12 / dan kad sam izgorjela u Norveškoj

Startam oksimoronski i nimalo metaforično: izgorjela sam u Oslu. U Oslu, prijestolnici sjevera! Načelo me drijemanje na palubi Stene par dana prije a dokusurio đir po Akerbryggeu i ručak u TGIF-u. Šetkali smo se gradom i u par sati na podnevnom suncu me opalilo sunce toliko da sam se par dana kasnije ljuštila. Presvlačila :D: . Naime, kako bi Senija rekla, drugačije je toplo – kod nas je na 30 C sparina za odapeti, dok je gore toplo a nemaš osjećaj da je toliko toplo i stoga lakše izgoriš. Misliš da je 20 a zapravo je i po 10 stupnjeva više.

Začudilo me u kojoj mjeri je grad drugačiji. Ne ružan, ali sigurno ne ljepši od zimske verzije koju sam imala čast vidjeti prije 4-5 godina. Nije mi se toliko svidio, bio je previše osvijetljen, doslovno je gorio. Zimi je imao dozu neke mističnosti, smirenosti i čudne ugode.

U centru su parkirani električni automobili.

Iskreno, ne znam koji mi strašnije izgleda :erm: . Da smisle Defender na struju, e, to bih hladnokrvno odabrala.

Raširila sam šator da se osuši i oprala sam dvije mašine veša. Sutra ujutro krećemo na put sjeverno od Osla i sve mora biti spremno za polazak. Lazić u međuvremenu poštelava pilu i spremno pozira.

U popodnevnim satima smo skoknuli u shopping centar sa namjerom da pogledam novu vjetrovku, oduševljena Senijinom Norheimicom koju sam nosila noć prije. Ušli smo u norvešku verziju Intersporta iz koje bih, da sam bila sama, izašla van pet sati kasnije i, da imam financijskog manevarskog, jedno 15 000 kuna lakša. Majko mila, čega sve tamo ima! Norvežani su vrlo naturalis orijentirani, skloni planinarenjima i izletima u šume, očito je iz ponude artikala. Izbor neviđen. Šatori. Vreće. Hlače, jakne, majice. Kape, čizme, rukavice. Skijaška (no shit) oprema. Funkcionalna odjeća, donji veš. Obuće kao u priči. Za sve aktivnosti, od pentranja do trekkinga. Za dijete od 2 godine do starkelje od 60. Hrana, lonci za putovanja, escajzi u raznim shemama, razne preklopivosti i adaptabilnosti transporta… Neviđene su i cijene, pa se ne treba puno šokirati zbog šatora od 5 000 kuna. Ipak, u obranu Norvežana, kad bih se opremala za ikakav ozbiljniji put nekamo, koji bi uključivao spavanje na -20, sigurno bih stisnula guzicu, uštedila i platila nešto od viđenog. Kod nas je sve to nenabavljivo u maloprodaji i nerijetko kineskog podrijetla. Ove šatore i vreće, kažu deklaracije, rade Norvežani :herc2: .

Osušili smo šator i spremili se za pokret ujutro.

Tad to nisam znala, ali čekali su me najljepši komadi prirode koje su moje oči imale prilku vidjeti.

Total: 0 km.