Glagoli i glagolska vremena

Glagoli se u norveškom jeziku ne mijenjaju ovisno o licu koje vrši neku radnju već ostaju nepromijenjeni. U hrvatskom bi konjugacija izgledala ovako:

jednina: ja imam, ti imaš, on/ona/ono ima,
množina: mi imamo, vi imate, oni/one imaju

dok u norveškom sva lica imaju isti glagol:

jeg, du, han/hun/det, vi, dere, de (sva lica, jednina i množina) har.

U ovome tekstu obrađujem indikativne glagolske oblike jer su najviše u upotrebi, kao i imperativ. Kondicionalne oblike obradit ću u sklopu drugoga teksta.

Infinitiv

Infinitiv se u većini slučajeva gradi ovako:

å korijen+e

Neka vas ne zbuni ovaj “å” pred glagolima, radi se o čestici – analogu engleskom infinitivu, npr. “to see”.

• å høre – čuti
• å se – vidjeti
• å være – biti
• å lage – napraviti
• å spise – jesti
• å lese – čitati
• å sitte – sjediti itd.

Iznimke su glagoli:

• å gå – ići
• å ha – imati
• å få – uzeti
• å tro – vjerovati
• å bo – živjeti

Prezent

Prezent se gradi vrlo jednostavno. Na infinitivni oblik dodajemo nastavak -r.

infinitiv+r

Primjerice,

• jeg hører – ja čujem | Jeg hører deg (ja čujem tebe).
• kaster – ja bacam | Kaster du mindre mat? (bacaš li manje hrane?)
• ser – ja vidim | Jeg ser alt. (ja vidim sve.)
• lager – on pravi | Han lager frokost. (on radi doručak.)
• betyr – to znači | Hva betyr det? (što to znači?)
• spiser – oni jedu | De spiser viltgryte. (oni jedu lovački lonac; popularno tradicionalno jelo)

Iznimke među glagolima su:

• glagol å go (ići) u prezentu postaje jeg går | Vi går i skogen.
• å være (biti) – jeg er | jeg er en skuespiller.
• å gjøre (činiti) – jeg gjør | Jeg gjør hva jeg vil.
• å vite (znati) – jeg vet | Jeg vet ikke.
• å spøre (pitati) – jeg spør | Jeg spør dere.
• å si (kazati) – jeg sier | Jeg sier aldri nei.

Ponavljam, glagolski oblik ostaje nepromijenjen kroz sva lica u konjugaciji – jeg, du, han/hun/det, vi, dere, de (sva lica) spiser.

Preterit

Preterit je glagolsko vrijeme analogno aoristu u hrvatskom jeziku, svršeno prošlo vrijeme. Gradi se ovako:

korijen + et ili korijen + a

Primjerice,

• jeg høret – ja čuh
• kastet – bacih
• laget – napravih

Varijanta s nastavkom -a manje je u upotrebi.

• å bade (kupati se) – badet ili bada
• å snakke (govoriti) – snakket ili snakka
• å vaske (čistiti) – vasket ili vaska

Iznimke su glagoli koji u preteritu završavaju na -te:

• å spille (igrati) – spilte
• å møte (sresti) – møtte
• å lese (čitati) – leste
• å spise (jesti) – spiste
• å kjøpe (kupiti) – kjøpte

Perfekt

Gradnja perfekta:

pomoćni glagol + korijen + et ili a

Pomoćni glagol je har i ostaje nepromijenjen kroz lica.

Primjeri:

• jeg har leset / lesa
• jeg har skrivet / skriva

Futur

Gradnja futura:

prezent pomoćnog glagola å ville ili å skulle + infinitiv

Primjeri:

• jeg vil vite (želim živjeti)
• skal vi komme (hoćemo li doći?)

Imperativ

Imperativ koristimo u namjenu naredbe određene radnje. Gradi se uklanjanjem nastavka -e s infinitiva.

infinitiv(-e)

Primjeri:

• du hør! – čuj! | Hør meg!
• kast! – baci! | Kast et eple!
• se! – vidi! | Se mer!
• lag! – pravi! | Lag en kake!
• spis! – jedi! | Spis mindre!

Prođimo sva glagolska vremena na primjeru glagola å klebe – lijepiti.

Znači, infinitiv je å klebe.

Prezent: jeg, du, han, hun, det, vi dere, de kleber.

Preterit: jeg, du, han, hun, det, vi dere, de klebet.

Perfekt: jeg, du, han, hun, det, vi dere, de har klebet.

Futur: jeg, du, han, hun, det, vi dere, de vil klebe.

Imperativ: du kleb!

Tablica glagolskih vremena

Evo i tablice s najčešće korištenim glagolima.