Dr. Matt Taylor i kerfufla oko majice

Primarno sam htjela izbjeći ostavljanje traga na temu femitalibanki željnih kupanja u Taylorovim suzama, no ipak osjećam potrebu na sve moguće načine podržati čovjeka koji je tako glupo stradao. Jer stradao je glupo, a način i razlozi zbog kojih je i kako je napadnut prelaze sve granice zdravog razuma, ukusa i neke elementarne socio-inteligencije.

Ukratko, sonda Rosetta dovezla je Philae lander dimenzija manjeg sudopera nakon 10 godina lagane vožnje od svemirske postaje Kourou u Gvajani do kometa Čurjumov-Gerasimenko. Philae se uspješno prizemljio, nakon manjih komplikacija zakvačio za površinu i počeo slati korisne inpute o svom domadaru (zasad znamo kako niskofrekventno cvrči i nađene su molekule organske prirode). Trenutno je u sjeni i solarne ploče čekaju bolje dane, pretpostavljam da ste vidjeli.

Sad ću malo usporiti i pojasniti što to znači. Na gromadu stenja i kamenja (spominje se brzina kretanja od 100 000 km/h, što je skoro 30 000 m/s) udaljenu šest milijardi kilometara parkiran je man made objekt u koji je, osim prilične količine novca, uloženo iznimno puno vremena, truda, znanja i proračuna kako optimizirati cijeli proces. Netko (visokoeducirani znanstvenici i eksperti s polja astrofizike) je morao sjesti i razraditi plan: zašto baš Č-G, koliko će Rosetta putovati do tamo, kakva će biti njena konstrukcija, od kojih materijala (da ne kažem koliko šarafa), kakva je predviđena putanja, na kakve fizičke prepreke može nabasati i koja sve svemirska tijela mogu presjeći Rosettin put… Postoje deseci i stotine stavki koje je netko morao staviti na papir, isprojektirati, predložiti na vijećima i dobiti zeleno svjetlo za realizaciju od glavnih zaduženih. Stotine znanstvenika (uklj. britanskog astrofizičara Matta Taylora, inače specijalista za auroru borealis) sudjelovale su u povijesnom parkiranju landera na Č-G, što se konačno i realiziralo 12.11.2014.

Isti je dan Kim Dajte Mi Još Pažnje Joj Niste Mi Dali Dovoljno Pažnje Primijetite Me HOĆU JOŠ PAŽNJE Kardashian pokazala nešto što još *gasp* nismo imali priliku vidjeti i pokupila više medijske pažnje nego događaj koji stoji u nizu odmah iza slijetanja na Mjesec. I to je nešto što sam voljna, ako baš ne odobravati klimajući glavom i dižući palac, a onda makar ignorirati ili ne pridavati višak pažnje općenito.

Smračilo mi se kada su nekakve nakupine nerealiziranih i superosjetljivih hormona problesirale na košulju toliko seksističku da se Taylora javno prozove i pozove na linč

i u trenutku ekspresno zaboravljajući koji je njegov doprinos i uloga u cijeloj priči. Daleko od toga da je sveta krava i treba biti zaštićen ako radi nešto uistinu loše, no ovo je čista glupost. Nebuloza. Nepotrebna buka. Nerazumlje. GLUPOST s držanim shiftom. Odjednom je bilo bitnije to što ima gole tete na košulji (izradila ju je njegova prijateljica inspirirana Barbarellom, što je dvostruko ironično) i što je tetoviran, u ovo vrijeme kada mi medicinska sestra s rukavima od tetovaža vadi krv ili mi poštanska službenica s tetovažom Clooneya iz Dusk > Dawn obrađuje pakete koje šaljem. Random “feministica” s Twittera s kompetencijom punokrvnog psihopata i emocionalnom inteligencijom koja joj ne bi osigurala ni posao krovopokrivača izazvala je lavinu reakcija, rasprava i sukoba u kojima se nastojalo ustanoviti je li majica uistinu toliko uvredljiva prema ženama i je li u redu njegov potez dolaska na pressicu u njoj. Cijeli pičvajz (medijski požar koji uporno gori danima) izazvao je toliki pritisak na njega da je stao pred kamere i ispričao se osobama koje je činom povrijedio (!). Čovjek se javno rasplakao – kroz suze je izrazio žaljenje zbog učinjenog poteza. Ja gledam video i ne vjerujem koliko je svijet uspio nisko pasti; ujedno, debatiram s ljudima oko sebe koliko su suze realne i je li veća vjerojatnost da su fejk. Nekako konsenzualno dolazimo do zaključka kako je sasvim realno da je čovjek pukao nakon svog tog pritiska i procurio. Ne toliko pred kamerama i cijelim svijetom, koliko procurio per se. Taylora su, realno, sve te internetske prepucačine i vrijeđanja mogle i pogoditi i nije nemoguće da su stvarne (što ga deklarira senzibilnijim od ovih perjanica salonskog feminizma i “urbanih ratnica” protiv šovinizma). I to me smeta. Kompetentan i društvu koristan čovjek biva skoro spaljen na lomači kao seksističko krme koje se kaljuža u šahti silikona i još se ispričava? Ženama luđima od vjerskih fundamentalista, zadojenih suludom propagandom?

Ni inače ne volim wannabe-feminističke ispade, žene koje su hipersenzibilizirane i osjećaju se ugroženo kada muškarac udiše i izdiše zrak kraj njih, histerično reagirajući na natruhe bilo kakvih muško-supremacijskih vibracija koje uspiju detektirati. Ne podržavam ovo nešto duboko poremećeno u što je prerastao pravi feminizam, pokret sa svrhom, ciljem i smislom. Ovakve armije “jednakošću” ošamućenih i degeneriranih womyn žena i potezi koje rade samo još bolje fiksiraju ogroman plakat s nacrtanom kokoši preko bučnih i žarkim bojama ispisanih parola o “ženskim pravima”. Ako je ovo feminizam koji bi trebao donijeti jednakost spolovima, ja ne želim biti čovjek. Želim biti sirak/nilski krokodil/mikroorganizam oko termalnih izvora na dnu oceana/štogod – ali ne želim biti čovjek, i još manje želim biti žena.