Bez teksta?

Rođen ovakav?

Prošla godina je koncertno bila poprilično zanimljiva. Pred masama ljudi su pjevali James Hetfield, Tom Araya, Dave Mustaine, Till Lindemann i Axl Rose…, a neki dan i Shakira. Člančić o Lady Gagi mi stoji na HDD već neko vrijeme, zadnji put je trebao biti bačen online kad je Gaga lani nastupala u Areni, no uz svu silu napisa o njoj mi se jednostavno nije dalo. Jednostavno, nije bio trenutak. Nakon toga me opet isprovocirala pseudopatetičnim govorom na Grammy ceremoniji (imam nultu toleranciju na kenjkavo & plačno izražavanje) i haljinom od krmenadla, pa potom novim *vau* singlom i spotom no očito nije bilo dovoljno. Zato joj je presudio spot za novi singl, Judas i friško pečeni album Born this way.

Čudovište gladno slave?

Tako sam si prije pisanja ovog teksta dala truda i preslušala sam Fame & Fame monster. Kažu mudriji, “Ne možeš nužditi po onome što ne poznaješ.”. Što jes', jes'. Žrtvovala sam nešto vremena, pa ću sada i malo ribati ;)

No, ona definitivno nije nešto po čemu treba nužditi. Nije loša. Iako, nije ni posebno dobra. Ono što napravi je često infantilno i bezobrazno bezvezno, do te razine da se zaista zapitaš koliko ljudima malo treba do veselja. Slavni repetitivni po-po-po-poker slogovi, sočni bas i zarazni refreni su sasma dovoljan razlog za sve one ring-tone melodije sa mobitela koje čujem po tramvajima i šetajući gradom.

A onda, slušajući onako sa pola uha hrpetinu pjesama koje te zasipaju sa svih strana, naletiš na Speechless i čuješ ful raspjevanu kokoš u pjesmi koju bi dao i Stevenu Tyleru da otpjeva. Iznenađujuća i jednostavno odlična. Ostavi te bez teksta :D. Nema tup-tup-tupa-tup ritam niti ju prati blesava koreografija. Gledam po YT kako Gaga uglavnom sjeda za klavir kad ju izvodi live. Nije baš Khan, ali nije ni Maja Šuput, ili nedobog Nikol Bulat.

Što još mogu reći (eh, eh)?

Pogledajmo kronologiju uz kuta kako je se ja sjećam. Ono što posebno volim su spotovi jer daju do znanja kako izvođači razmišljaju u vizualnom kontekstu. Njeni spotovi su mi, zapravo, u neku ruku odlični. Pritom mislim na ove novije, sa vidnim konceptom i pričom. Vidi se da ih radi sa idejom i vizijom, a materijalizira ih temeljito i perfekcionistički, ne štedeći na sitnicama i detaljima. Zašto bi svaki spot morao biti (samo) cviljenje u kameru i prenemaganje? Zašto ne bi svaki spot bio Thriller? U njenom slučaju pokazuju i vidnu evoluciju attention droce. Ajmo redom;

  • Just Dance je prosječan spot, prosječnog glasa, prosječne pevaljke. YT krcat spotovima od kojih se ovaj po ničemu posebnom ne izdvaja. Boring1.
  • Poker Face sam prvu čula i prvu vidjela. Masni dance zvuk, bezvezan spot. Boring2.
  • Eh, eh (nothing else can I say). Boring. Boring. Boring. Tko je Lady Gaga, FFS, pitala bih u to vrijeme, poznavajući ju na temelju ovakve pjesme.
  • LoveGame – *zijev*. Neeeeeeeeeeeeext!!!
  • Paparazzi – stvar se zakuhava. Gaga u pomoć zove Jonasa Åkerlunda, švedskog divljeg djeteta koje je iz zanimljivog kuta prikazalo još divljiju plavojku, od Ramštajna napravio prOn starz, protjerao Flakea u glitter robici preko stepera u Bolim te, ovjekovječio ljepotu duše svih nas itd.
    Za Gagu radi spot u koji dovlači Šveda Alexa Skarsgarda (zgođušni vampirić iz očajne True blood), momka koji ju baca sa ograde balkona, zbog čega dotična završava na štakama (sjećam se prve reakcije na te štake, WTF?! štake LOL ROFL JEEZ!)a na kraju ga i ubija. Tu se pojavljuje u meni najsimpatičnijem izdanju od svih spotova.
  • Bad Romance – valjda najjači hit još od Chemical Brothers i njihove Galvanize. Valjda nema osobe koja ne zna “Ooooooo, kot in a bedroumens, rara aaa rama rama maa gaga ulala, vontjor bed roumens”. Spot bijele boje, futuristički i isforsiran do bola. Dobar kraj :)
  • Telephone – za ovo se isplati izgubiti 10 minuta života. Ima čak i priču, pa i limenke umjesto viklera.
  • Alejandro – spot koji je po izlasku bombardiran riječima “Madonna”, “Vogue”, “jeftin” i “plagijat” iako je meni daleko ljepši zbog tamnoplavičaste atmosfere i albinizirane Gage

    u odnosu na bezvezniji “original”. Na koncu, ova makar zna pjevati. Kad hoće, ali to je drugi par čarapa.
  • Born this way – pretenciozno prvoklasno sranje upakirano u šljašteći papir. Kako spot, tako i sama pjesma. Forsiranje outsiderizma. Podrška neuklopljenima. Podilaženje gay zajednici. LAME.
    Cijelo vrijeme igra na kartu neshvaćene osobe koju je cijeli život svijet oko nje ignorirao a masa članaka o njoj govori da je bila itekako shvaćena i prihvaćena, društveno hiperaktivna i daleko od moljaca i low-esteem sociopata kojima podilazi tekstom. Rađanje nove ere my ass.
  • Judas – po mom mišljenju najbolji njezin spot. ATM, zadnji u nizu. Ona je Marija Magdalena, rastrgana između Isusa i Jude (Jesus is my virtue, and Judas is the demon I cling to), dijela bajkersko-apostolske bande.


