O “biljnom” i “nebiljnom”

“Da, ali ja uzimam samo biljne pripravke, ne vjerujem zlim laboratorijima i ljudima u bijelim kutama blabla bla.”

Well, surprise motherfucker,

da bi nešto (bilo što!) djelovalo, mora imati aktivnu tvar i općenito čitav niz kemijskih spojeva zastupljenih u tkivu ljekovitog “biljnog” bilja. Upravo oni omogućuju određenu fiziološku reakciju organizma u situacijama primjene, a radi se o alkaloidima, glikozidima, raznim terpenskim i fenolnim spojevima itd. koji imaju svoja specifična djelovanja, razine toksičnosti, set nuspojava pri upotrebi i predoziranju. S tom razlikom da škaniclići s dehidriranim dijelovima biljaka kupljeni na tezgama na mističnim i egzotičnim pijacama najčešće nemaju baš nikakvu kontrolu zdravstvene ispravnosti (skupa s tim i djelotvornosti) i nerijetko nemaju ni otprilike dovoljno aktivne tvari da bi bila djelotvorna na organizam. “Biljni” je i digitalis, pa te ubije dok si rekao “liofilizirana matična mliječ”. “Biljni” je i gomolj krumpira, pa te sustavno truje solaninom ako ga konzumiraš puno i spravljaš na pogrešan način, pogotovo ako je proklijao ili su se po njemu pojavile zelene mrlje. Priiiiiiirodna je i pupavka (nije, tehnički, biljna) pa te likvidira bez grča.