Molekula Nula Jedan i Rada Prada

Većina parfema meni je prejaka i preagresivna. Tek mi poneki zapne za nos i kupujem ih isključivo kada mogu vlasnika pitati o čemu se radi i tko je proizvođač jer ulazak u parfumeriju i random browsanje za mene nema baš nikakvog smisla. Imam ih jedva nekoliko i koristim ih vrlo štedljivo jer ne volim ostavljati oblak mirisa iza sebe.

Prije 2-3 godine, na bivšem poslu, pričala sam s klijenticom i procijenila kako je situacija dovoljno ležerna da mogu postaviti pitanje o parfemu koji nosi. Moja se procjena ispostavila preciznom – dobila sam, osim odgovora o imenu i proizvođaču, cijelu priču o njegovom nastanku i priči koja ga prati. Miris je bio strašno specifičan. Zamislite situaciju u kojoj hodate gradom, ljeto, toplo, nekakva je fešta, buka, iz 55 smjerova dolazi zvuk, sve oko vas je šareno i slavljenički, tisuće ljudi žamore i žvrgolje… A onda iz nekog od smjerova dolazi čista, jasna i precizna melodija (recimo) violine po kojoj netko neopterećeno prebire. Naravno da ćete se zalijepiti za nju. Nije da sam neki fensi znalac, daleko od toga, za takvo što bih morala prvo omirisati i naučiti raspoznavati stotine parfema što me baš nimalo ne privlači, ali sam se zaljubila u miris. Nakon što sam saznala da u RH ne postoji za kupiti, odustala sam od bilo kakve namjere da ga i nađem.

Nedavno sam se sjetila ovog parfema i odlučila se potražiti ga uz jači angažman (čitaj: dok ga ne nađem). Parfemski showroom bivšeg glavnog zastupnika nedaleko od džamije odavno je zatvoren, klasične parfumerije ga ne drže uopće a kamoli u povremenom asortimanu, ali mi je jedna od prodavačica spomenula parfumeriju koja ga drži na prodajnom mjestu u zoni ispod Kvatrića. Našla sam ga po grozno visokim cijenama i samo u bocama maksimalnog volumena za brand; osjećala bih se tako preseratorsko-buržujski da sam taj novac odlučila dati za vodu s mirisom u staklenoj boci. Makoliko lijepo i opojno mirisao.

Onda sam se sjetila sestrične u Britaniji, provjerila sam planira li dolaziti i naručila sam bočicu koja je ubrzo stigla u Zagreb i koja me upravo gleda s radnog stola. Djeluje jako zanimljivo na mene, “tjera” me da ga često omirišem i udišem, što je prilično atipično za sve što sam dosad koristila.

Uglavnom, miris se zove Escentric Molecules i postoji nekoliko modela. Molecule 01 je pročišćena, eterična, suptilna i besprijekorna u jednostavnosti i prilično kontradiktornoj draškastosti, dok su Dvojka i Trojka agresivne supstance u potpunom kontrastu, vrlo nametljivog mirisa i potpuno nevezanog za priču oko Jedinice.

Osim neobične suptilnosti i paradoksalne jasnoće u izražaju, specifičan je i po sastavu. Nerado pejstam PR sadržaje, ali evo:

Molecule 01 contains only the aroma-chemical Iso E Super, which, on its own, is less of a fragrance than an effect. The wearer may notice a subtle, velvety, woody note which will vanish, then re-surface after some time. More than this, she or he will notice the impact the fragrance has on other people. In fact, its effect is almost pheromonic. This is fragrance at its most radical.

Prilikom posjeti parfumeriji, pričajući s prodavačicom, zaboravila sam baciti one papirnate trakice na koje vam prodavači nasprejaju parfem i ostavila sam ih u džepu jakne. Nabasala sam na njih par sati kasnije kada sam vadila mobitel iz džepa i kada me opalio bizarni miris Nula Jedinice. Trajao je danima, ali imam dojam da se “palio” i “gasio” čak i u jakni.

Uglavnom, genijalna stvarčica. Toliko da je ovaj parfem prvi kozmetički proizvod koji komentiram na svartu na ovakav način.

Drugi dio posta bit će preporuka. Od srca, zbog jednostavnosti, genijalnosti i kvalitete.

Naime, jezim se odjeće po trgovinama kao što su Zara, Bershka, Stradivarius, HM i sličnih. Isključivo zato što da bih tamo pronašla nešto umjereno, nešljašteće i bez ogromnih natpisa moram kopati po policama i vješalicama gore nego kao po Hreliću. Kad i nađem nešto dizajnom prihvatljivo i što nije poliesterskog podrijetla, obično je pamuk toliko proziran da se kroz njega može čitati a postrani šavovi već na lutkama stoje zakrenuti prema pupku. Ne želim se niti pitati na što liče nakon 3 pranja. Imam tu sreću da sam od malih nogu naučena što je lijepo, trajno i u konačnici zdravo za nošenje, pa mi takve stvari niti nisu opcija, a još manje kada su na turbo popustima.

U Frankopanskoj 5 tik do tramvajske postaje, u haustoru i odmah pri ulazu nalazi se mala krojačka radnja. Ima nekakvo generičko ime tipa “Moda”, “Modin” ili “Moding” (ne sjećam se, okačit ću naknadno), a moje kokošje društvo krojačicu zove Rada Prada. Do nje sam došla po preporuci, od osobe koja je isto došla kod Rade Prade po preporuci . Ženu, naime, bije dobar glas, što me jako veseli. Osim prelijepog, često asimetričnog i pomalo dekonstruktivističkog stila, odjeću krasi za ove prostore neubičajeno kvalitetan i gust pamuk u raznim bojama. Igrom slučaja, dosta toga je zagasitih boja, što meni u ovaj tren jako odgovara i podebljava podbadanje okoline da mi ormar izgleda kao 50 nijansi sive. Cijene su i više nego korektne za ovo što u minijaturnoj trgovini možete naći, a preporučila bih ju svakoj ženi, osim primjercima u Juicy Couture pink trenerkama, bijelim patikama do gležnjeva, s leopard torbetinama na podlaktici iz koje vire maltezeri, geliranim noktima i preogromnim sunčanim naočalama. Mislim da bi se jedine one tamo dosađivale.