    Naravno da su dežurni katolički fanatici promptno povilenili i prepoznali sablazan na račun siročeta sa raspela. Glupost. Koga briga?

Gaga vs. Manson?

Općenito, u spomenutom razvlačenju religije ne vidim ništa šokantno, no, podsjeća me na neke druge izvođače. Prilično na Marilyna Mansona. Naravno, ne Mansona danas, koji se uglavnom potuca po klinikama za liječenje od alkoholizma, ženi i razvodi od mlade piletine, nego Mansona u svom zlatnom periodu kad je powered by Twiggy Ramirez radio i nešto dobre glazbe. Ovo dvoje relativno (ne)talentiranih ljudi imaju podosta zajedničkih točaka.

Oboje su startali kao vulgaris pjevači, bez silne šminke, “ekstravagantnih” outfita. Oboje su bili utopljeni u moru istih i sličnih. Pogledajte Lunchbox i Just dance. Što vidimo? Dvije prosječne osobe, prosječnih vokalnih sposobnosti i prosječnog izgleda. Štoviše, Gaga pomalo baca na Amy Winehouse. Nije ni čudo da se htjela odlijepiti od ikakvih asocijacija na ovu grotesknu spodobu. Sad, što je napravila… To je druga priča.

Drugo, oboje sa šminkom izgledaju odlično na nekakav ne-svakidašnji-odlazak-po-kruh glam način (jeste pogledali maloprije Lunchbox i Just dance? Sad pogledajte Long hard road out of hell i Judas). Iznimno su teatralni i godi im svjetlost kojom ih mediji obasjavaju, uhodani su showmani koji puno ulažu u svoj izgled i nastup. Tko još želi gledati Alanis Morissette kako čvonji na rubu bine i arlauče o bolnoj ljubavi? Meni se ovaj dramatični i zaigrani đir sviđa, naravno, do točke kad se sav fokus sa glazbe prebacuje na nastup.

Treće, oboje kad skinu tu šminku, izgledaju kao kandidati u čekaonici na konkursu za strašilo u kukuruzištu.

Uvijek sam smatrala Mansona showmanom koji je u stvarnom životu potpuno suprotna osoba. Razgalamljeni kritičar američkog načina života, policije, vlade, crkve i svega što mu zapne za šarenu leću, nakon što dođe kući i zaključa vrata, vjerojatno povuče ziper na plećima, skine taj preforsirani outfit i postane osoba koja možda ne pere prozore, ali nije ni otprilike zanimljiva kao na pozornici. Za oboje se vežu urbani mitovi koji graniče sa idiotizmom. To im “zamjeram” oboma jer su smišljeni da privuku oko a ne uho. Manson si je izvadio rebro radi autofelacija, Gaga ima penis. Manson objeduje za stolom sa kosturima, Gaga se panično boji samoće, tako da svaki put, čak i kad se tušira, netko od njezinih suradnika mora biti s njom pod tušem… itd.itd. Gluposti i bajke za malu djecu.

No, ona za razliku od Mansona u svom vrhuncu slave ima izrazitu moć. Čitam neki dan kako je sa Forbesovih najmoćnijih 100 maknula Oprah. Kao, faktor nisu samo pare nego i sposobnost pokretanja plimnog vala, koji je u par sati napravila sa narukvicom za žrtve tsunamija & potresa. Ajd, ako može biti i korisna… Nek bude.
O fanovima da ne pričam. Čitala sam utiske sa koncerta lani u Areni i pričala sa RL prijateljima o događaju kojeg karakteriziraju kao “izvanserijskog, neponovljivog i fantastičnog”. Na stranu što ja njenu glazbu smatram dovoljno bezveznom i površnom da bih ju slušala aktivno, ljudi su sretni i oduševljeni. Dobili su očito dovoljno muzike za pare koje dadoše.

Znači, što valja & ne valja u cijeloj priči?

Artističko (nekad i isforsirano) pretjerivanje je i više nego OK. Mislim, kome bi palo na pamet u spot ubaciti ulazak u kadar na štakama? Zna šta radi i ide joj, uglavnom, dobro. Igra se i zabavlja. Na neki način, treba znati i dobro pretjerati. Ne zamjeram toliko koketiranje sa simbolima kršćanstva ali me redovito dotuče igranje na kartu spolnosti i u ovom slučaju lažnih penisa i aluzija na transrodnost. Smeta me i bolno vidno podilaženje gay zajednici. Ne volim faktor šok u glazbi. Miče fokus sa glazbe i stavlja ga na pojavu, što je poražavajuće za glazbenika kao takvog i ubija mu primarnu svrhu.

Zaključak, plesna muzika na koju se na refren pjeva u glas sa rukama u zraku. Lako pamtljivi stihovi su ekstremno jestivi i jezivo invazivni po uho. Skužim se kako dok ribam tuš kabinu pjevušim I'm your biggest fan, I'll follow you around until you love me… :D.

Previous post

Next post

Leave a Comment

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.