Araneae, pauci

MORFOLOGIJA ODRASLOG PAUKA

Tijelo pauka se sastoji od glave je srasla sa prsištem u glavopršnjak (prosoma ili cephalothorax) na koji se preko pediculuma, zadnjeg segmenta glavopršnjaka nadovezuje zadak (abdomen ili opistosoma). Kod nekih vrsta je cephalothorax očito odvojen na dva dijela. Zadak je izgubio segmentaciju i na njegovom se vrhu nalaze tri izrasline koje proizvode predive niti. Glavopršnjak nosi 4 para nogu za hodanje i penjanje a gornja strana oklopa se naziva carapax. Noge su sastavljene od 7 segmenata i završavaju sa 2-3 kandžice.

Glava nema ticala i umjesto složenih očiju nalazimo osam jednostavnih očiju, kod nekih vrsta 6. Naravno, kod vrsta koje žive u mraku pećina, oči su reducirane. Iako, većina pauka ima slab vid i više se oslanjaju na percipiranje zračnih strujanja. Obično vrste koje love ne pletući mrežu već love aktivno-trčanjem imaju bolji vid. Umjesto ticala, pauci koriste specijalizirane osjetne dlačice na nogama da bi razlikovali mirise, okuse, zvukove, vibracije itd.

Usni ustroj nije podešen za grizenje, već imaju rila kojima sišu tekuće dijelove svoga plijena. Uz usta se nalaze pipala (pedipalpi ili palpi) koja služe za detekciju hrane i prihvat ženke pri parenju. Ovdje su i šuplja kliješta (chelicerae) koja pomažu stavljanje hrane u usta i omogućuju protok otrovnih sokova. Helicere su bazalnim dijelom pomične u svim smjerovima. Završavaju vrlo preciznim i oštrim vrškom, koji pri napadu na plijen završava u tkivu napadnutog.

DIMENZIJE

Vrlo varijabilne, od vrsta manjih od 1 mm, do vrsta koje su duže i od 30 cm. Najmanje vrste pripadaju u potporodicu Micryphantinae, a najveće vrste su obično tarantule (porodica Theraphosidae). Ženke su obično veće od mužjaka, toliko izražajno da su neke vrste mužjaka smatrane drugim vrstama.

LOV I MREŽA

Svi pauci proizvode paučinu, proteinsku nit koja nastaje u abdominalnom dijelu tijela, na zraku očvrsne i često fascinira svojom elastičnošću. Funkcija paučine je šira nego se misli – osim što služi za lov, omogućuje pauku i kretanje po nepristupačnim mjestima, proizvodnju kokona sa jajima, balzamiranje plijena, konzerviranje sperme mužjaka itd. Zanimljivo je i kako pauk koji plete mrežu ne završi u svojoj ljepljivoj klopki – ovo se objašnjava preciznih korakom i minimalnim kontaktom nogu i niti. Između ostalog, nisu sve zone mreže ljepljive a posebnu pažnju pauci pridaju čišćenju nogu i odstranjivanju svake nečistoće.

Izgled paučine je karakterističan za pojedine porodice ili skupine vrsta pauka. Mogu biti horizontalne i vertikalne, raznih oblika, uzoraka i kuteva, katkad sastavljene samo od jedne niti. Najpoznatija paučina nama stanovnicima kontinentalne Hrvatske je paučina pauka križara, na kojoj ću i objasniti princip lova ovom tehnikom. Pauk uz pomoć zračnih struja ljepljivu nit prebacuje na željenu udaljenost, obično između dva ili više izbočenih objekata. Tako postavljeni most omogućuje prelazak sa jedne na drugu stranu i na središnji dio, odakle se spušta dodatna nit koja formira oblik slova Y. Tada kreće intenzivno kružno pletenje. Prosječna ukupna kilometraža mreža može iznositi nevjerojatnih 60 metara i imati i do 3 000 odjeljaka. Naravno, što je veća ispletena površina, veća je i mogućnost ulova plijena. Većina mreža ne traje više od par sati u sezoni lova (topli period u godini) a sami pletači nekad unište mrežu.

