Cajke?

Milane, moja ruzo, cale mi se naoruz'o

u vazduh ce sve da digne samo kad te stigne…

np: cooler na procu

Moja mala nema prednjih zubi,
kad me ljubi jezikom me ubi.

Uzela si zilet da sa njim sijeces vene,
sa cim cu da se brijem, sto ne mislis na mene.

Basta. IRL uglavnom uopće nije tako smiješno kao u ovim stihovima koje sam nabrzaka kopipejstala. Ovdje se radi o najgoroj glazbi koju je čovjek smislio – srpskoj turbo-folk muzici (norveški pijani joik je naspram ovome deveta simfonija ;)). Za neupućene, ako ih ima pobogu, radi se o vrlo neobičnoj i vrlo vrlo vrlo neugodnoj kombinaciji narodne muzike sa područja Srbije i Bosne, najgoreg densa kojeg bi se i 2 unlimited početkom devedesetih sramio. Uz tu pljesnivu musaku od glazbe ide i redovito luđački tekst, tematski vezan najčešće uz ostavljene, prevarene, odvedene itd. Vokal – metroseksualac u razdrljenoj košulji koja pokazuje rudlava prsa ili rasno žensko koje je odležalo i pod laserom i skalpelom. Sve se trpi za lepotu, surely! Šteta što pare nije dala za školu pjevanja ;)Produkti operacija redovito kipe iz dva broja manjih grudnjaka, na dupetu se napinje mikro-kožna minica. Iako je sve to totalno not-cool, još uvijek na sve strane oblače akrilne aposemične odjevne komade, često i leopardove/tigrove i sl. uzorke. Krzno također. Oko vrata zlato, česte tetovaže a kao poseban modni detalj i česti dosjei u policiji. Slika nemam. Savjet? Otići na Google i ukucati “Seka Aleksić”. Sapienti sat.

NOTA BENE: Posebna kategorija je Vikom orkestar. Imam tu sreću da živim u Posavini i da sam blagoslovljena prijamom većine tv kanala republike srpske, pogotovo postaja lokalnih moćnika. To što mi se Nova TV vidi ko da živim u južnom Azerbejdžanu zbilja nije relevantno. Između ostalog su iste postale popularne po vrlo živahnom programu u kasnim noćnim satima vikendom, a Vikom, postaja Bosanske Gradiške i po orkestru sastavljenom od 7-8 vedrih djevojaka koje “instrumentalno” prate cajku u usponu dok zdušno zavija svoj posljednji hit u mikrofon. “Instrumentalno” znači – stajanje sa instrumentima u rukama (gitare), pred njima (klavijature i bubanj) i sinhronizovano maloumno cupkanje u mjestu. Iako dajem ruku u vatru da ni mala sa gitarom u ruci, da ju pitaš koliko žica ima taj instrument koji drži ne bi pojma imala dok se ne bi odlučila prebrojati iste. Obučene su po zadnjoj modi iz '95. (da ne bude greške, 1995. ;)) i nafrakane u duhu '85. Doduše ni cajka nije moderniziranija, al ko ju bambusa, jelda?