O sekularnom prosvjedu

Danas se od 14,00 na Cvjetnom trgu odvijao prosvjed “Raskinimo vatikanske ugovore”. Vremenske su prilike utjecale na broj sudionika, sunce se stidljivo počelo pojavljivati iza oblaka tik pred prosvjed i u konačnici je na Cvjetnom bilo tristotinjak ljudi koji su pratili cca jednosatni program, osmišljen kao održavanje nekoliko govora. Gonzo, mikrofon u ruci, bez bine i korisne informacije za one neupućene i zainteresirane – pomislili biste, što je više potrebno?

Nažalost, informacije su u drugom planu. Svi bruje o “babi koja je primila udarac šakom”.

Ispostavilo se kako “baba” nije random vjernica, već se radi o Ružici Ćavar, predsjednici Hrvatskog pokreta za život i obitelj koja je s ograde Pravoslavne crkve skidala transparent “Raskid! Vatikanskih ugovora – Glas razuma – Pokret za sekularnu Hrvatsku”. Na nju je nasrnuo neimenovani muškarac, razbivši joj nos. Ubrzo su intervenirali policajci, odvojili protagoniste okršaja i odveli svakoga na svoju stranu. Napadač je dobio prekršajnu a Ćavar je završila na Milosrdnicama. Ostatak se programa uredno odvijao nakon ovog ispada, podružila sam se s poznatima a potom sam otišla s Lazićem na sladoled. Nekoliko sati kasnije i po dolasku u kuću sjela sam za kompjutor i počela pregledavati linkove na portalima. Budući da sam u trenutak odvijanja napada od dotične bila udaljena tek pokoji metar i cijelu sam situaciju pratila s neometanim i vrlo čistim pogledom, poludjela sam na napise.

Lijepila svoj plakat?

Već na samom početku prosvjeda došlo je do incidenta. Pojavile su se dvije starije gospođe i gospodin, a jednu od njih je napao muškarac dok je lijepila svoj plakat protiv prosvjednika. Gospođa – katolička aktivistica Ružica Ćavar, završila je na podu s krvavim nosom, a policija je odvela napadača.

Nije lijepila svoj plakat. Trgala je s ograde transparent Raskida. Razlika je ogromna, nisu u pitanju nijanse. Gledala sam kako je padao, a par sekundi kasnije vidjela i dotičnog kako ju udara i ona pada na beton.

Vidjela sam i desetak fotografa s objektivima metar od ženine glave kako tuku slike, bez namjere da joj pruže ruku i čekajući da to napravi netko drugi. Znam, fotografi, žive od toga, ali na mah kadar izgleda krajnje ružno i tužno.

Obratite pažnju i na “staricu” uguranu u članak. Ovo nije starica, ovo je aktivist. U zrelim godinama, ali aktivist. Ne zaslužuje udarac, nikako i ni po koju cijenu, ali cijenila bih dnovinarstvo kada bi propisno atribuiralo sudionike pojedinih situacija u člancima i bez pucanja u emocije. Dio mene još uvijek ne vjeruje kako Jutarnji nije navalio s člancima tipa “STRAVIČNO!!! POLUDJELI MANIJAK PRETUKAO SLABAŠNU MALENU OSTEOPOROTIČNU STARICU KOJA JE VIDJELA KAKO TRANSPARENT VISI UKOSO I HTJELA JE UČVRSTITI GA!”.

Usput, kakva je ovo retorika?

Nije problem što nisu spektakularni i na nekom posebnom papiru, već je toliko tanka i jeftina logika na njima da je tužno promatrati ih. Apage satanas? Mdaj, zar ne znate bolje od toga?

Teško ozlijeđena?

Ona je zadržana na liječenju u KBC Sestre milosrdnice, gdje su joj utvrđene teške ozljede ruke. U policiji navode kako utvrđuju i njezinu eventualnu prekršajnu odgovornost.

Kako? Što? Lom? Napuknuće? Što znači “teška ozljeda”?

Ako ne možeš imenovati problem, zašto ga spominješ? Da ne pokušavaš, možda, pucati (opet) u empatiju čitatelja, pogotovo katolika i općenito mrzitelja ateista i agnostika?

Isto tako, netko tko je zadobio tešku ozljedu ne odlazi s prosvjeda u društvu saniteta govoreći kako će i dalje trgati sve što joj pade na pamet.

Jako sam razočarana.

Nasilnik je pokupio cjelokupnu pažnju, inače namijenjenu sekularnosti, samo zbog glupog, nepromišljenog i potpuno nepotrebnog agresivnog ispada. Napad je apsolutno neprihvatljiv. Takvim su ga ocijenili i od njega se distancirali odmah i na licu mjesta sami organizatori, bez ikakve namjere preuzimanja makar djelića odgovornosti za njegov idiotluk, što je i očekivano od njih.

No, odmah se stvorio poligon za teorije zavjere.

Pisati ovakve stvari bez pokrića u najmanju je ruku smiješno. Ne podnosim paranoju i tražim kredibilitetan izvor. Ne vjerujem baš svakome, pogotovo interesnim skupinama, jer znam koliko je teško biti nepristran pritom. Prihvatite, agresivan je čovjek dobio svoju priliku i ispoljio ju je na onome koga je mogao svladati i tko je napravio nešto dovoljno vrijedno reakcije. Ljudi nadrapaju i za manje.

Da sumiram, nemam ništa protiv crkve i vjernika. Dapače, jedan je dio mene toliko sretan i zadovoljan što na svijetu postoji toliko vjerskih pokreta, izniklih iz toliko tradicija, kultura i civilizacija i zapravo uživam čitati o njima i kada je moguće biti u izravnom kontaktu s njima. Ipak, smatram kako bi RKC trebala biti jasno odrezana od Republike Hrvatske kao državne institucije, ne bi trebala parazitirati na državnom proračunu za svoje troškove i ne bi smjela imati toliku moć na raspolaganju (zdravstvo, edukacija, legislativa, ekonomija…). Smatram kako su Vatikanski ugovori štetni i krajnje je vrijeme da im se stane na kraj.