Plijen, obično neki od člankonožaca, u letu završi u mreži. Niti su ljepljive i plijen pokušava pobjeći tako što trza u mreži. Samo trzanje tj. potezanje ekstremno elastičnih niti daje vlasniku mreže do znanja da je večera servirana na tanjuru, kada izlazi iz zaklona i dolazi staviti salvetu na krilo. Plijen ubija otrovom kao i sve druge vrste, a često ga i balzamira za “kasnije”.

Pauci porodice Ctenizidae (Mygalomorphae) koji su bolje poznati kao “trapdoor” vrste pauka love na specifičan način. Naseljavaju se u udubine u tlu po kojima rašire mrežu sa rastegnutim krajnjim rubovima. Središnji dio udubine pokrivaju i u nju se smještaju. Po dolasku plijena, koji svoju prisutnost obznanjuje trzajući rub mreže, naglo izlaze van, hvataju brzo plijen i još brže se zavlače nazad.

Pauci ribari (pod koje se podrazumijevaju rodovi Cladomelea, Mastophora i Ordgarius porodice Araneidae) izgledaju kao ptičji izmet na listu. Love improviziranim lasom, tj. jednom predivom niti koja završava ljepljivom kapi promjera oko 2,5 mm koja njišući se, zalijepi na sebe noćnog leptira.

Vrste roda Arygrodes, porodice Theridiidae su poznate po krađi plijena iz tuđih mreža (kleptoparaziti su) unatoč sposobnosti pletenja. Uglavnom ih se može naći na većim i samim time manje preglednim mrežama.

Vrste roda Nephila, porodice Nephilidae pletu najveće mreže među paucima, često sa rasponom i do nekoliko metara. Zanimljiv je njihov strah od žohara.

Pauci gladijatori iz porodice Zodariidae love posebno ispletenom mrežom od vrlo elastičnih niti, koju bacaju sa visine od nekoliko centimetara na plijen.

Latrodectus hasselti, vrsta srodna našoj crnoj udovici koja obitava u Australiji je poznata po snažnom otrovu i posebnoj metodi trodimenzionalnog lova. Jedinke razapnu velik broj dugih niti donjim vrškom spojenih za tlo, na koje se kad naiđu žrtve, zalijepe i “odapnu” od tla. Lovac se spusti do plijena, pokupi ga i konzumira.

Vrste pauka koje love autonomno su, barem kako vidim istraživajući ove fascinantne životinje, veće dimenzijama. Također, imaju bolje razvijeno osjetilo vida, brži su i spretniji. Vjerujem i otrovniji, a sigurno imaju i visok stupanj mimikrije. U ovu skupinu pauka spadaju primjerice tarantule.

RAZVOJ I PRESVLAČENJE

Prije izlaska iz jajeta pauka prolazi minimalno jedno presvlačenje. Broj ukupnih presvlačenja je ovisan o vrsti i dimenzijama iste a izravno je u vezi sa količinom dostupne hrane u okolini. Nakon svakog presvlačenja je jedinka malo veća a spolno zrela postaje nakon posljednjeg izlaska iz stare kože. Većina pauka se presvlači do 10 puta do adultnog stadija, mužjaci se obično brže i jednostavnije presvuku od ženki.

ISHRANA

Pauci su predatori, znači da love živu hranu. Lovina je obično proporcionalna gabaritima lovca, iako ima vrsta koje znaju “ugnjaviti” i odrasle pitone. Uglavnom im se prehrana sastoji od raznih vrsta puževa, kukaca, manjih kralješnjaka kao što su žabe, ptice, sisavci itd. Zaštita pauka kao predatora je vrlo važna, budući da tijekom godine dana pojedu i do 100 kg kukaca sa površine od 1 ha (10 000 m²).

PROBAVLJANJE HRANE

Probava se dijeli na vanjsku i unutrašnju. Pauk, nakon što uhvati plijen, luči iz otrovnih žlijezda probavne tekućine koje sadrže histolitičke enzime preko cjevčica u helicerama. Tada jedinka usiše omekšalo tkivo i polako ga probavlja unutrašnjim organima sustava za probavu. Vrste sa snažnijim helicerama raskomadaju plijen i ostavljaju male količine tvari, samo one koje ne mogu probaviti. Mnoge vrste konzerviraju svoj plijen umatajući ga u predive niti.

