Landing party: Island

Danas u popodnevnim satima vratili smo se s putovanja po Islandu. Trajalo je 8 dana, tijekom kojih smo autom napravili krug cestom broj 1 koja ima oblik prstena i zove se prikladno Ring road. Tijekom godina čitanja o Islandu i divljenja kadrovima koje su poslikali brojni sretnici putujući po otoku vidjela sam uistinu sve i svašta iz domene “jaw dropping AF”, ali ono što sam vidjela u konačnici zbilja nije lako dosljedno opisati riječima. Toliko dramatično predivnoj prirodi malo što može parirati.

Evo linka na kobasicu od kompletnoga putopisa, kronološki poslaganih postova kako smo koju lokaciju posjetili:

svartisland

Zašto Island?

Island mi je uvijek bio poseban

Klimat, glazba, hrana, folklor, povijest, jezik – sve. Čak sam jedne godine istraživala uvjete za preseljenje na Island, kada sam komunicirala s imigracijskim uredom u nadi da ću naći način da se preselim u južnu regiju Islanda. Srećom, naišla sam na vrlo komunikativnoga i raspoloženoga konzula koji me opskrbio tonom informacija koje su me zanimale. Par mjeseci nakon otok je uplovio u financijsku krizu, na parlament su bacana skupocjena jaja a moja ideja bila je prilično pod upitnikom. Nema veze, nije mi danas ništa lošije nego što bi bilo da sam ekšli završila na Islandu. I Helsinki mi je bio ogromna želja, tako da sam nastavila u tom smjeru i s namjerom da se posvetim Sjeveru. Jer Sjever FTW, ne zavaravajmo se.

Pao dogovor

Otkako smo u Oslu, Island mi je postao bliži (let pokriva nekih 1750 km Atlantika i nešto manje od tri sata trajanja leta) nego ikad pa se činilo prikladno iskoristiti priliku za landing party. Budući da sam ove godine napunila spektakularnih trideset i pet (koje su mi, uzgred budi rečeno, pale teže nego ulazak u tridesete općenito, ali još uvijek nedovoljno da se odlučim, naravno, sazrijeti  :liza: ) odlučila sam provesti rođendan na Islandu.  Nakon što smo dogovorili polazak, trebalo je odabrati idealni vremenski okvir za obavljanje ovoga landing partyja. Odluka je pala na početak-sredinu svibnja. Mi smo odabrali kompromisno rješenje – proljeće. Zelenila ima više nego dovoljno, svjetlosti također (izlazak Sunca tijekom svibnja je cca u 4:30, zalazak u 22:15), auroru nećemo vidjeti, ali ćemo se posvetiti prirodi. Tako je i bilo.

Koje je idealno godišnje doba za posjet Islandu?

Ovisi o vama i vašim željama. Zima je idealna ako želite snimati auroru jer mazi Island naveliko ulazeći u Zemljino magnetno polje na polovima, pogotovo u uvjetima gdje vas ometa malo turista, ali u peak zimskom periodu mrak toliko obavija prirodu da nećete vidjeti ništa. Ljeti je potpuno obrnuto – sve je zeleno, najčešće vedro, otokom se vrzma veliki broj ljudi, fotoaparati i GoPro kamere svuda su oko vas a Sunčeva svjetlost obasjava otok tijekom 24 sata. Aurora je, naravno, prisutna, ali manjak mraka čini ju nevidljivom. Proljeće i jesen čine kompromise između ova dva ekstrema.

Oprema za islandsku avanturu

Landing party na Island u svibnju bez namjere spavanja u hotelima (koji osim što nas ne zanimaju jer želimo upiti prirodu, ni ne postoje duž cijele rute tako da bismo bili prisiljeni smišljati gdje prenoćiti) traži opremu koja će nam omogućiti mirnu noć i zaštitu od atmosferilija. Sveukupni kredit ide Laziću jer se toliko posvetio i toliko je proučio sve raspoložive informacije o opremi koja slijedi da komotno može raditi u XXL-u ili G-sportu kao savjetnik.

Ono najbitnije – pronašao je Hilleberg šatore švedskoga proizvođača čija je namjena apsolutna zamjena ikakvih hotela, hostela i motela. Jedan je period dvojio koji će model kupiti, a odabiru je presudio faktor zvan masa šatorskih membrana + štapova, što je nama jako važno jer rado šetamo kroz šume oko Osla i kada nosite planinarske ruksake s hranom za dva dana, od esencijalne je važnosti masa svake komponente. Ne bi vjerovali koliko par kilograma viška znači kada se hoda kroz šumu nekoliko desetaka kilometara. Ujedno, Hillebergov Allak kojega je Lazić odabrao koriste i planinari koji se penju na Mt Everest, jer posjeduje idealan omjer mase i sposobnosti zaštite od vanjskih utjecaja.

Testirao ga je tjednima po šumama oko Osla u svim vremenskim uvjetima, a evo jedne od boljih slika koje objašnjavaju o čemu se radi. :mrgreen:

IMG_3461

Treba li uopće reći da je noć ranije otišao u šator dok je sjalo Sunce i sve je bilo kul i slatko?

Drugi su faktor podloge za vreće za spavanje. Na sjeveru obične napuhavajuće ili podloge od nedobog onih neidentificiranih plastičnih polimera nisu nikako prikladne, jer se tijelo vrlo brzo ohladi, a to ne želimo. Tu su uskočile nekakve bijesne Sea to summit podloge na napuhavanje, koje se za upotrebu pripremaju pomoću posebnih vreća kojima se upuhuje zrak u njih.
Zaključak – udobno, nije hladno s njima, većina kamenja pod leđima se ne osjeti.

Treći su faktor vreće za spavanje, koje osim malene mase radi prenošenja moraju zadovoljiti i kriterij zadržavanja tjelesne temperature. Nosili smo tri vreće – dvije Marmotove i jednu Mammutovu. Marmot Jedan (Never summer model rofl) trpi do -18 u što baš i ne vjerujem, ali meni je na temperaturama oko ništice bilo sasma ugodno. Marmot Dva vreća koristila se u kombinaciji s Mammutovom vrećom na shemu jedna preko druge, što je također odlična kombinacija, efektom se taman poklapa s Never summerom.

Zaključak: hladnoće nema. :kes: Spavali smo vrlo utopljeni. Na Islandu u svibnju.

Osim opreme čija je namjena zadržavanje tjelesne temperature u mrzlim uvjetima, na put je s nama išao i novi objektiv Canon 10-18 STM sa širokokutnom lećom. Kupljen je netom prije polaska jer smo trebali nešto što će propisno fotozabilježiti divotnost i savršenstvo zvano ISLAND.

Runda islandskih fun factsa

Island i njegovi stanovnici vrlo su specifični. Pogledajte što ih čini takvima:

  • na površini 1,8 puta većoj od Hrvatske živi oko 300 000 ljudi, od kojih je 2/3 smješteno u Reykjaviku i bližoj okolici
  • 11% površine otoka pokriveno je glečerima (isl. jökull)
  • samo 1% tla predstavlja agrikulturalno iskoristivo tlo
  • Reykjavik je najsjevernije smješten glavni grad, a nalazi se u jugozapadnom dijelu otoka (zaljev Faxavik)
  • populaciju je u dva navrata pomela kuga u petnaestom stoljeću, prvi put je nemilosrdno otkinula 60% populacije, a u drugom navratu 50% ljudi
  • Althing je poznat kao prvi parlament; na lokaciji Thingvellir odvijala su se vijećanja svih bitnih vođa plemena o odlukama vezanima za život puka, a ideja je stupila u pogon 930. godine
  • Island su prvi naselili keltski monasi, švedski i norveški Vikinzi
  • u srednjem je vijeku 25% otoka bilo pod šumama, danas je jedva 1% pošumljen – ali – Islanđani su nacija koja sadi prosječno 16 stabala godišnje što ih čini najpošumljavajućijom nacijom na svijetu
  • prosječno, svake četiri godine erumpira jedan od 130 aktivnih vulkana
  • pivo je bilo zabranjeno do 1989. godine
  • Islanđani imaju najduži radni tjedan – 43,5 sati
  • islandski je jezik najbliži staronordijskome; Islanđani za razliku od ostalih Nordijaca čitaju staronordijske tekstove kao od šale
  • kao i u ostatku skandinavskih država, odnos s klimom dosta je drugačiji nego na jugu – bebe uredno leže i spavaju i po nekoliko sati zimi izvan kuće, na balkonima i u dvorištima
  • danas se zarađuje više od atrakcija promatranja kitova nego od kitolova
  • Island je prva država koja je demokratskim putem odabirala homoseksualne političare
  • otok nema nijedan McD; posljednji prodani burger očuvan je u Bus hostelu gdje live trune
  • 2010. uveden je potpuni ban strip-klubova
  • profi liga boksača ne postoji od 1956. godine, tek 2002. dozvoljen je amaterski boks
  • Islanđani su najveći ljubitelji kino-projekcija na svijetu
  • najčešća imena na Islandu – Jon i Anna
  • očekivana životna dob: žene 81,3 godine, muškarci 76,4 godine
  • od 2007. godine muškarci prosječno rade 10 sati tjedno više nego žene
  • od visokobrazovanoga stanovništa 64% čine muškarci
  • 85% enegije dolazi iz obnovljivih izvora, od kojih je 50% od geotermalnih izvora
  • ilegalno je u terarijima u kućama držati zmije, kornjače i guštere
  • zečevi su uveženi 1976. iz Španjolske
  • kao i na Farskim otocima, na otoku nema komaraca
  • Island nema vojsku, mornaricu i zračne vojne sile, policija ne nosi oružje, a nasilni kriminal je skoro nepostojeć
  • delikatese: hakarl, puffinovo sirovo srce, hangikjött
  • 80% populacije vjeruje u vilenjake
  • jedini autohtoni sisavac – arktička lisica
  • ne vole posuđenice (kompjutor – tölva – broj + čovječanstvo)
  • sudjelovali su u jednom (1) ratu – s UK – koji je poznat kao cod wars (bakalarski)
  • na otoku nema željeznice
  • masovno spaljivanje vještica i ovdje je uzimalo maha u 17. stoljeću, no za razliku od kontinentalaca, spaljivani su uglavnom muškarci
  • 2010. godine čak 97% populacije bilo je prištekano na internet
  • dominantna religija je protestantizam, katolici čine ispod 2% vjernika
  • otok nema planina, a vrhovi na brdima su ravni – površine su peglali glečeri u pokretu
  • doslovno svaka poznata vrsta vulkanske aktivnosti i vulkana zastupljena je na Islandu
  • bivši gradonačelnik Reykjavika Jon Gnarr (poznat kao divlje punkersko dijete) u svojoj je kampanji obećao kako neće ispuniti svoje nijedno predizborno obećanje; i nije
  • od početka emitiranja državne televizije (šezdesetih) TV program išao je svim danima osim četvrtkom – tada se program potpuno gasio da bi se ljude potaknulo na druženje i što manje blejanja u televiziju. Do 1983. godine i cijeli je srpanj bio bez emitiranja ikakvih programa jer su tada svi, uključujući i one koji rade na televiziji, bili na godišnjim odmorima
  • Reykjavik je banao pse u periodu između 1924. – 1984 kada je jedan od gradskih političara otkriven kako posjeduje psa.; smatralo se kako grad nije podobno mjesto za život pasa kao kućnih ljubimaca, a potpuno uklanjanje bana bilo je 2006.
  • stoga je bio poznat kao grad mačaka :mrgreen: cats

Dakle, da sumiram :)

Željela sam:

  • maknuti se s gromade kopna zvanoga Europa + Azija, što mi je dugogodišnja želja, a Island se činio kao savršena prilika za cherry poppin i u stilu
  • provesti nekoliko dana na otoku srčući kulturu i straobalnu prirodu, i slušajući jezik koliko je moguće
  • prošetati šavom između dviju tektonskih ploča (naravno, ako ne bude stagnacijske vode u rasjedu, ne planiram se umakati u mrzlu vodu) na Thingvelliru
  • prići aktivnom, ali ne lava-bljujućemu vulkanu s namjerom da zavirim u kotao i bez namjere da Hefesta vučem za uho
  • prići bilo kojemu dostupnom glečeru koliko je moguće blizu (hike po glečeru nije moguć bez pratnje i izvan zimske sezone zbog topljenja leda)
  • iskusiti promjenu sve četiri vremenske sezone u okviru od jednoga dana
  • vidjeti Myvatn i Dimmuborgir
  • posjetiti šest travnatih crkvi raspoređenih duž otoka; vidjeli ste drvene crkve (stavkirkene) u Norveškoj o kojima sam pisala?
  • posjetiti islandske GOT lokacije
  • naći pletenu vunenu vestu u islandskom điru.

Čitajte sljedeće postove kako ih budem uploadala i vidjet ćete koliko sam uspjela u ovim namjerama.

Save

Save

Save

Save

Save

Save

Save

Save

Save

Save

Save

Save

Save

Save


Gradnja itinerara za đir po Islandu

Poznanici koji vole putovati dijele se u dvije skupine: jednu čine oni koji na putovanja idu stihijski, spontano i s nogu, s namjerom da se zabave bez previše predradnji, a drugu čine oni koji sistemski razrađuju planove kako, što i kada posjetiti, što vidjeti, što ne propustiti i koje su priče iza njih.

Druga je skupina osjetno manje zastupljena, a ja pripadam u nju. Na svako putovanje odlazim pripremljena – zanima me kamo idem. Osim što sam po prirodi ekstremno znatiželjna i patološki volim čačkati po raznim materijama, jezim se osjećaja da prođem apsolutno nesvjesna kraj nekakve SHEER BRUTAL AWSUM AS FUCK lokacije, samo zato što mi se, eto, nije dalo čitati prije polaska na put a ruta je podrazumijevala prolazak baš kraj te lokacije.

