Islandska hrana

Island nije poznat po univerzalno voljenim specijalitetima. Uglavnom ga se pamti po ekstremima tipa fermentirano meso grenlandskog morskog psa spavača i ovnovih ukiseljenih muda, ali ako pogledate širu sliku, potpuno vam je jasno zašto je tako. Zamislite sljedeći scenarij: Irci, Šveđani i Norvežani dolaze na Island krajem devetoga stoljeća. Nalaze vrlo malo obradivoga tla, vjetrovi obriju s tla sve što uspije izrasti, ako u međuvremenu s vjetrom ne stignu snijegovi koji pobiju biljčice. Divljač defaultno ne postoji, konji su došli s doseljenicima, skup s ovcama. Logično; fokus je na morskom ribolovu jer ribe, kitovine i raznih morskih plodova ima u izobilju. Sve što se uzgoji iskorištava se 99%> jer bacanja nema. Je li nešto nejestivo? Učinimo ga jestivim. Je li nešto otrovno? Nema veze, uložimo ekstra truda i vremena da to učinimo jestivim i onda 1000 godina kasnije uvjeravajmo ostatak svijeta kako se radi o specijalitetu.

Navedimo neke primjere. Prvo one hardkor, teško probavljive ikome tko nije odrastao na ovima jelima, skupa s ocem, djedom, pradjedom i još bogznakoliko predaka prije. Definitivno nisu za svakoga.

• svið – ovčja glava oprljena vatrom da bi se uklonile dlake, uklonjenog mozga, kuhana i servirana s pireom od repe, krumpira i želeom od rabarbare
• hrútspungur – jedna od “ne bacaj, neba ti” sirovina testisi su ovnova. Da bi mogli dugo ležati i kasnije biti konzumirani, morali su proći proces kiseljenja i prešanja u blokove nalik tempehu; odvratnijem tempehu, naravno
• kæstur hákarl – svježe meso morskoga psa nejestivo je (preciznije, otrovno) zbor ureje koja je vrlo zastupljena u tkivu, ali odlaganje mesa u zemlju na period od 1,5 do 3 mjeseca, vješanje s namjerom da ga se osuši i fermentiranje tijekom 6 mjeseci čini ga iskoristivim. Okus je navodno jedan od najodvratnijih na cijelom planetu, srećom, jelo više nije toliko uobičajeno u svakodnevici kao prije i uglavnom se jede kada su u pitanju posebni trenuci
• slátur – tlačenica izrađena od unutrašnjih organa, krvi i loja ovaca, svojevrsna krvavica, analogna škotskom haggisu
• hvalspik – kitov loj kuhan i obrađen pomoću mliječne kiseline
• gellur – mesnati trokutasti mišić s donje strane ribljih jezika (yes, postoji negdje netko kome je u opisu radnoga mjesta bilo odrezivanje ovoga mišića s namjerom da se od njega napravi jelo)
• saltfiskur – morska riba presoljena do ibera da bi se sačuvala tijekom godine; da bi se mogla jesti, namače se i po dva do tri dana uz redovito mijenjanje vode radi uklanjanja količine soli iz jednadžbe.

Hrana je danas beskrajno dostupnija u odnosu na situaciju tada, a sva spomenuta jela smatraju se baštinom i tretiraju se s ogromnim poštovanjem. Relativno benigniji bili bi:

• konjsko meso – kuhano, pečeno… kao teletina na kontinentu
• harðfiskur – sušeni bakalar koji se ne rehidrira prije jela, već poškropi maslacom i jede zapravo suh; potrebno ga je temeljito žvakati a poznat je po prosječnih 85% proteina po porciji
• kæfa – pašteta od mlade janjetine
• kitovo meso – jede se sirovo ili kuhano a teksturom je negdje između telećih i odrezaka tune
• puffinovo meso – jede se kuhano, pečeno ili sirovo (poseban je specijalitet puffinovo sirovo srce)
• bomboni od slanoga lakrisa – moj favorit ovoga teksta, navukoh se na njih opasno od dolaska u Norvešku i na Islandu nađoh “gammeldags lakrise”, starinske kako bi se u HR reklo – bi bili su fenomenalni.

Ziheraški, ajmoreć, mogli bi biti:

• hangikjött – dimljena janjetina, rezana kao šunka // danas je prilično ziheraška, tradicionalno se meso dimilo nad zapaljenim sušenim ovčjim fekalijama
• skyr – islandski jogurt, vrlo bogat i kremast, dosta jakoga kiseloga okusa; jedem ga povremeno od dolaska u Norvešku, ali ovi lokalni nisu toliko kiseli i nemaju jaki aftertaste
• fiskibollur – mesne kuglice od ribljih mišića, luka i krumpira
• kjötsúpa – mesna juha s dosta povrća, uglavnom kupusa i korjenastih povrćki
• fiskisúpa – mesna juha u varijanti s ribom.

Postoji dosta fišendčipsinica po gradovima, pogotovo uz more. Tehnički, radi se o britanskom jelu, ali nije ih loše probati jer su jako ukusni.

Tijekom boravka kušala sam samo ono sigurno, ne htijući trigerirati Crohna i izbaciti se iz balansa, stoga sam se držala ziheraških stvarčica popisa. Ništa posebno spektakularnoga nemam za prijaviti, tako da ću spomenuti:

slani lakris

skyr jogurt

po preporuci kolegice s posla – čokoladu Sirius Noi súkkulaði s cijelim lješnjacima,

lokalni sladoled: Hlunkur & Luxus by Kjöris

mesnu juhu i porciju fisha & chipsa.

Našla sam u trgovini i hangikjött – izuzetno ukusnu dimljenu janjetinu (još sam odabrala ekstra dimljenu jer kako drugačije?) koji sam sprašila prije nego sam stigla izvući fotoaparat.

Save

Save

Save