Sa ovim fotografijama nisam nimalo zadovoljna zbog problema sa svjetlošću nepopravljivima GIMP-om, pa ću ih zamijeniti čim naleti bolja prilika.

UGRIZ PAUKA I OTROVNOST

Ugrizom nanose mehaničku ozljedu, koja u slučaju plijena manjeg od pauka može automatski biti fatalna. Tada ubrizgavaju otrov kroz šuplje helicere pod utjecajem kontrakcije mišića oko žlijezde, no ugriz može biti i “suh”, bez lučenja otrova. U slučaju vrsta kao što je crna udovica, neurotoksin se širi brzo tijelom i u kratkom roku remeti vitalne funkcije u tijelu. U većini slučajeva se radi o otrovu sa lokalnim djelovanjem, no posebno opasne mogu biti vrste kao Loxosceles reclusa, koja proizvodi nekrotoksine. To su kemijski spojevi koji nakon injekcije u tkivo oštećuju stanične membrane i dovode do odumiranja tkiva. Neke vrste imaju modificirane otrovne žlijezde, kojima proizvode i kasnije ubrizgavaju kombinaciju otrova i ljepljive tvari kojom onemogućavaju bijeg žrtve.

S druge strane, otrov opasan za ljudsko zdravlje posjeduje samo 200 vrsta od cca 40 000. Ugriz je reakcija na osjećaj ugroženosti, u situacijama kad pauk osjeća opasnost za svoj život. Otrov tarantula, koje su prva asocijacija kad pomislimo na pauke, obično nije toliko jak. Nijedna vrsta nije sposobna otrovom usmrtiti čovjeka, iako je činjenica da su vrste sa područja Euroazijskog kontinenta i Afrike otrovnije.

U Hrvatskoj postoje 4 otrovne vrste pauka:

• Steatoda paykulliana
• Cheiracanthium punctorium
• Tarentula apuliae
• Latrodectus mactans tredecimguttatus, crna udovica, malminjat

STANIŠTA

Pauke nalazimo doslovno svuda gdje mogu isplesti mrežu. Načelno ih se dijeli na terestrične (obitavaju u/na zemlji, danju mirujući u dekomponiranoj organskoj masi) i arborealne vrste (ordiniraju u krošnjama drveća, granju).

RASPROSTRANJENOST

Kozmopolitske vrste kao što su one roda Pholcus obitavaju diljem svijeta, u kutcima kuća i iza namještaja. Vrste koje žive na otvorenom se mogu naći na obje hemisfere, iako najveći broj vrsta živi u suptropskim i tropskim predjelima. Budući da im tjelesna temperatura nije stalna, teško podnose niske temperature, pa ih stoga nema u sjevernom dijelu Euroazije, sjevernoameričkog kontinenta i na polovima.

OBRANA

Napadnuti pauk ili onaj koji se osjeća ugroženo grize, što je često praćeno lučenjem otrova. Neke vrste imaju dlačice na abdomenu, koje izazivaju iritacije kože napadaču. Radi se o finim dlačicama, čiji broj doseže i do 10 000 komada na mm².

ŽIVOTNI VIJEK

Obično oko godinu dana, no neke tarantule žive i do 30 godina. Karakteristično je da su od mužjaka dugovječnije ženke.

RAST I RAZVOJ

Koža pauka ne raste skupa s njim već nakon nekog perioda (ovisno o vrsti) puca i iz nje izlazi bespigmentirana jedinka, kojaće boju i čvrstoću oklopa poprimiti na zraku. Ovo je zahtjevan i katkad dugotrajan proces, kod nekih vrsta traje i par dana. Potrebna je visoka vlaga, jer uslijed manjka pauk zaglavi u koži i ugiba. Također, traži se i i optimalna temperatura (ovisno o vrsti i podrijetlu iste) a samom presvlačenju prethodi period kad jedinka dovoljno jede – izgladnjeli pauk se ne može presvući jer ne raste.