Island je bio više moja želja nego Lazićeva, stoga je bilo logično da ću ja složiti popis zanimljivosti koje posjećujemo. Osim što godinama čitam o ovom otoku i dosta mi je toga zanimljivo (povijesno, geološki, biološki…), unazad nekoliko mjeseci (točnije, od dogovorenog datuma za let) čitam putopise, iskustva, stranice nacionalnih parkova i slično što bi mi trebalo što bolje objasniti kamo idemo.

Nažalost, većina pročitanih putopisa svodi se na Golden ring zanimljivosti, šturo izlistavanje viđenih atrakcija i hrpu selfieja uz reklame za rent-a-car koje su dobili na korištenje u zamjenu za ofrlji članak. Jesam rekla ofrlji? Mislila sam – intrigantan po naslovu, ali u praksi vrlo štur i nedorečen. Rijetko tko se zapravo potrudio temeljito objasniti lokacije, koja je njihova povijest, što se točno dogodilo (vidjet ćete kasnije koliko je ovo neizmjerno važno) s njima tijekom formacije i općenito što one predstavljaju. Cilj ovoga putopisa upravo je to – napisati cijelu nordijsku sagu. Posljedično, ovo će biti urnebesno dug putopis, s puno slika i puno detalja ovisno o lokaciji i koji će se xy puta dorađivati i dodatno oplemenjivati informacijama, ali iskreno – potpuno mi je blesavo i beskorisno napraviti putopis ikako drugačije.

IMG_5372Dimmuborgir / helvetes katakomber kirkjan

Stoga, ispisala sam bilježnicu s popisom lokacija, opisom lokacija i objašnjenjem kako doći do njih. Primjerice, treba li se spustiti s ceste #1 na sporednu ili kakav makadam, koji je broj te ceste, s koje je strane ceste smještena zanimljivost, skriva li ju kakva šuma, leži li uz jezero i slično referentno. Ovakve popise, rukom crtane mape i opise radim uvijek, ali ovom posljednjom papirologijom baš sam zadovoljna. Kad se vozimo motorom zapravo vrlo malo pričamo; u shemi s autom bila sam kopilot s vrlo aktivnom ulogom u vožnji.

Osim popisa must see točaka, na karti se nalaze i “neključne” lokacije – one koje nećemo posjetiti ili se po njima penjati, ali bi bili blesavo biti ih nesvjestan. Tipa Hvannadalshnukur, najviše brdo na otoku, koje se skoro vidi s ceste br. 1, tako da mogu reći Laziću – “Ej, s druge strane ovog brdašca leži najviše brdo na Islandu!”.

Naravno, cijelim su putem letjeli fun facti, opisi lokacija, razlozi zašto je zanimljivost zanimljiva i slično. Uvijek mi je bilo meh što su u filmovima likovi koji su imali pripremljen ekstenzivni itinerar bili prikazani kao nerdovi i bezveznjaci. -_- Pola zabave vezane za putovanje upravo je osmišljavanje plana, organizacija i potom zadovoljstvo koje su plan i organizacija uzrokovali. #funatparties  :mrgreen:

Save

Save

Save

Save


Je li bilo hladno na Islandu?

Rekla bih – nije.

Temperature su se tijekom sunčanih dana vrtjele oko dvadeset stupnjeva, a tijekom oblačnih oko desetak. Noćne su uglavnom bile oko ništice, praćene velikim magluštinama i često kišama. Dobra šatorska oprema pomogla je postizanju ugodnoga sna nakon dana, pogotovo kada smo puno hodali (na najintenzivniji dan prešli smo oko 15 km), a tijekom dana nosila sam baselayere i standardnu planinarsku opremu. Vidjela sam dosta žena u puf-jaknama, ali moram priznati da bi meni u tome bilo nemoguće opstati, pogotovo kada bih hodala kilometrima. Naime, što, vrlo se lako zagrijavam i dovoljno je malo žustrije koračati da se ugrijem. Kada postignem temperaturu koja mi paše, samo se djelomično raskopčam i nastavim dalje nekakvim normalnijim tempom.

Ovdje je pogotovo pomogla debela vunena tradicionalna vesta lopapeysa. Bez ikakvoga truda mijenja prosječnu jaknu; mana je samo što je vrlo gruba i izuzetno struže kožu i preko nekoliko majica, ali ništa što ne može biti rješeno uz malo kreativnoga razmišljanja.

lopa

Same temperature nisu bile toliki problem, koliko me tijekom zadnjih par dana islanđenja i pred polazak umlatio vjetar. Onakva razina vjetra bila mi je dotad nepoznata. Dan prije polijetanja za Oslo probudila sam se u šatoru s otečenim kapcima, suznih krvavih očiju i podočnjacima. Oči nisam mogla ni otvoriti propisno koliko su oteknule. Nakon par sati i malo masaže očiju sve se vratilo u normalu. Ovdje na slici se dobrano dobro vidi koliko su oči nabubrile, izgledam pretučeno, samo bez masnica oko očiju. :)

thingvellir

No, znak da je sve bilo dobro, po našemu ukusu i vrijedno ponavljanja bio je osjećaj na kraju dana, kada se ne osjećaš znojno od intenzivnoga hodanja, iscrpljeno samo od topline ljeta i smrdljivo, već ugodno i svježe. Hilleberg je kupljen jer nije namijenjen mediteranskim krajevima; složili smo se kako ćemo s vremenom sigurno kretati više prema hladnijim dijelovima i toplina nam nije prioritet za odabir mjesta za godišnji odmor.

Save

Save

Save

Save

Save


Dan #1. | dolazak u Reykjavik

Na put smo krenuli u petak prijepodne. Od Gardermoena do Keflavika, dvije zračne luke između dva glavna grada – Norveške i Islanda, let traje dva sata i četrdeset minuta a udaljenost među njima iznosi 1750 kilometara. Osim što smo se divili ljepoti kontinentalne južne Norveške koju smo sada vidjeli prvi put iz zrakoplova (dosad smo se vozikali motorom i automobilom do Bergena i Stavangera), uživali smo u vrlo mirnoj i stabilnoj vožnji nad Atlantskim oceanom. Prelijetajući prelijepo jasno plavo more promatrali smo neobične oblake koji su se u nekom od trenutaka počeli nadvijati nad vodom, utefterili ionako planiranu ideju posjećivanja Farskih otoka,

IMG_3668

i kako je vrijeme prolazilo, počeli su nailaziti komadi dotad toliko nedostižnoga i predalekoga sna zvanoga Island. Dočekala su nas crna polja lave, bjelilo glečera, valovi koji su tukli u obalu otoka i baš onaj čisti osjećaj ugode što smo tu.

Izašli smo iz aviona u vrlo lijepu i moderno spicanjenu zračnu luku. Pronašli smo djelatnika rent-a-cara koji je za nas priredio automobil, provjerili stanje automobila i otisnuli smo se na put prema Reykjaviku preko grada Hafnarfjörður. Keflavik je od Reykjavika udaljen pedesetak kilometara a cesta prati sjevernu stranu poluotoka Reykjanes na čijem vrhu leži Keflavik.

Glavni grad Islanda vrlo je pitom i ugodan. Smješten je uz more, uz grad leži Esjan planina čiji su vrhovi još uvijek djelomično pod snijegom, a ulice su pune zanimljivih autentičnih kuća i lokala. Proveli smo par sati šetajući i upijajući nešto prilično novo.

IMG_3730IMG_3781 IMG_3776 IMG_3742

Iako nalik norveškom tonu, opet je drugačije – Island je općenito daleko siroviji i intenzivniji od Norveške, što se jako reflektira na okružje kroz koje prolazite, pogotovo izvan centra grada gdje su privatne kuće. Primjerice, norveške su kuće većinom građene od drveta. Drvo kao resurs vrlo je pristupačno i raspoloživo za gradnju, dok je Island goli otok. Nema drveća tj. ima ih relativno vrlo malo u odnosu na površinu otoka. Stoga su kuće betonske, a fasadu pokrivaju limene ploče, uz izolacijski sloj. Kuće izgledaju u najmanju ruku sirovo i jednostavno, a u odnosu na one norveške i siromašno. Iako, to se ne može zvati siromaštvom, mislim da je u pitanju onaj autentični nordic austerity.

Ujedno, islandske su kuće vrlo nisko građene. Dok nas nije obrijao primorski vjetar brzine 35 m/s koji je jurcao s glečera u more, nismo se ni pitali zašto. Sigurna sam da bilo što istureno proživljava vrlo snažne udare vjetrova i kao takvo je vrlo nepoželjno.

Gušt kvare kriminalno visoke cijene hrane, pića, odjeće, suvenira… Bilo čega. Vesta koju sam željela nije bila raspoložive cijene ispod 2 000 NOK (oko 1 500 kn), što odbijam platiti. Svaka suvenirnica drži nakit od lavinih perli, ali i njihove su cijene izuzetno visoke. Cijene hrane u odnosu na one u Norveškoj iznose +30%, a Norvešku se smatra skupom državom. Već kada spominjem lavu – prije dolaska naišla sam na informaciju kako je svaka perla koju vidim na nakitu od lave zapravo stranoga podrijetla. Naime, islandska lava nije pogodna za mehaničku obradu oblikovanja i rezanja (čitaj: mrvi se i lomi) stoga svaki “dizajner” naručuje materijal izvana. Ovo znači da je nabavna cijena materijala za jednu narukvicu dvadesetak NOK, dok cijena u trgovinama nakon što se na tag okači natpis “Pero Perić dizajn” završi na 700 NOK. Jes, sedamsto kruna (sto eura). Cijene dodatno i drastično rastu uz poznate atrakcije uz cestu, a iznose bolje da ne spominjem.

Posjetili smo i Hallgrímskirkja crkvu, simbol grada, imenovanu prema pjesniku i crkvenom dužnosniku i sagrađenu 1945. godine. Radi se o visokom zdanju koje se vidi iz svakoga dijela grada, a pripada luteranima. Interijer je klasično protestantski umjeren i smiren.

IMG_3753 IMG_3765IMG_3764

Kao i helsinški kralješak, jako mi se svidio glavni lokalni kip smješten na obali između grada i Esjan brda – Sólfar. Ovdje smo proveli neko vrijeme, sjedeći i diveći se. Strašno mi se sviđa dizajn i izvedba. Dosta je posjećen, a ponekad morate i čekati da se raščisti kadar od turista koji se kače po njemu dok ih netko bližnji naslikava.

IMG_4182

Izgorjela sam već prvi dan. Čisto blijedo lice poprimilo je crvene tonove, s naglaskom na nos, ali totalno mi je bilo svejedno. Sam osjećaj da sam na Islandu totalno je izdominirao sve drugo i s guštom smo napustili civilizaciju i krenuli na kraju dana prema jugu poluotoka južno od Reykjavika.

Posjetili smo jezero Kleifarvatn nedaleko od Keflavika na južnoj strani poluotoka. Kleifarvatn ima površinu od 10 km2 i najveće je jezero na Reykjanes poluotoku. Smješteno je u udolini i puni se podzemnim izvorima, što izaziva fluktuacije u visini do 4 metra. Jezero je čak imalo i svoju Nessie – klajfarvanskog Wyrma.

IMG_3804 IMG_3809

Uz jezero se nalazi prvo geotermalno polje koje sam imala priliku vidjeti:

Seltun polje

u sklopu Krysuvik geotermalnog područja.

Po završetku šetnje Seltunom i nakon što smo podignuli Hilleberg na relativno ravnoj površini na isturenoj klisuri uz jezero stotinjak metara od automobila, uz cestu gdje je tijekom noći prošlo jedva nekoliko automobila, smjestili smo se i zavukli se u vreće za spavanje.

IMG_3852

Vanjska temperatura bila je umjereno hladna, iznosila je nekakvih 6 stupnjeva, ali se u šatoru hladnoća uopće nije osjetila. Evo dnevnoga pregleda prijeđenih kilometara.

Selection_014

Spavali smo čvrstim snom i probudili smo se u cik zore, kada smo krenuli na putovanje po Ring roadu.

Save

Save

Save

Save

Save

Save

Save

Save

Save


Seltun polje

Uz jezero Kleifarvatn nalazi se geotermalno područje Krysuvik. Do toga trenutka nisam nikada bila na ičemu sličnome i stoga mi je geotermalno polje Seltun bilo vrlo zanimljivo. Polje je jedno od područja s termalnim izvorima (skupa s obližnjim lokacijama Hverahvammur, Hverahlið, Austurengjar i Sveifla unutar Krysuvika). Krajolik Seltuna oblikovala je erozija vjetrom, vodom, pomoću ljudskoga djelovanja i vulkanske aktivnosti čitavoga područja. Podzemne eksplozije uslijed kritične količine vodene pare izazvale su nastanak niza depresija u tlu, razbacujući uokolo čestice tla. Posljedično imamo pred sobom alienski pejzaž koji je vrlo zanimljiv za promatrati.

Seltun je pristupačan i u blizini ceste, nije potrebno dugo pješačenje. Osim vodene pare koja je i više nego dovoljno vidljiva, Seltun (i njemu slične lokacije) najavi specifičan neugodni miris. Nakon što priđete polju, vidite kako se radi o području s karakteristično prosušenim površinskim slojem pjeskovitoga tla, redovito crvenkastih, smeđih i žutih nijansi, s lokvama ključajućega blata i odušcima iz tla kroz koje je izlazi vodena para “oplemenjena” specifično nesnosnim smradom, a žute kristalizirane nakupine na odušcima odaju da se radi o sumporu. Ponegdje osim žute boje vidjet ćete i plavozeleno sivkaste nakupine. Uz stazu stoji niz upozorenja i zabrana prilaska zbog visoke temperature.

Područje je iskorištavano u namjene kanaliziranja vodene pare u svrhu grijanja, a posljednji period u kojemu je s ovoga izvora eksploatiran sumpor bio je kraj devetnaestoga stoljeća.

IMG_3837

IMG_3839

IMG_3841

IMG_3846

Seltun polje vrlo je malene površine, ali s druge strane otoka nalazi se polje Hverir koje je bilo jedno od top poželjnih lokaliteta s itinerara. Nakon objave posta vidjet ćete kako polje izgleda izbliza i s puno fotografija detalja, fumarola i sličnoga.

