, vrč cjevolovke

Sarracenia purpurea, cjevolovka

Mladi vrč

Sarracenia purpurea, cjevolovka

Vrč iznutra

Sarracenia readii, cjevolovka

Sarracenia readii, cjevolovka

Sarracenia readii, cjevolovka

Sarracenia readii, cjevolovka

Sarracenia readii, vrh vrča

Sarracenia readii, cjevolovka

Sarracenia readii, mladi vrč cjevolovke

Sarracenia readii, cjevolovka

Sarracenia readii, cjevolovka