Kuga?

Prema knjizi Otkrivenja, krcatoj slikovitim opisima o kraju ljudske egzistencije na koje se referiraju samozvani proroci koji bauljaju gradovima u dronjcima teatralno vrišteći, kraj je vrlo blizu i neće biti baš ugodan. Kontinuirano tijekom godina kompulzivnih osvajanja, sukoba među ljudima i ratova koji će natopiti zemlju krvlju, smrti na svakom koraku, ordinirat će i jahač apokalipse koji će sijati zarazne smrtonosne bolesti i totalno uživati na svom radnom mjestu.
…
Komparativna recenzija dva filma, I am Legend i Black sheep u usporedbi s njihovim uzorom, 28 days later.

np: ACDC – you shook me all night long

Evo dva filma, čija je glavna tema epidemija visokozaraznim bolestima koje je dizajnirao čovjek u bijeloj kuti s namjerom da učini svijet boljim mjestom. Prvi je mali filmić sa Novog Zelanda, koji je u stravu epidemije unio i smisao za humor, a drugi me iznenadio (nabolje) iako je block-buster. U svakom slučaju, oba filma treba pogledati, no ujedno i ostati svjestan činjenice da na polju filmova o kugama novih doba proizašlih iz messin’ up with molecules rula ipak debelo 28 days later. Za domaću zadaću i referentnu točku prvo pogledati upravo taj film.

Black sheep?

Film nas najprije retrospekcijom uči zašto glavni lik, Henry, plaća psihoterapeuta da ga izliječi fobije od bijelih dlakavih blejavaca. Stariji brat Angus ga je, naime, kad su bili djeca nasmrt prestravio kadaverom ovce jedne noći. Otad je prošlo dugo vremena, Henry dolazi nazad kući bratu radi birokracije i tad kreće klasična priča – poludjeli znanstvenik^TM manipulira intenzivnom selekcijom ovaca da bi dobio *SAVRŠENU* ovcu. Naravno, gdje je bolje mjesto radnje od divnog brežuljkastog zelenog Novog Zelanda na kojem su milijuni ovaca…
Paralelno sa pričom o braći, dvoje tree-hugging-hippie-crap prijatelja životinja u vidu zgođušne plavojke Experience i papka Granta odluči izvesti udar na Angusov pogon i naći konkretne dokaze koji bi kompromitirali njegov rad na životinjama. Nakon što maznu pikslu sa stakliciranim modificiranim ovčjim monstrumom i nakon što pri bijegu isti pobjegne, kreće borba za egzistenciju i eradikacija blejavaca indiferentnih na solarnu svjetlost koji žele okusiti ljudsko meso…

Nije toliko trashy – Bad taste ga šije nemilo. Ali, iskreno, Bad taste nitko po tom pitanju ne može ni prestići. Nije toliko ni horror – gledala sam daleko gadnijih strava. Pogotovo jer me mutirane živine nimalo ne prepadaju… na mene puno bolje djeluju filmovi o natprirodnim silama – sve ostalo su crtići
Iako mu je to primarni cilj, biti trashy horror, bolje bi ga se moglo opisati kao dosta dobru crnu komediju. Gory scene bacanja crijeva i cuclanje arterija, razvlačenje malog Angusa u ovčjem stadu pri kraju, neslavni pokušaj ubijanja ovce motorkom u autu…, uz neizbježne aluzije na sodomiziranje ovaca, jasno! Ogroman plus – glumci su apsolutno nepoznati i stoga totalno svježi i zanimljivi. Tip koji je glumio Henryja je odlično utjelovio papkastog zlatnog dečkića, pogotovo u scenama kad su ovce u kadru! Toliko preznojavanja i mimike izbezumljenog prestravljenog čovjeka nisam vidjela otkad je Lazić primijetio potencijalni ireverzibilni nestanak čokoladnih pudingića u Kauflandu

Uglavnom, za mene 8,7. Jedan od filmova koje nije bed nakon 10 godina pogledati opet i podsjetiti se kako uopće nije bio loš, iako ga je kritika sa’ranila i izvalila komentare tipa “film si je zadao previše” i slični BS.

I am Legend?

Nije toliko loš koliko sam očekivala. Dobro, nije baš ni legendaran, ali se dade pogledati. Pogotovo zbog najave kao block-bustera, kad očekujem ultimativno smeće krcato A1 glumcima koji bauljaju u lošoj priči. Sama priča je u biti ona ispričana u 28 dana kasnije i prevedena na američki uz ne-američki kraj i slične manje modifikacije. Will Smith je Robert Neville, znanstvenik američke vojske u ne tako dalekoj budućnosti koji je izgubio ženu i dijete pri evakuaciji njujorčana uslijed napada mutiranog virusa koji je zarazio čovječanstvo. U tri godine se družio samo sa svojom kujom njemačkog ovčara, upraksanu za traženje zaraženih ljudi. Svakodnevno emitira poruku preko radio-valova pokušavajući stupiti u kontakt sa eventualnim zdravim ljudima, čekajući ih na obali, no od toga ništa…

Zašto film valja, iako je block-buster? Na dobar način je prikazan Smith kao Neville, usamljen apsolutno. Totalno je humanizirao svoju kuju Sam, budući da je ona osim njega jedino živo i zdravo biće. Sluđenost samoćom je dočarana i njegovom potrebom za ljudskim interakcijama, pa Neville u videoteci ima posložene lutke iz izloga s kojima odrađuje dio svakodnevnog ćaskanja. Pogotovo je dobro prikazan kad pukne po šavu, poražen, vidno devastiran i nihilistički nastrojen nakon stradavanja Sam, a totalno se možemo poistovijetiti s njim kad u zadnjim scenama u laboratoriju, shvaća da je u klopci i da živ van ne može… da, Neville umire na kraju i ne odjaše u zalazak sa prsatom plavušom pod rukom. Također, u filmu osim Smitha i 2 minute Emme Thompson nema poznatijih glumaca.

Zašto film ne valja? Zato što je block-buster i to prilično vrišti iz njega, što je teško ignorirati. U 28 dana kasnije britanci voze neke bezvezne aute – Neville vozi Mustanga. Kad Sam strada, Neville s kamikaze-idejom sjeda u auto i destruktivno prikazuje bijes kojim je obuzet, film je krcat eksplozijama raznih stupnjeva smislenosti (famozna 5 milijunska scena s Brooklynskim mostom, primjerice)…. nije nijedna od ovih pojava nešto sama za sebe, ali je karakteristična za američke block-bustere.

Ocjena, 8. Dosta lošiji od britanske verzije, kojoj bih dodijelila 9,5 u kategoriji post-apokaliptičnih horrora.