KANIBALIZAM

Kanibalizam je uobičajena pojava kod pauka – katkad majke pojedu potomstvo, a obično nastradaju mužjaci. Često bivaju brutalno ubijeni i pojedeni pri parenju, katkad i prije. Događa se da ih ženke, obzirom na njihove dimenzije, zamijene za plijen.

KOPULACIJA

Spolno zreli mužjak punih palpalnih kopulatornih organa odlazi u lov na ženku. Velika pomoć pritom su mu feromoni, kemijski spojevi karakteristični za pojedinu vrstu koji nošeni zrakom budućem mladoženji daju do znanja gdje se nalazi ženka. Kada ju nađe, daje joj do znanja da je u blizini što je specifično za vrstu – katkad “plešući”, katkad udarajući palpima po tlu, katkad tresući njenu mrežu. Neke vrste i zapletu ženku u niti paučine da bi ju makar na kratko onemogućili da ih pojede. Ipak, ženke čuvaju reputaciju agresivnih goropadnica i kad se uspiju iskobeljati, uhvate mužjaka koji je sretan ako im ona odgrize samo nogu

NA ŠTO OBRATITI PAŽNJU PRI KUPOVANJU PAUKA?

Tarantule su atraktivni kućni ljubimci, čije je ponašanje uvijek zanimljivo promatrati. Budući da sumnjam u educiranost zaposlenika pet-shopova i smatram da su uvjeti u kojima drže nečije buduće ljubimce stravični, odlučila sam se za uzgajivača za kojeg sam bila sigurna da ima zdravu, netraumatiziranu životinju. Mislim da samo sa takvom životinjom imate budućnost.

Evo nekoliko pitanja koja si potencijalni budući vlasnik prije nabave pauka mora postaviti:

• Što očekujem od pauka? Tarantula nije ljubimac kojeg ćete držati na prsima i maziti dok prede, niti će donositi novine. Treba svoj mir i samo tako će najbolje uspijevati. Ujedno, pauci su većinom noćne životinje što znači da ćete rijetko vidjeti svog ljubimca u akciji. Odgovara li vam to tj. možete li se pomiriti da nemamo jednak bioritam?
• Mogu li ga zaštiti od nezrelog ponašanja i male djece? Neke vrste su otrovne, a neke bacaju dlačice koje izazivaju iritacije kože. O traumi koja bi se urezala u pamćenje djeteta da se ne priča. Mogu li ostati hladne glave u slučaju obrambene reakcije životinje?
• Hoću li odabrati terestričnu vrstu ili arborealnu? Terestrične vrste se drže tla i ukapaju u njega, dok arborealne obitavaju u granju. Ovaj kriterij definira budući terarij – terestrični je horizontalno postavljen radi veće hodne površine, dok je arborealni postavljen vertikalno, iz istih razloga. Stavljanje terestričnog pauka u arborealni terarij i obratno nema smisla – arborealni pauk se u terestričnom terariju nema gdje penjati i istraživati okoliš, dok se terestrični pauci penjući po stijenkama terarija namijenjenog arborealnim vrstama tarantula obično ozlijede nakon pada.
• Odabir vrste? Čitajući savjete online, iskusni savjetuju uvijek vrste sa područja Amerike – tarantule Novog svijeta. Mirnije su i manje otrovne, što ih čini podobnima za početnika. Najčešće se spominju vrste rodova Grammostola i Brachypelma.
• Mogu li mu osigurati kvalitetne uvjete za život? Držanje pauka nije skup “sport”, ali određene investicije su nužne – terarij sa sigurnim zatvaranjem (esencijalni faktor!), kvalitetna podloga i održavanje iste da se u njoj ne razvijaju paraziti, grijači za vrste koje traže određene temperature, termometri, vegetacija, dekoracija… Mogu li mu osigurati dovoljno hrane? Mislim da je glupo da životinja ugine od neuhranjenosti.
• Što ću s njim ako se ispostavi da nisam zadovoljan? Tarantule uobičajene za terarije nisu nativne RH vrste i njihovo puštanje u prirodu je zakonom zabranjeno (isti stav zakona je i prema svim ostalim egzotičnim životinjama). Dobro je poznavati koga, makar biti u kontaktu sa dobavljačem, tko bi mogao u tom slučaju preuzeti pauka i proslijediti na kakvo adekvatnije mjesto. Ako ste dogurali do ove točke, javite se korisnicima sa www.akvarij.net foruma, za koje sam sigurna da bi rado pomogli
• Želim li mladog pauka ili odraslu zvijer? Moja preporuka bi bila nabava malog pauka, što zbog činjenice da možete promatrati i izravno učiti od njih, što zbog financijskog faktora. Dakle, nabavite mali terarij i polagano dopunjujte kako primijetite nedostatke, jer najbolje je učiti izravno.
• Isplati li se zezati sa graničnom policijom i ima li smisla unositi nešto bez kontrole u državu? Ne.
• Edukacija? Potrebno je svladati temeljne pojmove i fiziološke procese, kao i osiguravanje uvjeta u kojima bi se oni odvijali u optimalnim okvirima. Literatura u papirnatoj formi je relativno raritetna, dok je internet krcat raznim opisima, savjetima… Moja bi osobna preporuka, naravno, za totalnog početnika bila ova stranica ;).

