Nemoguća godina

Baš je dobro sjediti na kraju dana, u polumraku sobe, uz glazbu i miris vindalooa koji se širi kroz stan. Zadovoljno jer sam se uspjela na posljednji dan u godini probiti do stana kroz smrad kuhanog Ribara i klinčića, motanih cigareta, debrecinki sa senfom raširenih po štandovima u užem centru i općenito umjetno stvoreni i još umjetnije isforsirani blagdanski kaos koji traje tjednima. Blagdani iz ljudi znaju izvući ono najgore; zanimljivo je gledati kako postaje normalno ili makar više nego prihvatljivo naguravati se gradom i po javnom prijevozu (pozdrav poliploidnoj panjini koji mi je u šestici na Zrinjevcu nagazio desno stopalo; zbog tebe ne hodam kako bih trebala zadnjih 7 dana :tup: živio ti meni), svađati se u redovima u trgovinama i općenito samo čekati da nekakav sukob krene oko najobičnijih gluparija.

Godina je bila vrlo zahtjevna, kvalitetno izazovna i zbilja komplicirana doslovno od siječnja do prosinca. Spektar i magnituda štete koja se razvijala u ovom intervalu zbilja su impresivni, a važnost lekcije pranja ruku od svega što nije vrijedno mog vremena ili truda ne mogu dovoljno naglasiti. Od 2015. godine ne očekujem ništa manje ringišpila – neka.

edit: da, SNG vam