***

Near Kleifarvatn lake you can easily spot a geothermal field called Krysuvik. We have visited a smaller part called Seltun field, formed throughout the years by wind and water erosion and human and volcanic activities. Underground explosions due to critical amount of steam caused establishment of depressions in the field, throwing around soil particles. Because of this we have an opportunity to observe almost an alien-esque landscape. Really cool place to be seen, if you ask me.

Seltun field is visible from the road and you don’t need to walk long to reach it. Many clouds of steam visible from the road will announce that you are at the right place, but, you will be sure you are there by inhaling unusually unpleasant smell. The steam is enriched by gaseous form of sulphur, whose smell is bearable, but very intense. As you get closer to the field, you will see arid and somewhat sandy soil colored in reddish, yellowish and brownish tones, with puddles of boiling mud and vents through which the sulphur flavored steam is released and blue-green spots on the stones. All along the way you can see signs of warnings not to come too close to the vents and puddles. The reason is obvious – you don’t want to interfere with water at boiling point.

This region was exploited until the end of 19-th century, mostly for mining sulphur and channeling steam for the purpose of heating. Seltun field is relatively small; on the other side of Iceland you can find Hverir field, which was on top of my must see on Iceland list. Check this link for descriptio of Hverir and many photos which will give you the idea how this place works.

Save

Save

Save


Dan #2. | Golden circle i savršena lopapeysa

Nakon što smo se probudili na prelijepoj stijeni iznad jezera Kleifarvatn, spakirali šator i prateći cirkus, potražili smo sljedeću lokaciju s popisa.

IMG_3867 IMG_3873

Bili su to ostaci Krysuvik crkve (Krýsuvíkurkirkja).

IMG_3890

Crkva je izgrađena 1857. godine, renovirana je, posvećena i stavljena u promet 1964. godine i potom je uključena u Nacionalni muzej. Crkva je preživjela požar 2.2.2010. godine kada je izgorjela do temelja. Otad služi kao lokacija za održavanje misa dvaput godišnje.

Nastavili smo južnom cestom duž poluotoka prema gradu Selfoss, uz koji je smješten vodopad Urriđafoss. Prvi u planiranom dugom nizu vodopada (isl. foss), pripremite se, bit će ih puno.

Urriđafoss

Posjetili smo ga ujutro kada nije bilo niti jedne osobe osim nas, tako da smo ga mogli poslikati u miru i uživati u njegovoj ljepoti, a iskoristili smo i priliku za vrlo ukusan doručak.

Potom smo nastavili cestom prema najvećim atrakcijama, gejzirima:

Strokkur & Geysir

Ovime smo zašli u Zlatni krug / Golden circle / Gullni hringurinn unutar nepravilne linije koja spaja najpoznatije atrakcije na islandskom otoku i unutar koje se nalazi vidljivi završetak šava na kojemu se spajaju tektonske ploče.

Jedna od atrakcija je i slap

Gullfoss

oko kojega vrve turisti koji se slijevaju iz autobusa. Prati ga zanimljiva priča o prvoj ženi-zaštitnici prirode na otoku.

Sušta suprotnost slapu bilo bi jezero

Laugarvatn

koje je bilo vrlo mirno i neprometno.

Za kraj sunčanoga dana ostavili smo

Thingvellir

i prateće zanimljivosti, kada smo hodali rasjedom među tektonskim pločama, pogledali slap Oxa i dio rasjeda pod vodom koji je atraktivan roniocima. Thingvellir je i služio kao lokacija za snimanje Game of Thrones scena – Aryin i Houndov dolazak u Eyrie i okršaj Hounda s Brienne.

Posljednja u nizu toga dana bila je

Skálholt katedrala

crkva na čistini i okružena zelenilom, i s velikom povijesnom važnošću.

Kada smo zaključili Golden circle, krenuli smo nazad prema Reykjaviku jer smo željeli posjetiti Kolaportiđ, lokalni popularni sajam za koji je rečeno da ima nešto jeftinijih vunenih tradicionalnih islandskih vesti. Ovo u praksi znači da sam nenošenu vestu uspjela umjesto 2 000 NOK platiti 850 NOK.

Vunu, inače, obožavam nositi i jedva sam čekala da nađem pravu islandsku vestu lopapeysa. Norveška varijanta (Marius genser) prilično je sofisticiranija i pitomija; islandska je sirova, grublja i meni iskreno ljepša. Pogotovo one koje su izrađene od vune zemljanih ili šumskih tonova. Upravo sam takvu uspjela pronaći i jako sam sretna s njom.

IMG_4278

Spavali smo na obali jezera pod brdima uz mjesto Dragavegur. Meni najljepša moguća lokacija za spavanje. Smjestili smo šator iza borova, na način da se ne vidi s makadama, a ostavili auto parkiran uz rub, tako da je od auta do šatora trebalo odhajkati kratko s opremom.

IMG_4241 P1020736 IMG_4250Evo i putanje.

Selection_015

Save

Save

Save

Save

Save

Save

Save

Save


Urriðafoss

Nedaleko od Selfossa nalazi se prvi slap kojega smo posjetili. Tijekom prilaska s ceste činio se daleko manji nego nakon dolaska u neposrednu blizinu. Pred nama je stajala vrlo žestoka i ogromna sila prirode koja je udarala vodom o stijene.

Urriðafoss (u prijevodu: slap pastrva) leži na rijeci Þjórsá, najdužoj islandskoj rijeci i vodotoku s najvećim volumenom tekuće vode. Podrijetlo vode je glečersko – voda izlazi na glečerima Vatnajökull, Hofsjökull i Tungnafellsjökull i putuje duljinom od 230 km do obale Atlantskoga oceana. Na putu prema krajnjoj destinaciji prolazi kraj polja lave – Þjórsárhraun – jednoga od najvećih na Zemlji nastalih nakon jedne erupcije u vremenskom okviru od Ledenog doba do danas.

Osim vode nastale topljenjem glečera, prosječnom volumenu toka od 350 m³/s pridonosi i veći broj manjih rijeka. Količina vode koja protječe varira ovisno o godišnjem dobu i u proljeće doseže i do 1 500 m³/s.

Islanđani su u nekoliko navrata imali plan dizanja hidroelektrana na ovome slapu, no prosvjedi su svaki put ugasili ovu ideju. Da bi hidroelektrana stupila na snagu, slap bi morao potpuno nestati, što je Islanđanima bilo apsolutno neprihvatljivo.

IMG_3899 IMG_3902 IMG_3906

Save

Save

Save


Strokkur & Geysir

U Golden circleu nalazi se geotermalno polje u Haukadalur dolini s brojnim karakterističnim bazenima u kojima lagano vrije voda. Njihova se aktivnost povezuje s visokom seizmičkom aktivnošću područja; potresi omogućuju i onemogućuju postojanje pukotina kroz koje voda izlazi na površinu u spektakularnim mlazovima. U 17. stoljeću bilo ih toliko velik broj i bili su toliko aktivni da se tlo kontinuirano treslo zbog erupcija.

IMG_3915

Dva bazena zaslužuju posebnu pozornost i najpoznatiji su na ovom polju. Radi se o dva gejzira – izvora vode koja je pod zemljom zagrijana magmom i koja pod pritiskom pršti prema površini kroz pukotine u profilu tla. Jedan je trenutno vrlo aktivan i zove se Strokkur (isl. mužar) dok je drugi – Geysir – prestao s erumpiranjem vode nakon desetak tisuća godina urednog djelovanja i danas samo lagano krčka površina vode u njegovom krateru, bez erupcija. U slavnim je danima izbačena voda dosezala visinu od 70 metara.

IMG_3953

Strokkur erumpira svakih 6-10 minuta i stoga je glavna atrakcija na polju. Spominje se prvi put u 18. stoljeću, kada je prvi put ispustio mlaz vode, a aktivnost se povezuje s potresom koji je oslobodio pristup vodi kroz tlo prema površini.

Oko njega je konstantni prsten turista koji religiozno drže prste spremne na okidačima aparata. Problem je kada Strokkur zatrola ljude i one sekunde kada spuste opremu erumpira vodu u zrak. :) Mi smo imali sreće, erumpirao je doslovno kada smo mu prišli.

IMG_3921

Dvije minute kasnije, neuobičajeno rano, ponovio je erupciju. Imamo ukupno četiri seta fotografija.

IMG_3934

No, nije da erumpira iznenadno. Strokkur izbacuje vodu iz malenoga kratera (korita?) u zrak nakon što “najavi” erupciju. Voda, iako vrije, većinom je mirna. No, kada je na putu prema površini, površina vode zaljulja se kao morski val, ponovi se par puta i BAM! evo ga, voda je u zraku.

Kažu da je erupcija znala dosegnuti i po 40 metara visine, a prosječno dosegne dvadesetak metara visine.

IMG_3942  IMG_3944 IMG_3951 IMG_3947   IMG_3973

Bazeni s vodom iz blizine izgledaju ovako. Pristup je, logično, limitiran, a na tabli na ulazu striktno je navedeno kako je najbliža bolnica udaljena 62 kilometra i poziva se na uzimanje ove informacije u obzir.

IMG_3957

Za kraj sam poslikala Litli Geysir (isl. Mali Gejzir) koji je na cijelom polju dobio najmanje pažnje od svih prolaznika. Zaključujemo kako bi Strokkur trebalo vidjeti i zimi, pri niskim temperaturama, kada bi možda imali priliku vidjeti vodu koja se u zraku pretvara u ledene kristaliće.

IMG_3980

 

Save

Save

Save

Save


Gullfoss

Kroz Gullfoss slap (isl. zlatni vodopad) protječe Hvítá rijeka. Sastoji se od dva pada, visok je 32 metra, a prosječan protok vode iznosi 140 m³/s u ljetnom periodu i 80 m³/s zimi. Gullfoss pada u pukotinu među stijenama i gledano iz daljine čini se da propada u tlo. Kao i svaka druga atrakcija u Golden circleu – vrlo je posjećen i brojni ljudi zaustavljaju se ovdje da bi vidjeli najpoznatiji slap na Islandu. Oko slapa postoje staze koje se lako odhikeaju i daju priliku da se slap pogleda iz nekoliko perspektiva.

Popularna priča o Gullfossu vezana je za Sigríður Tómasdóttir, ženu koja se smatra prvim islandskim environmentalistom (okolišarom?). Bila je drugo dijete u obitelji s trinaestero djece od kojih je sedmero dočekalo punoljetnost i pamti ju se kao oštru plavokosu ženu koja se nije libila teškoga fizičkoga rada, pogotovo vani. Ujedno, budući da je poznavala slap bolje od ikoga jer je u njegovoj blizini odrasla, vodila je brojne turiste u posjet, znajući kako i gdje prijeći nabujale rijeke i prešetati ne toliko pristupačan teren. Na neki način, bila je prva osoba koja je utabala stazu do Gullfossa. Početkom dvadesetog stoljeća engleski je businessman odlučio podignuti hidroelektranu na Gullfossu, na što je Tómas Tómasonn (Sigríðurin otac) oštro odvratio kako on “neće prodati svoga prijatelja” a Sigríður je podržala oca obećajući kako će se baciti u slap ako na Gullfoss nikne hidroelektrana. U konačnici do realizacije i gradnje nikada nije došlo, a Sigríður ostaje u povijesti kao jedna od najpoznatijih ljubiteljica i zaštitnica islandske prirode.

IMG_3985 IMG_3988 IMG_3995  IMG_4013  IMG_4019

Save

Save


Thingvellir

Zemljina litosfera sastoji se od tektonskih ploča, sedam glavnih i nekoliko desetaka manjih, debljine stotinjak kilometara. Tektonske ploče nisu fiksirane, one plutaju na viskoznom sloju Zemljinog plašta, debele stjenovite ljuske koja okružuje tekuću Zemljinu jezgru, podvlače se jedna pod drugu, razmiču se i sudaraju i svojim djelovanjem izazivaju seizmološke i vulkanske aktivnosti. Stoga su područja na mjestima gdje se dodiruju tektonske ploče obično poznata po potresima i erupcijama vulkana koji su povećane brojnosti u tim regijama.

Island leži na mjestu gdje se spajaju dvije tektonske ploče, Eurazijska i Sjevernoamerička. Thingvellir je područje na Islandu gdje je rasjed među tektonskim pločama ne samo vidljiv, već je vrlo upečatljiv i dostupan baš svakome za prolazak hodanjem. Ne mogu reći dovoljno koliko je osjećaj hodanja po nečemu toliko epskome, well :) , epski. Odrasla sam u Slavoniji gdje je sve uredno ravno i nema ni otprilike dramatičnih komada prirode (vjerojatno zato toliko opsesiram oko brda i planina). Ovakva područja u potpunoj su opreci; formirana su intenzivnim silama prirode i raznim devastirajućim procesima tipa vulkanske erupcije, potresi, klizanje leda s glečera… I kako da ne budem totalno zadivljena? S ogromnim sam guštom i entuzijazmom prošetala rasjedom.

Područje je služilo kao prvi poznati “sabor”, poznat kao Althing kod Vikinga. Od 930. godine na isturenoj stijeni sastajali su se vođe plemena koji su vijećali i donosili odluke o budućnosti naroda, a posljednju odluku u sklopu ove formacije donijeli su u 18. stoljeću. Osim vijećanja, Althing je služio i kao sudnica, mjesto za vješanje osuđenih muškaraca, a utapanjem u Thingvallavatnu kažnjavane su žene itd.

IMG_4076 IMG_4078 IMG_4092   IMG_4097 IMG_4102

U sklopu Thingvellira nalazi se foss zvan Öxa (sjekira), uvijek okružen turistima.

IMG_4111

IMG_4116

IMG_4129

Silfra je dio rasjeda koji je napunjen vodom iz obližnjeg jezera, Thingvallavatn. Zbog izuzetne vidljivosti, čistoće vode i bistrine vrlo je popularna za ronjenje veći dio godine. Taman smo pratili zaron kada smo se približili Silfri; prekrasna čista voda presijavala se na predvečernjem suncu a ronilačka ekipa polako se spuštala u vodu.