TAKSONOMIJA REDA ARANEAE, PAUKA

Mnogi ljudi greškom poistovjećuju kukce i pauke. To je laičko neznanje, tim više što kukci i pauci nisu na istom taksonomskom nivou – kukci čine razred Insecta, dok su pauci red. Primjerice, kao red kornjaša ili leptira unutar razreda kukaca. No, i kukci i pauci su dio koljena člankonožaca, Arthropoda.

Evo temeljnih razlika između kukaca i pauka:

• Tijelo kukaca je građeno od 3 osnovna dijela – glave, prsišta i zatka, dok kod pauka nema jasne segmentacije glave i prsišta, koji su srasli u glavopršnjak – cephalothorax.
• Kukci na svakom segmentu prsišta nose po jedan par nogu, pauci imaju četiri para na prednjem dijelu – prosoma.
• Kukci imaju ticala, pauci nemaju.
• Kukci imaju jedan par facetiranih očiju, pauci imaju četiri para (neke vrste 6).
• Kukci imaju čeljusti, dok pauci nemaju – hrana mora biti potpuno tekuća da bi ju mogli usisati.
• Svi pauci imaju predive žlijezde, neovisno o stadiju razvoja, dok nijedan adult kukaca nema. Iznimka su kukci kao leptiri, čije gusjenice predu niti iz usta da bi isplele kukuljicu.
• Svi kukci, osim redova podrazreda beskrilnih kukaca i redova koji su krila izgubili sekundarno imaju krila. Pauci nemaju krila u nijednom životnom stadiju.

Red pauka, Araneae je najbrojniji u razredu Arachnida. Klasificirano je oko 40 000 vrsta u 111 porodica, a pretpostavlja se da postoji makar 200 000 vrsta koje čekaju da budu otkrivene. Sam red se sastoji od dva podreda, Mesothelae i Opistothelae, koji se sastoji od dva infrareda, Mygalomorphae i Araneomorphae.

Mesothelae

Primitivni pauci vidljive tjelesne segmentacije koji predstavljaju očitu vezu sa segmentiranim člankonošcima, kao što su kukci i stonoge. Karakteristični su jer nemaju otrovne žlijezde, a obitavaju u JI Aziji.

Opistothelae

Mygalomorphae

Helicere ovog podreda su skoro potpuno vertikalne i okrenute prema dolje. Većina vrsta ima 8 očiju i obitava u toplim regijama svijeta.

Očekivani životni vijek je oko 25 godina.

PORODICA Theraphosidae, tarantule

12 potporodica, 100 rodova i oko 900 vrsta.

Robustni pauci, najveće vrste spadaju u ovu porodicu. Spolnu zrelost postižu sa 3-9 godina a mogu živjeti i preko 30 godina. Period rezerviran za parenje je jesen, inkubacija traje 6-9 tjedana. Ženke nose od 500 do 1 000 jaja. Između dva “porođaja” mora proći oko godinu dana. Oči su blizu postavljene.

