Fitoremedijacija

Opće je poznato kako meni zanimljiva knjiga kotira visoko na popisu poželjnih poklona. Kisićevu knjigu Sanacija onečišćenoga tla dobila sam na dar prije nekoliko mjeseci. Čitala sam ju parcijalno i kako su mi dozvoljavale okolnosti, no, entuzijazam oko knjige i sadržaja koji pokriva imala sam od trena kada sam čula za nju. Iskreno mi je bilo drago kada mi je došla u ruke. Upravo ju dovršavam i imam potrebu napisati koju riječ o njoj.

Osim što nam je izdavačka djelatnost s područja biotehničkih znanosti osrednja do tužna, sama izdavačka djelatnost općenito pokazuje ozbiljno šepanje i u neku me ruku “čudi” što ovakva knjiga kod nas postoji. Naime, radi se o vrlo specifičnoj knjizi, prilično unikatnoj na našim prostorima. Sanacija onečišćenoga tla objašnjava pedološke osnove i principe, vrste onečišćenja i faktore koji ih uvjetuju, tehnologije remedijacije (ovo je ključni dio) pomoću kemijskih, fizikalnih, bioloških i termalnih sredstava. Glavni razlog mog interesa bilo je poglavlje o fitoremedijaciji, popravljanju strukture tla pomoću biljki. U najkraćim crtama, svodi se na ciljani uzgoj pojedinih biljnih vrsta s visokom sposobnošću vezivanja štetnih tvari (streljivo, pesticidi, metali, radioaktivne čestice, razni organski spojevi – policiklični aromatski ugljikovodici, poliklorirani bifenili itd.) nakon čega se se biljna masa skuplja i adekvatno zbrinjava. Tehnologija se smatra ekološki, financijski i efektivno prihvatljivom i nadam se da će zaživjeti i razvijati se tijekom vremena. Budući da ne želim spojlati ikome nešto zanimljivo kao što je ova tema i ova knjiga (pogotovo tih dvadesetak stranica s temom fitoremedijacije), zaobići ću spominjanje detalja i spomenut ću samo mali teaser – jeste li znali da je uljana repica dobar akumulator bakra i arsena?

Tko bi ju trebao pročitati? Mislim da je korisna svakom studentu agronomije, šumarstva i ostalih djelatnosti vezanih za tlo, kao i svakome ikako vezanom uz menadžment voda. Poslužit će i kemijskim tehnolozima (uz njihovu sam pomoć prvi put i nabasala na informaciju o ovome; u ruke mi je dopao časopis HDKI s člankom na temu fitoremedijacije) i u konačnici svakome tko se zanima za svijet oko sebe, ali na nešto temeljitiji i dublji način od onog regularno prezentiranog po medijima i propagandnim člancima.

Posebno preporučujem knjigu svakome tko je na ikakav način vezan za “eko”, “organsko”, “ekološko”, “prirodno” i ino – od proizvođača, distributera do krajnjih korisnika i marketingaša koji raspisuju parole na ovu temu. Nemoguće je pričati o ikakvoj ekološki prihvatljivoj poljoprivredi bez ulaska u srž problema tla kontaminiranog pesticidima, ako ne i radionuklidima i lužinama.