Ističem fenomenalan i vrlo rijedak znak na cesti: oprez, mutanti ribe i čudnovatog kljunaša na cesti. :)

IMG_4142

IMG_4143

IMG_4155

Evo i par slika Thingvallavatn jezera. Mirno je, lijepo i podebljava štimung, skupa s brdima iza rasjeda.

IMG_4150

IMG_4147

Vrlo moćno i intenzivno mjesto.

Save

Save

Save

Save


Laugarvatn

Iako se jezero Laugarvatn (isl. bazen tople vode) nalazi u Golden circleu, nije toliko popularno i napeto turistima. Dapače, bilo je vrlo mirno, savršeni nordijski zen “remetilo” je tek par ribara i djece koja su se praćakala u plićaku.

Tijekom povijesti, s dolaskom kršćanstva, služilo je kao poželjna lokacija za krštenje. Ljudi iz okolice dolazili su na jezero ne želeći se krstiti u hladnoj vodi na ostalim jezerima i u rijekama od tisućite godine kada je krenula konverzija s nordijske pučke religije prema kršćanstvu. Danas postoji vjerovanje kako voda ima iscjeljujući učinak, pogotovo za one koji imaju problema s očima.

IMG_4038

Save

Save

Save


Skálholt

U Golden circleu nalazi se i Skálholt katedrala, jedna od najvažnijih vjerskih građevina na otoku. Osim što je 700 godina služila kao biskupska stolica luteranske crkve, u njoj se odvijala i prva nastava na Islandu. 1056. godine krenula je u katedrali nastava za edukaciju klera i ustanovljena je prva gimnazija.

P1020645 P1020646

Save


Dan #3. | kaldera i dvorac od lave

Nedjelja je startala nešto mirnije i manje nahajpano jer smo bili svjesni da smo napustili udarnu zonu i kako skrećemo u mirnije, ali nama nimalo nezanimljivije područje. Drugi turisti oko nas obično su dobar indikator za ovakvu teoriju. Vremenski uvjeti nisu potrajali za idealno fotografiranje, sunčane zrake ubrzo su se pretvorile u magluštinu koja se palila i gasila tijekom dana nekoliko puta kako smo se približavali obali mora. Doslovno ste mogli vidjeti s ceste kako more očito isparava na toplom suncu, a zračne struje tjerale su oblake vodene pare prema kopnu i koji su se parkirali nad brojna brda.

Evo nekoliko ranojutarnjih (tipa 6 sati ujutro) pred-magla random kadrova pripreme za polazak i predivne islandske prirode uz cestu. Voziš se straobalnim krajem, vidiš ogromno brdo ili niz vrhova – i onda pod njima kućerak i farmu. Pomisliš, ovdje netko živi. Netko jako jako sretan.

IMG_4321 IMG_4330 IMG_4335 IMG_4341 P1020738 P1020740 P1020741

Cijeli smo dan proveli na poluotoku Snæfellsnes na zapadnoj strani otoka. Ušli smo na poluotok iz smjera grada Borgarnes (južni dio), radeći krug clockwise. Koštao nas je oko dvjesto kilometara, “kradući” jednu osminu ukupno planiranih dana.

Selection_020

Napravili smo potpuni krug po asfaltiranim i makadamskim cestama, a što smo vidjeli – upravo slijedi.

U jutarnjim satima nismo se baš nagledali civilizacije, oko ceste duž Snæfellsnesa uglavnom se nalaze tiha i mirna

polja lave

nastala mnogobrojnim erupcijama i okružena masivnom maglom koja nam nije dozvoljavala da vidimo okolna brda. Tek poneki turist našao bi se uz cestu koji se, kao i mi, popeo s ceste na polje krcato crnim kamenjem da bi se poslikao i imao uspomenu na vremenske prilike koje su očito prave islandske.

Prvi grad koji smo vidjeli bio je

Arnarstapi

iako je definicija grada vrlo elastična – u pitanju je malo mjestašce sa zanimljivim kipom uz more.

Tražili smo Londrangar stijene i završili smo na stijenama uz obalu oceana koje su izgledale kao

dvorac od lave u ruševinama

Nastavivši vožnju, naišli smo na ugašeni vulkan u obliku kaldere

Saxholl

do čijeg smo vrha išli stepenicama.

Jedan od highlighta putovanja bio je i

Well of the Irish

mistični bunar sa zanimljivom relikvijom na ulazu.

Za kraj dana ističem

Kirkufjell brdo i slap

nakon čega je uslijedio period ogromne magluštine koja nije dozvoljavala slikanje okoline.

Zaspali smo na travnjaku kampa jer nismo uspijevali naći ništa dovoljno dramatično i lijepo, što bi pariralo prethodnom taboru za spavanje.

IMG_4809 IMG_4814

Ovdje sam se sprijateljila s ogromnom kujom haskija, cuddle whore živinom koja mi nije dala ni milimetar prostora, očekujući neprekidno maženje. Vlasnik je najavio temperature niže od -6 te noći, ali nisu bile toliko niske, vrtjele su se oko nule.

IMG_4816

Save

Save

Save

Save

Save

Save

Save

Save

Save

Save


Polja lave

Površine pokrivene lavom, ohlađenom magmom koja se tijekom povijesti otoka izlijevala iz brojnih vulkana, čine 11% ukupne površine Islanda. Unatoč brojnim pukotinama, rupama, napuknućima ploha uslijed mase lave, hodanje po lavinim poljima je sigurno i nema straha od propadanja. Dapače, priličan je gušt hodati po ovakvoj podlozi.

Veliki broj lavinih polja duž otoka pokriven je finom mahovinom i lišajevima koji joj daju posebnu čar. Vrlo je fotogenična, ali dojam djelomično kvari magla na ovim fotografijama. Tijekom daljnjega putovanja posjetili smo još koje polje (primjerice, hodali smo kroz polje lave do Grjotagja spilje, slavne lokacije sa snimanja Game of Thronesa, gdje Jon Snow opali Ygritte) pa ćete vidjeti kako izgleda normalno osvijetljeno.

Meni magla i loše vrijeme najiskrenije nimalo ne smetaju; svjesna sam da je sivilo islandski default, a svaki sunčan dan zapravo je bogomdan i anomalija.

IMG_4348  IMG_4354 IMG_4362

Save

Save

Save


Arnarstapi

Gledajući Arnarstapi na karti pretpostavila sam da je u pitanju grad. U praksi je Arnarstapi bilo mjestašce s jedva par kućica koje su ležale mirno u gustoj magli uz obalu mora.

IMG_4365

Na obali stoji kip sleš građevina izuzetno rudimentarnoga stila i sa zanimljivom pričom. Posvećena je božanstvu-zaštitniku planine Snæfell – Bárðuru Snæfellsasu. Metodički posloženo kamenje u obliku bradatoga čovjeka, potomka ljudi i divova, podsjeća lokalce i uči ljude u prolazu o sinu kralja Hellalanda koji je prisvojio komad zemlje uz glečer Snæfell krajem devetoga stoljeća. Tijekom života sve je više gubio odličja čovjeka i poprimao je osobine ledenih divova, čeznući za smrznutim brdima i glečerima. U jednom je trenutku odšetao u Snæfelljökull i više se nikada nije vratio, ali nije izgubio život. Postao je duh-zaštitnik prirode a lokalci su mu se obraćali kada su bili u izazovnim trenucima.

Spomenik je podignut i u sjećanje na devetnaestogodišnjega dječaka (Trausti Jonsson) koji je pokušavao prijeći Snæfelljökull glečer, ali je izgubio život 1928. godine.

IMG_4372

Save

Save

Save

Save


Dvorac od lave u ruševinama na obali mora

Magma koja erumpira iz vulkana i polako istječe po tlu formira zanimljive oblike, pogotovo kada je u blizini kakav izvor vode a lava pada direktno u nju. Poneki potres ili sličan događaj dodatno rasformira oblik i nakupine lave posljedično izgledaju kao kakav razrušeni zamak. U ovom slučaju obala je očito tko zna koliko puta oronula i pala u more, otkrivajući vrlo zanimljive oblike kamenja koje je uronjeno u slanu vodu. Razne su rupe i udubine dom raznim primorskim pticama koje oblijeću obalu u potrazi za kakvom hranom.

Dramatično vrijeme (magla, hladnoća, sitna kiša) dodatno potencira izgled ovakvoga mjesta. Hikeali smo ovim dijelom preko sat vremena, penjući se i diveći se tamnom vulkanskom kamenu i njegovoj teksturi.

IMG_4378 IMG_4379 IMG_4382

IMG_4397 IMG_4407 IMG_4413 IMG_4418 IMG_4414 IMG_4423 IMG_4424 IMG_4426 IMG_4433 IMG_4429 IMG_4439 IMG_4456 IMG_4486 IMG_4489

Save

Save

Save

Save


Kirkjufell brdo i slap

Kirkjufell (isl. crkvena planina) kako joj prilazite izgleda kao velika duga gromada stijene. Kada vas cesta do nje dovede postrano, vidite kako nema onaj uobičajeni brdski volumen nalik piramidi, već je neobično plosnata i izduljena.

IMG_4649 IMG_4651

IMG_4668

IMG_4674

Društvo joj pravi Kirkjufellfoss, jedna od atrakcija gdje je bilo nemoguće dobiti clean shot bez turista. Slap iz svakoga kuta izgleda moćno i žestoko, stoga smo proveli neko vrijeme uz njega naslikavajući ga.

IMG_4654 IMG_4658 IMG_4659

Save

Save

Save


Well of the Irish / Írskrabrunnur i Shelter of the Irish / Írskrabyrgi

Ovoj sam se lokaciji posebno veselila. :herc2:

Well of the Irish je bunar koji su navodno iskopali keltski monasi koji su među prvima naselili Island, iako teorija nije formalno potvrđena. Vikinzi su općenito vrlo malo pisali i trudili se evidentirati podatke za pokoljenja, pa ovo i ne čudi previše. Bunar nedaleko od morske obale, do njega se kratko hoda od maloga parkinga, a prepoznaje se lako po ogromnom kitovom kralješku koji leži položen na ogradu oko bunara.

Sam bunar nije u prometu, zatrpan je stijenjem i pijeskom. Ovo nismo očekivali, pa smo priredili naglavne lampice u nadi da postoji kakva rupa u koju se možemo zavući i istražiti ju. Sugerira se pažnja kada se hoda niz stepenice prema dnu zbog osipanja kamenja.

IMG_4535 IMG_4541 IMG_4539 IMG_4545 IMG_4547

Nedaleko od Well of the Irisha nalazi se i Írskrabyrgi ili Shelter of the Irish, doslovno nekoliko koraka dalje. Kamena struktura orilično ujednačenoga gornjega vrha podsjeća na ostatke kakve crkve i jako lijepo izgleda ispred plavoga neba. Iza Wella i Sheltera nalazi se kamena crna plaža, koju smo također prehodali, nakon čega smo krenuli dalje.

IMG_4551 IMG_4553 IMG_4559

Save

Save

Save

Save

Save

Save


Saxholl

Saxholl je kaldera, neaktivni vulkan koji se urušio pod masom lave u magminu komoru i čija se posljednja erupcija odvila prije 3 – 4 000 godina. Posljedično se formirao krater koji je malo za reći prelijep za vidjeti. Izvana i iznutra.

IMG_4530

IMG_4532

Saxholl je visok 109 metara a do vrha se dolazi man made stepenicama. Ima ih prilično i čudno su plitkoga profila, pa je logično da ćeš u nekom trenutku potrčati uz stepenice skačući na svaku drugu. Djeluje lako penjiv uzbrdo bez stepenica, ali nakon što priđete bliže, vidite koliko je površina sipka i koliko bi penjanje bilo prilično futilno – u jednom bi trenutku stopala izazvala odron a tijelo bi se vjerojatno samo skotrljalo nizbrdo.

Kada se popnete na vrh, imate priliku vidjeti kotao kaldere (vidi, pleonazam :D ) izbliza. Na snažnoj Sunčevoj svjetlosti zbilja lijepo izgleda i prosto zove da se po kotlu prošetaš. Ipak, hodanje izvan označenih dijelova zabranjeno je jer se pokušava očuvati delikatnost lokaliteta. Nije problem jedan čovjek ili dvojica koji se prešetaju, već deseci, stotine i tisuće čiji bi koraci zasigurno uništili kalderu.

IMG_4504 IMG_4505 IMG_4506 IMG_4508 IMG_4517 IMG_4519

Naravno, pogled odozgor je predivan, a sreća se zove malo Sunca umjesto magle.

Save

Save

Save

Save


Dan #4. | Asbyrgi i turf crkva

Ponedjeljak je započeo prilaskom crkvi

Víðimýrarkirkja

jednoj od šest travnatih crkvi na Islandu.

Nastavili smo sjevernim dijelom Ring roada prema gradu

Akureyri

gdje smo poljubili vrata lokalne katedrale (da, za nereligiozne ljude posjećujemo poprilično crkvi), ali smo upoznali strašno šarmantan grad i ručali islandsku tradicionalnu mesnu juhu i fish & chips.

Random krateri uz cestu nisu ništa neobično.

IMG_4990

Ovaj je bio jedan od ljepših i nemam ga gdje ugurati osim ovako. :)

Slap

Goðafoss

povlači zanimljivu simboliku. Pročitajte kako je stekao ime “božanski slap”. Na ovoj smo točki zašli u Diamond ring (nekreativno nazvan drugi krug atrakcija, dijagonalno suprotan na karti od Golden ringa) gdje smo se zadržali i sljedeći dan.

Vozeći se prema gradu Husavik prošli smo cestom kraj zaljeva Öxarfjörður (isl. fjord sjekire) koji nikako nije mogao biti neposlikan.

IMG_4995 IMG_4999 IMG_5006 IMG_5007

Kraj dana obilježen je jednom od najmoćnijih lokacija na otoku.

