Vune, mašine i Norveška kao raj za crafteraj

Šivaća mašina, konačno!

Od dolaska u Norvešku preturam po oglasnicima ponudu šivaćih rabljenih mašina, kao i elektro-trgovine u nadi da ću pronaći primjerak po svojoj mjeri. Nakon punih šest mjeseci patnje za mašinom i opremom koje sam rasprodala prije selidbe u Oslo, traženja, kopanja i nadanja da ću nabosti Onu Pravu, nađoh Singericu sniženu nekih 40-ak posto u trgovini koja je specijalizirana, pazi sad!, samo za šivaće mašine. Sjeli smo u auto i jurnuli u Drammen nedaleko od Osla s namjerom da ju parkiram na svoj radni stol. Trgovina je vrhunski primjerak specijaliziranog dućana – još od browsanja ponude na internetu i proučavanja modela pometena sam ponudom. Osjećaj se pojačao nakon ulaska u trgovinu ispunjenu desecima šivaćih strojeva raznih proizvođača i raspona cijena. One općenito nisu neke pretpostavljano norveške prebrutalne, TBH, ne bih ih ni u HR kupila po boljoj cijeni, izuzev superspecijaliziranih mašina za vez čija se cijena mjeri u većem broju desetaka tisuća kuna (tzv. broderi maskin). Uglavnom, da sam mogla u trgovini provesti jedno nekoliko dana testirajući sve te mašine i radeći na njima, vjerojatno bih i ne bih žurila van. Sljedeći korak: overlockuša aka endlerica.

Tekstil, nabava i ludovanje u kasne noćne sate

Od kupnje ne silazim s mašine; tekstil u Oslu kriminalno je jeftin (barem onaj koji mene zanima, pamuk svih vrsta i debljina), pogotovo u indijskim dućanima. Ne prestajem šivati i stalno imam nove ideje kojima punim debelu bilježnicu, a ATM uglavnom radim lagane ljetne tunike i majice, kao i pokoju torbu. Ovo je torba napravljena od IKEA-inog Tigeröga štofa, pojačanoga teksturiranim crnim tvrđim pamučnim materijalom. Da je cijela šarena, ne bi bila dovoljno dobra. Rijetko nosim šarenilo, ali ovaj uzorak mi je skroz zanimljiv, podsjeća me na hohlomu. Mislim da je prilično obvidno kakvo mišljenje imam o Rusiji i ruskome.

Reakcije su odlične; odmah nakon šivanja počela sam ju nositi i počele su padati narudžbe. Ženama oko mene jako se svidjela. Dosta dobro trpi teret, nije se rasformirala i skroz je udobna za nošenje.

Oslo je pun trgovina s tekstilom. Osim spomenutih egzotičnih trgovina i IKEA-e sa zanimljivim uzorcima, često posjećujem Stoff og stil. Opremljeni su velikim brojem raznovrsnih materijala, kao i mašinama, dodatnim krojačkim alatom, krojevima (za 30-ak kr može se naći kroj za doslovno bilo koji odjevni predmet, odlična ideja!), perlama od drveta, stakla i plastike, šablonama za upeglavanje… Doslovno ne smijem ući u tu trgovinu, pogotovo kada me nešto našpana, a ja ofarbana selfrajčs ja-to-zaslužujem-i-potrošit-ću-brdo-para-BMK-za-sve stavom.

Najdraže mi je šivati noću, kada se sve ionako mirno dodatno skulira. No, pokušavam štedjeti muža i susjeda, pa to ne radim često iz nekakvog rudimentarnog obzira.

Vuna…

Norveška je raj za one koji vole vunu. Imaju jaku proizvodnju vune i u gradu sam dosad vidjela sigurno desetak dućana koji dilaju isključivo vunu i prateći asortiman. Čak i trgovine vulgaris nalik Lidlu imaju police s vunom, tako da ju je teško izbjeći. Normalno je vidjeti i žene u javnom prijevozu (i to ne samo bapce od 70 godina) kako pletu ili heklaju (obično pletu, heklanje je ovdje nešto rjeđe, kako mi se čini). Kako ja padam na chunky saucy debelu teksturnatu vunu, pogotovo onu prirodnu, čim sam spazila vunu debljine skoro moga prsta u jednoj od trgovina, kupila sam pola kile i isheklala sam šaloprsluk. Nema veze što mi nikad nije hladno. Vunu ne odbijam.

… I, naravno, mačka.

Čačkajući oglase mjesecima tražimo mačku. Ja sam na poslu u gradu, Lazić radi od kuće, a oboje smo naviknuti na dlakavo živinče koje traži pažnju i zahvalnost vraća grizući za nožne prste noću dok spavamo i kuća je prazna bez živine za koju bi se ionako mogao on pobrinut tijekom dana. Dugo traženo mače utjelovljeno je u otkačenoj i superživahnoj mački staroj dva i nešto mjeseca.

Mačka je nekakav mišung avlijanerke i ruske plave. Dlaka je savršeno sive boje i stoga nosi ime Grå (nor. siva boja). Trebalo joj je iznenađujuće malo vremena da se adaptira na nas i stan – osim što je očito mažena i pažena i dolazi iz obitelji koja voli mačke, vrlo je znatiželjna i zaigrana i nije se libila sjesti nam na glavu već prvi dan. Ruke mi se raspadaju od maženja provociranja mačke koja prede, prede i prede čim ju pogledaš, vrlo je šutljiva (neobično rijetko mijauče) i naučena je na vršenje nužde u pijesak, što je bilo vrlo olakotno za nas. Budi se, naravno, negdje oko 1 sat u noći, kada kreće jurcanje, šuškanje, rušenje i općenito ringišpil zvan MUST KILL MRDAJUĆU THING NAU AND FOREVA i sajko pogled koji prati bilo kakve pokrete jorgana. Kada nije sigurna kako privući pažnju na sebe a mi gledamo nešto na TV-u, sjedne pred ekran, “divi se” bojama i razvlači kandže po ekranu jer zna da će netko od nas ustati, uzeti ju i navaliti s maženjem.

Save