Krila kukaca

Krila kukaca (alae) čine distinkciju ovog razreda od ostalih razreda unutar člankonožaca i općenito beskralješnjaka. Prema osnovnoj podjeli kukce dijelimo na Apterygota i Pterygota, tj. na beskrilne kukce i vrste koje barem u jednom stadiju života imaju krila sposobna za let.

Beskrilnost može biti ograničena samo na jedan spol (spolni dimorfizam) a češća je kod ženki.

Krila su se tijekom evolucije razvila od nabora kože, pretpostavlja se, od tvorbi koje su prvotno služile kao padobran pri padovima. Tvorbe nalik njima možemo vidjeti na spolno nezrelim nimfama hemimetabolnih redova – tijekom metamorfoze pojavljuju se leđni izdanci čija površina raste sa svakim presvlačenjem.

Oblik krila, veličina, građa i raspored nervature uvelike definiraju vrstu i značajni su determinacijski kriteriji. Krila su smještena na prsištu, na tergitu, i raspoređena su na 1 ili 2 torakalna segmenta. Prvi segment (pronotum) ne nosi krila kod niti jednog pterigotnog reda, već se isključivo nalaze na drugom i trećem segmentu, ovisno o redovima.

Krila kukaca nekih redova mašu sinkrono (leptiri, Lepidoptera, vretenca, Odonata), kod drugih redova hitinizirani prednji par, često pokriven raznobojnim crtežima, punktacijama i linijama stoji rašireno i ne sudjeluje aktivno u letu za razliku od stražnjeg para veće površine (kornjaši, Coleoptera) dok postoje i redovi kod kojih je stražni par metamorfiran u mahalice (halterae), čija je uloga održavanje ravnoteže pri letu. Ovdje pripadaju dvokrilci, Diptera. Kod pojedinih redova i porodica oba su para krila zakržljala uslijed adaptacije staništu u kojemu dotične vrste obitavaju. U ovu skupinu pripadaju buhe, Siphonaptera, uši, Phthiraptera, tekuti, Mallophaga itd.