Ásbyrgi

je kanjon neobičnoga oblika koji je dovoljno upadljiv da se jasno vidi s ceste, i s vrlo lijepom simboličnom tradicijskom pričom o nastanku.

Kada smo shvatili da do planiranoga Dettifossa nije moguće prići sjevernim cestama, napravili smo cijeli krug nazad preko Husavika i sparkirali se uz makadamsku sporednu cestu u gustoj magli na lokaciji petnaestak kilometara od Mývatna, gdje smo dignuli šator i uvalili se u krpe nakon porcije korejskoga ramena.

IMG_5186

Save

Save

Save

Save

Save

Save

Save

Save


Víðimýrarkirkja

Pišući itinerar i šarajući MUSSMUSSMUSS točke po mapi za posjetiti zaključila sam da pretjeranu pažju na svakom putovanju posvećujem(o) crkvama i općenito religijskim objektima za osobe čija se religioznost može ugurati u prostor izrasta maloga nokta. Sudden realization moment vezan je za šest travnatih crkvi (turf church, torfbær), unikatnih islandskih spomenika koji slave odnos čovjeka s bogom – jedna je u sklopu open air muzeja u Reykjaviku (Árbærkirkja), ostatak je raspoređen duž otoka. To su: Gröfkirkja – najstarija, Víðimýrarkirkja – najljepša, Saurbærkirkja – najveća, Hofkirkja – najmlađa i Núpsstaðurkirkja – najmanja.

Plan je bio posjetiti svaku od njih u maniri skupljanja Pokemona i s guštom kako skupljam norveške stavkirkene (1 & 2 & 3), no na koncu smo posjetili jednu. Najljepšu.

IMG_4831IMG_4835

Ulaz u Víðimýrarkirkju na moju ogromnu žalost bio je onemogućen iako je crkva i dalje u pogonu za održavanje misa, što mi se strašno sviđa. Nije mala stvar; izgrađena je u dvanaestom stoljeću. Ne bih odbila prisustvo liturgiji da mi se pruži prilika. Stoga sam zavirila kroz prozor i škicnula zasjenjeni prostor; interijer krasi rezbareni crkveni namještajem od drveta s pleterskim ornamentacijama vikinškoga stila. Čista poezija jednostavnosti. Nažalost, poštenu fotografiju nije bilo moguće okinuti, ali evo kako izgleda unutrašnjost.

Crkva je nisko građena jer Island nije mjesto za visoke građevine. Količina i intenzitet vjetrova spadaju u one s krajnje nehumanim razinama, a svaka isturena pojava biva nagrađena udarima. Budući da drvo nije čest resurs, rađene su malene i štedeći, a pokrivale su se slojevima zemlje da bi se izolirale od vremenskih nepogoda.

IMG_4836  IMG_4834   IMG_4839

Save

Save

Save

Save


Akureyri

Akureyri je maleni gradić u kutu fjorda Eyjafjörður, dugoga šezdeset kilometara, i koji je jedna od slijepih ulica Grenlandskoga mora. Drugi je po brojnosti populacije na otoku i strašno je simpatičan i 100% življiv. Kao, uostalom, i Reykjavik. Islandski gradovi imaju visoku razinu pitomosti i čovjek se baš osjeća ugodno u njima.

IMG_4902IMG_4909

Stali smo u Akureyri isključivo s namjerom da uđemo u lokalnu luteransku katedralu – Akureyrarkirkja. Prema podacima s interneta, sa stropa visi ribarski brod, simbol nordijskih žrtava bogovima radi zaštite voljenih koji odlaze u ribolov. Kad velim “ribolov”, ne mislim na vikend-odlazak i bežaniju od žene, već mukotrpni ribarski posao kada se glava obitelji nije vraćala na kopno i kući nakon nekoliko tjedana. Osim po brodu i neobičnoj interpretaciji raspela, katedrala je poznata i po orguljama s nehumanih 3 200 cijevi koje daju unikatan zvuk.

Nažalost, osim zastave na pola koplja pred crkvom, zatvorenih vrata i natpisa “zbog sahrane pristup u crkvu nije moguć” nismo ništa vidjeli. Stoga smo malo šetali gradom, kupujući suvenire, šaljući razglednice i uživajući u gradu udaljenome parsto kilometara do Grenlanda. #goals, naravno. :D

IMG_4892

IMG_4916IMG_4894

Nema veze, prošetali smo simpa gradom, gdje smo ručali mesnu juhu kjötsúpa koja se spravlja od janjetine i povrća, a tipična je zimska juha. Bila je vrlo krepka i ukusna, a iza nje opleli smo po fish & chipsima. Regularno dobar pomfrit došao je u kombinaciji s bijelom ribom pohanom u pivskom tijestu, što nam je oboma jako lijepo sjelo.

IMG_4899

IMG_4900

Kao desert odabrala sam u lokalnom duću paket od 500 g borovnica na tilboðiju. Vjerojatno nikad neću zaboraviti Lazićev pogled s dozom naredbe, “e al imaš sve to pojest do kraja putovanja”, tonom kao da sam kupila pola kile stir fryanih kišnih glisti u umaku od blendanih kozjih muda.

IMG_4923

Treba li uopće reći da sam sprašila kutiju bez trzaja u roku par sati?

Save

Save

Save

Save

Save

Save

Save


Ásbyrgi

O Asbyrgi kanjonu nisam našla puno informacija online i tuđih iskustava (pogotovo u usporedbi s Gullfossom i ostatkom top atrakcija), ali ono malo što sam našla posebno me zaintrigiralo. Ovo mi je jako drago, jer ako bih se fokusirala samo na superpopularne lokacije, ne bih imala priliku vidjeti nešto ovoliko zanimljivo.

Radi se o kanjonu koji leži uz cestu položenu istok – zapad (cesta 85), i ima oblik potkove položene pod 90 stupnjeva u odnosu na nju, u smjeru jug.

asbyrgi

“Potkova” je udubljeni dio, zemljani, dok je istureni dio skeletne kamene prirode i vrlo je visok. Spominje se visina od stotinjak metara. Visoko neobično poravnato stijenje u vrlo dugome nizu vidi se s ceste. Doslovno sam vrisnula kada sam spazila Asbyrgi. Skrenuli smo i popeli se na istureno kamenje u sredini “potkove”, hodajući dijelom uz rub, a dijelom uz sredinu, s namjerom da vidimo što je više moguće.

IMG_5014

Pogled odozgor zbilja je poseban.

IMG_5016

IMG_5041

IMG_5019

IMG_5043

IMG_5045IMG_5052IMG_5060IMG_5069

Bilje koje pokušava rasti po središnjem dijelu izgleda ovako. Nisko raslinje, mahovine i lišaji. Jedino što može pretrpjeti sve ove vremenske neprilike.

IMG_5018IMG_5100

Ovdje sam našla nekoliko mjesta gdje su vrane trgale svoje žive obroke. Na jednom od njih pokupila sam najdraži mi suvenir s cijeloga putovanja, lubanju neke od lokalnih ptica.

IMG_5051

Vrana zapravo ima prilično na Islandu, a nekoliko Huginna i Muninna imali smo priliku i vidjeti kako sjede poetično na kamenju i najavljuju ono što nas je dočekalo par dana kasnije.

Legenda kaže da je za oblik kanjona zaslužan Odinov osmonogi konj Sleipnir koji ga je stvorio udarcem jednoga od kopita o tlo. Znanost spominje potrese i moćne glečerske rijeke koje su protjecale ovom regijom, ali meni je Sleipnir-verzija draža.

Po završetku šetanja sredinom spustili smo se na “potkovu”, u udolinu. Stijenje izgleda strahovito moćno, veliko i visoko. Čudi me da lokacija nije nikada bila korištena za snimanje filmova. Krenuli smo prema vrhu “potkove” na južnome dijelu kanjona, obraslom šumarkom. Stabla u njemu dosta su niska i izgledaju bolesnjikavo, iako, mislim da je to normalno obzirom na klimat i vjetrove. Breze su deformirane i skoro pa ležeće rastu mjestimično, što je neusporedivo s hrvatskim brezama, primjerice. Krajnji dio je bio neočekivano spektakularan – uz visoke stijene po kojima smo vidjeli gnijezda raznih ptica leži mirno jezerce okruženo zelenilom.IMG_5107 IMG_5109 IMG_5111 IMG_5112 IMG_5113 IMG_5115 IMG_5118 IMG_5133

 

Save

Save

Save

Save

Save

Save


Goðafoss

Jedan u dugom nizu islandskih slapova nosi posebnu priču. Tisućite godine, vođa plemena Ljosavatn okruga i jedan od govornika na Althingu – stanoviti Þorgeir Ljósvetningagoði Þorkelsson – zadužen je za donošenje odluke trebaju li Islanđani odbaciti vjerovanje u staronordijske bogove i prihvatiti Jahvu čiji su proponenti bili mnogobrojni misionari i monasi koji su došli širiti vijest i na Island.

Kada je konačno odlučio uime svih Islanđana i kada je njegova odluka formalizirana, Þorgeir je otišao kući, pokupio sve kipove i vjerske predmete posvećene Aesirima i Vanirima i bacio ih je u obližnji slap. Goðafoss. Slap bogova.

Pad mjeri dvanaest metara, dok je širok trideset metara. Oko njega nalaze se formacije od lave, a cijela kompozicija izgleda zbilja spektakularno.

IMG_4943 IMG_4956 IMG_4949 IMG_4958 IMG_4979 IMG_4982 IMG_4984

Save

Save

Save

Save

Save

Save


Dan #5. | dijamantno kruženje

Peti dan već me uhvatila tuga što moramo nazad na kontinent, znajući da imamo četiri puna dana do polijetanja s keflavičkog aerodroma. Računajući da ćemo sutradan (srijeda) gaziti kao manijaci autom duž dijela rute gdje nema puno toga za vidjeti, odlučili smo puni dan posvetiti Diamond circleu i njegovom bogatstvu zanimljivosti. Ako se mene pita, utorak je bio highlight čitavoga putovanja – najposebnije i najjače lokacije na cijelome otoku leže upravo oko jezera Mývatn. Zanimljivo; izgleda tako obično i pitomo, a leži na vrlo burnome području kao i Golden ring – i ovdje postoje tragovi rasjeda ali nisu onoliko upadljivi; no vulkanske aktivnosti tijekom povijesti nije nedostajalo.

IMG_5193

Spustili smo se makadamom do Mývatna u ranim jutarnjim satima, nabrijani na

Hverfjall

crni krater ugasloga vulkana koji odhajkasmo s guštom.

Nedaleko se nalazi i slavna GOT spilja u kojoj Jon Snow opali Ygritte, do koje smo pješačili kroz polje lave.

Grjótagjá

Postoji i put cestom, ali nije nam bio zanimljiv. Ako se može poprijeko do neke točke – ide se poprijeko.

O paklenim katakombama već sam pisala.

Dimmuborgir

Izgledaju još epskije i zanimljivije nego sam mislila, stoga smo ovdje proveli prilično vremena hodajući najduljom mogućom stazom, da bi što bolje posrkali atmosferu.

Nastavljajući kružeći cestom oko jezera Myvatn naišli smo na set pseudokratera zvan

Skútustaðahreppur

s kojih puca odličan pogled na okolno područje. Hrpa turista, busevi, gerijatrija.

Jezero je relativno maleno, a s njegove druge strane nalazi se veliko geotermalno područje

Hverir

koje je jedan od meni najbitnijih highlighta cijeloga putovanja.

U blizini Hverira nalazi se caldera Krafla, trenutno smrznute vode u krateru.

IMG_5660

Za kraj dana ostao nam je najveći i najjači europski slap

Dettifoss

kojemu smo prišli s druge strane i otvorenom cestom (zatvorene 2 od 3).

Nakon Dettifossa čekalo nas je parsto kilometara bez bitnijih i označenih zanimljivosti na otoku, stoga smo projurili sjeveroistočni dio otoka i dobrano prošli istočni. Zaustavili smo se u mjestu Öxa, gdje smo u brdima podigli Hilleberga uz prilično nestabilno vrijeme. Puhao je jak vjetar koji je nosio kišu, ali nakon brzinskog podizanja šatora udobno smo se smjestili i zaspali.

IMG_5742 IMG_5745

Save

Save

Save

Save

Save

Save

Save


Hverfjall

Hverfjall je krater koji je ostao nakon erupcije vulkana prije 2 500 godina. Promjer ovoga kratera vrste tefra iznosi 1 000 metara pri vrhu što ga čini prilično upadljivim kako mu prilazite i divno ogromnim – smatra se jednim od najvećih na Zemlji, a uspon do vrha moguć je samo s dvije man made i održavane staze. Nadam se da nema previše budala koje bi se pentrale nekim random smjerom jer je sipkost površine nalik onoj Saxholl kaldere. Propadanje i odron ubrzo nakon – zagarantirani.

Uspon mjeri 4 km i apsolutno je vrijedan šetnje. Može se hodati i duž gornjega ruba, s kojega se vidi nekoliko sljedećih točaka koje ću spomenuti u nastavku petoga dana.

IMG_5196   IMG_5209 IMG_5216 IMG_5218 IMG_5222 IMG_5237 IMG_5253 IMG_5260

Save

Save

Save

Save

Save


Grjótagjá

Mala spilja Grjótagjá nalazi se dva kilometra od podnožja Hverfjella. Do nje smo hodali preko polja lave obrasloga mahovinama oko dva kilometra spuštajući se s Hverfjella.

IMG_5270

Polje lave izuzetno je zanimljivo za vidjeti i doživjeti.

IMG_5277 IMG_5274

IMG_5275 IMG_5290  IMG_5292

Osim vas i kamena nema nikoga i ničega. Nema ptica ni sisavaca koji bježe preko polja u strahu – ničega. Muk i tišina.

Ovo je pogled na ulaz u spilju.

