Blog?
Ne volim blogove. Čitajući povremeno entryje na raznim blogerskim okupljalištima sa tematikom humora, seksa pa čak znanosti, politike i politički nekorektnih tema itd., omrznuo mi se pojam blog.
np: Distillers – Coral fang
Obično se radi o frustriranim tinejdžerima koji cmizdre naveliko kako ih nitko ne voli i kako su žešće usamljeni u grdom svijetu. Tematiku bih još nekako mogla sažvakati, no problem mi predstavlja i redovita nepismenost autora, od bazičnog nepoznavanja razlike između “č” i “ć”, “ije” i “je”, a o temeljnoj interpunkciji i korištenju “shift” tipke da se ne priča. Sve to rezultira redovitom nečitljivošću sadržaja i mojim gašenjem taba u Firefoxu.
No, ima i zanimljivih autora, osoba koje ipak odstupaju od navedenog prosjeka. Navest ću ih nekoliko (nickove ne znam, a ne gugla mi se):
- djevojka koja se bavi pletenjem vunenih proizvoda.Blog joj je krcat raznim unikatnim predmetima, uz način kako ih napraviti. Nema bitchanja kako je debela, nitko ju ne voli, ne piše o burnim noćima gorućeg seksa. Čak su ju napali i neki freakovi koji su zabrijali da su jahači apokalipse na kljakavim kozama, s namjerom da ju prvo dignu na pijedestal komplimentiranjem a onda ponize… ljudi s viškom vremena
- na prvi pogled ludo zaljubljeni dečko. Odlučio je napisati obožavanoj (koja ga, jasno, ne ferma) ogroman broj haiku lookalike pjesmica da bi se ona zatelebala u njega. Ne poznajem autora osobno, već preko jednog foruma gdje se iskazao odličnim smislom za humor. Meni je to dovoljno da shvatim kako je to najobičnije svakodnevno stimuliranje moždanih stanica u potrazi za rimom i odlična zezancija proizašla iz kreativnosti. Moje mišljenje, jasno, ne dijeli cca 36661696986 ljudi koji su potpisali peticiju da ona siđe s oblaka, totalno uvjerenih da stvarno lovi komada ROTFL. Svaka čast na ideji!
- curetak sa jako puno slobodnog vremena koje troši kalkulirajući svoj postotak masti u tijelu i kalorije namirnica koje planira smjestiti u želudac. Sve te svoje kompulzivne kalkulacije zalijeva većom količinom vode da bi postala Kate Moss. Zašto je zanimljiva? Po meni, zbog jače bipolarnosti – polovica postova fasciniranih vidljivim ljudskim kostima objašnjava kako je ona svjesna da je bolesna u svojoj namjeri da se pretvori u neslani štapić. Hoće reći da zna da je to teže izlječiva bolest percepcije svog lika u ogledalu. Drugom polovicom dijeli savjete kako u što kraćem roku postati takav i završiti u bolnici. Udžbenici psihijatrije kažu da je to _normalno_ za mentalno stanje osoba oboljelih od prehrambenih poremećaja – roni u depresiji, svjesna je depresije i činjenice da u njoj roni ali nema želju za promjenom na (diskutabilno) bolje. Normalno? Nobody's perfect, but who wants to be nobody…huh? Ali, ja se još uvijek držim propisane formule egzhibicionizma – činjenice da /pravi/ homoseksualci svoje seksualne preference drže samo za sebe i osobu s kojom ih prakticiraju. Ostali su samo osobe željne pažnje okoline, pitanje je samo koliko daleko su spremni otići da ih se primijeti.
Paradoksalno, ovo što upravo čitate je blogoidni produkt misli koje se vrzmaju po mojoj glavi. Hoću li pisati o nečem zanimljivom drugima? Hoću li rogoborenjem uspavati i sebe? Ne znam. Vidjet ćemo. Ono što mogu obećati je jedino koliko-toliko gramatički čist tekst