Tarantule većina terarista klasira u dvije velike skupine – tarantule Starog svijeta (Euroazijskog kontinenta i Afrike) i Novog svijeta (Američki kontinent). Najveća razlika među njima je karakter koji posjeduju i način obrane od neprijatelja – tarantule Starog svijeta su agresivnije, obranu temelje na brzom i snažnom napadu dok su tarantule Novog svijeta staloženije i brane se iritirajućim dlakama koje bacaju sa abdomena. Vrste Starog svijeta posjeduju i snažniji otrov, pa se za držanje ovih pauka u terariju obično preporučuju vrste koje dolaze sa zapadne Zemljine hemisfere.

Nhandu chromatus

OPIS VRSTE

Kompaktna i pomalo robustna terestrična vrsta, naraste do 20 cm. Karakterističnog je crvenog zatka i crnih nogu sa bijelim šarama. Moj primjerak zasad broji ponosnih 8 cm od gornje lijeve do donje desne noge.

Kad sam ga nabavila, bio je vrlo mlad, praktički bespigmentiran. Na poluprozirnom zatku je imao samo par dlačica i viđala bih ga jedino noću na stijenkama terarija i kad mu pravim reda. Ime je dobio po jedinoj većoj, debljoj, čupavijoj i šarenijoj brazilskoj beštiji – Maxu Cavaleri.

UPDATE: danas (20.11.) sam pregledala presvlaku pod mikroskopom i unatoč tome što je pauk vrlo mlad, uspjela sam ustanoviti da se radi o ženkici. Kad presvlaka bude veća (osušena je duga oko 3 cm u dijagonali) i kad se spermateka bude bolje vidjela, odmah stiže i slika!

PODRIJETLO

Vlažni prašumski predjeli Brazila.

TEMPERAMENT

Čitajući online o ovoj vrsti prije nabave, viđala sam na dosta mjesta opise koji ga svrstavaju u skupinu živčanih vrsta. Ne mogu reći da sam mu zanimljiva jer, normalno, bježi, ali me dosad još nije zasuo dlačicama. Možda je jednostavno premali?

No, da ne ispadne da je moja paučica beračica ljubičica(sleš)veganka, ipak se pobrinula Majčica Priroda. Na Badnjak se Nhanduica presvukla i dočekala me iskeženih helicera, spremna da me pojede.

TERARIJ

Moj Nhandu obitava u terariju dimenzija 30x20x25 cm. Podloga je tresetna i pokrivena je zanimljivim komadima drveta. U kutu se nalazi i posuda sa vodom. Nakon dugog traženja biljke, zadovoljna sam sa kućnom srećom (sitnolisna biljka, odlično trpi ovakve toplo-vlažne uvjete) koja je presađena u dvije male saksijice.

Izbjegavam ga ometati u njegovim životnim navikama, pa mu je objektiv dosta stran. Evo par fotografija bijega od paparazza.

TEMPERATURNO-VLAŽNI REŽIM

Temperatura je danju konstantnih 28C, noću oko 21-22. Vlagu održavam svakodnevnim špricanjem finim maglolikim difuzorom i iznosi preko 90%. Terarij je u laganoj sjeni, nikad na izravnom suncu.

HRANA

Nhandu jede zasada gujavice, fobase, brašnare, puževe. Jednom je usmrtio i jednu micro žabicu :O Nadam se da će brzo narasti da vidim koliko je u biti jak njegov otrov.

Ostali teraristi daju i cvrčke (Acheta sp.) i male miševe, a čitam da neke vrste jedu i govedinu. Koliko god blesavo zvučalo, vrijedi probati. Bitno je samo da hrana nije bila u kontaktu sa pesticidima a to se posebno odnosi na razne kukce koje smo možda u napasti uhvatiti i dati mu na tanjur.

Araneomorphae

Većina vrsta koje svakodnevno susrećemo pripada ovdje. Helicere vrsta ovog reda stoje prekrižene i u prosjeku žive oko godinu dana.

PORODICA Araneidae, križari

Iza porodica Salticidae i Linyphiidae najveća po brojnosti – 2800 vrsta u 160 rodova.

Araneus diadematus, pauk križar

Araneus angulatus

Argiope bruennichi

PORODICA Pholcidae, dugonogi pauci

Pholcus sp.

Genus sp.