IMG_5338

U spilji se nalazi termalni izvor. Nakon erupcija vulkana Krafla tijekom kasnih sedamdesetih i ranih osamdesetih temperatura vode narasla je jer je erupcija sprovela tok magme pod spilju i zagrijala ju na 70 stupnjeva. Danas mjeri 43-46 stupnjeva, a kupanje je zabranjeno. Osjeti se miris sumpora kao i na svakom drugom geotermalnom izvoru, ali u manjoj mjeri.

Grjótagjá je poslužila je kao scena u Game of Thrones epizodi Kissed by fire. Manja je nego što sam očekivala da će biti. Nakon ulaska unutra počela sam cijeniti svu onu tehničku ekipu koja se smjestila u taj mikroprostor, osvijetlila ga onako meko toplo i učinila lijepim za vidjeti.

IMG_5305 IMG_5307

Evo i pogleda odozgor. Vidi se jasno kako je spilja nastala, gromada stijene pukla je po duljini i samo se nagnula na cestu stvarajući šupljinu koju je napunio termalni izvor vode grijane magmom.

IMG_5333 IMG_5336

Jako zanimljivo i vrlo lijepo. I minijaturno u odnosu na očekivanja.

Save

Save

Save

Save

Save

Save


Dimmuborgir

Dimmuborgir, formacije nastale hlađenjem magme u vodi, već su spominjane na svartu. Izgledaju preopako dobro, stoga smo prehodali sve puteve koji su označeni za posjetitelje.

Paklene katakombe Dimmuborgir dom su sinova spomenute Gryle i Leppaludija – Yule ladsa (isl. Jólasveinarnir) ekipe sačinjene od trinaestoro braće, islandskoga odgovora Djedu Božićnjaku. Svaki od njih ima specifično ime, vezano za omiljenu aktivnost ili onu koja ga najbolje opisuje. To su, redom kako dolaze po kalendaru 13 dana prije Božića:

  • Stekkjarstaur – Sheep-Cote Clod – dosađuje domaćoj živadi, pogotovo ovcama
  • Giljagaur – Gully Gawk – skriva se u vododerinama
  • Stúfur – Stubby – vrlo patuljast rastom
  • Þvörusleikir – Spoon-Licker – izuzetno mršav, krade žlice koje se koriste pri kuhanju i liže ih
  • Pottaskefill – Pot-Scraper – krade ostatke hrane iz lonaca
  • Askasleikir – Bowl-Licker – krade lonce i poklopce u kojima je hrana
  • Hurðaskellir – Door-Slammer – mariše vratima, pogotovo noću kada drugi spavaju
  • Skyrgámur – Skyr-Gobbler – ljubitelj skyra, fermentiranoga mliječnoga islandskoga proizvoda nalik jogurtu
  • Bjúgnakrækir – Sausage-Swiper – ljubitelj kobasice
  • Gluggagægir – Window-Peeper – lopov koji krade tuđe predmete nakon što viri kroz prozor
  • Gáttaþefur – Doorway-Sniffer – ljubitelj islandskoga kruha s dugim nosom i odličnim njuhom
  • Ketkrókur – Meat-Hook – kradljivac mesa
  • Kertasníkir – Candle-Stealer – kradljivac svijeća.

Yule ladsi nisu vidljivi ljeti; najlakše ih je naći zimi hodajući kroz Dimmuborgir i vičući: “Jolasveinn! Jolasveinn!”. Poneka su imena teško prevediva, stoga ostavljam engleske varijante za sve njih.

Evo Dimmuborgira.

IMG_5345  IMG_5346 IMG_5351 IMG_5347 IMG_5352 IMG_5353 IMG_5357 IMG_5365 IMG_5372 IMG_5374 IMG_5408 IMG_5442 IMG_5457 P1020860

Save

Save

Save

Save

Save

Save

Save


Skútustaðagigar

Random postaja uz cestu, neplanirana. Niz pitoresknih kratera uz Mývatn nastalih eksplozijama uzrokovanima vodenom parom, kada magma dođe u kontakt s vodom iz jezera ili močvara. Područje je bogato autohtonim i endemskim ptičjim vrstama.

IMG_5470 IMG_5475  IMG_5481 IMG_5485 IMG_5486 IMG_5488 IMG_5491

Save

Save

Save

Save

Save


Hverir

Geotermalni wasteland. Fenomenalne boje. Fumaroli. Ključajuće blato. Žute nakupine na odušcima. Neljudski snažan smrad sumpora nošenoga vodenom parom. Stopala koja propadaju samo 10 cm u tlo teksture brašna. Penjanje na obližnje brdo s kojega sam se skoro skotrljala koliko je bilo sipko.

IMG_5508 IMG_5513 IMG_5514 IMG_5519 IMG_5522 IMG_5523 IMG_5534 IMG_5528 IMG_5538 IMG_5547 IMG_5565 IMG_5578 IMG_5583 IMG_5588 IMG_5591 IMG_5592 IMG_5595 IMG_5599 IMG_5601 IMG_5604 IMG_5605 IMG_5610 IMG_5615 IMG_5647 IMG_5654 IMG_5664

I pranje skupljenih uzoraka kamenja od sitnog i finog pijeska koji bi uništio podište rentanog auta.

Save

Save

Save

Save

Save


Dettifoss

Najveći slap Europe punjen je vodom glečera Vatnajökull. Do njega vodi blatna staza jer baca toliko finih sitnih kapi vode da ima svoj osobni oblak nad dijelom koji smo posjetili i koji se vidi uredno s ceste. Bili smo mokri kao da smo pokisli, a slap je bio na minimalno sto metara nižoj visini od nas. Nije mu čak ni smetalo islandsko vrijeme. Daje dodatnu dimenziju dramatičnosti.

IMG_5673 IMG_5674

Dug je preko 100 metara, a pad mjeri 44 m. Na određenim točkama udari vode o dno slapa toliko su jaki da se pod nogama trese tlo i bruji.

IMG_5683 IMG_5697 IMG_5715

Izgleda izuzetno snažno i zastrašujuće. Složili smo se kako bi bilo super da iza slapa postoje komore i hodnici kroz koje se može proći i vidjeti svu tu masu vode u padu izbliza (bez da te samelje kada bi u slapu završio). Uz vodopad na sve strane stoje natpisi da se ne prilazi preblizu zbog vlažnoga i skliskoga tla. Iskreno žalim one koji su eventualno pali u ovu bijesnu silu prirode i samo se nadam da je njihova smrt nastupila u što kraćem roku. Živo i svjesno padanje u žrvanj stravične količine vode i preživljavanje zasigurno povlači lom i kriminalnu traumu.

Do slapa smo došli južnom cestom, da smo došli nekim od sjevernih makadama, završili bi na obali koja je služila kao lokacija za snimanje uvodnih scena Prometheusa.

Save

Save

Save

Save

Save

Save


Dan #6. | šetnja do glečera i ulazak u nevrijeme

Dan u Öxi počeo je snježno. Probudili smo se u ranu zoru (tipa 5 ujutro) jer je vjetar brijao po šatoru, noseći snijeg, ali nije nam bilo hladno. Barem ne previše. Uredno smo se naslikavali vani prije negoli smo krenuli dalje na put. U autu smo bili u 6:00, spremni za stotine kilometara dijela rute bez previše zanimljivosti s popisa.

IMG_5795 IMG_5789

Nastavili smo do kraja makadamske ceste 939 do ulaska na Ring road koja relativno dosljedno prati oblik malenih poluotoka jugoistočne obale u smjeru grada Höfn.

IMG_5806 IMG_5811 IMG_5813 IMG_5816 IMG_5818  IMG_5826

Mislim da u ovoj zoni nismo naišli na niti jedan drugi automobil na cesti.

Kad izađeš iz auta – oko tebe samo mir i tišina. Kasnije se čak i pojavila boja. :o

IMG_5829 IMG_5832 IMG_5835 IMG_5844 IMG_5847 IMG_5848 IMG_5851

Snijeg koji nas je meo u brdima pretvorio se u upornu kišu uz obalu mora. Po dolasku u Höfn pronašli smo dućan u kojemu smo se opskrbjeli hranom i lokalni informacijski centar. Tamo smo saznali kako je Skaftafell ledena spilja (koju sam po svaku cijenu željela posjetiti) zatvorena zbog ulaska u toplu sezonu i opasnosti od nezgoda pri topljenju leda.

Htjeli smo tugu utopiti u nekakvoj dobroj pizzi ili gulašu (hell, prošao bi i kebab), ali Höfn je minijaturno mjesto – osim morskih plodova kojima nijedno nije sklono, ne može se naći ništa. Pizza postoji tek jedna u jednom restoranu, a specificirano je na meniju na ulazu kako se može naručiti tek iza 5 popodne.

Stoga smo jednostavno krenuli nazad na cestu. Pratilo nas je loše vrijeme – ne muče nas kiše niti snijegovi ni vjetrovi doklegod postoji mogućnost daljnjega prolaska do željene točke. Tim više što putujemo autom i zbilja se ne osjećamo ni otprilike ranjivo kao na motoru. Ujedno, dio ceste na kojoj smo se nalazili leži južno od najvećega glečera na Islandu – Vatnäjokull – što znači da su svakakve vremenske promjene moguće.

Sivilo uz cestu razbio je niz jezika LEDA, glečerskoga leda koji tiho prilazi obali mora, provlačeći se među brdima na koja na putu naiđe. Primijetili smo kako do nekih od njih postoji i prilaz prikladan za automobile, pa smo prišli glečeru:

Fláajökull

Krenuli smo s namjerom da mu dođemo što bliže; da nije bilo “rijeka” nastalih topljenjem leda koje nije bilo moguće pregaziti bez da zađem u prilično mrzlu vodu, sigurno bih sjela na gromadu leda i barem nakratko guštala u pomisli “fuck, sjedim na glečeru”.

Sljedeća lokacija s popisa bilo je glečersko jezero

Jökulsárlón

gdje smo zbog snažnih glečerskih vjetrova bili zaustavljeni u namjeri da krenemo dalje.

Nije bilo druge nego maknuti se s čistine oko jezera i vrnuti nazad u prvi grad koji nudi makar kakvu zaštitu od naleta vjetra koji nosi kamenje, šljunak i slično. Osjećali smo se baš šugavo, brinući se hoćemo li doći na vrijeme na ukrcaj za avion za Oslo, ali bili smo oboje svjesni strahovite promjenjivosti islandskoga vremena i dijelom smo na ovakvo što i računali. Zaspali smo u Höfnu na parkingu kampa koji je bio zatvoren. Nismo bili raspoloženi za šator, stoga smo se samo smjestili u sicevima auta i čekali jutro u nadi da možemo ubrzo na put dalje.

Save

Save

Save

Save


Fláajökull

11% površine Islanda leži pod glečerima, pojavama koje su meni izuzetno zanimljive i atraktivne i kojima se strašno veselim kada idemo na putovanja. Glečer najbliži Zagrebu bio je austrijski Pasterze koji sam vidjela nekoliko puta, ali zbog stiske s vremenom nikada se nisam spustila do “dna” kanjona u kojemu leži velika ledena masa.

Šetnje po glečerima izvan zimskoga perioda apsolutno su zabranjene zbog topljenja leda i nepredvidljivih scenarija tijekom posjete. No, ispunila sam lifelong dream – prišla sam glečeru na maksimalnu moguću udaljenost. Do glečera Fláajökull vozili smo dvadesetak minuta iza izuzetno spore babe za volanom, no radi svega što smo potom vidjeli mogu samo reći – vrijedilo je.

IMG_5941

Fláajökull “curi” između dva brda iz smjera najvećega glečera Vatnajökull -> more. Ovo je vrlo vidljivo s ceste, pa me čudilo što nema turista oko nas. Nema veze, dapače, ovo nam je dalo priliku da se u miru odšetamo prema ledenoj masi.

IMG_6034

IMG_5890 IMG_5876P1020906

P1020917P1020919

Tu sam otprilike stala i odustala.

Kiša je uporno padala, pa smo aparat držali u jakni i vadili ga samo kada smo željeli nešto poslikati.

U ovom slučaju, radi se o osobi koja na sebi ima dvoje hlače, baselayer, vunenu islandsku vestu i vodootpornu jaknu i koja sretno hopše po šljunčanim sprudovima u jezercu koje je stvorio glečer u topljenju.

IMG_5912   IMG_5943

IMG_5906

Tlo po kojemu sam hodala vrlo je zbijeno glinasto i teško. Iako je vlažno, noga uopće ne propada u njega, čak se i vrlo malo vode izdvaja pod pritiskom stopala. Našla sam vrlo zanimljivoga kamenja u podnožju glečera i koje je, naravno, trebalo oprati prije ulaska u automobil i nastavka putovanja.

Save

Save

Save


Jökulsárlón

Loše vrijeme u Höfnu izazvano kolizijom oceanskih i zračnih struja s glečera Vatnajökull kulminiralo je zabranom prometa na točki uz glečersko jezero Jökullsárlon, vodenu masu na putu između Vatnajökull glečera i mora. Nalazi se stotinjak kilometara od Höfna i strahovito je moćan prizor. Ovdje je ljeti ogromna količina santi leda koje polagano plutaju prema moru i putem nestaju u bočatoj vodi.

Kada smo prišli jezeru na čijoj su površini plutale vanajekulske sante leda, obalu je nemilo derala oluja. Izašli smo iz auta da bismo se poslikali, a vjetar koji me pritom raspalio bez premca najjači je vjetar koji me ikad propuhao. Vjetar – ne da je brijao, nego je – brijao. Svom silinom i žestinom, a hladna je struja nosila poveće kapi kiše. Nakon desetak minuta šacovanja obale bili smo potpuno mokri. Do gaća, što bi narod reko.

IMG_5995 IMG_6019 IMG_6022

Ovdje smo obaviješteni da je prolaz u smjeru Reykjavik – nemoguć. S druge strane mosta na jezeru bilo je parkirano policijsko vozilo koje je uredno odbijalo sve namjernike voljne prolaska.

Razočarani jer ne možemo dalje, utaborili smo se kratko u zalogajnici uz jezero s namjerom da se prištekamo na wifi, vidimo stanje na cestama i ustanovimo kako ćemo i kada dalje. Podsjećam, na raspolaganju smo imali 8 dana za 1300 km koji su već u ovom trenutku bili podebljani s ekstra 800 km a jedva smo prešli polovicu planiranih ukupnih kilometara. Scena je izgledala klasično sitcomska – sjedili smo u od boga zaboravljenom bircu dok je vani nemilo brijalo nevrijeme; osim nas dvoje (wannabe avanturista) lokal je bio pun mještana u tipu gorštaka i drvosječa koji su mrmoljili na arhaičnom nordijskom. Poneki turist vidno je odskakao – svi smo bilo nabudženi opremom i bilo je jasno da nismo lokalci.

U vodi Jökullsarlona vidjeli smo tuljana. Na opću žalost za mene koja sam se veselila pomisli na susret s tuljanom u prirodi i izvan zoo vrtova, samo u vodi. Životinja duga oko metar izronila je nekoliko puta na površinu jezera koje se spajalo s morem i zaronila je natrag u dubine gdje je sigurno mirnije.

P1020929

Kvaliteta slike je, znam, užasna i što se drugih tiče, na njoj može biti i Loch Ness monster koji žica three fiddy – ali ovo je bio tuljan. :herc2:

Ptice na slici stoje poslagane na travnjaku jer čekaju da se smiri vjetar. Povremeno pokoja pokuša uzletjeti, ali vjetar ju baci nazad na tlo držeći lekciju o poslušnosti. Dobar dio skonča i u moru; vjetar je bio toliko jak da smo i mi skoro završili u mrzloj vodi, gdje neće lagane ptice raširenih krila?

P1020934

Budući da je Jökullsarlon na čistini i količina vjetra i letećega kamenja zbilja nije zanemariva, a nas tereti odgovornost prema rentanome autu, vratili smo se u Höfn, gdje smo se sparkirali uz lokalni kamp koji nije radio jer je izvan sezone (?!?! opet, ako je ova masa ljudi koju smo uporno viđali uz cestu i na parkingu kampa karakteristična za period izvan sezone, zbilja ne želim znati kako izgleda Island i Ring road u sezoni) i čekali jutro i bolje vijesti. Ionako izbora nije bilo.

Save

Save

Save


Dan #7. | marooned

Prvu polovicu dana pitali smo se kako i što dalje sjedeći u Höfnu, u brizi hoće li nam se u slučaju otvorenja ceste opet na putu prema Keflaviku zatvoriti neka dionica i hoćemo li stići na let za Oslo na vrijeme.

Drugu polovicu dana vozili smo kao manijaci jer se cesta od Höfna do Keflavika uspjela otvoriti. Nakon dugog perioda čekanja i konzultiranja s drugim putnicima na temu zatvorene ceste uspjeli smo dočekati otvorenje i prohodnost. U brizi da se ceste neće ponovno zatvoriti pojurili smo u smjeru Keflavik, što znači da smo u nekoliko sati prešli petstotinjak kilometara, uglavnom kroz kišu i vrlo snažne nalete vjetrova koji bacaju automobil po cesti a povremeno i šljunak po karoseriji, što otprilike izgleda kao kada fragmenti izvjesnoga ruskoga satelita krenu perjati po ISS-u u Gravityju.

Ovo je značilo da sam putem izgubila nekoliko ubitačnih lokacija za posjetiti i vidjeti. Redom: Svartifoss slap, Dverghamrar stijene, crna plaža u Viku, Reynisdrangar stijenje, kanjon Fjadragljufur, srušeni avion na crnoj plaži, Skogafoss, Dyrholaey poluotok, Seljavallalaug… Samo sam mahala jednoj po jednoj lokaciji kako sam kraj nje prolazila autom kroz kišu nošenu žestokim vjetrom.

cry

Znači, osim grim islandskih prizora uz cestu nismo puno toga vidjeli dobrih 300 km.

IMG_6030 IMG_6031 IMG_6032 IMG_6058 IMG_6072 IMG_6061 IMG_6082 IMG_6073 IMG_6125 IMG_6153 IMG_6160 IMG_6157 IMG_6163 IMG_6177

Prvo stajanje bilo je na lokaciji gdje se nalazi slap

Seljalandsfoss

poznat po spiljoidnoj udubini između slapa i šupljine slapa, što znači da se iza slapa može proći i gledati. Hrpa ljudi, fotoaparata, žicanje ljudi da ih se slika, vrlo neuredni toaleti uz parking pun buseva i kampera.

Ni kilometar dalje leži slap

Gljufrabui

koji traži penjanje po stijenama koje su na par mjesta čak i osigurane lancima, da ne bi netko nadobudan zveknuo o tlo.

Već skoro pri kraju puta kiša i oblaci polako su nestali, pa je kaldera

Kerið

izgledala odlično. Jedan je od ljepših prizora na cijelome putu.

Vozeći se okolo odlučili smo spavati na divoti zvanoj

Thingvellir

koji smo već posjetili par dana prije.

Ovaj se potez ispostavio kao odličan jer je bilo daleko manje ljudi, pa je hodanje bilo zbilja užitak, a kadrovi u sutonu izgledaju savršeno. Podignuli smo šator, poslikali se za arhiv, navukli vreće za spavanje i povukli se u duboki san, s pomalo razočaranja jer je bila u pitanju posljednja noć izvan civilizacije na Islandu.

Save

Save

Save

Save

Save


Seljalandsfoss

Upravo zbog lošega vremena koje nas je tjeralo ASAP u smjeru Keflavika razveselilo me prvo stajanje toga dana. Bio je to slap Seljalandsfoss, čiji je parking bio pun autobusa, kampera i automobila iz kojih su otprilike u trenutku našega dolaska pristizale rijeke ljudi. Poznat je kao slap koji u zaleđu ima spilju u koju se može zaći i vidjeti slap “straga”.

Osim što je slap poslužio kao scenografija za fotosešn u kojemu se wannabe hip-klošarski odjevena azijatkinja cca 30 minuta kesila u objektiv fotografa, sam je slap bio uporno bacan vjetrom u manjoj ili većoj mjeri.

Uspjeli smo se zavući iza slapa, smočili smo se poprilično, ali vrijedilo je.

IMG_6248 IMG_6251  IMG_6254 IMG_6276  IMG_6300 IMG_6287 IMG_6313

Save

Save


Gljufrabui

Vrlo blizu Seljaland slapa leži još jedan, vrlo neobičnoga imena – slap Gljufrabui (isl. onaj koji je smješten u rupi). Pad je vrlo dug i nakon nužnoga penjanja na vrh nisam ga mogla nikako uslikati u komadu, pa evo pokušaja u tri epizode i pogleda odozgor.

IMG_6328

IMG_6329

IMG_6330

IMG_6333

Save


Kerið

Kerið se formirao prije preko 6 500 godina, kada je nakon erupcije masa magme uzrokovala propadanje u magminu komoru, zatrpala ju i potom se depresija napunila vodom iz podzemnih izvora. Jezero je karakteristične akvamarin plave boje što su uzrokovali otopljeni minerali u vodi. Kaldera Keriða ovalnoga je oblika, duljine 270 m, širine 170 m i dubine 55 m. Dubina jezera varira od 7 do 14 m.

IMG_6374

IMG_6344   IMG_6421

IMG_6441   IMG_6469

IMG_6470      IMG_6467

IMG_6459    IMG_6439

Save

Save

Save

Save


Thingvellir drugi put jer zašto ne

Volimo tražiti zanimljive i karakteristične lokacije za spavanje. Iako smo Thingvellir posjetili nekoliko dana prije, odlučili smo ponoviti posjet s namjerom da ga proučimo još jednom bez previše smetala. Plus, trebalo je negdje dići šator i dočekati jutro – a ovaj se komad prirode učinio baš opako prikladan.

IMG_6623 IMG_6617 IMG_6614 IMG_6600 IMG_6596 IMG_6581 IMG_6550 IMG_6541 IMG_6529 IMG_6523

Althing, lokacija govorničke pozicije prvoga sabora na svijetu.

IMG_6498

P1020950

Kamp nije bio prazan; osim našega, bilo je još nekoliko automobila i kampera. Na Islandu je prilično teško biti sam na nekoj lokaciji.

Vjetar je brijao vrlo snažno, toliko da sam predlagala da prespavamo u autu. Dok je Lazić dizao šator držala sam razapetu konstrukciju koju je iz moga ramena trgao vjetar i bilo mi je žao da ga vjetar strga. Onog trena kada je konstrukcija bila pravilno natgenutih španerskih špaga, potpuno se prestao tresti i sve su struje samo kliznule preko njega.

IMG_6679

IMG_6640

IMG_6656

Save

Save


Dan #8. | povratak u civilizaciju

Prethodni smo dan jurcali od Höfna južnom obalom što bliže Keflaviku, u namjeri da što bliže budemo aerodromu. Neuspijevanje ukrcavanja na let povuklo bi kupovanje skupe avionske karte, kašnjenje na poslove u ponedjeljak i nepotrebno stresiranje pa alternative nije bilo. No, loše vrijeme razvuklo se do kraja boravka na otoku, bilo je dosta vjetrovito, a povremeno i kišovito i snjegovito. Hilleberg je dignut uz urnebesan vjetar, kada sam molila Lazića da odemo spavati u auto jer mi je bilo očito da će Hillebergovi šćapovi puknuti kao slani štapići uz onakve udare. Ispostavilo se da je moja paranoja suvišna, a šator itekako dokazuje da trpi uvjete zbog kojih biva nošen i na uspone na Himalaju – nakon što su našpanane špage na njemu, nije se skoro ni pomaknuo. Do ujutro Hilleberg je preživio sve udare vjetra i potvrdio kvalitetu.

Probudili smo se u krasnom komadu prirode, polako se spremali za let pakirajući odjeću i višak obuće i tužno gledajući u prirodu. Island nam je oboma bio vrlo zanimljiv i dinamičan, čak nam ni nevrijeme nije toliko teško sjelo – to je Island, očekuj svašta.

Ujutro sam ustala potpuno otečenoga lica od silnih vjetrova prethodnih dana. Kapke uopće nisam mogla otvoriti, a oči su mi suzile još nekoliko sati nakon buđenja. Očito me momački propirilo, pogotovo tijekom šetanja po Keriðu.

thingvellir

Još smo jednom odzujali do Reykjavika, prošetali gradom, pokupili pokoji suvenir i mjerkali smo razne vunene odjevne predmete po second handovima. Ušetali smo u jedan od lokalnih barova iz kojih je tukao očito live black metal, gdje smo sjeli u kut i slušali probu nekakvoga lokalnoga banda. Reykjavik je općenito metaličniji od Osla; Norveška nema neku posebnu alternativnu scenu, ovdje je mentalitet vidno siroviji – dok Oslom hodaju mladići u uggsicama i s BB kremom na licu, Reykjavikom hoda hrpa metal Vikinga s lancima i dugom kosom.

Jurcanje prethodnoga dana bio je odličan potez; prema informacijama koje smo upratili, do kraja dana potpuno su zatvorene ceste za prolaz svim vozilima u smjeru zapada otoka južnom obalom. Yay us.

Prespavali smo u Keflaviku na parkingu. Sutradan ujutro, u subotu, zaključili smo putovanje predavanjem automobila rent-a-car kompaniji i ulaskom u avion na Keflaviku. Živo me zanimalo hoće li let ići po planu obzirom na vjetrove i vremenske (ne)prilike od kojih je patio prethodni period od nekoliko dana. No, let je prošao izuzetno bezbolno i elegantno, a priču zatvaram fotografijama iz aviona – prvo oblaka i islandskoga tla, a posljednja prikazuje norveško tlo i kopno, znak da smo kod kuće.

IMG_6812  IMG_6828

IMG_6824

IMG_6822

IMG_6817

IMG_6831

Save


Goodies, goodies

Boravak na Islandu bogomdan je za svakoga tko ima ikakvu povijest s metalom, Nordijcima i njihovom mitologijom. Osim što se uistinu može uživati u prirodi, postoji veliki broj suvenirnica naoružanih ogromnim asortimanom predmeta od vune, metala, perli od lave itd. Zbog vrlo male količine prostora u koferima na raspolaganju morala sam nastojati biti razumna pa sam se suzdržala od ludovanja. Vratila sam se kući teža za:

  • pravu islandsku vestulopa
  • lubanju nepoznate ptice nađene na Asbyrgiju na isturenom dijelu unutar “kopita”, na kojemu su vrane feastale nad svojim plijenom; naravno da sam morala napraviti privjesak za ogrlicu na temu Diablo II. oružja, sjećate se Necromancera i shrunken headsa?IMG_5051IMG_7240
  • privjesak s Ægishjálmr simbolom – pretpostavlja se da “helm” nije predstavljao materijalnu kacigu, već metaforičku i magičnu, koju su aplicirale vještice s namjerom hipnoze, distorzije mišljenja, vida i inih percepcija kod neprijateljaIMG_6840
  • hrpu kamenja s raznih kaldera, geotermalnih izvora i glečera (kako mi se čini, još ću skrenuti u kamenje :herc2: ) – crni komadi lave dolaze s polja lave, crveni su lava s kaldere Keriđ, sivi kamen sa zelenim inkluzijama dolazi s podnožja glečera Fláajökull a žuti u sredini i crvenkasti ispod njega pokupljeni su na Hverir poljuIMG_0457
  • prah korijena lakrisa, sladića, likoricije ili kako ga već tko zove našla sam u trgovini svakodnevnim namirnicama. Sigurna sam da se na Islandu koristi lopatom, ali ja sam odlučila u svijet kuhanja s lakrisom ući na mala vrata, pa sam krenula s probnim pakiranjem od par desetaka grama.IMG_6844
  • Islandski križ / Islandsk ulvekorset / Varghammaren – Islandski križ zapravo je kombinacija Thorovog čekića i kršćanskoga križa. Specifičan je isključivo za Island i nastao je u periodu kada je kršćanstvo počelo pristizati na otok. Kada je Islandski križ okrenut tako da je Fenrisova glava usmjerena prema gore, privjesak simbolizira Thorov čekić. Okrenut naopako predstavlja kršćanski križ.IMG_6841

Htjela sam naći i lijepi privjesak Sleipnira nakon što smo se šetali Asbyrgi kanjonom (svaki, ali baš svaki primjerak koji sam vidjela bio mi je pre-bnjeh) i kitovu repnu peraju u formi privjeska, ali, ne biste vjerovali, na kompletnom Islandu – koji lijepo zarađuje od whalewatchinga – nema niti jednoga privjeska, čak niti u muzeju posvećenome kitovima u Husaviku.

Najdraža stvarčica s cijeloga putovanja preparirana je vranina noga. Znate ono kada negdje šetate, spazite nešto i želite baš to po svaku cijenu i ne možete se skulirati dok to ne nabavite? E, upravo mi se to dogodilo s ovim privjeskom. Mislim da nitko nikada neće shvatiti zašto sam se i zašto ovoliko zatelebala u ovu nogu. Na štandu lokalnoga METAL AS FUCK taksidermičara u Kolaportiđu, punome raznih privjesaka od kostiju i rogova, komada kože i drveta, ležala je vranina crna noga na debeloj kožnoj niti. Nakon peripetijske kobasice koju je bolje da ne prepričavam uspjela sam pronaći autora preko Etsyja, od kojega sam kupila privjesak i koji mi je stigao u roku od četiri dana s Islanda u Oslo. Naravno, ne skidam ga otkad, unatoč bizarnim komentarima i kritikama okoline kojoj ova domena blinga nije baš sjela. #dilligaf

IMG_2404

Save

Save


Islandski turizam, turističke navike i #firstworldtragedies

Island je ekstremno atraktivan i zanimljiv za vidjeti. Ne morate biti nature freakovi da bi ga odlučili posjetiti; u njegovim sadržajima za sebe će sigurno svatko naći nešto. Ovo je podržano činjenicom da ogroman broj ljudi (u konstantnom porastu unazad otprilike 5 godina) dolazi na otok i po njemu putuje, najčešće radeći krug po Ring roadu koristeći automobil neke od zbilja mnogobrojnih rent-a-car kompanija. Ovaj stil putovanja omogućuje vam najvišu razinu mobilnosti i pristupačnosti željenome (za cestu broj 1 dovoljan je obični cestovni automobil, dok ulazak u centralnu zonu otoka i prelazak preko rijeka izričito zahtijeva razne offroad i 4×4 varijante), kao i spavanje na kojemu god mjestu poželite. Hotela, hostela, motela i kampova baš i nema previše uz ceste. Stoga je najam vozila opremljenoga krevetom i mini-kuhinjom logičan izbor, a oni hrabriji :) uzimaju šatore i idu gonzo spavajući na tlu.

Povećana turističnost povlači nekoliko problema koji se mogu promatrati iz nekoliko kutova.

Neurednost turista i nepoštivanje prirode

Otok je iznenađujuće pun smeća uz ceste i pojedine atrakcije. Nikad ne bih očekivala najlonske vrećice, ambalažu slatkiša i tome slično NA ISLANDU i skoro pa ne bih vjerovala da nisam vidjela svojim očima. Izgleda jako ružno i nije mi jasan mentalni nivo osoba koje to rade. Naša je prime directive na snazi otkad smo počeli ko balavci hodati po šumama oko NG i svodi se na par pravila: uzimaj ništa iz prirode, ne ostavljaj traga, ne uništavaj, pazi na vatru i ne loži kada ne moraš, gazi gdje moraš – ne divljaj ko maturant. Iza nas ne ostaje ništa u trenutku kada krećemo s mjesta gdje smo se utaborili.

Osim smeća, u slučaju Islanda postoji i problem gaženja vegetacije, tj. izražen je na puno višoj razini – Islandska je flora izuzetno spororastuća i često sparsely rasprostranjena. Sve što pogaziš tražit će dugo vremena za oporavak i rast i zbilja nije OK gaziti gdje ti se sprdne. Ovdje su u pitanju brojevi – ako prođe jedna osoba, mahovine će to preživjeti, uspravit će se i bit će sve OK. No, 10, 50, 100 i više ljudi dnevno koji hodaju poprijeko zasigurno oštećuju tu mizernu floru i ako nije sila, a u 99% slučajeva nije, treba ju ostaviti na miru.

Norvežani su to bolje riješili, reče Lazić koji se više vrzmao po Norveškoj motorom od mene. U nacionalni park autom ne ulaziš. Cesta vozi do neke točke uz nacionalni park, gdje se možeš sparkirati i potom odšetati 10-20 km do željene lokacije. Nema cesti koje voze kroz nacionalne parkove i do atraktivnih lokacija kao na Islandu.

“Fotografi”

Drugi su problem izuzetno bezobrazni turisti s fotoaparatima i mobitelima koji privatiziraju kadrove lijepih komada prirode. Pojedinci se, znači, potpuno hladnokrvno uvale u optimalan kadar i ne miču se dok im kržljavi ganglij ne ukapira da je vrijeme da se, eto, maknu.

Jesam li ja čekala cijeli život da dođem na Thingvellir i onda da mi se neki bezobrazni papak uvali pred objektiv i ne miče se 30+ minuta?

IMG_4108

Zar zbilja moram otići tom biću i reći jasno & glasno da odskakuće u troskocima sa slapa da mogu uslikati poštenu sliku koju ne moram cropati do ibera jer ne želim da na njoj bude nekakva zgrčena spodoba koja misli da je njegova foto-oprema ulaznica u moj foto-album? Zašto zabrana ulaska u slap ne vrijedi za mamlaza koji je procijenio kako je njegova snimka najbitnija u povijesti snimanja ičega igdje?

Ili ovoj osobi?

IMG_6435

Jes, želim te na svakoj slici Keriða koju imam. :?

Kukanje domorodaca

Islanđani vole prigovarati na konto broja turista, otprilike kako Dalmatinci uporno prigovaraju fureštima. Možete vidjeti na raznim mjestima kako kukaju “Ne uništavajte našu prirodu”. Ovo ne treba uzeti pretjerano doslovno i k srcu jer je odnos Islanđana s onima koji donose novac pomalo bipolaran – Island se strahovito turistički reklamira i postoji čitav niz blogova, iskustava s otoka i inoga koji idu u korist još većem dotoku ljudi. Što je logično i presuper jer ga treba vidjeti; savršen je. Spominje se 1,7 M turista u 2016. godini koji su posjetili otok, kao i generalni porast tijekom zadnjih 5 godina. No… Kukajući Islanđani baš i nisu u kontaktu s realnošću jer osim novca stečenoga pomoću nešto upecane ribe, prerađenoga aluminija i industrije koja prati geotermalije i hidroenergetiku otočani nemaju baš puno manevra. Primjerice, trenutno se više zarađuje od tura za promatranje kitova nego kitolova.

Ovo znači da bi se trebali prilagoditi vremenu i činjenici da su atraktivni turistima. Uz brojne lokacije ne postoji mjesto za vršenje nužde. Svjesna sam da je kemijski wc sve samo ne atraktivan i islandski-seksi, ali, što bi trebao raditi random čovjek koji želi na wc nedaleko od neke od bijesno popularnih točaka? Nemam ništa ni protiv ulaznica, pogotovo ako nisu pretjerano skupe i iznos odlazi u održavanje staza (brojna mjesta vrište za kolima hitne pomoći), toaleta, tabli s detaljnim informacijama gdje smo, koja je važnost točke, kako se razvijala tijekom povijesti. Do većine atrakcija ide se stazama u kolonama (jes, toliko su popularne) – i takve staze obzirom na protok ljudi moraju biti sigurne, pouzdane za korak i bez mogućnosti odrona, tim više što dobar dio njih završava u vodopadima koje nitko ne bi preživio ili na dnu provalija čiji bi pad na dno rezultirao lomom svih 206 kostiju u tijelu.

Ograđivanje lokacija, osiguravanje nemogućnosti prilaska u neposrednu im blizinu, još više tabli s objašnjenjem zašto ne treba gaziti delikatnu floru itd. mogao bi biti teorijski balans među ovim ekstremima.

Save

Save

Save

Save

Save


Islandska hrana

Island nije poznat po univerzalno voljenim specijalitetima. Uglavnom ga se pamti po ekstremima tipa fermentirano meso grenlandskog morskog psa spavača i ovnovih ukiseljenih muda, ali ako pogledate širu sliku, potpuno vam je jasno zašto je tako. Zamislite sljedeći scenarij: Irci, Šveđani i Norvežani dolaze na Island krajem devetoga stoljeća. Nalaze vrlo malo obradivoga tla, vjetrovi obriju s tla sve što uspije izrasti, ako u međuvremenu s vjetrom ne stignu snijegovi koji pobiju biljčice. Divljač defaultno ne postoji, konji su došli s doseljenicima, skup s ovcama. Logično; fokus je na morskom ribolovu jer ribe, kitovine i raznih morskih plodova ima u izobilju. Sve što se uzgoji iskorištava se 99%> jer bacanja nema. Je li nešto nejestivo? Učinimo ga jestivim. Je li nešto otrovno? Nema veze, uložimo ekstra truda i vremena da to učinimo jestivim i onda 1000 godina kasnije uvjeravajmo ostatak svijeta kako se radi o specijalitetu.

Navedimo neke primjere. Prvo one hardkor, teško probavljive ikome tko nije odrastao na ovima jelima, skupa s ocem, djedom, pradjedom i još bogznakoliko predaka prije. Definitivno nisu za svakoga.

  • svið – ovčja glava oprljena vatrom da bi se uklonile dlake, uklonjenog mozga, kuhana i servirana s pireom od repe, krumpira i želeom od rabarbare
  • hrútspungur – jedna od “ne bacaj, neba ti” sirovina testisi su ovnova. Da bi mogli dugo ležati i kasnije biti konzumirani, morali su proći proces kiseljenja i prešanja u blokove nalik tempehu; odvratnijem tempehu, naravno
  • kæstur hákarl – svježe meso morskoga psa nejestivo je (preciznije, otrovno) zbor ureje koja je vrlo zastupljena u tkivu, ali odlaganje mesa u zemlju na period od 1,5 do 3 mjeseca, vješanje s namjerom da ga se osuši i fermentiranje tijekom 6 mjeseci čini ga iskoristivim. Okus je navodno jedan od najodvratnijih na cijelom planetu, srećom, jelo više nije toliko uobičajeno u svakodnevici kao prije i uglavnom se jede kada su u pitanju posebni trenuci
  • slátur – tlačenica izrađena od unutrašnjih organa, krvi i loja ovaca, svojevrsna krvavica, analogna škotskom haggisu
  • hvalspik – kitov loj kuhan i obrađen pomoću mliječne kiseline
  • gellur – mesnati trokutasti mišić s donje strane ribljih jezika (yes, postoji negdje netko kome je u opisu radnoga mjesta bilo odrezivanje ovoga mišića s namjerom da se od njega napravi jelo)
  • saltfiskur – morska riba presoljena do ibera da bi se sačuvala tijekom godine; da bi se mogla jesti, namače se i po dva do tri dana uz redovito mijenjanje vode radi uklanjanja količine soli iz jednadžbe.

Hrana je danas beskrajno dostupnija u odnosu na situaciju tada, a sva spomenuta jela smatraju se baštinom i tretiraju se s ogromnim poštovanjem. Relativno benigniji bili bi:

  • konjsko meso – kuhano, pečeno… kao teletina na kontinentu
  • harðfiskur – sušeni bakalar koji se ne rehidrira prije jela, već poškropi maslacom i jede zapravo suh; potrebno ga je temeljito žvakati a poznat je po prosječnih 85% proteina po porciji
  • kæfa – pašteta od mlade janjetine
  • kitovo meso – jede se sirovo ili kuhano a teksturom je negdje između telećih i odrezaka tune
  • puffinovo meso – jede se kuhano, pečeno ili sirovo (poseban je specijalitet puffinovo sirovo srce)
  • bomboni od slanoga lakrisa – moj favorit ovoga teksta, navukoh se na njih opasno od dolaska u Norvešku i na Islandu nađoh “gammeldags lakrise”, starinske kako bi se u HR reklo – bi bili su fenomenalni.

Ziheraški, ajmoreć, mogli bi biti:

  • hangikjött – dimljena janjetina, rezana kao šunka
  • skyr – islandski jogurt, vrlo bogat i kremast, dosta jakoga kiseloga okusa; jedem ga povremeno od dolaska u Norvešku, ali ovi lokalni nisu toliko kiseli i nemaju jaki aftertaste
  • fiskibollur – mesne kuglice od ribljih mišića, luka i krumpira
  • kjötsúpa – mesna juha s dosta povrća, uglavnom kupusa i korjenastih povrćki
  • fiskisúpa – mesna juha u varijanti s ribom.

Postoji dosta fišendčipsinica po gradovima, pogotovo uz more. Tehnički, radi se o britanskom jelu, ali nije ih loše probati jer su jako ukusni.

Tijekom boravka kušala sam samo ono sigurno, ne htijući trigerirati Crohna i izbaciti se iz balansa, stoga sam se držala ziheraških stvarčica popisa. Ništa posebno spektakularnoga nemam za prijaviti, tako da ću spomenuti:

slani lakris

FullSizeRender

IMG_3746skyr jogurt

IMG_3912

po preporuci kolegice s posla – čokoladu Sirius Noi súkkulaði s cijelim lješnjacima,

IMG_4344

lokalni sladoled: Hlunkur & Luxus by Kjöris

IMG_4605

mesnu juhu i porciju fisha & chipsa.

IMG_4899 IMG_4900

Našla sam u trgovini i hangikjött – izuzetno ukusnu dimljenu janjetinu (još sam odabrala ekstra dimljenu jer kako drugačije?) koji sam sprašila prije nego sam stigla izvući fotoaparat.

Save

Save

Save